Razočaravajuće stvari koje smo naučili/e o ‘klubu bijelih muškaraca’ u Human Rights Campaign

Novi izvještaj o unutrašnjoj različitosti otkriva kako Human Rights Campaign (HRC) ima seksističko poslovno okruženje gdje samo bijeli gej muškarac može napredovati do rukovodećih pozicija.

“Kao žena, svaki se dan osjećam isključenom”, kaže jedna zaposlenica HRC-a, najveće američke LGBT civilne organizacije koja se bori za ljudska prava LBGT osoba i ujedno  najveće političke lobističke organizacije, u nedavno javno objavljenom izvještaju o unutarnjoj raznolikosti.

HRC je angažirao The Pipeline Project kako bi sastavili izvještaj uz pomoć fokus-grupa i upitnika sačinjenih od odgovora zaposlenika/ica kompanije. Izvještaj je otkrio kako organizacijska struktura HRC-a podržava seksizam, a voditelji nisu uspjeli stvoriti “stvaran pritisak za raznolikost”, što je stvorilo homogenu rukovodeću kulturu koju čine bijeli gej muškarci.

Pravni urednik BuzzFeed Newsa, Chris Geidner, prvi je objavio priču, otkrivajući “velike probleme različitosti unutar organizacije”. Geinder je zamijetio da je izvještaj sadržavao i žalbe mnogih zaposlenika/ica kako je radna okolina u HRC-u veoma osuđivačka, posebice prema ženama i osobama koje se identificiraju kao žene. Zaposlenici/ce koji/e su obuhvaćeni/e upitnikom nazvali/e su svog poslodavca “Klubom bijelih muškaraca” koji samo unaprjeđuje “dobre stare dečke.”

Izvještaj veoma oštro napada HRC-ovu nedosljednu podršku, primijećenu isključivost i organizacijsku strukturu koja nije inkluzivna, te kulminira u nedostatku obveze spram različitosti i inkluzije. Predsjednik HRC-a Chad Griffin potvrdio je informacije iz izvješća i izradio plan u 20 točaka koji bi trebao riješiti te probleme.

Trećina osoblja nazvala je radnu okolinu HRC-a “isključivačkom”. Više od polovice zaposlenika/ica multietničkog i latinoameričkog podrijetla, i 83 posto queer osoba koji rade za HRC rekli/e su da osjećaju kako ih se ne tretira jednako s obzirom na njihov rodni identitet.

Ovdje donosimo 5 zaključaka koji su nas najviše pogodili kada smo pregledavali izvještaj HRC-a:

1. Trans* zaposlenici/ice “često se osjećaju označeno”

Trans* i queer zaposlenici/ice izvjestili/e su da im se često zamijeni rod, “čak i nakon učestalih pokušaja da ih se educira”. Ne osjećaju se sigurnima izraziti svoje pravo “ja” u HRC-u, navodeći da je dostupna samo jedna rodno neutralna kupaonica, i da na popisu pravila odijevanja organizacije piše samo “muško” i “žensko” kao moguće opcije, ostavljajući queer zaposlenike/ice izvan te dualne opcije bez jasnog naputka. Jedan zaposlenik osjećao se uvrijeđen nakon što je čuo svoje kolege s posla kako koriste riječ “tranny”.

2. Gej muškarci seksistički se odnose prema heteroseksualnim ženama i lezbijkama

Ispitani/e zaposlenici/ce izjavili/e su da su doživjeli/e “femofobiju” jer se “feminizirani muškarci i žene ne doživljajavaju jednako važnima (kao muževniji muškarci)”. Jedan drugi ispitanik smatra da je doživio “otvorenu mizoginiju”, koju je zaposlenik opisao kao “ušutkavanje žena i obraćanje samo bijelim muškarcima”. Izvještaj je zabilježio da su žalbe, kada je riječ o seksizmu i o “klubu dobrih starih dečkiju”, navedene 32 puta u otvorenim pitanjima.

3. Voditeljska kultura je homogena –bijeli gej muškarci

Prema izvještaju, bijeli gej muškarci imaju svu moć na najvišim instancama. “Mislim da je stereotip o ‘klubu bijelih gej muškaraca’ točan”, rekao je jedan zaposlenik. Drugi zaposlenik prepričao je sastanak sa šestero ili sedmero starijih zaposlenika od kojih su svi bili “visokopozicionirani, bijeli, zabavni muškarci. Tamo nije bilo žena”.  Lezbijke su također nedovoljno zastupljene u vodstvu, govore podaci u izvještaju.

4. Sektor ljudskih resursa i promotivne odluke donose se favoriziranjem

Nedostaje komunikacije između ljudskih resursa u HRC-u i zaposlenika/ica u svim sektorima horizontalno i vertikalno raspoređenih u kompaniji. Kako ljudi dolaze do visokih pozicija ostaje misterij jer ne postoji jasan put do promocije. Zaposlenici su otvoreno iznijeli da “ljudski resursi ne funkcioniraju” i da je to “javna tajna”.

5. Ne postoji stvaran napor kako bi se postigla različitost

U organizaciji koja tvrdi da zastupa više od 1,5 milijuna članova i članica, obojeni, transrodni zaposlenici/ice i zaposlenici/ice iz nižih socioekonomskih skupina tvrde da su se suočili s institucionalnom diskriminacijom koja je na kraju igrala veliku ulogu u visini plaće. Zaposlenici/ice u kompaniji tvrde da se “veliki broj ljudi osobno zauzima za inkluziju različitosti, no njihovi glasovi su bili suzbijeni ili bačeni u kut”.

Izvještaj pokazuje da je jedini način da se uspije i napreduje u organizaciji taj da ste “mladi gej bijeli muškarac, koji se druži sa zaposlenicima/icama, a posebice onima starijima”. “Takav način osigurava velike šanse da ćete prije napredovati”, odgovorio je jedan ispitanik. Drugi zaposlenik, kojeg se citira u tekstu, rekao je da se zaposlenike obeshrabrivalo da govore o takvim problemima jer “tvoj posao nije briga o problemima… Brinu se oni ljudi koji imaju više iskustva s takvim stvarima, manje su radikalni, više konzervativni, više mainstream”.

HRC nastoji osigurati kraj diskriminacije spram LGBT osoba i ostvariti svijet koji postiže osnovnu pravednost i jednakost za sve, stoji na web-stranici kompanije. Zaposlenici/ice su iskreno govorili/e o problemima koje je razotkrio izvještaj, zapažajući ironično da bi se trebali boriti za ljude koji su diskriminirani i marginalizirani, a oni sami u HRC-u rade to isto.

Predsjednik HRC-a Chad Griffin osvrnuo se na izvještaj The Pipeline Projecta, koji se još mora priopćiti zaposlenicima u kompaniji. Rekao je:

“Kao i mnoge druge organizacije i kompanije u našoj zemlji, HRC je započeo put prema promišljenom i opsežnom nastojanju da povećamo različitost i inkluziju, s ciljem boljeg zastupanja zajednice kojoj služimo – i zapošljavanja, brige i zadržavanja radne snage koja ne samo da izgleda poput Amerike već se osjeća poštovano i cijenjeno za naporan rad koji radi svaki dan”.

Prevela i prilagodila Marija Sabolić

U Sarajevu zabranjeno odavanje počasti žrtvama ‘Oluje’

Čini se kako se zajednička akcija Centara za žene žrtve rata-ROSA (Zagreb) i Ženska mreža Hrvatske, u suradnji s Udruženjem za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), Sarajevo, Srpskim demokratskim forumom i Udrugom slobodarskih aktivista, Zagreb, u povodu dvadesete godišnjice vojne operacije Oluja neće moći održati kako je zajednički bilo planirano.

Zabranjen je skup koji je u Sarajevu zakazan za ponedjeljak 3. kolovoza, a za cilj je imao odavanje počasti nastradalima u “Oluji” te podsjećanje javnosti na zločine Hrvatske vojske prema civilnom srpskom stanovništvu koje Republika Hrvatska danas s ponosom slavi, javljaju iz UDIK -a.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) oštro osuđuje i izražava žaljenje povodom zabrane koju je donijelo Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo PU Centar u vezi mirnog okupljanja ispred zgrade ambasade Republike Hrvatske u Sarajevu, a čiji je skup prijavio UDIK,u povodu obilježavanja 20. godišnjice stradanja Srba u vojnoj operaciji “Oluja”, priopćili su.

Ovim činom na ovakav način PU Centar Sarajevo se stavlja u zaštitu Republike Hrvatske, te ovakav vid skupa zabranjuje. S tim u vezi, ovo je najgora i najstrašnija slika koju možemo da pošaljemo iz Sarajeva, a želja je bila nešto sasvim drugo.

“Zabranom obilježavanja godišnjice stradanja Srba u “Oluji”, Sarajevo je poslalo jasnu poruku da u Sarajevu nema prostora gdje se javno može govoriti o masovnim kršenjima ljudskih prava na prostoru bivše Jugoslavije. Ovo je i dokaz solidarisanja sa politikom koju vodi Republika Hrvatska, a to je politika koja ima za cilj diskriminaciju i veličanje odgovornih za ratne zločine nad srpskim civilnim stanovništvom u Hrvatskoj.”, navode u svojemu priopćenju.

Obilježavanje u Zagrebu, održat će se 3. kolovoza. 2015. godine, na Trgu bana Jelačića, od 11:00 do 11:30 sati.

Rat je gotov, idite kući – poruka je s kojom se Zagreb budi!

Centar za mirovne studije objavio je jutros na svojoj službenoj Facebook stranici kako su jutros u Zagrebu osvanule poruke protiv održavanja vojnog mimohoda!

Na plakate koji promoviraju održavanje vojnog mimohoda povodom 20. obljetnice Oluje zalijepljene su poruke: ‘Rat je gotov, idite kući!‘ i ‘Rat je gotov na mjestu voljno’.

Centar za mirovne studije nedavno je održao javnu akciju dijeljenja proglasa na Markovom trgu članovima i članicama Vlade kojima su poručili kako je rat gotov te da je vrijeme da pružimo otpor militarizaciji društva.

{slika}

“Vojni mimohod primarno je odraz slabosti i nezrelosti našeg društva. Niti dvadeset godina nakon rata nismo puno naučili kako ratno iskustvo iskoristiti da se rat nikada ne ponovi. Organizacija vojne parade sasvim sigurno nije korak u tom smjeru, već upravo suprotno. Političke floskule oko vapaja za “zajedništvom” prizivaju novi rat koji će nam osigurati to lažno “zajedništvo”. Romantiziranje rata kao metode stvaranja “zajedništva” zastrašujuća je politička retorika koju izgovaraju neki od najodgovornijih nositelja vlasti u Hrvatskoj. Podsjećamo da se “zajedništvo” u kojemu svi trebamo jednako misliti i vjerovati naziva fašizam. Mi želimo graditi zajedništvo u kojemu postoji pluralizam mišljenja i različitosti, i koji se ne stvara kroz vojne mimohode i proslave ratnih pobjeda. Upravo suprotno, zajedništvo u različitosti se ostvaruje slavljenjem nenasilja, mira i otporu svakoj militarizaciji društva”, zaključile/i su tada iz CMS-a.

{slika}

Boy Scouts of America ukinuli antigej zabranu

The Boy Scouts of America (BSA) glasovao je kako bi odbacio zabranu kojom se onemogućuje rad LGBT osobama i volonterima/kama.

“Ova će odluka omogućiti organizacijama diljem zemlje da odaberu odrasle vođe bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju”, rekli su u izjavi.

Prije svega 15 godina, američki je Vrhovni sud presudio da BSA ima pravo diskriminirati protiv gej volonterka/ki i osoblja s pet glasova za i četiri glasa protiv. Tim Curran podnio je tužbu protiv BSA za diskriminaciju u 80-im godinama, koju je izgubio presudom kalifornijskog Vrhovnog suda u 90-ima. Curran, koji sada piše za CNN, kaže kako je “presretan zbog odluke”, iako smatra da je do nje došlo kasnije nego što se nadao.

Robert Gates, trenutni presjednik BSA-e, rekao je kako se zabrana nikako ne bi mogla održati u ovako brzo promjenjivoj političkoj klimi i rastućim zahtjevima za ravnopravnost LGBT zajednice. “Predugo nas je ovo pitanje dijelilo i ometalo pozornost”, rekao je u izjavi. “Sada je pravo vrijeme da se ujedinimo iza zajedničke vjere u veliku snagu i moć izviđača, koji predstavljaju ono dobro u zajednici i životima svojih članova”, dodaje.

Međutim, ova je pobjeda za LGBT prava ipak ograničena, budući da ogranci organizirani kroz crkvene grupe i dalje mogu samostalno odlučivati žele li gej vođe. Zbog te iznimke, aktivisti i aktivistkinje za LGBT prava borit će se za promjenu BSA politike.

“Diskriminacija ne bi trebala imati nikakvo mjesto u BSA”, rekao je predsjednik Human Rights Campaigna, Chad Griffin.

Nezamislivi načini na koje se djevojke diljem svijeta nose s menstruacijom

Iako je menstruacija prirodni dio ženskog biološkog zdravlja, za one koje žive u nerazvijenim dijelovima svijeta, to je zasigurno najzastrašujući dio mjeseca.

Zbog nedovoljnog pristupa sanitarnim proizvodima, djevojke su nerijetko prisiljene izostajati s nastave, dok su žene s niskim primanjima podložnije infekcijama i drugim zlokobnijim posljedicama. U dijelovima svijeta gdje se na žensko tijelo gleda s podozrenjem, štetne društvene stigme i mitovi udaljavaju žene od zajednice, ograničavaju ih u odabiru poslova te u socijalnim vezama, što ostavlja neizmjeran socioekonomski, psihički i mentalni gubitak u njihovim životima.

Ova rodna pitanja bila su tematizirana nedavno povodom Dana menstrualne higijene, međutim, borci/kinje diljem svijeta još se uvijek hrvaju s tabuima i štetnim mitovima o menstruaciji.

Evo nekoliko nepoštenih načina na koje se žene diljem svijeta nose sa svojim menstrualnim ciklusima i što se čini po pitanju toga.

1. U mnogim zemljama djevojke režu dijelove madraca, koriste grančice i lišće umjesto uložaka, što uzrokuje infekciju

Iako je cijena jednoga pakiranja najjeftinijih higijenskih uložaka desetak kuna, to je i dalje prevelika cijena za prosječnu djevojku u Keniji, navodi Project Humanity. Posljedica je toga da djevojke koje imaju menstruaciju pribjegavaju upotrebi lišća, krpa, novina, spužvi iz madraca, čak i blata kako bi načinile sebi određenu zaštitu. Osim što je ovakav domaći proizvod neudoban, izaziva u djevojaka infekcije i zdravstvene probleme.

Kako bi osigurali/e djevojkama u Keniji potrebne higijenske proizvode i spriječili njihovo izostajanje iz škole za vrijeme ciklusa, organizacija Femme Internacional dostavlja djevojkama iz istočne Afrike pakete higijenskih proizvoda u kojima se nalazi sve što im je potrebno.

2. U dijelovima Japana žene ne mogu obavljati tradicionalno muške poslove, kao što je, primjerice, glavni kuhar, jer menstruacija izaziva neuravnotežanost

Veća je vjerojatnost pronaći u Japanu ugroženu vrstu tune na meniju, nego glavnu kuharicu u sushi restoranima. “Kako tradicija nalaže, žene su isključene iz ovoga posla jer imaju menstruaciju”, navodi za Wall Street Journal još 2011. godine Yoshikazu Ono, sin poznatoga japanskoga sushikuhara.

“Biti profesionalac znači imati uravnotežena osjetila okusa, a zbog menstruacije, žene doživljavaju neuravnoteženost okusa i zato ne mogu biti glavne kuharice u sushi restoranima”, objasnio je Ono.

Dokazujući kako ih se tretira samo kao “neuravnotežene”, žene u Japanu, a i diljem svijeta, pronalaze svoj put u dominantno muškim zanimanjima. Tako je 1999. godine donesen zakon koji nalaže jednakost u zapošljavanju i kojim je ukinuta zabrana rada iza 22 sata za žene, što je pridonijelo ravnopravnijoj borbi na tržištu. Isto tako, kako bi se ženama ponudilo više mogućnosti rada, otvoren je sushi restoran koji zapošljava samo žensko osoblje.

3. U dijelovima Nepala, žene koje imaju menstruaciju protjeruje se u mračne sobe

Iako je stavljena izvan zakona još 2005. godine, chaupadi tradicija, koja uključuje izolaciju žena koje imaju menstruaciju na tjedan dana, još je uvijek prisutna u ruralnim dijelovima zapadnog Nepala.

Tako su žene i djevojke za vrijeme menstruacije prisiljene živjeti u šupama gdje imaju minimalnu zaštitu i gdje lako mogu razviti po život opasne bolesti, a gdje su ujedno osuđene na gotovo potpunu društvenu izolaciju.

Odlučna da ovakvu praksu iskorijeni, Rupa Chand Shah drži podučava žene i djevojke i podiže svijest o menstruaciji, te ih potiče da dolaze i onda kada imaju menstruaciju, nadajući se kako će njezin primjer iskorijeniti chaupadi tradiciju.

4. Čak i u SAD-u, žene beskućnice proživljavaju pravu borbu za vrijeme menstruacije

Gotova svaka žena u razdoblju do menopauze treba tampone i uloške. Iako su visoko na listi potrepština u skloništima za žene, upravo su to ujedno i proizvodi kojih najčešće nedostaje. Ti su proizvodi skupi, a donatori/ice na njih nerijetko zaborave.

Problem pogoršava i činjenica da beskućnice rijetko dolaze do prilika za tuširanje, što otežava održavanje higijene i sprječavanje infekcija za vrijeme menstruacije.

Kako bi pomogli/e beskućnicama, mnoge neprofitne organizacije kao što je Distributing Dignity, nastoje prihvatilišta u New Yorku, New Jerseyju i Pennsylvaniji opskrbiti s čim više higijenskih proizvoda za žene.

5. Menstruacija je stroga tajna u državi Malavi

Sramota oko menstruacije je u državi Malawi toliko proširena da roditelji sa svojom djecom o njoj uopće ne pričaju, navodi UNICEF. Djevojke skupljaju informacije od svojih rođakinja, koje ih uče kako izraditi uloške od dijelova stare tkanine i savjetuju ih da ne pričaju s dječacima za vrijeme menstruacije.

UNICEF-ov program o menstrualnoj higijeni trudi se razbiti ovakve mitove i nudi djevojkama edukaciju i resurse kako bi sigurno i udobno proživjele svoju menstruaciju. Grupe potpore grade u školama sanitarne čvorove kako bi djevojkama i dječacima osigurali privatnost, dijele djevojkama higijenske proizvode i organiziraju “majčinske grupe” na kojima uče djevojke o menstruaciji.

6. U Boliviji, djevojke uče kako se uloške ne smije vidjeti čak ni u kantama za smeće – navodi ih se vjerovanju da to uzrokuje rak

U Boliviji je još uvijek prisutna užasna sramota oko menstruacije pa se tako djevojke uči, čak i u školama, da drže svoje upotrebljene higijenske uloške podalje od ostatka drugog smeća. Tradicionalna uvjerenja kažu da miješanje upotrebljenih uložaka s ostalim vrstama smeća može dovesti do bolesti ili do raka, navodi UNICEF. Iako postoje označena mjesta samo za upotrebljene uloške, djevojke ih nerijetko skupljaju i nose u svojim školskim torbama te ih tek kod kuće bacaju.

Nakon provedenog istraživanja u deset škola u Boliviji, UNICEF je detektirao glavne probleme s kojima se suočavaju djevojke koje imaju menstruaciju, među kojima je osjećaj srama i ograničen pristup privatnim zahodima. Stoga je organizacija osmislila plan pomoću kojega će olakšati djevojkama sate provedene u školama. Potaknuli/e su opsežnu edukaciju o menstruaciji, povećali/e su pristup upijajućim materijalima i poboljšali/e sanitarne uvjete u školama.

7. U nekim dijelovima Indije, žene i djevojke se uči da menstruacija može zagaditi hranu

Folklor uvjerava mnoge žene i djevojke u nekim dijelovima Indije da će, ukoliko pripremaju ukiseljeno povrće dok imaju menstruaciju, pokvariti namirnicu samim svojim dodirom. Međutim, nisu opomenute da se klone samo zelenoga povrća.

Žene i djevojke se upozorava da ništa ne pripremaju jer mogu uništiti hranu svojim dodirom.

Kako bi ispravila ovu nepravdu u dijelovima Indije, Menstrupedia nastoji preko multimedijskih sadržaja razoriti ove mitove kojima su podvrgnute žene i djevojke diljem Indije.

8. U Afganistanu, žene se uvjerava kako će postati neplodne ako se tuširaju za vrijeme menstruacije

U Afganistanu, postoji pogrešno vjerovanje kako pranje genitalija za vrijeme menstruacije dovodi do “gazaga”, što znači infertilnost.

Kako bi na vrijeme reagirali/e, UNICEF-ov program WASH poučava djevojke ispravnim higijenskim navikama, izgrađuje objekte za menstrualnu higijenu, a edukacija o menstrualnoj higijeni provodi se i u školama diljem zemlje.

9. Više od polovice djevojaka u Iranu vjeruje kako je menstruacija bolest

U Iranu postoji još jako puno stigmi i dezinformacija oko menstruacije, tako da ne čudi podatak da čak 48 posto djevojaka misli kako je to bolest, navodi studija koju je proveo UNICEF.

Usprkos dugogodišnjim zabludama, intervencije su se pokazale učinkovitima. Studija objavljena u Nacionalnom centru za informiranje o biotehnologiji pokazala je da se 61 posto djevojaka koje su prošle edukaciju o menstruaciji počelo kupati za vrijeme ciklusa.

Prevela i prilagodila Martina Polenus

Pokretna škola omogućava obrazovanje djevojkama u ruralnoj Keniji

Sa 16. godina, Nagirasia Lengima već ima dvoje djece. Međutim, majčinstvo je ne sprječava da se bavi jednom od najvećih strasti: školom. Kao sve veći broj djevojaka iz nomadskih zajednica u sjevernoj Keniji, Nagirasia se bori protiv društvenih predrasuda i okolnih pritisaka time što se obrazuje u pokretnoj školi. Škole koje vode neprofitne skupine donose znanje djevojkama čije su se obitelji prisiljene seliti po regiji kako bi preživjele.

U selu Laisamis, okrugu Marsabit, gdje školu vodi humanitarna skupina Adeso smještena u Narobiju, Lengima je dobila priliku pokazati drugim djevojkama što je naučila u jutarnjoj smjeni. “Matematika i Kiswahili su mi najdraži predmeti”, navodi Lengima. “U budućnosti se želim baviti ekonomskim poslovanjem”.

Nažalost, okolnosti su protiv nje. Učitelji/ice su u velikom broju napustili/e ovo područje kako bi pobjegli od sporadičnih napada islamističke militantne skupine Al Shabaab. Tome ne pomaže ni nestabilno vrijeme koje često obitelji prisiljava na selidbu u potrazi za vodom i pašnjacima, čime se djeci onemogućava pristup formalnom obrazovanju.

Adeso rasporede predavanja radi u skladu s vremenskom prognozom kako bi djevojkama omogućio neformalno obrazovanje, koje bi inače bilo neostvarivo. “Školski se kalendar vrti oko rasporeda padalina”, rekla je Saadia Maalim Mohamed, projektna voditeljica u Adesu, koja podučava 300 djevojaka između 13. i 18. godine u selu Laisamis i vodi još nekoliko pokretnih škola u Keniji. “Učenje se odvija tijekom kišne sezone kada djeca ne moraju puno raditi i kretanje zajednice je minimalno”, dodaje.

Prema službenim podacima, okrug Marsabit ima najgore obrazovne indikatore u Keniji, s razinom pismenosti oko svega 20 posto, a siromaštva čak 92 posto. Školu je pohađalo manje od 15 posto djevojaka starijih od 6 godina, a od onih koje jesu, nije dugo potrajalo. S vrlo malo prilika za bolji život, djevojke se najčešće udaju mlade kako bi započele obitelj. “U nešto sređenijim zajednicama, obično su dječaci ti koji idu u školu”, rekao je Jonathan Kulmisha, društveni aktivist u Marsabitu. “Djevojkama preostaje odgovornost za kućanstvo i stoku”, dodaje.

No neke, poput Lengime, odluče ponovno započeti s obrazovanjem, a mobilne im škole za to daju priliku. “Nastojim naučiti što više mogu jer kada kiša ponovno počne, morat ćemo se preseliti daleko”, navodi.

Pokrenut u veljači 2014. godine, Adeso školski projekt završava 2016. godine, kada ostane bez novca. Skupina prikuplja novac u nadi da će uspjeti produljiti projekt, no suočava se s raznim izazovima, poput političke nesigurnosti, loše prometne i telefonske povezanosti i nazadnih kulturnih vjerovanja koja obeshrabruju obrazovanje djevojaka. Zasada, Mohamed navodi da je optimistična da će se utjecaj mobilnih škola proširiti i izvan same učionice, kako učenice prenose što su naučile u svoje zajednice.