Tjedan dizajna – ‘Rekreiranje rodnih stereotipa’

Na ovogodišnjem Tjednu dizajna, koji traje od 9. do 16. svibnja, održavat će se peer-to-peer radionice kojima se želi potaknuti i promovirati neformalno prenošenje strukovnog znanja i iskustva s jasno definiranom temom.

U utorak, 12. svibnja, od 15 do 17 sati, održat će se radionica Martine Križanić, poznate i putem modnog projekta myauMANIA, “Rekreiranje rodnih stereotipa“. Radionica bi započela kratkim teorijskim uvodom u rodne teorije nakon čega slijedi diskusija i brainstorming sa sudionicima/cama o karakteristikama muževnosti, ženstvenosti i kako bismo ih mogli postaviti izvan okvira, u nove kontekste. Cilj radionice je da svaki/a sudionik/ica individualno, uz pomoć mentora/ice i razmjene ideja s drugim sudionicima/cama, osmisli svoj osobni zamišljeni identitet koji se na subverzivan način poigrava idejom roda. U toku trajanja radionice sudionik/ica poput glumca/ice ulazi u svoj lik i “oživljava” ga.

Više detalja o samoj radionici i o ulaznicama možete pronaći ovdje.

Zagreb u antifašističkoj borbi između 1941. i 1945.

Povodom sedamdesete godišnjice oslobođenja Zagreba od fašizma, 7. svibnja započeo je projekt “Kartografija otpora“, koji traje do 10. svibnja.  Nizom projekata i seminara  javnosti se nastoje približiti potisnute političke dimenzije antifašističke borbe, te mimo duha revizionizma koji demonizira partizansku borbu podsjetiti na vrijednosti antifašističkog organiziranja te pružanja otpora opresiji i ekonomskoj eksploataciji. Projekt je organiziran od strane Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe u partnerstvu s [BLOK]-om .

Kroz projekt se okupljanjem grupa istraživač/ica, povjesničara/ki i aktivista/inja povezuje znanje o ilegalnom partizanskom djelovanju na području Zagreba te se analizira politički, društveni i vojni kontekst same antifašističke borbe. Tako je 7. svibnja u Knjižnici Bogdana Ogrizovića organizirana tribina “Nepokoreni grad – Zagreb u antifašističkoj borbi 1941.-1945.“. Sudjelovali/e su povjesničarka Branka Boban, Goran Hutinec s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Josip Jagić iz Mreže antifašistkinja Zagreba.

U ovom se razgovoru nastojala skicirati politička dinamika povijesnog procesa raspada NDH, započevši sa sociopolitičkom situacijom u Hrvatskoj tridesetih i opisujući situacije koje su dovele do povezivanja građana u antifašističku borbu i probleme njenog provođenja. Tridesete se spominju kao krizno razdoblje u kojemu se slabi ekonomski oporavak prekinuo ratom, a građanski nemir  bujao i izlazio na površinu kroz grafite raznih političkog sadržaja i opće nezadovoljstvo restrikcijama (kao npr. bezmesni dani uvedeni zbog oskudica u gospodarstvu).

Iako se nastojala prikazati slika stanovništva  koje je voljno dočekati  njemačke trupe koje ulaze u Zagreb 10. travnja 1941. godine, samo raspoloženje unutar naroda bilo je daleko kompleksnije.  Makar Stepinac, Katolička crkva i Mačekov HSS staju uz novi režim, a dio građana i građanki pozdravlja promjene kao izlaz iz dotadašnje teške situacije, jedan dio pučanstva shvaća širi kontekst situacije i anticipira surovost fašizma koji će uskoro zavladati Zagrebom. Masovnost akcija koje su uslijedile pokazuje da slika hrvatskog naroda koji sretno dočekuje Nijemce nije bila posve točna.

Na tribini se spominjao razvoj antifašističke borbe članova KPJ-a, kako i ostatka stanovništva Zagreba.  Zbog dobre željezničke povezanosti Zagreba, individualne je akcije bilo teže organizirati nego u manje prometnim mjestima, a i ustaški policijski aparat bio je izvrstan u obavljanju svog posla. Stoga su narodnooslobodilačke akcije bile riskantne, no ilegalnih pokušaja ometanja fašističkih struktura nije manjkalo.  Među prvim uspješnim akcijama spominje se akcija u lipnju 1941., kada su žene iz zagrebačke tvornice svile odlučile zapaliti platno u tvornici te kasnije pobjegle u ilegalu. Osim konkretnih akcija destabilizacije ustaškog i njemačkog djelovanja podmetanjem dinamita i napada na željeznice i stambene objekte, bilo je i amaterskih akcija– od grafita do bacanja kamenja na vlakove . Takvo je djelovanje bilo više simbolično, makar se znalo da bi kazna od strane ustaške vlasti bila surova.

Godine 1943. dolazi do krize i nesigurnosti unutar naroodnoslobodilačkih linija, a nezadovoljstvo naroda je sve veće. Jačaju korupcija i nasilje unutar NDH, a prevladavajući antisemitizam i količina nasilja u svakodnevnici postaje previše i za one koji su prema režimu postupali indiferentno.  Analizira se teškoća antifašističkog djelovanja u ilegali i važnost malih gesta koje građanstvo poduzima, kao spašavanje djece iz logora od članica AFŽ-a. Kroz tribinu se naglašavala razgranata mreža stanovnika/ica Zagreba –  svih klasa i profesija – koji/e nisu oklijevali/e sačinjavati strukturu političke akcije i sudjelovati u političkom procesu koji nazivamo Narodnooslobodilačkom borbom.   Edukacija o historijatu ovih borbi demantira aktualne pokušaje njihove potpune depolitizacije, kao što i otvara diskurs o fašizmu i antifašističkim djelovanjima u današnjem kontekstu.

Purvi Patel i dalje u zatvoru zbog spontanog pobačaja

Tridesetotrogodišnja Purvi Patel, koja je u Indiani optužena da je sama prouzrokovala spontani pobačaj, u zatvoru je više od mjesec dana. Država Indiana tvrdi da je Patel uzela ilegalne lijekove za induciranje pobačaja, da je fetus rođen živ te da je posljedično zbog toga umro.

Optužbe za feticid i zanemarivanje djeteta temeljene su na malo ili nimalo dokaza i na lažnoj znanosti koja je doslovno nastala u 17. stoljeću i koju znanstvenici/ce osporavaju.Ovaj je slučaj potaknuo aktiviste/kinje da naprave peticiju kojom traže od guvernera Mikea Pencea i indijanskog zakonodavstva da promijene zakone u Indiani kojima se kažnjavaju žene koje spontano pobace.

Patel je uputila žalbu prošli mjesec tvrdeći da ne postoje dokazi da je uzela ilegalne lijekove za induciranje pobačaja.

Aktivistkinje Deepa Iyer i Gaylynn Burroughs upozorile su da ova optužba ukazuje na način na koji su žene oduvijek bile – i još uvijek jesu – tretirane od strane zakona koji idu protiv njih. “Patelin slučaj trebao bi potaknuti upozoravajuće alarme u glavama onih koji se bave dobrobiti trudnih žena. Ovaj bi slučaj mogao otvoriti vrata za još više zakona, pravnih i kriminalnih napada na trudne žene. Moramo raditi zajedno kako bismo ta vrata zatvorili jednom zauvijek”.

Barem 38 država ima takve zabrinjavajuće zakone o feticidu, a 23 zakona od navedenih odnosi se na rane stadije trudnoće.

Od žalbe, sud u St. Joseph Countyju će dati transkripte Patelinim odvjetnicima/cama, koji/e će podnijeti sažetak državnom prizivnom sudu. Može proći i godina dana dok sud ne odluči hoće li odbaciti optužbe, a za to vrijeme, Patel se nalazi u zatvoru gdje služi svoju 20-godišnju kaznu.

“Ono što ovaj slučaj pokazuje jest da i žene koje su pobacile, kao i one koje dožive spontani pobačaj, mogu postati predmetom istrage, uhićenja, javnog suđenja i zatvaranja”, navodi Lynn Paltrow, izvršna direktorica National Advocates for Pregnant Womena. “Gubitak trudnoće nije rijetka pojava: otprilike 15-20 posto svih trudnoća završi spontanim pobačajem, jedan posto trudnoća od 26,000 trudnoća svake godine završe smrću fetusa nakon 20. tjedna trudnoće. Sudeći po Patelinom slučaju, svaki od tih slučajeva može biti proglašen feticidom”.

Spolni odgoj – obrazovanje ili neznanje?

Tweetovi profesorice medicinske etike sa Sveučilišta Northwestern, Alice Dreger, sa školskog sata zdravstvenog odgoja temeljenog na propagiranju apstinencije, koji pohađa njen sin tinejdžer, postali su viralni. U njima je izrazila svoje zgražanje i nevjericu u iskrivljene informacije kojima pune glave njenog sina i njegovih vršnjaka/inja. U tweetovima navodi da se cijela lekcija sastoji od poruke da je ‘seks dio groznog životnog stila, droge, nezaposlenost, nezavršavanje školavanja…, sve je to povezano uz seks’.

U filmu Tine Fey Mean Girls (Opasne djevojke) trener Carr je izvor komedije zato što je ono što on govori na satu zdravstvenog odgoja jednostavno suludo i smiješno: “Nemojte se seksati zato što ćete ostati trudne i umrijeti!” Nažalost, ovakav pristup spolnom odgoju u nekim srednjim školama danas je realnost. Bitka između potpune apstinencije i sveobuhvatnog kurikuluma spolnog odgoja je kulturalni rat koji traje već desetljećima.

Jedan od prvih znakova dogodio se 1974. godine s udžbeničkom kontroverzom u okrugu Kanawha u Zapadnoj Virginiji. Alice Moore, predsjednica školskog odbora okruga Kanawha i zagovarateljica antiseksualnog odgoja, razbjesnila se kada su se pojavili novi udžbenici koji su, između ostalog, podučavali spolnost i evoluciju. Seoski pastori držali su propovijedi protiv novih udžbenika, gradski religijski vođe su ih podržavali, i nakon tisuća potpisa na peticijama i protesta roditelja koji nisu djecu puštali u školu, školski odbor Kanawhe je povukao knjige iz srednjoškolskog programa.

Četrdesetak godina poslije, ovaj se kulturalni rat  ponovno zahuktao u istom okrugu. Prije dvije godine, samoproglašena seksualna edukatorica Pam Stenzel govorila je na školskom skupu u Charlestonu u Zapadnoj Virginiji, kada je potpredsjednica učeničkog vijeća viših razreda Katelyn Campbell napustila skup zbog njegovog religioznog tona. Nakon negativnih reakcija školske zajednice, preuzela je na sebe da objavi o kakvoj se poduci radi kako bi drugi učenici/ce mogli/e sami/e izabrati hoće li pohađati takvo predavanje ili ne. Zakon u Zapadnoj Virginiji nalaže da kada je riječ o kontroverznim pitanjima, učenicima i učenicama moraju biti predstavljene obje strane. Campbell je smatrala da predmet predavanja Pam Stenzel ulazi u takva kontroverzna pitanja (čl. I25). Nakon njezinog protesta, ravnatelj George Aulenbacher pozvao je Campbell u svoj ured, izgrdio je i zaprijetio joj da će zvati koledž u koji se trebala upisati, Wellesley College, kako bi ih obavijestio o njezinom “lošem” ponašanju. Campbell se još uvijek aktivno bori za sveobuhvatni spolni odgoj.

No, tko je Pam Stanzel? Na svojim turnejama po SAD-u propagira “potpunu apstinenciju” i prenosi netočne informacije srednjoškolcima/kama. Stenzel kaže: “Ako upražnjavate seks izvan jedne trajne, monogamne veze – a monogamija ne znači jedan po jednog partnera, već partnera koje će vam biti jedini – platit ćete cijenu. Nitko NIKADA nije ima više partnera, a da za to nije platio”.

Jeste li to vi, treneru Carr?

Pam Stanzel objašnjava da kontracepcija sprječava rođenje, što je točno, ali također upozorava: “Taj lijek, taj hormon… napravljen je tako [da djevojka] ima deset puta veću šansu da se ne razboli ukoliko ga ne konzumira. Djevojka koja ga uzima može postati sterilna ili umrijeti”.

Ali hormonski kontraceptivi nisu krivi – kriviti treba nedostatak prikladne edukacije o tome kako oni djeluju. Prema Centru za kontrolu bolesti (Center for Desease Control), 53 posto žena između 15 i 19 godina koriste oralne kontraceptive, te praktično ne postoje slučajevi sterilnosti ili smrti. Tinejdžeri/ke mogu dobiti spolno prenosive bolesti (STD) zato što im nitko nije objasnio kako da se zaštite. Kontraceptivna sredstva (najčešće pilule) ne štite od spolnih bolesti, a kondomi nisu 100 posto učinkoviti, no kombinacija ove dvije metode i otvorena komunikacija s partnerom/icom – najbolje je sredstvo zaštite od STD-a.

Stenzel je zamijenila činjenice i informacije taktikom zastrašivanja i posramljivanja, umjesto da ukaže na probleme i radi na traženju rješenja. Statistike Američkog udruženja za spolno zdravlje (American Sexual Health Association) pokazuju da će do 25. godine jedno od dvoje seksualno aktivnih ljudi dobiti neku spolno prenosivu bolest.

Neprofitna organizacija Advocates for Youth se zalaže za sveobuhvatni kurikulum spolnog odgoja i obrazovanja, te kažu: “Rezultati istraživanja uključuju… povećanu uporabu kondoma i kontracepcije među seksualno aktivnim sudionicima … [i] nižu stopu STD-a i trudnoće”. Advocates for Youth tvrde da je edukacija koja propagira isključivu apstinenciju opasna i neučinkovita: “Oni koji prakticiraju [apstinenciju] su se rjeđe testirali na STD… te su rjeđe koristili kontracepciju ukoliko su imali spolni odnos”.

Neki se boje da će pristup tinejdžera/ki kontracepciji i sveobuhvatno spolno obrazovanje proizvesti veću seksualnu aktivnost. No seksualna terapeutkinja dr. Gloria Brame objašnjava: “Izostanak sveobuhvatnog spolnog odgoja = nedostatak pouzdanih informacija o tome kako se prenose STD i nedostatak razumijevanja kako da ih spriječimo”.

Organizacije Massachusetts Planned Parenthood’s i The Coalition for Choice godinama su pokušavale progurati Zakon o zdravlju mladih, zahtijevajući da svaki spolni odgoj bude sveobuhvatan. Prijedlog zakona nikada nije uspio proći zato što je smatran kontroverznim. No takav zakon ne zahtijeva da javne škole podučavaju spolni odgoj. Škole još uvijek mogu izabrati da zadrže vlastiti kurikulum dok god on sadrži informacije “zasnovane na činjenicama” čak i kada zastupa seksualnu apstinenciju i nanosi štetu učeničkom razumijevanju.

National Conference of State Legislators  izvještava da samo 19 od 22 države koje traže spolni odgoj zahtijevaju da ta edukacija mora biti medicinska, činjenično i tehnički točna. To je zabrinjavajuće mali broj država.

U mojoj osnovnoj školi, u okrugu Frederick u Marylandu, učenici su morali donijeti pismeno odobrenje roditelja da mogu prisustvovati spolnoj edukaciji. Rezultat toga je bio da je nekolicina učenika išla na dodatne sate tjelesnog odgoja zato što su njihovi roditelji smatrali da njihova djeca  “nisu dovoljno stara” ili da “nisu spremni”.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Sjećanje na Elizabeth Neuffer

Elizabeth Neuffer,  dugogodišnja novinarka The Boston Globea, ratna izvjestiteljica, borkinja za ljudska prava i socijalnu pravednost, poginula je 9. svibnja 2003. u automobilskoj nesreći dok je izvještavala iz Iraka.

Elizabeth Neuffer rođena je 15. lipnja 1956., a novinarsku karijeru započela je kao dopisnica The Boston Globea iz Washingtona gdje je izvještavala o Clintonovoj reformi zdravstvenog sustava.

 U svojoj bogatoj novinarskoj karijeri izvještavala je iz Moskve o raspadu Sovjetskog saveza te kasnije kao ratna dopisnica iz Iraka i Afganistana. Početkom 90-ih godina bila je dopisnica iz Berlina odakle je pisala o ratnim događajima na području bivše Jugoslavije. Gotovo desetak godina proučavala je političku situaciju i povijest Balkana, što ju je motiviralo da napiše nevjerojatne priče o ljudskim sudbinama koje su proživjele pakao rata u bivšoj Jugoslaviji. Autorica je knjige The Key to My Neighbor’s House: Seeking Justice in Rwanda and Bosnia u kojoj vrlo precizno objašnjava uzroke i posljedice rata u Bosni i Hrvatskoj, ne samo u političkom već i u povijesnom kontekstu.

Izvještavanje iz Bosne i Ruande donijelo joj je novinarsku nagradu za hrabrost koju svake godine dodjeljuje International Women’s Media Foundation.

Kako bi ime i djelo Elizabeth Neuffer i dalje živjelo, spomenuta zaklada svake godine osigurava stipendiju jednoj ženi novinarki koja izvještava o ljudskim pravima. Stipendistice imaju priliku stažirati u velikim svjetskim novinskim kućama poput The Boston Globea i The New York Timesa, te provesti semestar na prestižnom američkom sveučilištu Massachusetts Institute of Technology.

Neuffer je smatrala kako pisanjem i istraživanjem može stvoriti promjene u svijetu. Razotkrila je nekoliko ratnih zločinaca u Bosni te apelirala na njihovo uhićenje i provođenje pravde za svaku nevinu žrtvu rata.

Elizabeth Neuffer ostat će zapamćena kao jedna od najboljih novinarki istraživačkog  i ratnog novinarstva, ali i po svojoj humanosti, empatiji sa žrtvom, želji za pravdom te promoviranju ljudskih prava i socijalne pravednosti.

Pobjednici/e i gubitnici/e općih izbora u Velikoj Britaniji

Na jučer održanim općim izborima u Velikoj Britaniji laburisti i liberalni demokrati pretrpjeli su katastrofalni poraz, dok su konzervativci Davida Camerona osvojili većinu, samo je još uvijek upitno hoće li imati dovoljno za sastavljanje potrebne većine u britanskom parlamentu.

Prema posljednjim podacima, konzervativci su osvojili 322 od 650 zastupničkih mjesta. Za većinu im je potrebno 326.

Ako se rezultati pokažu točnima, najveći gubitnici ovih izbora bit će laburisti koji su, prema dostupnim podacima, osovjili 228 mjesta, što je njihov najslabiji rezultat ikada.

Najveća pobjednica ovih izbora bit će Škotska nacionalna stranka (SNP) predvođena Nicolom Sturgeon, koja je prema procjenama osvojila 56 od 59 škotskih mjesta u britanskom parlamentu. Time SNP postaje treća najjača stranka. Bitno je napomenuti i kako je SNP na posljednjim izborima, održanima 2010. osvojila samo šest mjesta.

U velikoj pobjedi SNP-a posebno se ističe trijumf njihove 20-godišnje kandidatkinje, studentice politologije, Mhairi Black. Kao članica SNP-a kandidirala se za zastupnicu u okrugu Paisley and Renfrewshire South i pomela laburističkog protukandidata Douglasa Alexandera. Pri tome, ova 20-godišnjakinja postala je najmlađa zastupnica u britanskom parlamentu još od 1667. godine.

Ako David Cameron uspije sastaviti novu vladu sa svojim konzervativcima, velika je vjerojatnost da će u Velikoj Britaniji biti održan referendum o njenom ostanku ili izlasku iz EU.

Lider laburista Ed Miliband, priznao je poraz na ovim izborima, te je najavio svoju ostavku.

Liderica SNP-a Nicola Sturgeon izjavila je sinoć da su birači Škotske svojim glasovima pokazali da im je dosta politike štednje.

Na kraju napomenimo kako je SNP na ovim izborima polučio ogroman uspjeh, te da su postali treća najjača stranka u Velikoj Britaniji, što nitko ne može zanemariti. Također, prema  svim anketama Nicola Sturgeon je najpopularnija britanska političarka. Njen rejting popularnosti se kreće oko 35 posto, dok je rejting Davida Camerona tek oko sedam posto.