Njemačka umjetnica porukama na ulošcima protestira protiv silovanja

Prošle je godine korisnica Twittera @cutequeer96 upitala jednostavno pitanje: “Što bi bilo kada bi muškarci bili zgroženi silovanjem kako su zgroženi menstruacijom?“. Njen je tweet postao viralan i pokrenuo globalnu raspravu o kulturi silovanja i stavovima prema ženama. U Karlsruheu, gradu u južnozapadnoj Njemačkoj, inspirirao je i zanimljiv projekt: protestnu umjetnost na ulošcima.

{slika}

Njemačka umjetnica Elonë lijepi uloške po cijelom gradu, ponavljajući poruke poput ove na spomenutom tweetu i njima slične. Elonëina poruka proširila se cijelim svijetom nakon što su se pojavile prve slike, osobito na Tumblru, gdje su je ljudi ili u potpunosti popljuvali ili joj iskazali podršku.

“Bilo je hejtera/ica koji me nazivaju mrziteljicom muškaraca, no zaista to nisam. Feminizam za mene znači jednakost. Ne čitam sve što se pojavljuje na internetu jer nisam ovo napravila kako bi postala slavna nego kako bi osvijestila ljude i pokazala da je seksizam svakodnevni problem.”

Navodi da je poljepila oko 40 uložaka diljem grada, no razmišlja o tome da i proširi projekt. “Napravit ću to tajno”, kaže, “jedino što mogu reći jest da ću to napraviti. I želim da svi to naprave ako žele!” Sve što trebate učiniti jest objaviti sliku s hashtagom #padsagainstsexism.

Njen je rad bio podjednako slavljen i kritiziran. Neki/e govore kako uzaludno troši uloške koje je mogla podijeliti beskućnicama, drugi/e smatraju da koristi projekt u dobre svrhe. Zašto ne bi moglo biti oboje istovremeno? Ako spajanje menstruacije i silovanja izvodi javnost iz njihove zone komfora, nije li to definicija uspješnog umjetničkog projekta?

Cenzura na Filozofskom fakultetu: Studenti/ce se usprotivili/e upisu bogoslova/kinja

Izjava kojom Savez studentskih udruga Filozofskog fakulteta iskazuje protivljenje ugovoru između Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Katoličkog bogoslovnog fakulteta, uoči izvanredne sjednice Fakultetskog vijeća FFZG-a (12. ožujka) na kojoj će se raspravljati o navedenim ugovorima, nije prošla cenzuru novoga dekana Vlatka Previšića.

Izjavu Saveza studentskih udruga Filozofskog fakulteta prenosimo u cijelosti:

Savez studentskih udruga Filozofskog fakulteta (SSU), kao krovna organizacija studentskih udruga čiji je primarni zadatak zaštita interesa studenata/ica, ovim putem želi iskazati protivljenje ugovoru koji je Filozofski fakultet u Zagrebu sklopio s Katoličkim bogoslovnim fakultetom.

Htjeli bismo istaknuti da ovakav ugovor na više načina dovodi studente/ice Filozofskog fakulteta u neravnopravan položaj. Na prvom mjestu, studenti/ce Katoličkog bogoslovnog fakulteta bili/e bi u mogućnosti uz studij religiozne pedagogije i katehetike upisati drugu studijsku grupu na Filozofskom fakultetu bez polaganja prijemnoga ispita na ovom fakultetu. Smatramo neprimjerenim da diplomu tako završenog studija izdaje isključivo Katolički bogoslovni fakultet, čime se narušava autonomija Filozofskog fakulteta. Također je problematično i financiranje takvog studija, gdje bi se financijska sredstva uplaćivala isključivo KBF-u.

Uzevši u obzir i ovako preopterećene kapacitete Fakulteta, upisivanje studenata/ica izvan kvota stvorilo bi dodatne organizacijske probleme. Posebno problematičnim držimo činjenicu da bi provedbom ovog ugovora studenti/ce Filozofskog fakulteta bili/e dovedeni/e u još nepovoljniji položaj na tržištu rada, osobito pri zapošljavanju u sustavu osnovnog i srednjeg školstva. Naposljetku, želimo ukazati na činjenicu da je ugovor sklopljen netransparentno, bez ikakve participacije studentskih predstavnika/ca, a njegove su posljedice dalekosežne upravo za studente/ice Filozofskog fakulteta. Uzevši sve navedeno u obzir, Filozofskom fakultetu, njegovim profesorima/cama i asistentima/cama te studentima/cama ovaj ugovor donosi samo štetu, a nikakvu korist.

Europski parlament izglasao godišnje izvješće o rodnoj ravnopravnosti: Kako su glasale hrvatske europarlamentarke?

Zastupnici/e u Europskom Parlamentu jučer su izglasali/e godišnje izvješće o rodnoj ravnopravnosti sa 441 glasom ‘za’ i 205 glasova ‘protiv’. Riječ je o izvješću pod nazivom Napredak u području jednakosti žena i muškaraca u EU-u u 2013. godini, čiji je autor Marc Tarabella, član kluba zastupnika/ca Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom Parlamentu (S&D). Osim što je sam vremenski period rasprave i glasanja o Izvješću (dan/dva dana nakon Osmog Marta) bitan za kontekst, od iznimne je važnosti znati uspjeh prošlogodišnjeg izvješća.

Izvješće o napretku jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2012. odbijeno je na sjednici 11. ožujka 2014. u Europskom Parlamentu sa samo 9 glasova razlike (289 ‘za’ i 298 ‘protiv’). Sjetimo se, hrvatski zastupnici/e koji/e su glasovali/e protiv bili/e su: Zdravka Bušić, Ivana Maletić, Andrej Plenković, Davor Ivo Stier, Ruža Tomašić i Dubravka Šuica.

Zbog katastrofalnog rezultata prošle godine, veliki se pritisak vršio ove godine na zastupnike/ce i od strane koja je bila ‘protiv’ i od one koja je bila za Izvješće. Protivnici/e Izvješća bili/e su daleko glasniji/e sa svojom agresivnom kampanjom koja je uključivala bombardiranje i spemanje zastupnika/ca lobističkim mejlovima, te online peticijom Zaustavimo pokušaj Tarabelle da ponovno pokrene Estrelu za koju se tvrdi da ju je potpisalo 40.000 građana/ki.[1] Peticiju su pokrenule udruge Citizen Go i FAFCE, iste one udruge koje su bile predvodnice protivljenja istraživanja Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) o položaju LGBTI osoba unutar EU. Među protivnicima/ama Izvješća sasvim se očekivano nalazi i udruga U ime obitelji koja se priključila svojim sestrinkim europskim udrugama u zatrpavanju e-mailova zastupnicima/ama. Takve udruge svoju kampanju grade već od 10. prosinca 2013. kada je usvojen alternativni prijedlog kluba zastupnika/ca Europske pučke stranke (EPP) i Europskih konzervativaca i reformista (ECR) u vezi rezolucije o seksualnim i reproduktivnim pravima kojom u konačnici nisu obuhvaćena pitanja LBGTI zajednice, te je uveden paragraf kojime se pitanja seksualnih i reproduktivnih prava stavljaju u kompetenciju država članica.[2]

Pro-life strategija konzervativnih lobističkih udruga, kao i zastupnika/ca koji/e dijele njihove stavove, često je (neuspješno) prikrivena prizivanjem na načelo supsidijarnosti kod pitanja seksualnih i reproduktivnih prava. Primjer takve strategije ne moramo dugo tražiti, jer je jedna od hrvatskih zastupnica preuzela upravo tu retoriku. Marijana Petir, inače članica Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova u Europskom Parlamentu, tijekom debate o Izvješću u ponedjeljak izjavila je: “Kao osoba koja se zalaže za vladavinu prava, tražim da se u dokumentima koje ovaj Parlament usvaja poštuje načelo supsidijarnosti koje nalaže da je područje reproduktivnog zdravlja prema članku 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u nadležnosti država članica. Izvješće o jednakosti muškaraca i žena problematično je jer želi staviti Europski parlament u poziciju promotora pobačaja u okviru seksualnih i reproduktivnih prava žena kao sredstva ostvarenja jednakosti žena s muškarcima, što je neprihvatljivo. Stoga želim ponovo skrenuti pažnju da je pravo na život osnovno ljudsko pravo koje je danas diljem svijeta dovedeno u pitanje. Jednakopravnost nećemo postići tako da nekom drugom oduzimamo prava, već da osiguramo jednake startne pozicije i šanse svima. Ako nekome niti ne omogućimo da se rodi onda smo mi promotori nejednakosti“.

Korak dalje je otišla zastupnica Ruža Tomašić koja je kao i prošle godine glasala protiv Izvješća, te u svom govoru pomiješala pojam rodne segregacije poslova i osnaživanje žena u podzastupljenim zanimanjima: “Ovo izvješće nikako ne mogu podržati. Iako bi ono prema svom naslovu trebalo biti usmjereno na napredak u području jednakosti žena i muškaraca, smatram da čini upravo suprotno, te većinom preporuka vraća žene u položaj prije emancipacije. Evo primjera: Izvješće traži od država članica da u programe ruralnog razvoja uključe strategije usmjerene na povećanje broja radnih mjesta u ruralnim područjima koja su namijenjena ženama. Ne bismo li se trebali boriti protiv takve podjele radnih mjesta na muška i ženska? Ne bore li se žene protiv takve diskriminacije već desetljećima? I sama sam kao policijska djelatnica u Kanadi prije 30-ak godina redefinirala jedno radno mjesto koje je bilo namijenjeno jednom spolu te sam svojom upornošću postala prva policajka na motoru u toj državi”.

Dubravka Šuica, koju je Novi List pitao za njezino mišljenje o rodnoj (ne)ravnopravnosti shodno Osmog Marta, nije se javila za riječ u raspravi o Izvješću, kao niti njezina kolegica Ivana Maletić. Obje su zastupnice, kao i prošle godine, glasale protiv Izvješća.

Jedina hrvatska zastupnica koja je glasala za Izvješće je bila Biljana Borzan koja se u svom govoru kritički osvrnula na lobističke pokušaje konzervativnih udruga: “Nemojmo ponoviti prošlogodišnju sramotu. Pokažimo onima koji pokušajima rušenja kompjuterskih sustava i onemogućavanjem rada europarlamentaraca žele vratiti Europu u srednji vijek da neće uspjeti. Sutra podržite temeljna prava žena, pokažimo da smo tu zbog njih”.

Kao što je već davno utvrđeno, neokonzervativni val zahvatio je i Hrvatsku i Europsku uniju, te su reproduktivna i seksualna prava žena jedna od prvih na udaru. Borba za očuvanje statusa quo, a kamo li za unapređenje prava, postaje sve teža. Moramo se zapitati u čije ime govore hrvatske zastupnice u Europskom Parlamentu i gdje prestaje njihovo licemjerje ako znamo da su upravo zahvaljujući prethodno izborenim bitkama feministkinja one trenutno na poziciji zastupnica u Europskom Parlamentu.


[1] Ovu je informaciju nemoguće provjeriti jer peticija više nije dostupna na internetu.

[2] Izvjestiteljica izvorne rezuolucije bila je Edite Estrela (S&D) na koju su se u novoj kampanji pozivali lobisti kao ponovnu prijetnju njihovoj konzervativnoj viziji seksualnih i reporoduktivnih prava.

Predstavljanje rezultata istraživanja o rodno uravnoteženom ekonomskom odlučivanju

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, jučer je u prostorima Pravobraniteljice za djecu, povodom Međunarodnog dana žena predstavila rezultate trećeg istraživanja rezultata kvalitativnog istraživanja o percepciji poslodavaca/ki o koristima rodno uravnoteženog ekonomskog odlučivanja i to u sklopu EU Progress projekta “Uklanjanje staklenog labirinta – jednakost prilika u pristupu pozicijama ekonomskog odlučivanja u Hrvatskoj”.

Istraživanje je pokazalo da je čak 91,23 posto svih sudionika/ca istraživanja upoznato s pojmom rodne uravnoteženosti, odnosno 94,60 posto svih žena i 85,00 posto svih muškaraca uključenih u istraživanje. Ako govorimo o tumačenju pojma rodne uravnoteženosti, 78,95 posto svih sudionika/ca istraživanja taj pojam  tumači kao “podjednak broj žena i muškaraca, u omjeru 50:50, na istovrsnim pozicijama u trgovačkom društvu”. Zanimljivo je da 98,25 posto svih sudionika/ca prepoznaje postojanje rodne neuravnoteženosti na upravljačkim pozicijama u Hrvatskoj, odnosno to smatra 97,30 posto svih ispitanih žena i 100,00 posto ispitanih muškaraca iz ovog istraživanja.

“No unatoč tome, predstavnici/ce 57 trgovačkih društava koji/e su sudjelovali/e u istraživanju iskazali/e su kako njihova društva ne provode aktivnosti za postizanje rodne uravnoteženosti. Ona trgovačka društva koja provode takve aktivnosti iskazuju kako u 79,17 posto tih društava vide učinke i rezultate takvih mjera na poslovanje društva” naglasila je pravobraniteljica Ljubičić. U vidu osvještavanja  ohrabrujuć je podatak da 84,21 posto sudionika/ca smatra kako u Hrvatskoj postoji dovoljan broj kvalificiranih žena za upravljačke pozicije, dok samo 7,02 posto njih smatra kako takvih žena nema dovoljno. Ovo istraživanje pokazalo je zavidnu razinu upoznatosti s pojmom rodne uravnoteženosti, ali je u isto vrijeme potvrđeno i postojanje rodne neuravnoteženosti na upravljačkim razinama. 

Nakon predstavljanja rezultata, izvršna direktorica slovenskog “Združenja Manager”, Sonja Šmuc predstavila je iskustva naučena tijekom provedbe slovenskog Progress projekta “Include. All” te upozorila koliko se aktivno ovom temom treba baviti.

O glavnim zaključcima i nalazima istraživanja nastavilo se raspravljati i na panelu “Koristi rodno uravnoteženog ekonomskog odlučivanja”. Uz pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, Višnju Ljubičić i Sonju Šmuc, na panelu su sudjelovali Jasmina Zubić, predsjednica Uprave Tifona,  direktor Podrške upravljanju ljudskim resursom iz Zagrebačke banke Dražen Kvež, direktorica Odjela ljudskih resursa i korporativnih komunikacija Nela Bučević iz Metro Cash&Carry i Ana Fostač-Krilčić, prokuristica i voditeljica resora Ljudskih resursa i Prodajne regije iz dm drogerie markta. Panelom su se podvukli osnovni zaključci o važnosti transparentnosti prilikom selekcije na upravljačke pozicije, jer u suprotnom startne pozicije uvijek ostaju nejednake. Sudionici/ice panela složili su se da je upravo svaka pojedina tvrtka ta koja kvalitetnom kulturom kompanije mora osiguravati promišljeno planiranje i edukaciju.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova provodi projekt zajedno s partnerima Ministarstvom rada i mirovinskog sustava, Hrvatskom udrugom poslodavaca i Institutom za razvoj tržišta rada. Više o projektu možete vidjeti ovdje.

RAD – novine o radničkim pravima i radu

Nakon niza godina neprisutnosti rada i radništva u medijima, došlo je vrijeme da se takva slika promijeni. Medijska scena u Hrvatskoj dobila je novog člana, novine o radnim pravima i suradnjiRAD. Sve je započelo od ideje stvaranja fronte sindikata i civilnog sektora u borbi protiv svih oblika štednje: smanjenja radničkih prava, dokidanja usluga institucija socijalne države i rasprodaje javnog dobra.

Danas možemo reći kako napokon imamo medijski prostor koji će govoriti o socijalnim i radnim pravima, jezikom koji će najbolje prikazati sadašnje stanje Hrvatske, regije, ali i svijeta. U Zagrebu je prvi broj izazvao veliko zanimanje, što je očiti odraz društva koji, kao i uredništvo RAD-a, teži potrebnim radikalnim promjenama na području radništva. O konceptu časopisa, planovima za distribuciju i budućim temama razgovarale smo s urednikom Mariom Kikašem.

Nedavno ste izdali prvi broj časopisa RAD fokusiran na radnička i socijalna prava. Kako su tekle pripreme za časopis i tko vam je pomogao u realizaciji projekta?

U infrastrukturnom smislu – tiskanje časopisa je omogućeno našim plasmanom na natječaju Ministarstva kulture za neprofitne medije ili, da budemo posve precizni, lutrijskim sredstvima koji se onda međuresorskom raspodjelom dodjeljuju organizacijama civilnog sektora. Tako da zbog tih 70 tisuća kuna koje smo dobili za ovu godinu, svakako smo zaslužili i titulu uhljeba. Tako da, da – pomogla nam je država i služimo se novcima poreznih obveznika kako bismo pisali o deindustrijalizaciji, rasprodaji zajedničkog dobra, obilazili terene donoseći “tople sindikalne priče” ili pak plasirali vijesti iz svijeta koje inače ne možete čuti na javnim ili komercijalnim nacionalnim mrežama, a tiskovinama još manje. Pomogli su nam građani/ke koji/e redovno igraju igre na sreću i zato im hvala. S druge strane, iza nas stoji naša matična organizacija, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju, koja već nekoliko godina surađuje sa sindikatima i organizacijama civilnog društva i to nam je uvelike pomoglo u našem radu: izboru tema, pokrivanja terena i pronalasku relevantnih sugovornika.

Neki portali i novine u Hrvatskoj poput Zareza i Biltena djelomično pokrivaju pitanje radnih prava, no vaš koncept će se ipak razlikovati po svom sadržaju i doprinosu rada i radništva u medijima. Koja je vaša glavna misija?

Osim nabrojanih, i još neki mediji. Uostalom i vaš portal je dio tih “novijih” medija koji otvaraju teme koje dugo vremena nisu imale gdje biti otvorene. Sigurno je da ne možemo stvoriti medij koji donosi potpuno novi sadržaj, ali isto tako naša urednička politika je podređena ne toliko slijepom praćenju bilo koje “radničke” priče s terena koliko ideji progresivnog sindikalizma koji će biti odan svom povijesnom nasljeđu i izvojevanim pobjedama, ali svjestan svoje šire društvene uloge i nužnosti određenja prema nekim pitanjima koja nisu usko vezana uz radno pravo. Jer nisu uvijek u povijesti sindikati bili na pravoj strani povijesti.

Sjetimo se samo tzv.  Hard Hat Riota (ili “pobune zaštitnih kaciga”) 1970. u New Yorku kad su članovi sindikata građevinskih radnika odigrali prljavu igru za tadašnju Nixonovu administraciju uzevši vlast u svoje ruke podižući zastave s pola koplja postavljene u znak žalosti za ubijenim studentima na Sveučilištu Kent State da bi se sve nastavilo nasilnim “čišćenjem” s ulica studenata/ica i srednjoškolaca/ica koji/e su odavali počast svojim kolegama/icama i prosvjedovali/e protiv američke politike u Vijetnamu i Kambodži. Takve povijesne epizode se ne bi trebale ponavljati. Danas su nam potrebni jaki progresivni sindikati lišeni tereta nacionalnih, interesnih i sektorskih podjela ili ega velikih vođa baš zato što je napad na radničko udruživanje jači nego ikad prije i kod nas i u zemljama EU-a najviše pogođenima krizom, ali i u SAD-u i Kanadi.

Na zavodu za zapošljavanje postoji niz paketa mjera aktivne politike zapošljavanja mladih, no Europa ne prepoznaje veliki problem nezaposlenih u Hrvatskoj iznad 30 godina, tzv. izgubljene generacije koja ostaju izvan sustava. Namjeravate li se baviti tom problematikom?

Svakako. Kako smo ipak dio jedne šire organizacije koja se bavi različitim aspektima radničkih prava. U sklopu svojih aktivnosti, BRID ima i istraživački tim koji se upravo bavio ovim mjerama i politikama, a rezultati njihovih analiza će uskoro biti ukoričeni. Dio naše uredničke politike je zahvaćanje što šireg prostora različitih manifestacija trenutnog stanja na tržištu rada, strukturne nezaposlenosti, fleksibilizacije radnih prava, opće prekarnosti koja nije samo boljka mladih radnika i slično.

Iako ste kratko na medijskoj sceni, javio se veliki interes za sadržajem koji nudite u prvom izdanju. Možeš li najaviti neke teme za sljedeća dva broja do kraja godine?

Brojevi su donekle i datumski “zadani”. Tako će drugi broj simbolički biti obilježen Prvim majem i događanjima oko toga praznika, ali i nekim “konkretnijim” temama poput mogućnosti sindikalnog udruživanja u privatnom sektoru ili pak  vijestima iz Kutine i Siska koje govore o udruživanju stožera za obranu Petrokemije i Rafinerije Sisak. Svakako će dio broja biti posvećen “atipičnim oblicima zapošljavanja”. Treći broj će biti dominantno posvećen najvažnijoj privrednoj grani u Hrvatskoj – turizmu i svim njegovim posljedicama: od privatizacije hotela, devastacije obale, sezonskog rada, unutarnjih migracija itd.

Gdje je časopis  trenutno dostupan i kako planirate njegovu distribuciju u narednim mjesecima?

U smislu distribucije, nekako smo htjeli izbjeći standardnu priču prema kojoj se sve događa u centru centra države. Tako da u Zagrebu nećemo imati promociju, već ćemo je održati u Sisku i Karlovcu. Naš se časopis u Zagrebu može naći u multimedijalnom klubu Mama, Kući ljudskih prava, Zelenoj akciji, zatim u Booksi, Knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu, tamošnjem Klubu studenata, ali i u Tobaccu u ulici Božidara Magovca u Travnom. U Puli primjerke našeg časopisa možete naći u Rojcu i Praksi, u Dubrovniku u Art-radionici Lazareti, u Splitu u Klubu Kocka, info pultu ispred udruga DOS i Cenzura i u Info zoni, u Čakovcu u Autonomnom Centru, a Rijeci u Škatuli i Palachu. Časopis dijelimo i preko sindikata s kojima surađujemo, direktno njihovim članovima/icama.

50 nijansi zlostavljanja: deset znakova nezdravog odnosa a la Christian Grey

Prošlog tjedna sam otišla pogledati 50 nijansi sive s namjerom da napišem nešto o tome.

Za one koji ne znaju, 50 nijansi je film snimljen prema trodjelnom romanu koji je zasnovan na fanficu Twilight (Sumrak).

Mnogo je tema u ovoj priči o kojima bi trebalo raspravljati: seksualnost, kultura silovanja i pornografija samo su neke od njih. Međutim, imam ograničeni prostor i moram se držati jedne teme na koju ću se fokusirati. Odlučila sam da je u vezi ovog filma najbolje pisati o mentalnom zdravlju (ili nedostatku istoga) povezanom s odnosima.

Dakle, evo 10 znakova nezdravog odnosa na koje treba obratiti pažnju kada govorimo o 50 nijansi sive.

1. Izolacija

Izolacija je jedno od prvih upozorenja da se radi o nezdravom ili nasilnom odnosu. Prema Patriciji Evans, autorici knjige The Verbally Abusive Relationship (Verbalno nasilan odnos), verbalno nasilje uglavnom se događa iza zatvorenih vrata.

Jedan od najboljih primjera za ovo iz filma možemo pronaći u Christianovom  “ugovoru o povjerljivosti” – kada kaže Anastasiji da joj nije dopušteno razgovarati o njihovom odnosu s drugim ljudima, uključujući prijatelje i obitelj.

Doista, ovaj par rijetko vidimo u kontaktu s drugim ljudima. Premda postoji scena s čudnom večerom ili susret s cimericom, oni su uglavnom sami – i zasigurno “čuvaju” svoj odnos samo za sebe.

Laž: O svom odnosu trebate pričati samo sa svojim partnerom/icom. Nije ničija stvar ili briga ono što vam on/a govori ili čini.

Istina: Imate pravo diskutirati o dinamici odnosa s partnerom, prijateljima i obitelji, posebno u kontekstu izražavanja zabrinutosti o prirodi ili zdravlju vaše veze.

2. Kontrola

Ovaj film je prepun situacija u kojima Christian kontrolira Anastasiju. Film uglavnom to veliča, prikazujući kao najbolji dio njegove osobnosti ili, u najgorem slučaju, kao znak njegove ljubavi.

To vidimo u svemu – od njegovog telefonskog poziva kada je ona u baru sa svojim prijateljima, a on joj naređuje da odmah ode kući (a zatim sam ode po nju i odvede je), do “ugovora” za koji želi da ga ona potpiše, a koji ne određuje samo kako će funkcionirati njihov seksualni odnos, već i vrstu kontracepcije koju ona mora koristiti, pa čak i što smije jesti.

Prema Patriciji Evans, postoje dvije vrste kontrole: “Nadmoć” (“Power Over”) i “Osobna moć” (“Personal Power”).

Osobna moć sadrži uzajamnost, empatiju i poštovanje. Nadmoć se sastoji od kontrole i dominacije. Christian prakticira ovu drugu.

Laž: U odnosu jedna osoba treba imati kontrolu i određivati gdje ćete ići, kako ćete provoditi vrijeme i što ćete raditi.

Istina: U odnosu je bitna ravnopravnost i uzajamno poštovanje. To uključuje slobodu da se usprotivite i izrazite svoje osjećaje i ono što vas brine.

3. Zastrašivanje

Jedan od načina na koji Christian (i mnogi zlostavljači) održava kontrolu je zastrašivanje.

To vidimo u Christianovom ponašanju (ponekad je otvoreno, a ponekad skriveno). Naprimjer, prijeti Anastasiji da će je udariti ako ona zakoluta očima na nešto što je on rekao ili učinio, a kada ona to učini, on realizira prijetnju.

U kontekstu BDSM odnosa dopušteno je “udaranje po guzi” (“spanking”), međutim, korištenje ovoga kao “kazne” za okretanjem očima ranije te večeri – nije dopušteno.

Također, Christian se koristi zastrašivanjem i na diskretnije načine.

Naprimjer, kada joj pokušava dirati nogu u restoranu, a onda odmakne njegovu ruku, on zuri u nju kao da kaže “platit ćeš mi za ovo”. Zatim je izvodi iz restorana i očita joj bukvicu. Osim toga, koristi pasivno-agresivne taktike kako bi je kaznio kada nije njome zadovoljan.

Naposljetku, to što je neprekidno povlači za ruku, dolazi po nju i odvodi je kada ona ne želi ići s njim, način je na koji pokazuje dominaciju i podsjeća je na to tko ima moć u njihovom odnosu.

Laž: Ako se usprotiviš, ne slažeš se ili izraziš svoje osjećaje, u opasnosti si da ćeš uznemiriti svog partnera i biti kažnjen/a na neki način.

Istina: Zastrašivanje nije ljubav. Svoga partnera se ne bismo trebali bojati niti osjećati potrebu da se podredimo njegovoj kontroli kako bismo izbjegli kaznu.

4. Posesivnost

“Ti si moja – samo moja, razumiješ li?”

Ovo je Christianova reakcija kada sazna da Anastasia planira posjetiti svoju majku u Georgiji, ali mu to nije rekla. On izražava svoju ljubomoru kada ona razgovara s drugim muškarcima, i kao što je već rečeno, ponaša se iznimno kontrolirajuće. Anastasiju vidi kao vlasništvo, neprekidno ponavljajući da je ona “njegova” i govoreći stvari poput “da si moja”.

Posesivnost je drugi oblik kontrole.  Christian nastoji posjedovati Anastasiju i imati je samo za sebe kao način da je kontrolira i zadrži moć nad njom.

Laž: Laskavo je kada netko zahtijeva da mu pripadaš i ne želi da provodiš vrijeme s ikim drugim ili da ideš bilo gdje bez njega.

Istina: Prava ljubav pruža slobodu. Nikome ne pripadaš i imaš pravo ostati ili otići. A ljubomora nije znak ljubavi – ona je znak posesivnosti.

5. Narcizam

U svojoj knjizi The Manipulative Man (Manipulativni čovjek) Dorothy McCoy definira različite oblike nasilnih karaktera. Prema njezinoj definiciji, Christian Grey pati od narcisoidnog poremećaja.

“Ako ste u vezi s [narcisoidnom osobom]”, piše, “nećete imati neki veliki značaj u njegovom životu osim što ga opskrbljujete s pažnjom koja mu je potrebna”.

“Narcisoidne osobe mogu biti izvanredne u stvaranju kapitala i građenju poslovnog carstva” – kao što vidimo u slučaju Christianovog financijskog uspjeha – “pa ipak imaju napete, ne-bliske osobne odnose. Budući da ne osjećaju empatiju, intimnost mogu shvatiti samo kao apstraktan pojam”.

Dodaje, “Narcisoidne osobe žive zarobljene u svojem egocentričnom svijetu; drugi ljudi imaju funkciju da podržavaju njihovo narcisoidno ponašanje.”

Veliku količinu ovakvog ponašanja vidimo kod Christiana Greya – u njegovoj aroganciji, izbjegavanju intimnosti (npr. Anastasia ga ne smije dodirnuti) kao i u njegovom pristupu seksualnosti.

U jednoj sceni kada ga Anastasia pokušava “otvoriti” da razgovara s njom, on je ušutka i kaže joj: “Vidimo se u igraonici za petnaest minuta.”

Laž: Ako vaš partner ne želi biti intiman, to trebate prihvatiti; neki ljudi su jednostavno zatvoreni.

Istina: Prava ljubav uključuje intimnost. Naravno, neki su ljudi “osjećajniji” (“touchy feely”) od drugih, no da bi veza bila zdrava, pâr treba dijeliti svoje osjećaje i biti otvoren povezivanju na dubljoj emocionalnoj razini.

6. Uzimanje bez davanja

Kroz cijeli film vidimo nedostatak uzajamnosti.

To se u ovom odnosu očituje i na emocionalnoj razini (kada se Anastasia otvara intimnosti, no Christian ne uzvraća na isti način) i na fizičkoj razini (u njihovom seksualnom odnosu isključivo se radi o Christianovim potrebama i željama).

Christian čak odbija Anastasijinu želju da izlaze van i spavaju u istoj sobi (ona spava u vlastitoj sobi na katu dok je njegova soba dolje).

Kao “kompromis” Christian pristaje na jedan tjedni izlazak i jednu noć tjedno spavanja u istom krevetu. Ovo oboje se odnosi na intimni dio odnosa, no budući da Anastasia cijeni intimnost, a Christian je nudi tek kao “obavezu”, to još uvijek nije znak istinski uzajamnog odnosa.

Laž: Vaš partner ne mora mariti za vaše vrijednosti i potrebe;  ako “pristane” da povremeno daje ono što trebate, trebali biste se smatrati sretnim/om.

Istina: Zaslužujete da budete cijenjeni i da budete s nekim tko će ispunjavati vaše potrebe i imati slične vrijednosti. Jednostrani odnos nije ljubav.

7. Nedostatak pristanka

Linija između pristanka i prisile u ovom je filmu toliko zamagljena da to ne možemo ignorirati.

Christian ne poštuje pravo na nepristanak i čak postaje ljut kada Anastasia odbije njegove zahtjeve ili prijedloge. Osim toga, cijelo vrijeme je prisiljava da radi stvari s kojima se ona od početka osjeća nelagodno – neprekidim traženjem da to učini, uvjeravanjem, pa i time da se ljuti na nju.

Laž: Što god vaš partner želi ili zahtijeva, on/a to zaslužuje, čak i ako se zbog toga osjećate nelagodno.

Istina: Imate pravo reći ne. I ne znači – ne.

8. Uhođenje

Čini se očitim, no mislim da ponekad griješimo kada osobu koja nekoga uhodi previše usko definiramo: netko tko se skriva u grmlju, obučen je u crno, viri kroz prozor spavaće sobe.

Međutim, prema Canadian Department of Justice uhođenje je “ponavljajuće ponašanje koje se događa kroz određeno vremensko razdoblje koje uzrokuje opravdan strah žrtve za vlastitu sigurnost”.  Naprimjer – “ponavljajuće praćenje ili komuniciranje s drugom osobom”.

Vidimo to kada se Christian stalno pojavljuje nepozvan (uključujući i slučaj kada je Anastasia bila uznemirena i napustila ga). Pojavljuje se na njezinom poslu, u njezinom stanu, u kući njene mame u Georgiji, te je opetovano zove kada mu se javlja.

Laž: Laskavo je kada netko želi tako silno biti s vama da vas ne može pustiti ili vas ostaviti na miru.

Istina: Neželjena i netražena pažnja, posebno u obliku neprekidnih telefonskih poziva ili nenajavljenih/neželjenih posjeta, nije znak ljubavi – a može čak biti i kriminalno djelo.

9. Ignoriranje instinkta

Od samog početka Anastasiji se ne sviđa ili se ne osjeća ugodno u blizini Christiana.

Žali se na njega svojoj cimerici nakon prvog susreta s njim, pa ipak izlazi s njim na spoj. Kada joj je prvi put ponudio BDSM i ugovor, ona nije zainteresirana i smatra da će biti njegova “seksualna robinja” ako pristane. Također, zove svoju mamu i plače zbog prirode svoje veze i načina na koji je Christian tretira.

Pa ipak, ostaje s njim.

Laž:  Ne možete vjerovati svojim instinktima i vjerojatno pretjerano reagirate – trebali biste ih ignorirati i nastaviti vezu, čak i kada se osjećate pogrešno.

Istina: Vjerujte svom unutarnjem glasu. Ako se s nekim osjećate nelagodno, nemojte ostati s njim. Ako imate loš osjećaj u vezi nekoga ili u vezi onoga na što vas on pokušava nagovoriti, slušajte svoje instinkte ili ih barem ozbiljno razmotrite.

10. Stav “On/a će se promijeniti”

Ovo je opasno.

Stav da “će se on/a promijeniti” ili “bit će bolje, samo budi strpljiv/a”, ili još gore “ja ga/ju mogu promijeniti” toliko je zloupotrebljavan i ohrabrivan kroz mnogobrojne filmove i TV-serije da zbog toga imam potrebu vrištati.

Istina je da ako netko tko je napet i sastaje se s nekim tko je opušten, ili netko tko voli sport oženi nekoga tko ne voli, moguće je da će se s vremenom ove stvari promijeniti. Možda će napeta osoba naučiti kako da se opusti ili će supružnik naučiti povremeno uživati u sportu.

Međutim, ovdje ne govorimo o minornim razlikama u osobnosti.

Kada se radi o svim ovim stvarima o kojima sam prethodno pisala, kao i o početnim Anastasijinim instinktima u vezi Christiana, stav “on će se promijeniti” je opasan, pa može biti čak i smrtonosan.

Netko mi je jednom rekao da imam dar da vidim ljude onakve kakvi bi trebali biti, no to znači da moram biti oprezna da to nikada ne pobrkam s onim što oni jesu.

Kada donosite važnu odluku, poput one s kim ćete se upustiti u vezu, važno je da svoju odluku zasnivate na tome tko je ta osoba danas – ne na tomu što bi ona mogla postati sutra.

Laž:  Ako se dovoljno trudite, ako ste dovoljno strpljivi i dovoljno volite, osoba s kojom ste će naposljetku “doći k sebi” i odnositi se prema vama onako kako zaslužujete.

Istina:  Pogledajte kakav je netko danas. Vaš posao nije da nekoga izliječite ili popravite, a ako to pokušavate raditi u kontekstu ljubavne veze, izazivate nevolje.

Zapamtite: Samo zato što nije očito, to ne znači da veza nije nasilna. Samo zato što veza nije nasilna, ne znači da je zdrava.

I samo zato što mediji glorificiraju određeni tip odnosa, to ne znači da je to primjer za istinski zdravu vezu.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević