Uključivanje prevencije seksualnog nasilja u školski kurikulum

Trenutno federalni zakoni u Americi ne zahtijevaju da zdravstveni ili seksualni odgoj uključuje prevenciju seksualnih napada, no to bi se moglo promijeniti s novim zakonom kojeg su predložili senatorica Claire McCaskill i senator Tim Kaine.

The Teach Safe Relationships Act 2015, koji je predstavljen ranije ovog mjeseca, zahtijeva od svih javnih srednjih škola u zemlji da uključe edukaciju o sigurnom ponašanju u vezama u program, kako bi pomogli u prevenciji obiteljskog i seksualnog nasilja. Žene u dobi između 16. i 24. godine čine najveći postotak žrtava nasilja od strane intimnog partnera te je upravo zbog toga zakon vrlo važan u sprječavanju epidemije seksualnog nasilja.

McCaskill, koja se također bavila zakonom kojim se želi spriječiti seksualno nasilje u vojsci, navela je kako prevencija seksualnog nasilja mora započeti rano. “Ono što smo uočili tijekom rada na sprječavanju seksualnog nasilja na kampusima i u vojsci jest da mnogi mladi ljudi o seksu i vezama uče i prije nego što napune 18 godina. Najučinkovitiji način da spriječimo seksualno nasilje među odraslima jest da educiramo svoju djecu od ranije dobi“.

Kaine se nadovezao: “Edukacija može biti ključni alat u povećavanju sigurnosti kroz podizanje svijesti i prevenciju seksualnog i obiteljskog nasilja, no mnogi učenici i učenice odlaze iz srednjih škola bez imalo znanja o tim problemima. S alarmantnim statistikama o broju seksualnih napada na kampusima i u zajednicama diljem zemlje, srednje škole bi trebale imati središnju ulogu u promociji sigurnih veza i učiti mlade o seksualnom nasilju”.

Humanizam za djecu – knjigom do boljeg društva

U prepunoj Velikoj dvorani Novinarskog doma u petak u Zagrebu predstavljena je knjiga Humanizam za djecu Nade Topić Peratović, feministkinje, aktivistkinje za ljudska prava i predsjednice nevladine udruge Centar za građansku hrabrost. Predstavljanje je moderirala Matea Popov, a knjigu su osim autorice predstavili izuzetno zanimljivi gosti: filozof, sociolog, psiholog i politički analitičar iz Bosne i Hercegovine Esad Bajtal, feministkinja, magistra Rodnih studija, jedna od utemeljiteljica Centra za ženske studije  Željka Jelavić,; liječnica i članica Centra za građansku hrabrost  Ivana Kekin, filozof Pavel Gregorić i redatelj i intendant HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci Oliver Frljić.

Humanizam za djecu prva je humanistička knjiga za djecu u Hrvatskoj. Njome se djecu na njima primjeren način upoznaje s humanističkom misli, potiče na sumnju, shodno tome na istraživanje i kritičko propitivanje postojećeg, ohrabrujući djecu da imaju povjerenje u vlastiti razum. Djecu se upoznaje s borbom i naslijeđem boraca za ljudska prava čime im se razvija osjećaj suosjećanja i solidarnosti za potrebe i prava drugih, posebice obespravljenih članova društva. Ona potiče suživot u različitosti – prihvaćanjem drugih iako drugačijih.

Kako naglašava autorica, knjiga je namijenjena djeci različite dobi, ali i njihovim roditeljima ili skrbnicima koji je mogu čitati zajedno s njima, raspravljati o pojedinim temama, pomoći odgovoriti na brojna pitanja i nedoumice s kojima se susreću i djeca i odrasli u suvremenom društvu.  Također, ova knjiga služi osnaživanju ‘drugačijih’ – zbog čega sadrži i taj ‘drugačiji’, ali ništa manje vrijedan, pogled na svijet i vrijednosti, pa čak i pomalo otvara osjetljivo područje kulture odgovornosti i suočavanja s nedavnom prošlošću. Na izradi ove knjige sudjelovali su razni stručnjaci i stručnjakinje iz područja fizike, sociologije, psihologije i filozofije te ljudskopravaški i feministički aktivisti i aktivistkinje iz civilnog sektora.

Predgovor za knjigu napisao je profesor filozofije i osnivač Udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba Protagora, prof. dr. sc. Milan Polić.

U uvodnim izlaganjima pokrivene su brojne i važne humanističke teme kao i iskustva vezana uz rad s djecom – kod kuće, u školi i kroz razne oblike alternativnog ili dodatnog obrazovanja za djecu ali i odrasle, počevši od samih radionica pri Centru za građansku hrabrost, preko Ženskih studija do edukacijskog programa za djecu pri Etnografskom muzeju u Zagrebu.

Profesor Bajtal je govorio o temeljima humanizma i građanske hrabrosti, posebno o zadaći humanista i humanističkog obrazovanja u borbi protiv konformizma. Ivana Kekin govorila je iz roditeljske perspektive o potrebi za humanističkim odgojem i iskustvu vlastite djece sa sudjelovanjem na radionicama za djecu Centra za građansku hrabrost. Bilo je riječi i o humanističkom odgoju u kontekstu otpora prema uvođenju i sadržaju zdravstvenog i građanskog odgoja u škole i o njihovoj korelaciji. Željka Jelavić istaknula je feminističku misao i njezinoj neodvojivoj povezanosti s humanističkim vrijednostima, ali i o vlastitim iskustvima u radu s djecom kroz radionice za djecu i radu s osjetljivim skupinama. Pavel Gregorić, kao poznati sekularist, otvorio je temu (ne)sekularnosti našega društva, naglasivši kako humanizam nije alternativa vjeronauku, s obzirom da nije skup dogmi, već u svojem temelju ili svjetonazoru ‘ima nenametanje svjetonazora’. Oliver Frljić pričao je o kazalištu kao društvenom kritičaru, posebno se osvrnuvši na vidljivo i nevidljivo nasilje u društvu te promicanje antifašističkih vrijednosti kroz svoj rad. Najavio je postavljanje predstave za djecu koja će biti temeljena na ovoj knjizi i izrazio veliko zanimanje za reakcije na buduću predstavu.

Uslijedile su brojne zahvale za knjigu iz publike, komentari i pitanja autorici i predstavljačima, ali i prijedlozi za promicanje i budući rad. Otvorenost brojnih roditelja i odgojno-obrazovnih radnika/ca iz publike u izražavanju problema s kojima se susreću u društvu koje ne promiče humanističke vrijednosti i njihova zahvalnost za knjigu i rad Centra za građansku hrabrost dovoljan su pokazatelj vrijednosti i potrebe za ovakvom knjigom, ali i sustavnim uvođenjem humanističkog odgoja i obrazovanja u naš obrazovni sustav (kroz zdravstveni odgoj, GOO, kroskurikularno…). Rečeno je kako je Centar za građansku hrabrost u postupku uspostavljanja kontakta s Ministarstvom odgoja i obrazovanja i Agencijom za odgoj i obrazovanje i svi se nadaju suradnji.

Promocija je osim potrebe za humanizmom i humanističkim odgojem pokazala i veliki entuzijazam i iskrenu želju svih prisutnih za radom na boljem, humanijem i pravednijem društvu. Stoga je ova knjiga zasigurno bitan i značajan korak prema takvom društvu.

Kada žene crtaju vagine

Ranije ove godine, nastao je video u kojem se muškarce tražilo da nacrtaju vaginu, a koji je pokazao osnovno neznanje o ženskom reproduktivnom sustavu. Istu je stvar portal Fusion zatražio od žena, a rezultati su, iako nešto bolji u odnosu na muškarce, i dalje razočaravajući.

Oba videa ukazuju da veliku potrebu za (boljom) seksualnom edukacijom u školama koja je neophodna kako bi mladi mogli odgovorno odlučivati o svom tijelu, ne upuštati se u rizično seksualno ponašanje, što posljedično dovodi i do boljeg reproduktivnog zdravlja i niske stope pobačaja.

Ako ovakve rezultate dobivamo u SAD-u, koji ima seksualnu edukaciju, što bi tek mogli očekivati u Hrvatskoj?

Rdeče zore – festival kojeg ne želite propustiti

Međunarodni feministički i queer festival Rdeče zore, koji traje od 6. do 8. ožujka, ovu godinu slavi 16. rođendan.

Riječ je o feminističkoj i queer oazi koja se održava od 2000. godine uz potporu raznih kulturno  umjetničkih društva.  Događanja su raznovrsna i uključuju predavanja, predstave, izložbe, koncerte, nastupe i ostale oblike javnog izražavanja, uglavnom u prostorijama Metelkove (Ljubljana).

Festival je nastao se na simboličan datum, Osmi mart te se svake se godine otvara početkom ožujka. Prvotna ideja je bila u javnom prostoru omogućiti priliku za druženje i kreativno izražavanje, što je za posljedicu imalo osnaživanje i – pojačavanje vidljivosti položaja žena kako u umjetnosti, tako u aktivizmu i svakodnevnom životu. Predstavlja žensku kreativnost s bazom u kulturnom centru Metelkovo mesto, dok svoj međunarodni kontekst može zahvaliti suradnji s brojnim umjetnicima/icama i aktivistima/injama iz cijelog svijeta. Ubrzo je organizatorski tim udruživanjem uključio brojne druge organizacije, kao što su Galerija Alkatraz, KUD Anarhiv, Radio Študent, DZAČ, Zavod  CrossConversationCut, kamera REVOLTA, kino iNVISIBLE, Teater Gromki, MKC Koper, MIKK Murska Sobota, žonglerska skupina iz Menze pri koritu. Do danas je popis partnerskih organizacija proširen imenima poput Queer Beograd, Ladyfest Europe, Queer Zagreb, Pitchwise Fest Fondacija Cure, Labris Beograd, Autonomni ženski centar Beograd, Žene u crnom, Feminist collective Lebanon, Pride Istanbul i brojnim, brojnim drugima.

Kao jedan od najvažnijih ciljeva organizatori navode brisanje rodnih uloga i usredotočivanje na kreativnosti, dok je u širem kontekstu riječ  analiziranju podčinjenosti žena u patrijarhalnom društvu, kao i odbacivanju heteronormativne sudbine.

Festival je naziv preuzeo od romana Die rote Zora und ihre Bande izdanog 1941. godine, i ekranizaciji priče o snalažljivoj crvenokosoj djevojci Zori koja je imala svoju bandu. Zora je zajedno s drugom ratnom siročadi zauzela napušteni senjski ljetnikovac dokazujući kako bi on trebao pripadati onima koji/e ga trebaju. U romanu, između ostalog, Zora sa svojom anarhističkom družinom spašava 12-godišnjeg Branka iz zatvora u kojem je bio zbog krađe hrane. Dodatna važnost romana proizlazi iz činjenice da ga je napisao njemački književnik Kurt Kläber, a objavio pod pseudonimom Kurt Held. Budući da je za vrijeme Hitlerove diktature bio politički nepodoban (komunist), i s tim da ni zemlja koja mu je pružila azil (Švicarska) nije baš blagonaklono gledala na objavu romana ovakve tematike, diskurs dječjeg romana iskoristio je za opis klasnih borbi i postao zagovornik djece s ulice.

Mala crvenokosa Zora bila je inspiracija i urbano-gerilskoj i anarho-feminističkoj skupini Rote Zora, koja je vodila računa o pravima radnika i radnica, žena i mladih ljudi.  Naziv Rote Zora izabran je s obzirom da je postao sinonim djelovanja izvan privilegiranosti muškaraca, te borbe za slobodu, dostojanstvo i humanost.

Organiziranje festivala Rdeče zore slovenski aktivisti i aktivistkinje smatraju aktom političke i društvene higijene i odgovorom patrijarhalnoj i kapitalističkoj eksploataciji, zbog čega Sloveniju možemo izbaciti iz viceva, a Zore nagraditi sudjelovanjem.

Prosvjed antifašista protiv fašizacije društva

Na središnjem zagrebačkom trgu danas je održan prosvjed inicijative Ujedinjeni protiv fašizma. Povod okupljanja bio je prvobitna najava Autohtone Hrvatske stranke prava (A-HSP) da će na istom mjestu postrojiti stranačku ‘vojsku’ Hrvatskih domoljubnih snaga i prisegnuti domovini. U međuvremenu,  MUP je zabranio ovaj proustaški skup uz obrazloženje da bi moglo doći do uznemiravanja građana i ozbiljnog remećenja javnog reda i mira.

Antifašisti su razvili transparent na kojem je pisalo “Ujedinjeni protiv fašizma”, pjevali Bandiera Rossu i uzvikivali antifašističke parole.

Članovi fašističke A-HSP, umjesto postrojavanja stranačke vojske na Trgu bana Jelačića, zamislili su isti scenarij održati ispred groba Ante Starčevića u Šestinama. Međutim, to im nije pošlo za rukom jer se nije pojavilo stranačko vodstvo, tako da su vrlo brzo napustili područje.

Prema informacijama iz MUP-a, privedeno je najmanje pet osoba, a prema neslužbenim informacijama, uhićen je i predsjednik A-HSP-a Dražen Keleminac. 

Outsourcing postaje pravilo, a ne iznimka?

Nije prošla niti godina dana od donošenja novog Zakona o radu, a sva upozorenja da će to rezultirati ugrožavanjem prava radnika i radnica te dovesti do veće radne nesigurnosti pokazala su se točnim. Poseban naglasak u kritikama stavljen je tom prilikom na rad putem Agencija za privremeno zapošljavanje i ukazivanjem na činjenice  da se zapošljavanje preko Agencija u Njemačkoj, a čiji model rada je preuzet u novom tekstu Zakona o radu, pretvorio u veliki  problem na tržištu rada. U roku od samo deset godina, od uvođenja modela ovakvog načina rada, brojka “posuđenih” radnikaca u  Njemačkoj na određeno vrijeme se utrostručila.

Informacija da Hrvatske šume upravo putem Agencija za privremeno zapošljavanje namjeravaju preuzeti, odnosno Agencija im namjerava ustupiti 1.275 radnika/ca, i to nakon što su Hrvatske šume provodile i namjeravaju provoditi višegodišnji plan zbrinjavanja viška radnika/ca te su po toj osnovi odvojile i odvojiti će značajna financijska sredstva na  ime otpremnina, potvrđuje da su upozorenja vezana za korištenje usluga  Agencija za privremeno zapošljavanje na tržištu rada u Republici Hrvatskoj bila opravdana. O ovom pitanju očitovao se i ORaH koji je podsjetio javnost da su upozoravali da nam slijedi upravo ovakav scenarij.

Novi Zakon o radu na ovom primjeru pokazuje da je doista širom otvorio vrata zapošljavanju putem Agencija za privremeno zapošljavanje, bez da itko postavlja pitanje zašto Hrvatske šume nisu u okviru svih radnika/ca koje su prethodnim razdobljima otpustili, promišljali koji će im radnici/e u narednom razdoblju biti potrebni i da li upravo među tim radnicima/cama koji su detektirani kao tehnološki višak ima mogućnosti napraviti premještaje na druga radna mjesta, odnosno ići u smjeru korištenja otkaza ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, pa time dati priliku radnicima/cama da sami kroje svoju sudbinu.

Obzirom se radi o značajnom broju potreba za radnom snagom u Hrvatskim šumama, ne može se govoriti o određenim poslovnim situacijama kada potreba angažiranja radnika preko Agencija  za privremeno zapošljavanje i obavljanje određenih poslova može biti promatrana kao opravdana i potrebna.

“Nereagiranje Vlade Republike Hrvatske, obzirom je država jedini osnivač Hrvatskih šuma d.o.o. znači podupiranje ovakvog način rada, nepoštivanje primarnih odredbi Zakona o radu vezano za način zapošljavanja radnika/ca i omogućavanje da tzv. outsourcing u Republici Hrvatskoj ipak postane pravilo, a ne iznimka” naglašavaju u ORaH-u.