Hollaback Hrvatska u suradnji s Krav Maga Hrvatskom poziva na besplatni tečaj samoobrane povodom Međunarodnog dana žena.
Tečaj će biti održan u nedjelju 8. ožujka u Net.kulturni klub MaMa, Preradovićeva 18, Zagreb, od 17 do 19 sati.
Pozivaju se svi/e zainteresirani/e, bez obzira na dob ili spol.
Nije potrebno nositi posebnu odjeću i obuću.
Više informacija o događanju možete pronaći ovdje.
Nevladine organizacije – Centar za pravnu pomoć ženama iz Zenice, Sarajevski otvoreni centar i Infoteka – osudile su pokušaj kršenja Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini.
Ove nevladine organizacije zatražile su od mandatara vlade Zeničko-dobojskog kantona (ZDK) Miralema Galijaševića da ispoštuje Zakon o ravnopravnosti spolova BiH, te dostavi novi popis s imenima ministara i ministrica političkih stranaka.
Naime, koalicijske stranke (SDA, DF, HDZBiH) u Zeničko-dobojskom kantonu predložile su sastav vlade u kojoj bi deset ministarstava trebalo voditi deset ministara. Niti jedna ministrica!
Povodom toga, kolegij Skupštine danas nije sazvao novu sjednicu, jer se traži od stranaka koalicije da u budućoj vladi ZDK bude zastupljeno najmanje 40 posto podzastupljenog spola, u ovom slučaju žena.
Centar za pravnu pomoć ženama iz Zenice istaknuo je da su u mandatnom razdoblju 2010. – 2014. godine u vladi bile zastupljene tri ministrice, te da novi sastav vlade, kojeg je Skupštini ZDK dostavio mandatar Miralem Galijašević, nema niti jednu ministricu.
Zamjenik predsjednika Skupštine ZDK Jasmin Duvnjak u razgovoru za klikx.ba istaknuo je da vjeruje kako političke stranke u ZDK imaju sposobne i kvalitetne kandidatkinje koje mogu biti na visokim pozicijama u izvršnoj vlasti, te dodao: “Velik broj žena ima dovoljno kvaliteta, iskustva i mogućnosti da obnaša te funkcije i vjerujem da je ovo samo posljedica neopreznosti i nepažnje u sastavljanju vlade. Ne smatram odgovornim samo mandatara, nego i političke stranke koje su dostavile imena, jer su morale imati osjećaja i sluha za imenovanje i osoba podzastupljenog spola”.
Koalicijske stranke imaju rok od sedam dana da dostave nova imena mandataru koji će potom taj popis proslijediti Skupštini ZDK nakon čega će se razmatrati o novom datumu službenog imenovanja nove vlade ZDK.
Mreža mladih Hrvatske, u suradnji s Nacionalnom radnom skupinom za strukturirani dijalog, na današnjoj konferenciji za mlade pod nazivom “Tko te pita? EU pita” održanoj u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, okupila je dvjestotinjak mladih iz čitave Hrvatske. Mladi su imali priliku razgovarati o preprekama za aktivno sudjelovanje u političkom životu, a konferenciji su prisustvovali brojni uzvanici iz političkog i nevladinog sektora.
Konzultacijska konferencija “Tko te pita? EU pita” Mreže mladih Hrvatske okupila je mlade zainteresirane za sudjelovanje u kreiranju politika Europske unije, a podršku im je svojim govorom pružio i pomoćnik ministrice socijalne politike i mladih Hrvoje Sadarić. Osim predstavnika Ministarstva, sudionicima konerencije obratili su se Marko Boko, predsjednik Mreže mladih Hrvatske i Anamarija Sočo, u ime Nacionalne radne skupine za strukturirani dijalog koji su pobliže objasnili proces sudjelovanja mladih u kreiranju politika Europske unije. Daniela Širinić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i Antonia Kuzmanić iz Savjeta mladih Grada Splita održale su izlaganja na temu sudjelovanja mladih u politici te ponudile nekoliko pristupa koji objašnjavaju nezainteresiranost mladih za političke procese. Nakon izlaganja, održana je debata i rasprava na temu Sudjeluju li mladi dovoljno u donošenju odluka?, te niz radionica u skupinama.
Cilj konferencije bio je pružiti mladima priliku da na kreativan i zabavan način razgovaraju i raspravljanju o izazovima koji se vežu uz sudjelovanju mladih u političkom životu. Mišljenja i prijedlozi mladih iz Hrvatske, ali i ostatka Europe, postat će temelj za Rezoluciju Vijeća ministara Europske unije o osnaživanju mladih za sudjelovanje u političkom životu.
Uoči saborske rasprave o Prijedlogu zakona o referendumu GONG je upozorio saborske zastupnice i zastupnike na nekoliko loših rješenja u Prijedlogu zakona, a koji će ozbiljno otežati i obeshrabriti pokretanje građanskih referendumskih inicijativa. Najproblematičnija pitanja uglavnom se odnose na prikupljanje potpisa u uredima državne uprave, odredbu da se odluku donesenu na referendumu može promijeniti nakon dvije godine, a tu je i (ne)transparentnost financiranja referendumskih kampanja.
U GONGU navode slijedeća problematična pitanja.
Potpise se ne bi smjelo prikupljati u državnim i lokalnim institucijama zbog kratkoće radnog vremena i nedostupnosti za građane s obzirom na prostorne udaljenosti ureda. Obaveza dolaska u instituciju radi potpisivanja referendumske inicijative može, ovisno o postavljenom pitanju, djelovati nelagodno na birače, osobito kad se primjerice prikupljaju potpisi za sporno političko pitanje ili opoziv lokalnog čelnika što može dovesti do nedozvoljenih pritisaka na birače. Mogućnost potpisivanja putem sustava E-građanin može ublažiti ograničenja prikupljanja potpisa u uredima državne uprave, ali takav način do sad nije testiran i ne može služiti kao alternativa, nego isključivo kao nadopuna prikupljanju potpisa na fizičkim lokacijama. “Stoga je potrebno vratiti referendum građanima na ulice i trgove uz definiranje na kojim mjestima se ne bi smjelo prikupljati potpise. U suprotnom bi službenici bili zatrpani učestalim referendumskim inicijativama bez izgleda za uspjeh kao izrazom nezadovoljstva građana”, smatraju u GONG-u.
Također napominju kako je potrebno kvalitetnije urediti i koliko dugo vrijedi odluka donesena na referendumu kako referendum na inicijativu građana ne bi bio besmislen. Umjesto predviđene dvije godine, potrebno je osigurati da odluka na referendumu vrijedi najmanje četiri godine, koliko traje mandat predstavničke vlasti ili da se odluku može izmijeniti samo na novom referendumu. “Neophodno je urediti i transparentnost financiranja referendumskih kampanja te kampanja prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma na inicijativu građana kao i jasna medijska pravila praćenja tih kampanja, kako inicijative ZA tako i inicijative PROTIV”, ističe se u priopćenju.
Za kvalitetno uređenje pravila za referendum potrebno je promijeniti i Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu kako bi se smanjilo broj potrebnih potpisa, odrediti uvjete za valjanost odluke na referendumu, primjerice, uvođenjem instituta kvoruma potvrđivanja te kako bi se primjereno uredilo proceduru prethodne provjere ustavnosti referendumskog pitanja prije prikupljanja potpisa.
Detaljnije informacije o GONG-ovim prijedlozima nalaze se ukomparativnoj analizi referenduma iz 2010. godine te komentarima na Prijedlog zakona iz listopada 2014. godine.
Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva raspisala je danas poziv za mlade blogere/ice u kampanji za sprječavanje govora mržnje na internetu temeljem kojeg će odabrati do 10 mladih blogera/ica između 18 i 30 godina koji će zajedno raditi na kampanji za sprječavanje govora mržnje na Internetu u Hrvatskoj.
Prednost će imati mlade osobe koje pišu blogove no, prijaviti se mogu i one mlade osobe koje bi željele započeti s pisanjem bloga a do sada su se istakle pisanim uradcima (eseji, pripovijetke i sl.) kroz koje su se zalagali za sprječavanje govora mržnje.
Od odabranih sudionika/ica očekuje se sudjelovanje na tri trodnevne radionice u Hrvatskoj i inozemstvu tijekom 2015. godine, sudjelovanje u zajedničkom osmišljavanju kampanje za sprječavanje govora mržnje na Internetu u Hrvatskoj te individualni angažman u promicanju tolerancije i sprječavanja govora mržnje kroz pisanje blogova.
Svi/e zainteresirani/e mogu se prijaviti do 18. ožujka 2015. godine, a upute za prijavu nalaze se ovdje.
Pod milenijskom generacijom smatraju se ljudi rođeni između 1980. do 2000. za koje je karakteristično da su uglavnom visoko i kvalitetno obrazovani ali ih je dočekalo tržište rada koje je pokosila recesija. Osim što smo, naravno, svjesni vlastite situacije, u medijima se može čitati o američkoj omladini koja je do grla u dugovima zbog financiranja obrazovanja da kasnije ne bi mogla naći posao, a ovdje je primjer iz susjedne nam Slovenije.
Možda nikad neću shvatiti što je internet, ali vi nikada nećete shvatiti što je mirovina – tako glasi vic namijenjen Millenium generaciji. Ovo je dobra polazna točka za razumijevanje slovenskog državnog uređenja – starije su generacije računale na nekretnine, radna mjesta i mirovine, Millennium generacija računa na Kickstarter, privremeni rad i avionsku kartu prema ostatku svijeta. Jedna zemlja, dva sustava. Oni koji su navikli na više ujedno i očekuju više, za one koji nisu nikada ni imali ništa nema ni studija ni zaposlenja. Ta vječna mladost.
Jedini predstavnici/e Millennium generacije s iole ozbiljnim političkim utjecajem su studentske organizacije kojima je u središtu interesa šira studentska populacija, poboljšanje studija i kvalitete mladosti. Oni su zapravo konzervativna institucija koja se bori za zadržavanje statusa quo koji je izboren još oko 1968.godine, otprilike u periodu studiranja djedova i baka današnjih studenata. Nepotrebno je naglasiti kako se od onda promijenio svijet i slovenska društvena stvarnost, tako ni besplatno obrazovanje ne može biti argument privilegiranosti milenijske generacije. Obrazovanje je bilo besplatno i za prethodne generacije, a sve studentske beneficije koriste svima koliko i studentima. Državi produljeno trajanje studija služi kao socijalna korekcija ekonomije koja potencijalnim pridošlicama na tržištu rada ne može dati posao. Od hrane na bonove koristi imaju ugostitelji, od subvencioniranih najamnina najmodavci. Starenja među milenijskom generacijom baš i nema s obzirom da je za odrasle ponestalo prostora. Nedostaje posla na neodređeno, nedostaje pristupačnih stanova i nedostaje mirovina – milenijska generacija ostaje zauvijek mlada.
Većini ipak još uvijek ništa ne nedostaje jer se situacija, u pravilu, rješava uz pomoć roditelja (obiteljskog bogatstva, riješenog stambenog pitanja, povremenog zaposlenja preko poznanika), a ima i onih koji su uspjeli sami, pa su kao dobri. Iznimke ne pokazuju učinkovitost sustava, onima s bogatim i utjecajnim roditeljima ići će sve bolje u čistom kapitalizmu.
Minimum za dostizanje nezavisnosti odrasle dobi kao što je, primjerice, siguran posao i vlastiti krov nad glavom te izgledi za mirovinu, socijalna bi država trebala omogućiti svima. Takva bi država pomagala čak i onima s bogatim roditeljima da izbjegnu njihov utjecaj i žive svoje živote, a da bi takvo što omogućila milenijskoj generaciji, Vlada mora prilagoditi prava prethodnih generacija. U više su navrata pokazali kako o tome ne misle razgovarati.
Milenijsku se generaciju u Sloveniji naziva mladima, dokle takvo što prihvaćaju i sami se osjećaju mladima, čekaju da se nešto dogodi, da odrastu. Odjebite s tim mladima, mladost je prolazna. Nismo mladi mi milenijci, mi smo oni koji su propustili radna mjesta tijekom ekonomskog buma.
Vrlo smo obrazovan, vrlo sposoban i vrlo motiviran poremećaj u trenutnom sistemu, poremećaj u zemlji zamrznutoj u vremenu. Umjesto da smo “mladi” i naivno čekamo kada ćemo ostarjeti, ili umjesto da se složimo s odljevom mozgova, opredijelimo se već jednom politički kao generacija. Zaslužimo i izborimo se za nezavisnost generacije, za sposobnost donošenja vlastitih odluka. Imamo moralnu odgovornost na prvom mjestu zbog katastrofalne situacije koja čeka one još nerođene. Socijalna država je super, ali bi trebala funkcionirati za sve, ali nije tako.
Politika je jednostavno zbroj iskazanih interesa – zaposleni u industriji imaju svoje sindikate, umirovljenici imaju svoje stranke. Međugeneracijska solidarnost?
Rješenje leži u prepoznavanju problema, dok se označavaju kao mladi vjeruju da je problem kratkotrajne prirode te da će socijalna nepravda minuti s godinama sama od sebe. Drugi problem leži u osjećaju da im nedostaje osnovnih uvjeta za normalan života i za koji sigurno krive sebe da nisu dovoljno dobri. Ako je argument kako živimo u kapitalizmu, zašto se pretvarati da kuće i stanovi nisu najveći kapital u državi?
Slovenija je po Ustavu zemlja za sve svoje građane i građanke. Trebali bismo postati svjesni pripadnosti Millennium generaciji kako bismo postali samostalna sila organizirana u političku snagu, ako ne za sebe, onda za generacije naše djece. Ne nismo mladi i ne nećemo šutjeti. Iako nas je malo, možemo biti glasni. Ludi ste ako mislite da ćemo odvajati od usta da bismo imali mirovine, a da se istovremeno nitko u državi ne brine kako će ih osigurati.
Prevela i prilagodila Ana Maria Filipović Grčić
