Više od 8.500 poduzetnika ne isplaćuje plaće svojim radnicima i radnicama

Porezna uprava objavila je na svojim mrežnim stranicama ažurirani popis poslodavaca koji ne isplaćuju plaće svojim radnicima i radnicima. Najnoviji podaci pokazuju da plaće ne isplaćuje ukupno 8.502 poduzetnika s 33.130 zaposlenih, prenosi HRT.

Riječ je o poduzetnicima koji su tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u razdoblju od šest mjeseci iskazali samo obračun doprinosa bez isplate plaće.

Na današnjem popisu čak je i više poslodavaca nego na prvom popisu nazvanom popis ‘srama’, kojeg su Porezna uprava i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava objavili 15. srpnja, kao i popisima neisplatitelja plaća objavljenim sredinom kolovoza i sredinom rujna. Dakle, državno ‘posramljivanje’, bez realnih sankcija je još jednom urodilo plodom.

Na prvom je popisu sredinom srpnja bilo 7.038 poduzetnika, a taj je broj do sredine rujna porastao na ukupno 7.907. No, iz Porezne uprave napominju kako popisi poreznih obveznika/poduzetnika koji ne isplaćuju plaće nisu usporedivi iz razloga što se kod svake nove objave popisa povećava broj razdoblja za koje se podaci iskazuju.

Prikupljeno više od 160.000 potpisa protiv monetizacije autocesta

“Prema prvim nepotpunim podacima, u prva četiri dana prikupljeno je više od 160.000 potpisa građana za raspisivanje referenduma protiv davanja autocesta u koncesiju”, izvijestili su danas iz inicijative Ne damo naše autoceste, prenosi Civilno društvo.

Članovi inicijative Teodor Celakoski i Mijat Stanić na konferenciji za medije izrazili su zadovoljstvo dinamikom prikupljanja potpisa koja, kažu, pokazuje da građani i građanke nemaju povjerenje u Vladu i ne daju se zastrašiti prijetnjama da neće biti mirovina, plaća i Pelješkog mosta.

Poručili su da neće odustati, a brojem prikupljenih potpisa žele Vladi pokazati kakvo je stvarno stanje na terenu te zabraniti aktualnoj, ali i bilo kojoj drugoj Vladi, stavljanje autocesta u koncesiju.

Ne boje se da neće imati dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma jer pojačavaju ritam i otvaraju nove lokacije za prikupljanje potpisa diljem Hrvatske.

“Ovim tempom imat ćemo debelo i preko potrebnih potpisa”, tvrdi Celakoski.

Najave iz Vlade da bez te koncesije neće biti novca za mirovine i plaće u inicijativi su ocijenili pokušajem zbunjivanja građana i građanki.

Ružičasto je samo boja i vrpca je samo vrpca, ali…

Pregledavate li tijekom listopada neke od dominantnih medija kako u hrvatskom medijskom prostoru tako i u onom svjetskom, sasvim je moguće da ćete primijetiti ružičastu pozadinu i naglašene riječi donate, help, join i slične. Zatim pridružite svemu navedenom ružičastu vrpcu.

Listopad je od 1985. godine poznatiji i kao NBCAM (National Breast Cancer Awareness Month), a nastao je kao partnerstvo American Cancer Societya i farmaceutskog odjeljenja Imperial Chemical Industries. Osnovni je cilj u to vrijeme bila promocija mamografije kao najznačajnijeg oružja u borbi protiv raka dojke. Ružičasta vrpca kao simbol borbe protiv te bolesti upotrebljena je prvi puta 1991. godine tijekom humanitarne utrke u New Yorku, ali je službena upotreba simbola započela 1993. godine osnivanjem The Breast Cancer Research Foundationa.

Povijest aktivizma u borbi protiv bolesti obilježila je sveopća borba za brisanjem pojma raka dojke iz sivog tabu područja o kojem se ne govori, koje se skriva i stigmatizira. Dakako, prvim aktivistkinjama ciljevi su bili prikupljanje financijskih sredstava za liječenje, potporu oboljelima i senzibilizacija društva. Ružičastu vrpcu na sebe su isprva stavljale žene koje su rak preživjele i koje su vrpcu nosile kao znak ozdravljenja. No, tijekom sljedeće 21 godine ružičasta vrpca pojavljuje se svugdje i na svemu. Ako se povratimo 21 godinu unatrag, upadamo u pojednostavljenu zamku i možemo zaključiti da je podizanje razine svijesti imalo uspjeha i da smo danas u velikom broju svjesni simbola ružičaste vrpce, pozadine, značenja i njegovih implikacija. No i najbolje namjere s vremenom su postale parcijalni i komercijalni interesi pa se danas i u mjesecu listopadu moramo zapitati znači li išta ružičasta vrpca na bočici jogurta?

O terminu pinkwashing pisale smo prije nekoliko godina, a oformljene su i organizacije poput Think Before You Pink  dok bizarno predoziranje trgovačkih lanaca proizvoda s ružičastom vrpcom možete vidjeti na Facebook stranici Pinkwashing Hall of Shame. Između ostalog, propituje se ispravnost sudjelovanja organizacija čiji se proizvodi na nekoliko razina povezuju s pojavom bolesti. Neke od komentatorica i blogerica u svojim su tekstovima pokušale pobrojiti razloge zbog kojih im se cijeli kontekst oko ružičaste vrpce čini posve krivim.

{slika}

Blogerica Nancy Stordahl oboljela je od raka dojke i svoja iskustva i dileme podijelila s čitateljicama i čitateljima svojih tekstova. Za Nancy, u ružičastoj vrpci problematično je puno toga. Pomalo ogorčena, pita se gdje je nestao feminizam koji je uistinu toliko pomogao da se rak dojke nikada ne skriva i kako se dopustilo da se tako opaka bolest trivijalizira i ‘reklamira’ provjerenom metodom objektivizacije i seksualizacije ženskih tijela i to s frazama grab a feel, squeeze a boob, touch yourself i save the boobs. Nancy je dalje pobrojila i još nekoliko glavnih razloga zbog kojih ne može pobjeći od kritike ružičaste vrpce: marketinški alat, bolest kao šoping, konzumerizam, upitne stvarne vrijednosti donacija, proizvodi koji ih nose, ružičaste vrpce svojom stereotipno ‘ženskom’ bojom reprezentiraju žene, a od raka dojke (rijetko, ali ipak) obolijevaju i muškarci. Pita se i jesu li silne vrpce izgubile vezu s realnim bolestima koje predstavljaju i postale tek simbolom koji ponekad od zasićenosti nismo u mogućnosti niti prepoznati. Iz iskustva osobe koja je rak preživjela, Nancy iskreno zaključuje kako rezultati cijele borbe ‘još uvijek nisu dovoljno dobri’.

Komentatorica i spisateljica S. E. Smith problematizira vjerojatno najčešći obrambeni mehanizam ‘u redu je dok je za dobar cilj’ i naravno, s njim se ne slaže. U svom kritičkom osvrtu, S. E. Smith sažeto objašnjava zašto joj se doslovce gadi ružičasta vrpca i listopad u kojemu je najvidljivija.

“Organizacije poput Breast Cancer Action zapravo se bore u ratu na dvije fronte, jedna je osigurati čim bolju njegu oboljelih od raka i s druge strane osigurati kampanje koje će podizati razinu osviještenosti”, navodi Smith te napominje da se i u borbi protiv ove bolesti često zaboravlja privilegiranost prilikom liječenje, odnosno da liječenje nije univerzalno dostupno svima. Za S. E. Smith sve je samo PR i to onaj neuredan. Nije teško zaključiti kakva je pozcija u kojoj se o nekoj bolesti piše i misli, a pogotovo ako  razmišljamo u okvirima ispravnosti nekog alata uopće i to u borbi protiv neke bolesti, ali možemo li zaista kupovati ružičastu Philadelphiju bez da se barem ne zapitamo… 

Feministički stripovi mijenjaju jordansko društvo

Prošlo je više od 20 godina od prvog stripa Emad Hajjaja, omiljenog jordanskog karikaturista koji uspješno iscrtkava bit ironije i smisla za humor. Gotovo deset milijuna Jordanaca odavno poznaju društvenu debatu i kontroverze koje mogu podići stripovi, piše Nor Ali Mo’Alla, katarska novinarka koja živi i radi u Londonu, za portal Your Middle East.

Snažni ženski likovi u dosadašnjim arapskim stripvima imaju negativan prizvuk

Glavni Hajjajov lik zove se Abu Mahjoob i predstavlja tipičnog staromodnog Jordanca u kojem se svaki sugrađanin može prepoznati ili barem saživjeti s njim, a njegovi doživljaji potiču široku društvenu raspravu o političkim, socijalnim i ekonomskim pitanjima. Autorica kao primjer nudi dragi joj strip Honour Killing i prizor razbarušenog Abu Mahjooba s puškom u ruci kojeg u suludom činu potiče njegov prijatelj Abu Mohammad.

Abu Mahoob: “Provalio sam i vidio kako je drži! Odmah je pobjegao s njom a ja sam… zakuhao! Što da učinim?”

Abu Mohammad: “Nađi i ustrijeli ga bez oklijevanja! Ukrasti bocu plina u ovoj ekonomskoj krizi je zločin časti. I dobro se pobrini za jadnu bocu, nevina je”.

Objašnjenje je sljedeće: cijena goriva u Jordanu jedno je od najvažnijih tema javne rasprave. Vlada subvencionira cijenu plina, ali cijene su i dalje previsoke.

Abu Mahjoob portretira ženu poput gore navedene boce plina. Autor piše za mušku publiku; žene u stripu imaju sekundarnu ulogu objekta ili nemaju nikakvu važnost. Čak i kad Mahjoobova žena u stripu ojača kao lik, ona samo  razdražuje svog muža stalnim prigovaranjem čemu autor daje negativan prizvuk.

U dva mjeseca 24 tisuće lajkova više zahvaljujući Majidi 

Qatatov strip Yamiyat Majida (Majidini dnevnici) nosi drugačiju poruku.  Za početak, glavni lik je mlada žena. Ona govori kolokvijalnim arapskim jezikom u koji ubacuje jordanski žargon na humorističan način: tako njezini dnevnici pronalaze širi put prema publici.  U dva mjeseca, Qatato je dobio 24 tisuće lajkova na Facebook stranici od kojih većinu (68 posto) čine žene.

Majidin dnevnik pokazuje kako ambiciozna neovisna žena živi u Jordanu i nosi se s bremenom modernog društva koje je zaostalo kad je riječ o ženama. Majida uživa maminu podršku kad je riječ o fakultetu i studiranju, no njezina se majka istodobno brine hoće li tvrdoglava kćerka biti dobra domaćica i žena svom mužu. Autorica takav sukob za žensku neovisnost i slobodu, s jedne strane, te borbu društva da podčini sve njihove akcije, s druge, smatra endemičnim.

Majidin dnevnik piše o ljubavnim gubicima, slomljenom srcu, emocionalnoj prtljagi kao i o neuzvraćenoj ljubavi. Autor dodaje i zaokret u kojem Majida upoznaje prikladnog partnera, tobožnjeg doktora koji putuje kroz vrijeme. Ona nosi hijab, ali to ne smanjuje njezinu neovisnost. Voli video igrice, ovisna je o televizijskim serijama na internetu i ne podnosi ženskaste teme. Strip uglavnom dotiče feminizam i razvija kontroverzije, posebice oko časti, termina koji se u arapskom svijetu koristi za opravdanje patrijarhalne kulture i kontrolu žena osiguravajući njihovu bezrezervnu podložnost.

Feminizam i zlostavljanje kao najčešće teme stripa

Tako u jednom od stripova, Majida govori o mizoginiji i feminističkim ljagama i pita se zašto najveće uvrede u arapskom svijetu uključuju riječi “majka” ili “sestra”. Jordanskom je muškarcu za najblažu uvredu dovoljno da ga usporedimo sa ženom (“sjediš kao žena”, bojiš se kao žena”). Jedan od komentatora na Quatatovoj stranici dodaje kako, s druge strane, kad hvalimo žene, uspoređujemo ih s muškarcima, dodajemo im “muda” ili ih nazivamo sestrama muškaraca.

Društveno zlostavljanje je druga tema koja se ponavlja. U  stripu Lišeni ljubavnog života Majida i njezin prijatelj Maram izgledaju kao da su trčali i Maram komentira kako trčanje od “nižih oblika života  (pretpostavljamo od muškaraca) podsjeća na trčanje od pasa u Guantanamu.

“Osjećam se kao da su tek izašli iz spilje i prvi put u životu vide djevojke”, kaže Maram, a Majida uzvraća kako je dobro da svećenik ne postavi fetvu, zabranu na trčanje, jer to stimulira muške seksualne instinkte. Čisti komentar na ridikulozne zabrane koje arapsko društvo postavlja ženama kako ne bi privlačile muškarce.

Qatato komentira kako je Jordansko društvo čudno jer sankooh, što ugrubo možemo prevesti kao niži oblik života, diktira pravila časti i kontrolira žene.  Komentari na facebook stranici općenito su različiti i bogati, pokazuju kako ljudi imaju potrebu o tome raspravljati.  Suproststavljaju se različita mišljenja u kvazi forumu koji ne bi ni postojao na drugačiji način i povezuju se različiti ljudi koji inače ne bi imali prostora za povezivanje. U najmanju ruku, Qatato tjera ljude da razmišljaju o različitim društvenim pravilima za muškarce i žene koja se uzimaju zdravo za gotovo iako nemaju smisla današnjim generacijama.

Pozitivni komentari fanova: “Uvedite muški lik koji promovira ženska prava”

Velik broj komentara i lajkova pokazuje da Qatato s Majidom ima izrazito pozitivan odjek u javnosti. Mnogi se članovi često uključuju na stranicu da provjere nove postove, drugi pitaju Qatata odakle mu inspiracija i daju mu sugestije za nove stripove. Optimizam raste kad čitamo gomilu pozitivnih komentara među kojima je čak i prijedlog muškog fana da u strip uključi muški lik koji će zagovarati ženska prava.

Dok je Abu Mahjoob stari primjer tipičnog Jordanca ogrezlog u kulturu mačizma bez isprike, Majida je svježi primjer žene u Jordanu s kojom se saživljuju generacije mladih ljudi koji žele promijeniti stare paradigme. Bez daljnjega, to predstavlja podvig obzirom da umjetnik dolazi iz arapskog društva. On je šampion feminizma i dirljivog socijalnog komentara, a njegovo stripovsko djelo izaziva oči jordanskog društva.

Zanimaju vas ženske stripovske junakinje? Pronađite ih u ovom članku ili potražite antologiju Ženski strip na Balkanu” u izdanju Fibre 2010. godine. Knjigu je uredila  Irena Jukić Pranjić,  a više o radu na ženskim stripovima kroz protekla desetljeća možete pročitati u ovom intervjuju Novog Lista. Iako imamo bogat opus i mnoštvo autorica koje se time bave, malo je njih zašlo u domenu opće kulture i sferu prepoznatljivosti koju imaju gore spomenuti jordanski junaci, no crteža, tema i kreativnih autorica i autora nimalo ne nedostaje.

Prevela i prilagodila Marina Damian

Apsolutno ima smisla: Na FPZG-u ukinut kolegij Istraživačko novinarstvo

Kolegij “Istraživačko novinarstvo” studentima Fakulteta političkih znanosti bio je na raspolaganju na drugoj godini, odnosno u četvrtom semestru dodiplomskog studija. Bio je to izborni kolegij, no prema pričama studenata i studentica i onaj kod kojeg bi se kvota najbrže popunila. U silabusu se navodilo kako je njegov cilj upoznati studente s osnovama istraživačkog novinarstva s teorijskog i praktičnog aspekta, uključujući i specifičnosti istraživačkog novinarstva u različitim medijima.

Kolegij je navodno ukinut akademske godine 2013/2014, iako pregledom javno dostupnih podataka, ne postoji ni jedna službena obavijest i/ili najava ukidanja tog kolegija od strane Uprave Fakulteta. Studenti/ice druge godine navode da im kolegij nije bio dostupan kao izbor pri odabiru kolegija za tu godinu. Studenti/ice iz generacije 2012/2013, potvrdili su da su oni bili posljednja generacija koja je slušala ovaj kolegij i da im je ukidanje istog najavio i sam voditelj kolegija, profesor Glavaš navodeći novi posao kao razlog odlaska, no danas je jasno kako Fakultet nema sredstava za “održavanje” kolegija.

Dekanica Fakulteta političkih znanosti, Lidija Kos-Stanišić, odgovorila je kako kolegij nije ukinut zauvijek, nego je “zamrznut”, za što postoje objektivni razlozi. Kolegij je postojao u programu, ali nakon pritužbi studenata/ica na rad profesora Glavaša, Fakultet je odlučio s njim završiti suradnju, te stoga kolegij nije mogao biti uključen u program. Kolegij neće biti vraćen u program ni iduće akademske godine (2014/15) jer na Fakultetu nema profesora koji bi mogao predavati, a ni financija da angažira vanjskog suradnika/cu, kaže dekanica Kos-Stanišić, izrazivši nadu da će se kolegij ponovno pokrenuti nakon kadrovskih pojačanja.

“Ima smisla”.

 

DRAGram festival

17. i 18. listopada, u znaku su DRAGram festivala, dvodnevne kulturne i queer feminističke manifestacije čiji je cilj afirmirati drag kao umjetničku formu, povezati regionalne i inozemne performere, te osnažiti sve one koji se ovom izvedbenom granom žele baviti. DRAGram festival tako će zainteresiranima unutar dvodnevnog programa ponuditi nekoliko edukativnih, informativnih i praktičnih sadržaja tematski povezanih uz drag izričaj: s naglaskom na estetsku i identitetsku konstrukciju drag performansa.

Prvo izdanje DRAGram festivala otvaramo edukativnim segmentom 17.10. u 21h u maloj dvorani KIC-a, Preradovićeva 5: predavanjem i tribinom DRAG 101 na kojem ćemo govoriti o tome što je drag, kako i zašto je nastao te se manifestirao kroz povijest. Predavanju će uslijediti tribina na kojoj će o svojoj motivaciji za bavljenjem dragom, drag sceni u svojim sredinama i životu drag performera govoriti festivalske gošće i gosti.

U partnerstvu s talijanskom školom mode i dizajna Callegari drugog DRAGram dana 18.10. u KIC-u (14 – 17h) održat će se pokazna radionica drag šminkanja. Polaznice i polaznici imati će priliku vidjeti putem prezentacije na modelu kako prolazi proces transformacije lica iz muškog u žensko koristeći šminku. Njoj će uslijediti performativna radionica kolektivne konstrukcije drag identiteta (17 – 20h) koja će otvoriti pitanja rodne binarnosti te mogućnosti njegove komplikacije i eksplozije. Cilj je radionice uspostaviti i propitati temelje osnažujućeg potencijala drag performans, a putem eksperimenta na tjelesnom iskustvu impersonacije i trandžiranja u drugi spol.

Broj sudionika radionica je ograničen, stoga se mole zainteresirani da pošalju e-mail na ask.flamingo@gmail.com.

Najviše blještavila očekuje nas u večernjem programu 18. listopada na sceni Pogona Jedinstvo (22 – 06) s čak 14 performerica iz Hrvatske, Mađarske, Slovenije i Srbije. Večer će uveličati nastupi butch kraljice voguea Lasseindre Ninje (Francuska), drag komičarka i pjevačica Alaska Thunderfuck (SAD) te drag performeri Illudshone(Italija). Ulaznice za večernji program: Octopus Piercing Studio (Gundulićeva 37).

DRAGram festival želi omogućiti više prostora za osnaživanje, zabavu i edukaciju o drag izričaju koji je dio inozemne queer kulture već desetljećima, a nerijetko samo sideshow u hrvatskim klubovima. Konceptualno drugačije scenske izvedbe prikazat će svu slojevitost draga čija je glavna premisa, na jedinstven i zabavan način, propitivanje društveno uvjetovanih rodnih normi.

Više detalja o programu možete pronaći ovdje, a u danima koji slijede za više informacije o festivalu i performerima pratite Flamingo Facebook page te Voxfeminae.net portal.

DRAGram festival podržavaju Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Callegari – Talijanska škola mode i dizajna, Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, KIC – Kulturno informativni centar i Udruga K-zona preko platforme Voxfeminae.net. Festival organiziraju udruge ZbeLeTron i Flamingo.