Aida Hadžialić postala najmlađa švedska ministrica

Dvadesetsedmogodišnja Aida Hadžialić postala je najmlađa ministrica u novoj švedskoj vladi lijevog centra premijera Stefana Löfvena. 

Porijeklom iz BiH, u politiku se uključila sa 16 godina, a nakon ubojstva švedske političarke Anne Lindh pridružila se Švedskoj socijaldemokratskoj uniji (SSU). Diplomirala je pravo 2010. godine, nakon čega je postala gradonačelnica Halmstada.

S 27 godina postala je najmlađa švedska ministrica u povijesti te zemlje. Na izborima nije uspjela ući u švedski parlament, ali joj je potom premijer Löfven ponudio mjesto ministrice u resoru obrazovanja. ‘Mislim da ću dobro obavljati svoju funkciju. Oko mene je sjajan tim’, kazala je Aida.

Neke od naših čitateljica s adresom u Švedskoj javljaju nam da je premijer rekao da će ova vlada biti ‘feministička vlada’ – od 24 ministarskih pozicija na 12 su žene!

“Zima dolazi i osnovni artikli su nam hitno potrebni kako bi se ljude zaštitilo od hladnoće”

UN-ova tajnica i koordinatorica Valerie Amos objavila je prije nekoliko dana da će Svjetski program za hranu (WFP) obustaviti distribuciju hrane za sirijske izbjeglice ukoliko u dva mjeseca ne dobije dodatna sredstva.

Tijekom sastanka Vijeća sigurnosti UN-a, Amos je rekla da je WFP već smanjio porcije pomoći u hrani kako bi se snabdjelo što više korisnika, te da će to činiti koliko god duže može.

“Zima dolazi i osnovni artikli su nam hitno potrebni kako bi se ljude zaštitilo od hladnoće”, upozorava Amos. Dodala je kako je susjednim sirijskim zemljama pomoć također potrebna kako bi i dalje mogli primati izbjeglice, obzirom da sukobi u Siriji i dalje traju.

WFP je još sredinom rujna najavio kako će smanjiti svoje zalihe hrane za oko šest milijuna sirijskih izbjeglica zbog nedostatka sredstava, ponovivši kako im je potrebno dodatnih 352 milijuna dolara za potporu do kraja 2014. godine.

U međuvremenu, Amos je rekla da oko 600.000 Sirijaca nije moglo doći po hranu treći mjesec za redom, zbog trajnog nasilja.

Amos je dodala i kako postoji mogućnost da još deseci tisuća Sirijaca pobjegnu iz zemlje ako Islamska država nastavi napredovati u područjima sjeverno od Aleppa.

Procjene su pokazale kako je više od 160.000 Sirijaca već pobjeglo iz Aleppa tijekom nekoliko posljednjih dana, bježeći prema Turskoj.

 

 

 

Zašto smo toliko spokojni/e glede razlike u plaćama?

Trebamo čekati još šezdeset godina kako bi žene imale jednake plaće kao i muškarci. Svi/e to znamo, ali zašto nismo užasnuti?

Meni stvarno smeta ta razlika.

Zamislite ovo: prodajete nešto preko eBaya. Recimo da je to stari dvosjed. Ponuđač koji vodi u ponudama zaključuje prodaju na sto funti. Međutim, kada dolazi podići predmet kaže da će to ipak biti 80 funti jer je upravo primijetio da ste žena. Rekli biste mu da se gubi, zar ne? Svi bismo to učinili. Zašto onda drugačije tretiramo poslodavce koji kupuju naše usluge? Zašto smo toliko spokojne glede 20 posto razlike u plaćama između muškaraca i žena?

Ovaj mjesec otkriveno je da će žene još 60 godina čekati na jednakost u plaćama. Zavod za državne statističke podatke (Office for National Statistics) u Velikoj Britaniji pokazuje da žene zarađuju 19.7 posto manje od muškaraca. Iako je primamljivo razmišljati o tome kako ću potrošiti povišicu kada budem imala 96 godina (možda na novu stolicu za tuširanje ili lift za stube), najprije imam pitanje za sadašnjicu, i glasi ovako: moramo čekati sto godina kako bi Zakon o jednakim plaćama iz 1970. stupio na snagu? Zar šmrčete ljepilo?

Razlika među plaćama nije samo loša za žene, loša je i za cjelovito gospodarstvo. Oxfamov izvještaj o  G20 i ženskoj jednakosti pretpostavlja da ako bi plaće žena bile jednake plaćama muškaraca, BDP Eurozone porastao bi za 13 posto. TUC (Trade Union Congress – Kongres trgovačkog sindikata) kaže da žene zarađuju 5000 funta manje godišnje od muškaraca. CBI (The Confederation of British Industry – Konfederacije britanske industrije) je izrazito zabrinut zbog toga te zahtijeva da taj problem bude prioritet sljedeće britanske vlade. Čudno je onda da jednake plaće nisu uobičajena tema političke svakodnevice. Trebala bi biti u rangu s temama s naslovnica: poslovi, imigracija, edukacija i zdravstvo. Ali, zašto nije?

Djelomično, jer neki ljudi odbijaju prihvatiti razliku u plaćama kao problem, ili ga pogrešno kategoriziraju kao ‘ženski problem’. Razlika u plaćama nevidljiva je Muškarcima Koji Vode Stvari jer oni to nikada nisu iskusili. Mlađe žene, kojima je razlika zanemariva, skeptične su iz istih razloga. Dokazi pokazuju da je problem stvaran, i da će te žene kasnije biti napuštene, kada dođu u godine rađanja.

Najpodmuklije od svega, razlog zašto se nitko od nas ne uzrujava je zato jer se svi/e slažemo da je to nepravedno. Stoga je kolektivno percipirano kao nešto što će se riješiti – popularna promjena ponašanja ga je riješila. No, bez obzira u što vas internet želi uvjeriti, kada zabilježite svoje osjećaje o tome ne znači da ste nešto napravili. ‘Ne sviđa mi se’ nije promjena u statusu quo, a još manje je promjena zakona.

Kada govorimo o zakonodavstvu – što rade ljudi koji se tim pitanjem trebaju baviti? ‘Ženski glas’ (znam, znam, žao mi je) veoma je poželjan. I kada smo pred izborima Stranka rada je dala naslutiti da će oživjeti Zakon o jednakosti 2010. kao središnji dio njihovog manifesta za 2015. Liberalni demokrati obećali su postidjeti tvrtke kako bi ih natjerali da se obvežu javno objaviti podatke o razlici u plaćama ako imaju više od 250 zaposlenih. Istovremeno, Konzervativci su naglasili uvođenje zajedničkog rodiljnog dopusta, ali nisu za sada išli dalje.

Trebali bi ići dalje. Velike stranke zajednički trebaju težiti tome da u potpunosti nestane razlike u plaćama, u aktivnostima vezanima uz plaće, uz fleksibilan rad te da se iniciraju jednake mogućnosti na radnome mjestu. Barem će nastale namještene fotografije biti osvježavajuća promjena za razliku od neuvjerljivih poza političara kada najavljuju inicijativu za gospodarsko poboljšanje (futuristička ideja:  fotografija Georgea Osbornea i grupe ortodontica koje postavljaju trajne aparatiće za zube budućim ženama radnicama!). U najboljem slučaju, učinilo bi Britaniju bogatijom i pravednijom. Kako često vam se pruža prilika da ubijete dvije muhe (ahem) jednim udarcem?

Kakva je situacija u Hrvatskoj?

Europski prosjek nejednakosti u plaćama između muškaraca i žena iznosi 16 posto, a prema mjerenjima Eurostata iz 2011. godine u Hrvatskoj je ta razlika veća, te čini 18 posto. Razlika se povećava kako raste obrazovanost. Najmanja razlika u plaćama odnosi se na poslove niže kvalifikacije, a najveća u poslovima koji zahtijevaju visokoobrazovanu radnu snagu. Žene čine 59.5 posto diplomanata u 2012. godini. Međutim, mlade žene čine i najveći broj nezaposlenih prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

Također, postoji segregacija poslova na muška i ženska zanimanja, npr. uslužne djelatnosti, školstvo, zdravstvo koji su tipično ženski. Te vrste poslova su ujedno i manje plaćeni poslovi. Zanimljiv podatak je i to da žene koje rade tipično ženske poslove imaju niže plaće od muškaraca zaposlenih u istom zanimanju. Događa se naravno i obrnuta situacija, poput tehnološkog ili naftnog sektora gdje žene u prosjeku primaju veće plaće, ali je broj zaposlenica u tom sektoru veoma malen.

Europska unija svake godine obilježava Europski dan jednakih plaća, koji se ove godine održao 28. veljače. Datum varira, a vezuje se uz pomake u razlici plaća između žena i muškaraca. No, put do jednakosti u plaćama žena i muškaraca čini se veoma dug.

Znaj znanje: Informiran izbor je ispravan izbor!

Znajznanje.org je web stranica na kojoj zainteresirane osobe mogu pronaći relevantne, nepristrane informacije o – pobačajima. Naime, u HR ne postoji web-stranica koja bi objedinila zakonske propise i tehničke detalje, te druge važne informacije koje su potrebne prilikom donošenja eventualne odluke o pobačaju. Autorice smatraju da je pravo na pobačaj kao pravo na izbor jedno od temeljnih ljudskih prava i kako niti crkva niti država ne smiju zadirati u intimu donošenja odluke u tom smislu. Naziv Znaj znanje indicira da je ispravna informacija jedina vodilja pri donošenju odluka vezanih uz seksualno ponašanje.

Projekt je nastao u sklopu projekta Mlade žene mijenjaju svijet u organizaciji CESI i financijski potpomognutom od strane Ministarstva  socijalne politike i mladih.

Važno je naglasiti da web stranica promovira pravo na izbor. Pobačaj nije kontraceptivno sredstvo i ne smije se koristiti na taj način. No, isto tako, nije niti karta za pakao, vječno prokletstvo ili neki drugi motiv dogme koju određeni sustavi nastoje promovirati u hrvatskoj zbilji. Stav da se pobačaj koristi kao kontracepcija i da se njima najčešće služe tinejđerice u nezgodi jednostavno ne drži vodu: čak 93 posto žena koje abortiraju u HR su starije od 20 godina, 78 posto njih su već majke. Pobaciti ili zadržati dijete je odluka koju valja donijeti na temelju informacija, osjećaja i u skladu s mogućnostima i posljedicama, konsenzualno – unutar para, no nije dozvoljeno propitivati  autonomiju žene nad vlastitim tijelom. Seksualna i reproduktivna prava i pravo na izbor su temeljna ljudska prava.

Informacije su podijeljene u rubrike koje pokrivaju seksualnu edukaciju, zakonski okvir, priziv savjesti, način izvođenja pobačaja, te adresar bolnica koje rade pobačaje na zahtjev žene, uz brojeve telefona i cijene. Kroz koji dan će biti dodana i rubrika koja se tiče i psihološkog aspekta pobačaja.

Web i Facebook stranica će se nadopunjavati informacijama koje se tiču pobačaja, reproduktivnog zdravlja i prava. U sekularnoj državi kakvom se Hrvatska naziva, odluke vezane uz temeljna ljudska prava ne smije i ne treba donositi crkva. Ukidanje prava na pobačaj neće smanjiti broji izvršenih pobačaja, već će isti prelaskom u ilegalnu sferu postati opasniji za žene.  

Žensko tijelo ne smije biti pitanje od javnog interesa!

Zato što sam djevojčica

Svake dvije sekunde jedna djevojčica je prisilno udana u svijetu. Gotovo 40 milijuna djevojčica je udano u dječjoj dobi svake godine. Više od 130 milijuna djevojčica i žena žrtve su nasilnog genitalnog sakaćenja.

Upravo zbog ovakvih stravičnih podataka, pokrenuta je kampanja Zato što sam djevojčica kojoj je cilj pomoći djevojčicama i ženama izloženim različitim oblicima zlostavljanja u najsiromašnijim zemljama svijeta. Kampanja, prije svega, fokusirana je na osvještavanje i dokidanje dječjih brakova i genitalnog sakaćenja djevojčica.

U ulozi zaštitnih lica kampanje našle su se zvijezde hit serije Igra prijestolja. Iako serija obiluje scenama nasilja, posebice onoga nad ženama, glumice Natalie Dormer i Lena Headey svjesne su problema te su pozvale sve da se uključe u ovu borbu jer odgovornost je na svakom pojedincu i pojedinki.

“Nadam se da ćemo jednoga dana živjeti u svijetu gdje djevojčice neće biti izložene nasilnim običajima”, kazala je glumica Lena Headey, koja u seriji glumi kraljicu Cersei Lannister.

Povorka ponosa u Podgorici najavljena za 26. listopada

Povorka ponosa u Podgorici najavljena je za 26. listopada. Crnogorska policija, kojoj još nije službeno prijavljeno održavanje skupa, ističe da su spremni organizirati sigurnost održavanja Podgorice Pridea.

“Montenegro Pride je miran skup LGBT zajednice koji, osim LGBT osoba, okuplja i sve one čija su prava ugrožena ili se dovode u pitanje. To je skup za prijatelje i prijateljice, obitelj, građane i građanke. To je skup na kojemu svojom prisutnošću državni dužnosnici i dužnosnice, civilni sektor i diplomatski zbor iskazuju svoju potporu i poštovanje ljudskih prava”, kazala je članica Organizacijskog odbora Vanja Gagović, prenose regionalni mediji.

“Ovogodišnji Pride bit će poseban test za tužiteljstvo koje prošle godine nije pokrenulo nijednu kaznenu prijavu protiv huligana koji su pravili nerede na ulicama našeg grada”, rekla je Vanja Gagović dodajući da je tužiteljstvo time pokazalo ‘nedostatak kapaciteta za adekvatno procesuiranje kaznenih djela počinjenih iz mržnje’.

Član organizacijskog odbora Montenegro Pridea Danijel Kalezić kazao je da odbor ove godine očekuje snažniju potporu predstavnika političkih stranaka, vlade i državnih institucij.