U Beogradu počeo Tjedan ponosa

Simboličnim presijecanjem vrpce u beogradskoj Savamaloj, četvrti koja je iz godine u godine epicentar izložbi, debata i radionica čija je svrha da široj javnosti približe LGBT zajednicu – otvoren je ovogodišnji Tjedan ponosa. Njegov epilog trebalo bi biti nedjeljna šetnja – Parada ponosa od zgrade Vlade u Nemanjinoj do platoa ispred Skupštine grada Beograda, čije održavanje još uvijek ovisi o policijskoj sigurnosnoj procjeni.

Službeni početak Tjedna ponosa označila je Gordana Mitrović, transrodna aktivistkinja i glavna junakinja nagrađivanog dokumentarca “Ja kad sam bio klinac, bila sam klinka”. Gordana nam je rekla da je najvažnije da različitost u Srbiji konačno počne da se tolerira, zbog čega je važno da se osim Nedelje ponosa održi i šetnja koja u posljednje četiri godine isto toliko puta bila zabranjivana.

“Da nas ljudi vide kao osobe, a ne kao bolesne. Ja sam sasvim normalna osoba, transrodna sam; ne vidim po čemu sam ja bolesna. Prajd mora da se održi i zbog ulaska u Evropsku uniju i zbog nas samih. Jer dok se mi ne ujedinimo, teško da će bilo šta ići dalje”, kazala je Mitrović.

Jedna od centralnih točaka Nedelje ponosa je i Queer salon, izložba koju će posjetitelji moći pogledati u Kulturnom centru Grad, kaže Boban Stojanović, iz organizacijskog odbora Prajda.

“To je izložba koja se takođe održava peti put, kao i Nedelja ponosa, i koja je vremenom postala jedna prestižna manifestacija kada je reč o kvalitetu radova izloženih na njoj, ali i kada je reč o interesovanju javnosti. To je jedina izložba te vrste u čitavom regionu koja na godišnjem nivou problematizuje teme koje su vezane za LGBT zajednicu: nasilje, diskriminaciju… sve to kroz prizmu umetnosti”, objašnjava Stojanović.

Iako organizatori Prajda ističu da su ove godine u društvu manje tenzije oko Prajda, ni sedam dana uoči još jednog pokušaja održavanja ove manifestacija, policija nije upoznala javnost sa sigurnosnim procjenama, koje su prethodnih nekoliko godina bile opravdanje državnih institucija za zabranu ove šetnje.

Nakon ministra kulture Ivana Tasovca, koji je podržao Prajd i najavio da će biti dio povorke 28. rujna, potpredsjednica Vlade Zorana Mihajlović poručila da vjeruje da će se ova manifestacija održati:

“Zna se šta je stav Vlade: naš stav je da se svakako održi Prajd i verujem da ćemo u tom smislu i uspeti”, rekla je Mihajlović.

Šef diplomacije Ivica Dačić kaže da bi održavanje Parade ponosa bio vanjsko politički plus za Srbiju, ali sebe ne vidi u povorci.

“Teško bih ja bio na čelu kolone. I ne znam zašto bih to uradio. To nije u nadležnosti Ministarstva inostranih poslova”, rekao je Dačić.

S druge strane, Boban Stojanović odgovara:

“Njemu tamo nije ni mesto. Nama je mesto na čelu kolone i mi ćemo je predvoditi, jer ovo je skup građana, a ne Dačićev privatni skup”, kaže on te dodaje:

“Za sada imamo potvrde ministra Tasovca, ministarske bez portfelja Jadranke Joksimović… Koliko sam negde pročitao, doći će i Slavica Đukić-Dejanović. Nezavisna tela nam se takođe pridružuju.”

LGBT aktivisti su prošlog tjedna imali sastanak s ministrom unutarnjih poslova Nebojšom Stefanovićem, koji je obećao da će policija osigurati sigurnost svih građana i građanki. LGBT aktivist Marko Ilić ističe da je dosadašnja suradnja organizatora Prajda s policijom zadovoljavajuća:

“Što se tiče pretnji, naši volonteri prate sve socijalne mreže, sve to evidentiraju, mi prijavljujemo policiji. Zahvalio bih se Odeljenju za javni red i mir koje nam stvarno izlaze u susret i sve te pretnje procesuiraju”, ističe Ilić.

Međutim, pet policijskih sindikata najavilio je da će 26. rujna, dva dana uoči Prajda stupiti u štrajk, koji podrazumjeva neosiguravanje javnih manifestacija. Stojanović smatra da se na ovaj način nipodaštavaju problemi seksualnih manjina u Srbiji.

“Ono što se nameće kao pitanje o kojem bismo mogli da razgovaramo posle 28. septembra, jeste kako se uvek neki štrajkovi najave oko Prajda i dokle će neke druge teme da se lome preko naše grbače? Time se zapravo stvara inverzija da smo mi mnogo manji problem. Dakle, životi LGBT osoba u Srbiji samim tim mnogo manje vrede nego neki drugi životi. Mi nemamo pravo na naše probleme, a svi drugi imaju”, zaključuje Stojanović.

S LGBT populacijom u Srbiji već su se javno solidarizirali aktivisti iz regije i svijeta, te predstavni Europske unije, među kojima je i ambasador EU u Srbiji Michael Davenport. Više europskih parlamentaraca sudjelovat će na Prajd Forumu koji je najavljen za 27. rujna.

“Mnogo ljudi želi da iskaže solidarnost i na neki formalan način, dakle nekom vrstom bratimljenja sa Beograd prajdom. Sve je to posledica zabrana koje smo imali prethodnih godina. Mi se zaista nadamo da svega toga ove godine neće biti i da će šetnja biti održana”, optimističan je Goran Miletić, jedan od organizatora Prajda.

 

Kultupunktova novinarska školica – Svijet umjetnosti

I ove godine KURZIV – Platforma za pitanja kulture, medija i društva organizira edukacijski program pod nazivom Svijet umjetnosti.

Kako bi pridonio usavršavanju autora u području novinarstva, posebice onih koji prate kulturu, KURZIV – Platforma za pitanja kulture, medija i društva organizira edukacijski program pod nazivom Kultupunktova novinarska školicaSvijet umjetnosti. I ove godine Školica kroz seriju predavanja pažnju usmjerava na suvremenu vizualnu umjetnost, dok će se u radioničkom segmentu posvetiti pisanim i zvučnim formama novinarskog izražavanja.

Program, u trajanju od listopada 2014. do siječnja 2015., održavat će se u net.kulturnom klubu mama i klubu Booksa.http://www.libela.org/admin/index.php?module=novost&type=novost&action=mod&new_id=1

Prijaviti se mogu svi i sve zainteresirani/e u dobi od 20 do 30 godina (studenti/ce, zaposleni/e, nezaposleni/e…), odnosno svi i sve oni/e koji žele usavršiti svoje novinarske vještine i saznati više o različitim aspektima suvremene vizualne umjetnosti. Polaznici/e ne moraju imati novinarskog iskustva.

Prijava treba sadržavati sljedeće podatke: ime i prezime, kratki životopis (do 150 riječi) motivacijsko pismo (do 1.800 znakova), autorski osvrt na neko događanje u području kulture (od 1.800 do 2.700 znakova) te kontakt podatke (e-mail, broj mobitela). Prijave treba slati na adresu elektroničke pošte novinarska.skolica@gmail.com s naslovom “Prijava za novinarsku školicu”, najkasnije do 5. listopada. Sva pitanja također možete postaviti na adresu elektroničke pošte.

Ovaj edukacijski program je besplatan za sve. 

Detalje o programu i prijavi potražite u priloženom dokumentu.

Solidarnost s mađarskim civilnim sektorom

Kuća ljudskih prava Zagreb i Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske – CROSOL održat će akciju solidarnosti i konferenciju za medije kako bi upozorile na  nedavne racije protiv udruga za zaštitu ljudskih prava, borbu protiv korupcije i demokratizaciju u Mađarskoj te izrazile solidarnost s neovisnim nevladinim sektorom u Mađarskoj.

Aktivisti i aktivistkinje će ovom prilikom službeno predati Pismo solidarnosti s mađarskim civilnim sektorom gospodinu Ivánu Gáboru, izvanrednom i opunomoćenom veleposlaniku Republike Mađarske u Hrvatskoj.

Akcija i konferencija za medije će se održati u utorak, 23. rujna 2014. u 13:00 sati ispred Veleposlanstva Mađarske u RH, Pantovčak 255-257.

 

Uloga socijalne skrbi u suzbijanju obiteljskog nasilja

Povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, u sisačkom hotelu Panonija održano je javno predavanje pod nazivom Uloga socijalne skrbi u području suzbijanja obiteljskog nasilja.

Predavanje je sastavni dio projekta Ženske sobe Edukacijom do znanja – suradnjom do promjena koji financijski podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, a provodi se u suradnji sa četiri partnerske organizacije: Centar za žene Adela (Sisak), Udruga Brod – Grupa za ženska ljudska prava (Slavonski Brod), Udruga žena Hera (Križevci) i SOS telefon – Grad Rijeka.

Osnovni cilj ovog cilj predavanja bio je razmjena iskustava u suzbijanju nasilja nad ženama te stvaranje neformalne mreže organizacija civilnog društva koje će raditi na lobiranju i zagovaranju za postizanje pozitivnih promjena u području zaštite prava žena žrtava nasilja.

Marijanka Kovačević, predsjednica Centra za žene Adela bila je uvodničarka predavanja, dok je glavna gošća predavanja bila Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika/ca, te Slavko Jerković, predstavnik Policijske uprave Sisačko-moslavačke županije.

U svom uvodnom izlaganju Marijanka Kovačević dala je nekoliko osnovnih informacija o Centru za žene Adela. Adela je osnovana 2003. godine s ciljem ekonomskog osnaživanja žena kao i pružanja pomoći i podrške žrtvama obiteljskog nasilja. Od samog osnutka Adele, otvoreno je savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja, a od veljače 2006. otvoren je SOS telefon za žrtve obiteljskog nasilja, koji radi 24 sata dnevno.

Članice Centra su krajem 2005. godine krenule u akciju potpisivanja peticije za otvaranje prijeko potrebnog skloništa za žene žrtve nasilja. Nakon potpisane peticije podršku su dobile i od lokalnih vlasti, a samo otvaranje skloništa realizirano je 1. srpnja 2008. godine.

Iako se Štefica Karačić osvrnula na cijeli niz aktivnosti koje provode centri za socijalnu skrb, kao i čitavu lepezu korisnika socijalne srkbi, glavna okosnica predavanja bio je upravo segment obiteljskog nasilja.

Prema analizi stručnih radnika, odnosno socijalnih radnika/ca, najveći problem sustava socijalne skrbi jest taj da je sustav centraliziran; 1.521 je stručnih radnika/ca koji/e skrbi/e za oko 400.000 direktnih i indirektnih korisnika/ca.

Karačić naglašava kako je nasilje u obitelji vrlo složen i obiteljski i društveni problem, te da bi čitava zajednica trebala biti uključena u zaštitu žrtava obiteljskog nasilja.

“Kada se dogodi obiteljsko nasilje, obično se kaže da je zakazao sustav ili da je kriv sustav. Međutim, odgovornost je prvenstveno na počinitelju, stoga se trebamo zalagati za promjenu stava i javnog mnijenja prema ovom problemu”, rekla je Karačić.

Socijalni radnik/ca u slučaju obiteljskog nasilja nije samo pružatelj/ica usluga, nego je tu široka lepeza uloga, jer socijalni/e radnici/e mogu biti i savjetnici/e u pružanju pomoći i prijavitelji počinjena nasilja u obitelji, kao i pružatelji usluga.

S druge strane, kod žrtava obiteljskog nasilja, kada prijave nasilje, također dolazi do cijelog spektra promjena načina života: promjene prebivališta ili smještaja, često i promjene liječnika/ce, stomatologa/inje, sudskog procesa, pa čak i promjene škole ako su u pitanju djeca.

Ono što je važno u slučaju prijave obiteljskog nasilja jest slušati žrtvu, davati informacije, ali ne davati savjete, te pomoći žrtvi, jer socijalni/a radnik/ca mora poštovati izbor žrtve, pa čak ako je to i povratak u ‘začarani krug’ obiteljskog nasilja. U slučaju da žrtva odluči ostati u nasilničkom odnosu rade se planovi sigurnosti.

S druge strane, socijalni radnik/ca radi i s nasilnikom. Cilj rada jest suočiti nasilnika s njegovim ponašanjem, te mu dati do znanja da je nasilje neprihvatljivo i da mora odmah zaustaviti takvo ponašanje. Naravno, s nasilnicima rade i posebno obučeni socijalni radnici/ce po psiho-socijalnom tretmanu.

U svom izlaganju Karačić je istaknula i to da ne postoji rodno uvjetovano nasilje, ali da je svakako daleko veći broj muškaraca nasilnika nego žena. U omjeru bi to bilo oko 80 naprema 20 posto, odnosno čak i ovih 20 posto nasilja koje su počinile žene jest bila (uglavnom) reakcija na nasilničko ponašanje muškaraca.

Na samom kraju izlaganja Karačić je istaknula problem statističkih podataka. Nemoguće je doći do sveobuhvatnih podataka, jer u Hrvatskoj još uvijek ne postoje objedinjeni podaci.

Slavko Jerković iz Policijske uprave SMŽ istaknuo je važan podatak, a to je da se broj prijava o obiteljskom nasilju na području Sisačko-moslavačke županije iz godine u godinu smanjuje. Za prvih osam mjeseci ove godine zabilježeno je 505 dojava. Broj počinitelja, kako kaznenih djela, tako i nasilničkog ponašanja u obitelji je također u blagom padu, ali gotovo sva počinjenja obiteljskog nasilja vezana su uz alkohol.

S druge strane, veliki je pritisak javnosti na socijalne radnike/ce. Ponekad se traže podaci koji su tajni, a cilj je, prije svega, zaštiti djecu.

No, praksa se može i treba mijenjati, a to se prije svega odnosi na edukaciju, školovanje, preventivne programe (za koje često nema novaca), jer samo će sveobuhvatni programi dovesti do promijene u ponašanju.

Što nam znači imati i dobre zakone ako se ne mogu provesti u praksi, jer sustav nema novaca i ne prepoznaje potrebe društva?

Emma Watson pozvala muškarce u borbu za rodnu ravnopravnost

Emma Watson, UN-ova ambasadorica dobre volje, upozorila je tijekom svog govora povodom nove UN-ove kampanje On za nju na važnost uključivanja muškaraca u borbu za rodnu ravnopravnost.

“Ambasadorica sam postala prije šest mjeseci, a ono što sam shvatila kroz to vrijeme govoreći o feminizmu jest da se borba za ženska prava prečesto počela poistovjećivati s mržnjom prema muškarcima. U jedno sam sigurna – to odmah mora prestati“, rekla je Watson.

Glumica je također navela da je seksizam iskusila na vlastitoj koži, i to već u dobi od osam godina kada su joj govorili da previše zapovijeda kada je željela režirati školske predstave, što se njenim muškim kolegama nije predbacivalo.

“S 15 godina moje su se prijateljice prestale baviti sportom jer nisu htjele izgledati ‘muškobanjasto’. S 18 godina moji prijatelji nisu znali kako pokazati svoje osjećaje”, kazala je.

Watson je nastavila rekavši da rodna ravnopravnost još nije postignuta ni u jednoj zemlji i da neće ni biti sve ‘dok se samo polovica stanovništva osjeća pozvanom sudjelovati u tom razgovoru’, mislivši pritom na predrasude koje prate i muškarce.

“I danas vidim da je uloga mog oca kao roditelja manje cijenjena od strane društva od uloge moje majke, iako mi je njegova prisutnost u djetinjstvu bila jednako važna. Vidjela sam mladiće koji pate od mentalnih bolesti i ne žele tražiti pomoć jer će ih se u suprotnom smatrati ‘manje muškarcima’, unatoč tome što su samoubojstva najveći uzrok smrti muškaraca u Ujedinjenom Kraljevstvu. Vidjela sam muškarce nesigurne i nesretne zbog načina na koje društvo predstavlja muški uspjeh”, istaknula je Watson.

“Muškarci – ovim vas putem pozivam da se uključite u razgovor. Rodna ravnopravnost je i vaša briga“, zaključila je.

Ni ove godine ništa od Beograd Pridea?

Povorka ponosa, najavljena za 28. rujna u Beogradu, najvjerojatnije će biti otkazana jer pet sindikata policije, koji bi trebali osiguravati ovu prosvjednu šetnju, 26. rujna stupaju u štrajk.

Kako prenosi SEEbiz, srbijansko Ministarstvo unutrašnjih poslova još uvijek radi sigurnosne procjene rizika.

Velimir Lukić, predsjednik reprezentativnog Nezavisnog sindikata policije, koji okuplja oko 25.000 policajaca i policajki, kaže da ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović treba obavijestiti organizatore da se Beograd Pride otkazuje jer ‘policija neće osiguravati skup’.