Od danas na snazi Zakon o životnom partnerstvu

Od danas je na snazi Zakon o životnom partnerstvu, koji istospolnim parovima omogućuje da pred matičarom sklope partnerstvo i imaju sva prava kao i muškarac i žena u braku osim onog na posvajanje djece, javlja HRT.

Prva životna partnerstva bi, prema očekivanjima, mogla biti sklopljena u roku od mjesec dana.

Inicijatori referenduma o braku, pak, tvrde kako je ovo dokaz nedemokratskog načina vladanja i kako će poduzeti sve pravne korake da ospore zakon.

Upravo zbog takvih uvjerenja u Hrvatskoj, zabrinuta je Agencija za ljudska prava Europske unije, jer prema posljednjem istraživanju Hrvatska se zajedno s Litvom našla na prvom mjestu po netoleranciji prema gay osobama. 

Peticija za sankcioniranje liječnice Milice Ikonomove

Prije samo nekoliko dana, točnije 31. srpnja, na Facebooku je osnovana grupa “Majka ima pravo znati”.

Do danas, grupa je okupila preko 4.000 članova/ica.

Grupa je osnovana s ciljem kako bi mlade majke koje su rodile u sisačkoj općoj bolnici Dr Ivo Pedišić razmijenile svoja iskustva tijekom boravka u bolnici, posebno one čija su djeca bila u nadležnosti neonatologinje dr. Milice Ikonomove. Vrlo brzo se uspostavilo da je veliki broj mladih majki ogorčen radom imenovane liječnice.

Niz zastrašujućih svjedočanstava mladih majki i očeva, čija su djeca bila pod skrbi dr. Ikonomove možete pročitati u navedenoj grupi.

Grupa je ubrzo prerasla u građansku inicijativu istog naziva koja je uputila online peticiju pod istim nazivom sa zahtjevom mjerodavnim institucijama da se odmah pokrene postupak istrage cjelokupnog rada i postupanja dr. Milice Ikonomove.

Napomenimo da je rodilište sisačke OB dr. Ivo Pedišić obnovljeno 2010. godine kao županijsko rodilište koje budućim majkama Sisačko-moslavačke županije omogućuje porođaj u izvrsnim uvjetima, uz vrhunske liječnike i medicinsko osoblje, cjelodnevni boravak novorođenčadi uz majku, a kao ustanova koja potiče dojenje, ponijelo je i status rodilišta prijatelja djece.

Međutim, unatrag 2-3 godine, otkako je u OB Sisak zaposlena kao neonatologinja dr Milica Ikonomova, sve više žena iz Sisačko-moslavačke županije, traže način kako bi rodile u Zagrebu (ili negdje drugdje) jer su se županijom proširile priče mladih rodilja o neugodnim iskustvima  s imenovanom liječnicom. Prema saznanjima do kojih smo došli (kako se navodi u peticiji), spomenuta liječnica otišla je i korak dalje: omalovažava kolege s kojima radi (dovodi u pitanje stručnost kolega omalovažavajući njihov rad i to pred rodiljama, izmišlja nalaze i prepravlja tuđe nalaze – Apgar score i slično. Ginekolozima, kao niti majkama ne daje točne informacije o stanju djece, novorođenčad rutinski izvrgava često i vrlo invazivnim, a kasnije se ispostavlja potpuno nepotrebnim pretragama  (višestruko vađenje hemokultura, urinokultura, brisova zvukovoda, aspirata želuca i drugih kojekakvih uzoraka) – što nanosi bol, patnju i nelagodu bebama, ugrožava  njihovo zdravlje i sigurnost, te uznemirujuće djeluje na njihove majke, a u ova teška vremena bespotrebno dodatno opterećuje i troši ionako nikad dovoljna financijska sredstva bolnice. Uz sve to, izrazito je neljubazna, a u komunikaciji pokazuje nedostatak profesionalnog ophođenja s pacijenticama (pacijentice ne persira jer su mlađe od nje, pa im govori ‘ti’, koristi pogrdne izraze i nerijetko psuje, ponižava majke i obraća im se na način koji nikako nije primjeren niti u privatnim odnosima, a kamoli u odnosu liječnik-pacijent), navodi se u online peticiji.

Također, peticijom se traži da se do dovršetka temeljite stručne provjere rada od za to predviđenih institucija onemogući Milici Ikonomovoj pristup novorođenoj djeci u sisačkom rodilištu. Ukoliko se pritužbe roditelja i medicinskog osoblja pokažu utemeljene, isto tako se traži sankcioniranje odgovornih za toleriranje njenog štetnog postupanja, kao i zanemarivanje pritužbi unatoč višestrukim upozorenjima na ugrožavanje zdravlja i života novorođene djece.

Online peticiju u cijelosti možete pročitati te je potpisati ovdje.

U zračnim napadima sirijske vojske poginule najmanje 32 osobe

“U zračnom napadu vojnih snaga režima na grad Dumu poginulo je 17 osoba, među kojima su bili jedna žena i jedno dijete, a još 15 osoba, među kojim su također bili žena i dijete, poginulo je u napadu na Kfarbatnu”, precizirala je sirijska Opservatorija za ljudska prava, prenosi BETA.

Duma i Kfarbatna nalaze se u istočnoj regiji Guta, uporištu pobunjenika nad kojim režim pokušava povratiti kontrolu.

U sukobima u Siriji poginulo je više od 170.000 ljudi, a gotovo polovina stanovništva bila je primorana napustiti svoje domove bježeći pred nasiljem. 

Više od 20.000 ljudi prosvjedovalo ispred Bijele kuće

Preko 20.000 ljudi okupilo se  pred Bijelom kućom u Washingtonu kako bi prosvjedovali protiv izraelske ofenzive na Gazu,  javlja Anadolu Agency.

Sudionici prosvjeda su ljudi različitih vjeroispovijesti i etničkih skupina.

“Sloboda Palestini! Neka živi Gaza!”, uzvikivale su tisuće ispred Bijele kuće.

Na nekima od transparenata moglo se pročitati: “Izrael terorizira regiju i čitav svijet od 1948.” ili “Zaustavite genocid u Gazi”.

Nakon toga prosvjednici su odmarširali do zgrade američkog dnevnog lista The Washington Post u znak prosvjeda protiv pro-izraelske uređivačke politike.

Jedan od prosvjednika doviknuo je novinaru koji je izlazio iz zgrade: “Sram vas bilo!”

{slika}

Među prosvjednicima bio je i židovski rabin David Fieldman koji je rekao: “Država Izrael počinila je genocid nad Palestincima koji judaizam nikada ne bi prihvatio”.

Skupina ortodoksnih židova koja je bila među prosvjednicima nosila je transparente uzvikujući: “Židovstvo odbacuje cionističku izraelsku državu i njezine zločine”.

 

 

Ovo nije samo tvoja igračka

Čovjek bi stvarno pomislio da danas više nije važno s kojom ‘alatkom’ netko je ili nije rođen – ako imaš osjećaj za glazbu, možeš biti jednako dobar/a kao bilo tko drugi – s penisom ili bez njega. Djevojci ili dečku – kako god se definirali – zapreke u puštanju glazbe, uživanju u njoj s drugim ljudima i stvaranju karijere u tom smjeru ne bi smjelo biti prepreka.

Svejedno, i dalje postoji komercijalna roba poput ove, koju potpisuje bend Attila and I Declare War, a koja zapravo sugerira da žene nisu dobrodošle.

{slika}

{slika}

Ove majice možda nisu najrecentniji proizvod izvođača, a danas se možda čak i kaju zbog njih, ali, zato je nedavna reklama sE Electornicsa inspirirala engleski bend Hookworms na strastvenu poruku koju je jedan od njihovih članova postavio na Facebook:

“Ovo je zbilja važno – tvrtke moraju biti prozvane zbog svog seksizma. U ovoj reklami slika žene bez glave prenosi poruku o ženi kao objektu u muškom svijetu po kojoj se može pisati i onda je koristiti kako bi prodali proizvod (mikrofon?!). Ja imam tu sreću da zarađujem za život baveći se glazbom i želim da se žene i djevojke mogu osjećati ugodno u ovoj industriji kojom trenutno dominiraju muškarci. Reklame poput ove pokazuju da je pred nama još uvijek dug put.”

{slika}

“Dug put.” Kako deprimirajuće. Tvrtka sE suočila se s brojnim izrazima nezadovoljstva vezanih za reklamu za mikrofon, a onda je uslijedila i isprika koja je zvučala kao još jedna reklama. James Young, menadžer tvrtke, je izjavio: “Vjerovali smo da stvaranjem umjetničkog djela činimo nešto drugačije, nešto prekrasno što osnažuje žene i slavi ljepotu ženskog tijela.”

‘Umjetnost’ na koju se Young referira vjerojatno se odnosi na računalno generiranu sliku od koje se sastoji reklama. Naime, ovo nije pravo žensko tijelo. Zamislite koliko bi seksistički tek bilo da jest. Ovo je 3D model, a ne obnaženo žensko tijelo s tetovažama iz Photoshopa. Srećom, uslijedile su kritike.

I ja sam na svoj Facebook postavio sliku da vidim slažu li se moji prijatelji s time da se uistinu radi o ‘osnažujućoj’ reklami. Ovo je komentar jedne osobe rođene bez penisa: “Ovo jednostavno iskorištavanje ženskog oblika i ideala ženske ljepote kako bi prodali mikrofon. Misle da su domišljati zato što su na reklamu stavili istetoviranu ženu kako bi privukli alternativne supkulture, ali zapravo je riječ o očitom iskorištavanju. Užasno me nerviraju ovakve stvari.”

Ne mogu vjerovati da, nakon što su mnoge pjevačice i umjetnice poput Hannah Reid, Grimes, Lauren Mayberry i Janelle Monae javno govorile o svojim iskustvima sa seksizmom na radnom mjestu, još uvijek imamo ovako svježe primjere diskriminacije, i to u industriji u kojoj zaista, kao ni nigdje drugdje, ne postoji opravdan razlog za nju. U svom poznatom članku koji je objavljen prošle godine, Lauren Mayberry postavlja pitanje – “Je li usputno objektificiranje žena postalo toliko uobičajeno da svi jednostavno trebamo prijeći preko toga i priznati poraz? Nadam se da ne…”.

Naravno, jedna je stvar tvrtka koja prodaje mikrofone, a sasvim su druga glazbenici koji promoviraju ideju da žene treba promatrati kao inferiorne, sekundarne i ništa više nego li ukrase za njihove glazbene proizvode. Primjerice:

{slika}

U travanjskom izdanju magazina “Hunger”, prpošni engleski glazbenik odradio je snimanje s renomiranim fotografom Rankinom. Koncept? Zaključite sami. Izgleda kao da je glavni motiv snimanja bio “sise, sise, da, sise… sise”, ali zasigurno postoji neko i dublje značenje. Zasigurno.

U intervjuu za isti magazin Bugga su pitali je li snimanje bilo njegova ideja. “Da, slušao sam Jimija Hendrixa pa snimanje zapravo aludira na omot njegova albuma “Electric Ladyland”. Dakle, osim što se Hendrixu uopće ni nije sviđao omot albuma “Electric Ladyland” i zapravo ga se sramio i smatrao degradirajućim, čini se da je Bugg propustio taj dio priče. Sve i da nije mogao kontrolirati tijek snimanja, kako je rečeno u nekim medijima, sigurno je mogao barem nešto reći. Gotovo da mi je žao takve isprane marionete. Ili ipak nije.

Što je najbolje, ovo snimanje me u potpunosti zaobišlo i tek se prije nekoliko tjedana pojavilo na mom radaru kada su ga podijelili kolege na društvenim mrežama, i ubrzo su mnogi novinari izražavali zgražanje nad njime.

{slika}

Ali zašto sada to izvlačiti kada znamo da se Internet kreće takvom brzinom da slike koje su izazvale kolektivna zgražanja nakon nekoliko tjedna već postanu stara vijest? Najviše zato što sam nedavno pročitao ovaj članak i nakon njega mi je bilo muka. Pišući za Daily Dot, Samantha Allen spomenula je nedavni VidCon događaj, održan za one koji doprinose sadržaju na YouTubeu, bilo za zabavu ili zaradu. Spomenula je kako mnoge žene postave samo jedan video i nakon toga se nikada ne vrate jer su zgrožene i zaprepaštene komentarima koji stoje ispod njihovih uradaka.

To nije ništa novo. Pogledajte ovaj post koji je prije dvije godine napisala Anita Sarkessian za Feminist Frequency, a koji otkriva gnjusno zlostavljanje koje je pretrpjela jer se usudila biti djevojka koja ima mišljenje o videoigrama. “Treba je dobro izjebati.” “Sve što ova kuja želi je videoigra o lezbijkama.” “Vrati se u kuhinju, pičko.” možete li zamisliti da vas netko naziva “pičkom” samo zato što obavljate svoj posao? Baš kao što Samantha Allen i pokazuje – ovakva kancerogena mržnja još uvijek je prisutna i ženama danas nije nimalo lako.

{slika}

Mislio sam da glazbena industrija, zbog svoje duže povijesti i bogate kulture, bolje tretira žene nego industrija videoigara ili ona nastala na temelju slobodnog objavljivanja, poput YouTuba. U potpunosti samo pogriješio, naravno, a to potvrđuju i sE i Jake Bugg. Kada Lauren Mayberr čita komentare o sebi poput “Imam tvoju adresu i doći ću u tvoj kuću i analno te silovati i svidjet će ti se, glupačo LOL”, kakav smireni, profesionalni komentar netko može na to dati?

Glazbenici stvaraju glazbu – nekime se sviđa, nekima ne, tako to funkcionira i tako je uvijek bilo. Svakom glazbeniku je prihvatljivo na Internetu pročitati da netko nije oduševljen njegovim posljednjim singlom, ali čitati da ti netko želi doći doma i silovati te?

sE Electroniscs svoju su reklamu nazvali umjetnošću, a sve što ona čini, baš kao i Buggovo snimanje, jest da poručuje da je sasvim uredu tretirati žene kao komade mesa nad kojima se može sliniti i maltretirati ih. Neki manijaci žele i svoj penis nabiti u njega, iako sumnjam da bi to napisali na Internetu. (Molim vas nemojte mi slati linkove koji će me uvjeriti u suprotno)

Seksizam u glazbenoj industriji ide mnogo dalje od jedne reklame i golih grudi. Što dublje ulazite u to područje, nalazite faktore koji su manje vidljivi publici. Mogao bih pisati o muškarcima na vodećim mjestima radiopostaja diljem svijeta, ili o tome kako tek manjina glazbenih časopisa ima žene za urednice. Trebao bi mi cijeli dan za to. Lily Allen govori mnogo gluposti, najčešće zato da bi pridobila pažnju, ali kada se žali na manjak žena na vodećim pozicijama u izdavačkim kućama, tada ima u potpunosti pravo: na mnoge stavove koje izražavaju oni što rade na dnu piramide mogu utjecati odluke koje donese oni što rade na vrhu.

Siguran sam da će udio žena i muškaraca na vrhu glazbene industrije u budućnosti biti ravnopravan – mora biti, jer smo u suprotnom iznevjerili industriju koja se temelji na upravo napretku i uzbuđenju koje nalazi u novim otkrićima. U međuvremenu svi – odnosno glazbenici, promotori, novinari, menadžeri, fanovi i simpatizeri – možemo imati korist prokazivanja potpuno nepotrebnih seksističkih sranja koja oko sebe vidimo. Nemojmo brkati umjetnost s iskorištavanjem i kreativnost s mizoginijom. Bunite se protiv takvih sranja. U zadnjih 10 godina vidio sam fantastične žene u glazbenoj industriji, PR-u i novinarstvu, menadžmentu. Zašto bi itko stao na put bistrima i sposobnima samo na temelju njihova roda?

 

Prevela i prilagodila Sara Sharifi

 

 

Tifa i djeca Srebrenice raspjevali Sarajevo

Pjesmom “Love people” u izvođenju dječjeg zbora Superar iz Bosne i Hercegovine i pop legende Mladena Vojčića Tife započela je 30. srpnja u Sarajevu regionalna humanitarna kampanja “Kad se srca slože”.

Kampanja je direktan poziv na donacije za pomoć žrtvama poplava i pomoć za četiri glazbene škole,koje su pretrpjele ozbiljnu štetu u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji.

“Kada je ova ideja došla od Superar BIH, bili smo sretni da ponudimo podršku i ohrabrenje jer vjerujemo da su prekogranična pomoć i solidarnost potrebni u regiji”rekla je Doraja Ebele,predsjednica i osnivačica organizacije “Bauern helfen Bauern”.

Uz predstavnike brojnih medija, humanitarnih organizacija i ministra kulture kantona Sarajevo Ivice Šarića, prisutnima se obratio i Martin Pammer, konzul Republike Austrije u BIH riječima ” Sada ,više nego ikad, glazba dokazuje da je jezik koji nas sve povezuje i ruši nepotrebne ograde ljudskog uma među narodima”.

“Svi smo pokazali izuzetnu solidarnost za vrijeme poplava koje su ostavile tisuće ljudi bez domova, škola i prihoda. Nakon poplava pomoć je i dalje neophodna. Glazba i solidarnost su dio svakodnevnih života i željeli smo da glazbu iskoristimo kao poziv na pomoć glazbenim školama u Doboju, Maglaju, Gunji i Obrenovcu”, objasnio je Ismar Porić, koordinator Superar BIH i inicijator kampanje.

Ova jedinstvena inicijativa Superar zbora iz Srebrenice i organizacije “Bauern helfen Bauern” ubrzo je dobila podršku glazbenika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske,  Makedonije i Srbije: Alena Islamovića, Mladena Vojčića Tife, Jasne Gospić, Maida Hečimovića, Igora Vukojevića, Dragane Kajtazović, Geronima, Ivane Kindl, Ivane Husar, Jaques Houdeka, Danijela Kajmakoskog i  Zoe Kinda, koji su s dječjim zborom snimili spot i singl “Love people”.{slika}

“Ovo danas je samo početak i namjera nam je gostovati kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji kako bi promovirali ovu humanitarnu kampanju i stvorili sretnija mjesta za život naše djece i budućih naraštaja”, rekao je Tifa na završetku događanja.