Monica Awad, glasnogovornica UNICEF-a, osudila je izraelske napade na žene i djecu u tijeku napad na pojas Gaze, javlja Middle East Monitor (MEM).
Award je kazala da su Izraelske snage namjerno ubile 264 djece u Gazi, što je jednako ubijanju 11-ero djece dnevno, a pri tome je ozlijeđeno više od 2.000.
“Gdje je reakcija međunarodne zajednice na klanje djece u Gazi? Gdje su međunarodni sporazumi o ljudskim pravima?” upitala je.
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (Sarajevo), Centar žene žrtve rata-ROSA (Zagreb), Centar za građansku hrabrost (Zagreb) i Ženska mreža Hrvatske, će u povodu devetnaeste godišnjice od vojne operacije Oluja 1995. godine, održati zajedničko obilježavanje i na taj način odati počast žrtvama ove vojne operacije.
U Sarajevu, 07.08.2014. godine. ispred katedrale Presveta Srca Isusova, na Trgu fra Grge Martića, od 18:00h do 18:30h, i u Zagrebu 04.08.2014. godine. na Trgu bana Jelačića od 11:00 do 11:30h, stajat ćemo u crnini s transparentima i u šutnji.
Ova akcija je prva zajednička akcija organizacija civilnog društva Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali i prvo obilježavanje Oluje na ovakav javni način u obje ove države.
Za Centar za žene žrtve rata-ROSA
Nela Pamuković
Za Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije
Edvin Kanka Čudić
Za Žensku mrežu Hrvatske
Biserka Momčinović
Za Centar za građansku hrabrost
Nada Topić Peratović
Ukupno 115.759 ljudi na Kosovu je potpisalo peticiju kojom se od Ujedinjenih naroda (UN) traži da napišu izvještaj o silovanjima u vrijeme sukoba pred kraj devedesetih, javlja Balkan Insight.
Zamjenica premijera Edita Tahiri rekla je u četvrtak da će peticija biti podnesena u rujnu, a da je cilj da se konačno utvrde činjenice o silovanjima koja su počinili pripadnici srpskih snaga tijekom rata na Kosovu.
“Namjeravamo peticiju predati generalnom tajniku UN-a Ban Ki Munu, ali ako on ne bude imao vremena, onda se želimo sastati sa specijalnom predstavnicom generalnog tajnika UN-a za seksualno nasilje u oružanom konfliktu gospođom Zainab Bangura“, rekla je Tahiri.
U veljači ove godine, specijalna izaslanica UN za seksualno nasilje u sukobima objavila je izvještaj, kojim je obuhvaćena 21 zemlja u Europi, Aziji, Africi, Južnoj Americi i na Bliskom istoku, ali Kosovo nije uključeno u taj izvještaj.
Peticija je pokrenuta 14. srpnja, od kada je na Kosovu, gdje prema procjenama živi 1,8 milijuna ljudi, prikupljeno 115.759 potpisa. Prikupljanje potpisa organizirale su vlasti i aktivisti za ljudska prava.
To je, inače, viđeno kao korak koji prethodi zahtjevu UN-u da uspostavi specijalni sud, koji bi se bavio slučajevima silovanja koja su tijekom sukoba počinili pripadnici srpskih snaga.
“Kada peticija bude predana UN-u, imat ćemo zadatak da ohrabrimo silovane žene da surađuju s predstavnicima međunarodne zajednice koji će sastaviti službeni izvještaj”, rekla je Tahiri.
Najveći interes za peticiju bio je u Prištini, a najmanje u općini Novo Brdo, gdje živi mahom srpsko stanovništvo. To je, inače, bilo jedino područje sa srpskom većinom u kojoj je organizirano prikupljanje potpisa.
Pojedini kritičari smatraju, međutim, da kampanja kojom se od UN-a traži da istraži slučajeve silovanja u vrijeme rata pokazuje neuspjeh domaćih institucija da bilo što same učine po tom pitanju.
Inače, ni 15 godina od završetka rata nema preciznih procjena o broju žena i djevojčica koje su silovane ili su preživjele neki drugi oblik seksualnog nasilja.
Kosovske vlasti, također, nemaju nikakve službene podatke o broju ljudi koji su ubijeni, ranjeni ili nestali tijekom sukoba.
Hrvatska nije dovoljno iskoristila prednosti članstva u EU kako bi ubrzala reforme i privredni rast, ali je uspjela biti aktivna u zastupanju tema koje su joj značajne, poput očuvanja kohezijskih fondova i politike proširenja, navodi se u analizi o prvoj godini članstva, javlja BETA.
“Čini se da je Hrvatska uspjela da se bolje postavi u političkom i institucionalnom okruženju EU nego što bi se moglo očekivati na osnovu ekonomskih pokazatelja”, navodi se u analizi Transeuropskog udruženja za studije politike (TEPSA), koje okuplja više instituta europskih zemalja.
Analitičarka Višnja Samardžija sa zagrebačkog Instituta za međunarodne odnose (IRMO) u analizi je navela da se Hrvatska pokušala postaviti kao mala zemlja koja u nekim politikama može imati veći utjecaj.
“To je posebno slučaj s politikom Hrvatske prema Zapadnom Balkanu, za što je u Bruxellesu prepoznata kao značajan faktor stabilizacije u regiji. To je jedan od ključnih prioriteta vanjske politike zemlje”, navodi se u analizi.
Samardžija dodaje da je Hrvatska nastavila proaktivnu politiku u regiji, da se postavila kao most između EU i Zapadnog Balkana, da promovira regionalnu suradnju i posebno proširenje, kao i da je imala i konkretne inicijative za razvoj aktivnih načina da se ubrzaju europske integracije Bosne i Hercegovine, koja je na začelju u regiji.
U analizi piše da je Hrvatska pokušala i da se pozicionira kao točka povezivanja na energetskoj mapi EU, da podržava regionalne energetske projekte za povećanje energetske sigurnosti, kao i da je nakon poplava krenula u razvoj mehanizama za prevenciju kriza i koordinaciju prirodnih nepogoda u regiji.
Hrvatska je u prvoj godini članstva također ušla u koalicije osnovane za promociju određenih tema u EU, poput grupe Prijatelji kohezijske politike koja je tijekom pregovora o višegodišnjem financijskom okviru EU zastupala zadržavanje kohezijskih fondova, koje dobivaju manje razvijene regije.
Također je bila uključena i u zastupanje potrebe da se omogući produženo iskorištavanje pristupnih fondova.
U analizi se, međutim, ukazuje da bi se Hrvatska trebala fokusirati na povećanje kapaciteta za iskorištavanje strukturnih fondova budući da je tijekom prve godine članstva povukla manje nego što se očekivalo.
Ocjenjuje se i da Zagreb nije bio dovoljno posvećen ekonomskim reformama, i da nije uspio poboljšati ekonomsku situaciju i privući veći iznos direktnih stranih investicija.
Hrvatska se ubrzo po pridruživanju EU našla u proceduri za prekomjerni deficit, jer se po Europskoj ekonomskoj prognozi iz 2013. može očekivati da će 2014. godine državni deficit dostići 6,5 posto bruto domaćeg proizvoda a javni dug premašiti 60 posto BDP-a.
Iako se, kako se navodi u analizi, na tu proceduru u Hrvatskoj gleda kao na dobar disciplinski instrument za stabiliziranje javnih financija, neće biti lako da se istovremeno provode te mjere i da se stvaraju uvjeti za rast i zapošljavanje.
U analizi se ističe da je Hrvatska pristupila EU u trenutku krize u eurozoni što nije bilo povoljno vrijeme za nove članove, a da je i Hrvatska već bila u recesiji, tako da se nije mogao očekivati isti efekt sinergije za poticaj privrede kao što je bio slučaj s proširenjem 2004. godine.
Navodi se da je Hrvatska s bruto domaćim proizvodom po stanovniku od 61 posto europskog prosjeka ispod većine zemalja EU, izuzev Bugarske i Rumunjske, ali da su zemlje Zapadnog Balkana u lošijem položaju.
Kada je riječ o raspoloženju građana, nije bilo istraživanja ali je opći utisak da nema dovoljno entuzijazma u pogledu utjecaja članstva na život, navodi se u analizi.
Istraživanje za Europsku komisiju Eurobarometar iz listopada 2013. pokazalo je da se samo 58 posto građana Hrvatske osjeća kao europski građani, što je blizu europskog prosjeka od 59 posto, kao i da je 42 posto građana svjesno svojih prava kao građana EU, što je blizu europskog prosjeka.
Međutim, u Hrvatskoj je veći postotak onih koji žele znati više o svojim pravima (64 posto), dok je europski prosjek 59 posto, što pokazuje da se dijalog o pitanjima EU u Hrvatskoj mora intenzivirati.
Ističe se i da Hrvatska kao predvodnica u članstvu u EU u regiji treba pokazati korist koju su osjetili građani, kao i da su europske integracije trajan projekt, koji prave rezultate donosi na duži rok.
Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, 30. srpnja je proglašen svjetskim danom borbe protiv trgovanja ljudima. Ovaj dan pruža mogućnosti da se u cijelom svijetu poduzmu akcije kako bi se okončao ovaj zločin i pokazala solidarnost s njegovim žrtvama.
Trgovanje ljudima je globalni problem, zločinačka industrija koja pogađa živote milijuna djece, žena i muškaraca širom svijeta kao tip modernog ropstva.
“To je pojava protiv koje se treba boriti svim snagama”, priopćenje iz Europola povodom Svjetskog dana borbe protiv trgovine ljudima.
Dok je najpoznatija forma trgovanja ljudima seksualno iskorištavanje, u Europskoj uniji sve je veći problem velik broj slučajeva osoba koje prisilno moraju krasti, varati ili prositi. Najveći problem je trgovanje djecom, a najosjetljivija su kategorija mlade žene, prenosi Civilno društvo.
Žene čine 61 posto žrtava prijavljenih Europolu, 26 posto su muškarci, a 13 posto su djeca. Osobito su pogođene mlade žene ispod 18 godina.
Iako su današnja iznimno razvijena informacijska tehnologija, povećana mobilnost te povezanost cijelog svijeta donijele mnoge koristi društvu, one nose i crnu stranu.
Zajednički nazivnik svim žrtvama jest da su prevareni, obično obećanjem obrazovanja, zapošljavanja, dobrih radnih uvjeta, plaća koje nemaju – općenito boljom kvalitetom života, upozorava Europol. Ključni element u borbi protiv trgovanja ljudima je razmjena obavještajnih podataka i informacija među zemljama.
Selma Selman mlada je umjetnica iz Bihaća koja se bavi slikarstvom, instalacijama i performansima. Kroz svoj rad ruši stereotipe i predrasude, te progovara o borbi protiv diskriminacije i položaju Roma u društvu. Talentirana Selma iza sebe ima nekoliko zapaženih projekata koji su rezultat konstantnog usavršavanja i rada na sebi, a svojim primjerom potiče djecu u svojoj okolini na učenje i školovanje. Umjetnost joj je način življenja, ali i sredstvo kojim privlači pažnju na djela koja vrijedi pogledati i poslušati. Njezini radovi proizlaze iz razmišljanja o zajednici u kojoj živi i ravnopravnosti kojoj teži, nadajući se da će njima uspjeti utjecati barem na mali dio društva. Selma je otvorila ovogodišnji festival Perforacija koji se održavao u Dubrovniku, a dobitnica je i nagrade koja se dodjeljuje najzapaženijim mladim umjetnicima/ama u BIH. Svi detalji nastanka njezinih projekata, razmišljanja o umjetnosti i planovi za budućnost, sažeti su u nedavnom intervjuu koji je dala za Libelu.
Od djetinjstva se baviš slikanjem, studirala si na Akademiji umjetnosti u Banja Luci, a iza sebe imaš brojne pohvale i uspješne projekte. Kako je započela tvoja umjetnička priča?
Kao sto ste i sami rekli od djetinjstva sam počela slikati, diplomirala sam na Akademiji umjetnosti te dobila akademsko zvanje slikarice. Počinješ sa svjesnom odlukom da želiš biti obrazovana i da kroz obrazovanje pronađeš sreću kakvu zaslužuješ. Oduvijek sam imala velike ciljeve i ambicije, a najvažnije od svega vjeru u samu sebe.
Iako nisi jedina u obitelji koja se bavi umjetnošću, među rijetkim si ženama Romkinjama koje se školuju, a i prva si koja je upisala Akademiju. Kako je tvoja rodbina i sredina u kojoj živiš gledala na tvoj odabir i tko ti je bio najveća podrška u toj odluci?
Istina je da je danas rijetkost da Romkinja završi fakultet, a kamoli Akademiju u BiH. Smatram to sasvim normalnom odlukom samog individualca, jer svi mogu ostvariti određene ciljeve bez obzira na spol, naciju i vjeru. Svaka rodbina je svugdje ista, imaš rodbinu koja te podržava, imaš rodbinu koja te ne podržava. Najvažnije je da mi djeca u mojoj sredini i dalje vjeruju, oni su mi bitni jer imaju šansu biti uspješni. Ja im možda ne mogu sada pružiti pomoć kakva im treba, ali se svaki put potrudim da ih savjetujem i pomognem u učenju.
Tvoj rad je često inspiriran borbom protiv diskriminacije u kojem propituješ položaj Roma u društvu. Možeš li nešto reći o projektima koji su usko vezani uz tu temu?
U osnovi, poslije svog istraživanja kroz sliku, instalaciju, performans i video rad prikazujem društvu sliku o životu romske populacije koristeći se svojim neposrednim romskim pripadništvom i identitetom, svojoj kulturom, tradicijom, te običajima. Konstantnim učenjem i spoznajom sebe dajem društvu informacije s kojima se ranije nije srelo. Ono što je bitno u životu jest da prihvaćanjem sebe, direktno ili indirektno, nas prihvaćaju i drugi. Samo pričanje o diskriminaciji je diskriminacija, tako da je ona uvijek prisutna. Ja pokušavam koliko -toliko ukinuti stereotipe i malo promijeniti sliku koja je prisutna u današnjem svijetu o Romima.
Posebnu pažnju si privukla performansom “Sestro, čuvaj se kriminalaca” u kojem stavljaš fokus na problematiku romskog društva koje se percipira isključivo kroz kriminal. Kako je nastao taj performans i koja je njegova poruka?
Performanse izvodim svjesno jer u tom momentu imam priliku usmjeriti svu pažnju na ono što želim performirati, a tada posjedujem auru koja je bitna za performans jer se tako prenosi energija na publiku. Ja osobno smatram da ne može svaki performans biti uspješan kao što ni svaka slika ne može biti uspješna. Bitno je da umjetnik koji radi performans ili slika sliku zna što radi i da je iskren u tome. Svaki rad tj. svaki umjetnik će dobiti priliku kada će njegova umjetnost biti dobra. Potrebno je strpljenje, a to je vrijeme koje će doći. ‘Sestro čuvaj se kriminalaca’ je rad kojem je glavna karakteristika moja molitva odnosno mantra koju sam gradila performiranjem ove rečenice. Savjet koji sam govorila u ime svoga naroda bio je upućen svim ljudima, a isključivo se vezao za ženski spol.
Dobitnica si nagrade ‘Zvono 2014’ Centra za suvremenu umjetnost u Sarajevu koja se dodjeljuje za umjetnička djela nastala u posljednje dvije godine. Za koje projekte si nagrađena i koliko ti znači to priznanje?
Ova nagrada se dodjeljuje najboljim mladim umjetnicima u BiH, a meni je velika čast što sam je dobila. Sudjelovala sam video radovima i performansima koji su dokumentirani i kao video.
Prvi rad: Performiranje Romske zastave. U tom sam videu željela oživjeti našu zastavu i objasniti njezino značenje, a isto tako i reći da postoji romska zastava jer postoje ljudi koji to ne znaju. Naša zastava je horizontalnog oblika, sastavljena od plave boje na gornjem djelu, zelene na donjem , a u sredini je crveni točak. Plava boja predstavlja nebo kao naš pokrivač, zelena zemlju po kojoj smo rasuti, dok crveni točak predstavlja naše kretanje i borbu. Sve sam to uspjela prikazati u svom radu tako što sam pronašla isti kadar kao i kod zastave, pola neba- pola zemlje,a ja sam se u sredini kretala tako da sam pokušavala napraviti zvijezdu. Moje pokušavanje da napravim savršenu zvijezdu je naše pokušavanje za savršenim životom.
Drugi rad: Ispočetka. Ovaj rad se odnosi na neiscrpnu težnju za uspjehom i boljim životom. Svi se možemo poistovjetiti s ovim radom, jer se on svjesno ili nesvjesno uvlači ljudima u kožu. Od početka je u konstantnom prisustvu. Glavna karakteristika rada je tijelo koje se svjesno upušta u iskušenje I pad. Ovaj performans sam izvodila na Ceravcima u Bihaću, to je mjesto gdje volim raditi svoje radove. Kada se razmišlja o ponavljanju koje je prisutno kod svih ljudi, onda shvatimo da je život jedno veliko ISPOČETKA. Kod mene se tako i desilo, upravo kada sam mislila da su se neke stvari i problemi riješili, sve se dogodilo ispočetka. Nekad smo na vrhu, a nekad na dnu, pa ponovo ispočetka. Ovaj rad se ne odnosi samo na mene ili na tebe, već na sve nas. Izbacila sam naziv rada u montaži da bi cilj rada upravo s tim asocirao na kruženje tj.ISPOČETKA.
Treći rad: Ne gledaj Ciganku u oči Djeca se straše Cigankama kada ne slušaju, priča se da su Ciganke lake žene, govori se da pogledom mogu ureći muškarca ili ženu. Koliko znam ovo je 21. stoljeće, zar nismo suvremeni Europljani, a još iskorištavamo tuđi identitet za svoje potrebe. Ovaj rad se bazira na stereotipima i predrasudama o ženama Romkinjama. Kao dio te populacije, ja želim provocirati publiku kako bi skrenula pažnju na diskriminaciju nas, žena Romkinja. Ako su već godinama predrasude prisutne o nama, onda ja ne garantiram da se nešto ne može dogoditi ako nas pogledate u oči.
Četvrti rad:16000 DJELO Video predstavlja realnost s kojom se ja suočavam, neugodna komunikacija između moje obitelji koja je također prisutna u današnjem modernom životu društva. Rad predstavlja egzistencijalni problem koji se nikada neće riješiti, jer on kao takav egzistira.
Zahvaljujući nagradi ‘Zvono 2014’ imaš priliku provesti neko vrijeme u New Yorku, usavršavati se i nastaviti raditi na svojim projektima. Kako planiraš provesti vrijeme u Americi i koji su ti daljnji planovi za budućnost?
Nagrada Zvona je šest tjedana u New Yorku. Imat ću dovoljno vremena da posjetim muzeje i galerije, da prezentiram svoje radove publici u NY-u, naučim nešto novo i upoznam neke nove kolege, kustose… Imam velike ciljeve i ambicije, znam da ću i dalje uživati u svojoj umjetnosti kao što sam to do sada činila, usavršavati se učenjem iz knjiga, učiti od ljudi i od sebe.
