Grčku blokirao štrajk javnih službenika i službenica

Javni službenici i službenice započeli/e su jednodnevni štrajk u srijedu ujutro, prenose strani mediji. Naime, štrajkaju protiv novih vladinih mjera štednje koje idu u smjeru 40-postotnog smanjenja plaća i mirovina.

Štrajk se održava u vrijeme posjeta međunarodnih zajmodavaca Grčkoj koji su došli provjeriti napredak zemlje u provođenju zadanih mjera. Služenici i službenice naglašavaju kako više ne žele plaćati teret krize i odbijaju preuzeti nove troškove na svoja leđa.

Vjeruje se kako će zbog štrajka nastati kaos u bolnicama, poreznim uredima i arheološkim lokacijama.

Operacija ZOR: Javni plan rušenja budućnosti radnika/ca

Članice inicijative Za rad spremne upozoravaju javnost na opasnosti konačnog prijedloga Zakona o radu koji se danas nalazi pred saborskim zastupnicima te apeliraju na Sabor da prijedlog ZOR-a vrati u javnu raspravu.

Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

Vlada je krajem prošloga mjeseca usvojila konačni prijedlog novoga Zakona o radu u kojemu su se pojavila zakonska rješenja koja nikad nisu bila na javnoj raspravi niti je javnost s njima upoznata. Radi se o dvojbenim stavcima, čije je ‘proguravanje’ u razdoblju godišnjih odmora neprimjereno demokratskom društvu, a nedostatak socijalnoga dijaloga potvrđuje da ovaj Zakon o radu nije u interesu ljudi. Inicijativa Za rad spremne još jednom upozorava kako ovaj zakon vodi deregulaciji radnoga zakonodavstva i dekonstrukciji socijalne države. Najteže će se odraziti na žensko radništvo i neke od najranjivijih skupina približavajući ih ivici siromaštva: trudnice, majke i njihove obitelji.

U odnosu na prethodnu verziju unesen je novi članak kojim se uvodi mogućnost ustupanja radnika/ca na 6 mjeseci povezanom društvu, odnosno davanje istih u podnajam. Pritom je nejasno prenose li se kod drugoga poslodavca sva prava radnika/ca čime se radnici/ce opet pretvaraju u robu kojom će se poslodavci “dobacivati” po svom nahođenju. Tako se otvara mogućnost da se ranjive skupine radnika/ca internim lizingom stave u još nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bile.

Novost je i to da će ubuduće radnici/ce izvan punoga radnoga vremena moći raditi i kod novoga ili povezanoga poslodavca maksimalno dodatnih 8 sati tjedno što ostavlja prostor za produljenje radnoga tjedna.

Agencijski radnici/ce i dalje su bez zaštite – radnicima/ama koje se iznajmljuje preko agencije poslodavac ne mora isplaćivati božićnice, regrese i slična prava koja imaju zaposleni, a kolektivnim ugovorom između agencije i sindikata moguće je za njih urediti nepovoljnije uvjete od onih propisanih ZOR-om (kao na primjer, plaća u razdoblju kad nisu ustupljeni korisniku može se odrediti u visini 1 kn).

Što se tiče godišnjega odmora, dosad je razmjerni dio godišnjega vrijedio samo ako je radnik/ca odlazio od poslodavca u prvoj polovici godine. Sada će radnici/ce, bez obzira na datum davanja otkaza, imati pravo na razmjerni godišnji, ovisno o tome koliko su mjeseci u godini proveli kod poslodavca.

Novim člankom 34., stavci 3.-4., izravno se diskriminira žene za vrijeme trudnoće i rodiljnoga/roditeljskoga dopusta jer se propisuje da i tim zaštićenim kategorijama ugovor o radu automatizmom po sili zakona prestaje u slučajevima: smrti poslodavca fizičke osobe, prestankom obrta po sili zakon ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra, odnosno tijekom provedbe postupka likvidacije. Dakle, zaštićene kategorije ovakvom se odredbom nalaze u težem položaju nego ostali radnici/ce kojima ugovor o radu neće po sili zakona prestati u navedenim situacijama.

U okviru zaštite dostojanstva radnika/ca od uznemiravanja i spolnoga uznemiravanja novim ZOR-om (čl. 134) dodatno se štiti poslodavce, tako da se izrijekom navodi kako, ako pravomoćnom sudskom odlukom bude utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika/ca, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade za vrijeme u kojemu je radnik prekinuo rad radi uznemiravanja i spolnoga uznemiravanja. Za rad spremne smatra kako bi ovo moglo obeshrabriti žene koje razmišljaju o prijavi uznemiravanja ili spolnoga uznemiravanja na radnom mjestu. Kao da već osoba nije dovoljno stigmatizirana, od samoga čina uznemiravanja na radnome mjestu te još intenzivnije nakon prijave, sada se mogućnost toga dodatno snižava, ako ne i potpuno eliminira, lupajući po onome što u Republici Hrvatskoj najviše boli – novčaniku.

Inicijativa Za rad spremne upozorava javnost kako navedene promjene i dalje vode tržište rada prema socijalnoj nesigurnosti, padu cijene rada i kvaliteta života. Novim ZOR-om dugoročno se ukida rad na neodređeno vrijeme, od radnika/ca se traži da radi noću, s manje godišnjega odmora, a udara se na najranjivije skupine i same ustavne kategorije – pravo na štrajk, pravo na pristup sudu te zaštitu majčinstva. Stoga, apeliramo na predsjednika Hrvatskoga sabora, da konačni prijedlog Zakona o radu koji je Vlada Saboru uputila 24. lipnja 2014., odmah vrati u javnu raspravu.

Sajam starih, rabljenih i antikvarnih knjiga

Sajam starih, rabljenih i antikvarnih knjiga održava se po peti put u organizaciji knjižnice Pippilota u Medici (Pierottijeva 11) u subotu, 12. 7. 2014. s početkom u 12:00 sati. Tijekom sajma se odvijaju i druge akcije vezane uz knjige.

Sajam je otvoren za sudjelovanje pa slobodno dođite i donesite knjige za prodaju, stripove, slikovnice, časopise i drugu literaturu, stolovi će biti osigurani, a sudjelovanje je, kao i svaki put, besplatno.

Tijekom sajma će se prikupljati donacije knjiga (na hrvatskom) za zatvorenike, što je stalna akcija u kojoj Pippilotta sudjeloje već par godina. Također, skupljaju se i knjige na francuskom, engleskom ili arapskom jeziku (i drugim stranim jezicima) koje će biti donirane tražiteljicama i tražiteljima azila u hotelu Porin za njihovu čitaonicu za odrasle i za djecu. Kao donacije preporučamo i neispisane bilježnice koje su im potrebne za učenje.

U knjižnici stalno djeluje i besplatni dućan Uzmi ili ostavi! pa slobodno donesite odjeću, posuđe, alate, igračke i druge stvari koje vam ne trebaju, a uzmite što god vam treba – sve je besplatno. Ovdje nije riječ o razmjeni, već o solidarnom dijeljenju stvari koje vam nisu potrebne, a drugima bi mogle dobro doći. I obrnuto.

Biti će i hrane na donacije, čaja i kave cijeli dan, tako da druženje uz knjige bude potpuno.

Dodatno, sajam je benefit i za Balkanski anarhistički sajam knjiga, koji se ove godine održava početkom rujna u Mostaru.

Pobuna studenata i studentica Filozofskog fakulteta u Sarajevu

Nakon što je Senat Univerziteta u Sarajevu izglasao prijedlog povećanja školarina, studenti Filozofskog fakulteta odlučili su se na simboličnu blokadu Fakulteta kako bi apelirali da se ne pristupi ovim mjerama.

O situaciji u visokoškolskom obrazovanju, Univerzitetu za Agenciju Fena je govorila asistentica na Filozofskom fakultetu, Tijana Okić.

“U BiH je postalo je uobičajeno govoriti o krizi, a da se pri tome kriza spominje samo kao fantomska kriza ekonomskog sektora. Međutim, kriza koja pogađa ekonomski i finasijski sektor svuda u Europi pa i svijetu ima snažne reperkusije i posljedice i po obrazovni sustav u cjelini. Obrazovni sustav u BiH ne samo da je poprište ideoloških i političkih borbi u kojima, naravno, najviše trpe oni koji se u institucijama obrazuju”, ističe Okić.

Navodi da je po završetku rata Univerzitet postao mjesto podobnih i poslušnih, a ne mjesto produkcije znanja.

“To nam uvelike govori i zašto je reakcija na krizu obrazovanja izostala: izostala je zato jer su oni koji su se za Univerzitet i poziciju Univerziteta trebali izboriti zapravo politički aparatčici od kojih je teško ili nezamislivo očekivati bilo kakvu pobunu koja bi se zapitala o statusu i budućnosti Univerziteta. Mislim da je važno da shvatimo i razumijemo kako se i zašto uslijed krize Univerzitet (a i sa uvođenjem bolonjske reforme) pretvorio u poprište proizvođenja neoliberalne ideologije koja komodoficira znanje i nastoji ga u velikoj mjeri pretvoriti u robu koja je dostupna samo odabranima, tj. samo onima koji mogu platiti. Pristanak na ovu retoriku i ovaj diskurs samo je jedan od razloga zašto smo danas u poziciji u kojoj jesmo, te zašto se javnosti situacija uporno predstavlja kao da nema alternative. Univerzitet je nekada smatran javnom institucijom, a znanje javnim dobrom, dok je danas to slučaj samo nominalno”, kaže asistentica Okić.

Kako naglašava, stavljanje naglaska na korporatizaciju univerziteta i sve veći pritisak na univerzitete i njihovo povezivanje sa potrebama tzv. tržišta rada implicira najmanje dvije važne stvari.

“Komodifikaciju obrazovanja i znanja, proizvođenje tzv. društva znanja (fantomske sintagme koja je zapravo samo drugo ime za neoliberalne reforme) pri čemu naravno sve manje novaca dolazi za finansiranje humanističkih i društvenih znanosti, koje prema neoliberalnoj logici tobože ne proizvode ništa, nisu profitabilne. I Univerzitet u Sarajevu već dugo ne proizvodi ono što je najvažnije, a to je kritičko mišljenje. Kriteriji su spušteni do minimuma, a znanje je u svemu postalo potpuno nevažno, te ga u pravom smislu te riječi i nemamo. Uslijed političkog postavljanja profesora i njihovog promoviranja Univerzitet je postao politička, a ne obrazovna institucija a, znanje je postalo sekundarno, stoga i ne čudi da UNSA nije uopće na listi rangiranih univerziteta niti među prvih 1.500 na svijetu. Čini se također da se Univerzitet postavlja u neku kvazi ideološku poziciju u kojoj je smješten van područja društvenih odnosa, dok je zapravo riječ o tome da je Univerzitet, a time i obrazovanje zapravo konstitutivni dio proizvođenja društvenih odnosa. Univerzitet i obrazovanje ne stoje i ne postoje izvan društvenih odnosa, nego su njihov konstitutivni dio. Legitimiziranje novih društvenih odnosa u postratnoj BiH donijelo je sa sobom i ‘novi’ društveni (demokratski!) poredak čija je prva žrtva bilo i jeste obrazovanje – logika tržišta i kapitala prevladala je nad logikom kritičkog mišljenja i obrazovanja”, kaže Okić.

Prema njenim riječima, cilj obrazovanja uslijed neloliberalnih reformi provedenih u BiH sve je manje proizvođenje kritičkih intelektualaca i građana, a sve više uposlenika za potpuno bezvezni i ogromni birokratski aparat. Neoliberalizam u obrazovanju ne samo da potkopava bilo kakvu mogućnost radikalnog i kritičkog mišljenja, nego je guši na svakom koraku.

“Problem sa kojim se UNSA sada susreće je tempirana bomba za koju je bilo samo pitanje vremena kada će eksplodirati. Pokušaj da se preko leđa studenata i osiromašene populacije u BiH riješe sistemski problemi hinjski su pokušaj daljnjeg cijepanja i Univerziteta i mogućnosti za proizvođenje kritičkog znanja”, upozorila je.

Ovo, smatra Okić, govori da je UNSA ne samo neosjetljiv na jako tešku socijalnu situaciju u državi, nego i da su pristali na logiku kapitala i ne pokušavaju joj se usprotiviti.

“Pritisak bi trebao ići na institucije i ministarstva, a ne na studente koji ionako jedva izdržavaju troškove studija. UNSA je jedini univerzitet u regiji, a i šire, gdje asistenti kao najranjivija radna snaga ne samo da imaju po 10-12 časova sedmično, nego i plaćaju svoje doktorske studije po cijenama koje čak i peterostruko prelaze cijene doktorskih studija na prestižnim univerzitetima (Pariz, Berlin, Beč…). Problem je sistemski i kao takvog ga trebamo shvatiti i tretirati ga u mnogo širem i globalnom kontekstu. Na žalost, čini se kako nastavno osoblje UNSA ne razumije ili ne želi da razumije da je problem sistemski, a uzmemo li u obzir i to da je riječ o kupljenoj ‘inteligenciji’ stvar postaje mnogo jasnijom.

Nažalost, oni su odlučili da se bore protiv svojih studenata, a ne protiv implementacije destruktivnih neoliberalnih politika koje se već deceniju sprovode na Univerzitetu u Sarajevu. Također, žalosno je da ti isti profesori nisu spremni braniti demokratsko dostignuće i demokratske vrijednosti kao što je javno obrazovanje. Uloga intelektualca je, prisjetimo se Sartrea, da djeluje i akademski i politički, da kritizira, kritički misli i odgaja buduće generacije koje će znati kritički misliti, a ne da odgaja armiju poslušnika koje se uči da je politička korektnost i pokoravanje političkim partijama jedini put do uspjeha. Instrumentalna pedagogija koja se upravo sada na UNSA pokazuje u svom pravom svjetlu model je protiv kojeg trebamo odlučno ustati svi- zaposleni, nezaposleni, studenti, mladi, stari- jer u pitanju je budućnost generacija koje će doći poslije nas, a pred njima bismo trebali imati odgovornost kao što bismo ju trebali imati i sada, u ovom historijskom momentu pred nama samima”, navela je.

Okić smatra da treba vršiti pritisak na institucije i na političare.

“Podsjetimo na slogan francuskih studenata ’68: ‘Budimo realni, tražimo nemoguće!‘ Ovo je trenutak kada naš zajednički otpor postaje nužnost, ne samo dužnost! Branimo javno dobro od privatizacije i komodifikacije! Borimo se za jedno od temeljnih demokratskih prava uopće, pravo na besplatno obrazovanje dostupno svima”, ističe Tijana Okić.

Prosvjedi protiv Pridea u Sofiji

Sedmi LGBTIQ Pride održao se prošle subote u Sofiji apelirajući na crkvu i državu da istospolnoj zajednici omoguće prava, javlja GayStarNews. Oko dvjestotinjak ljudi u povorci štitilo je par stotina predstavnika policije. Originalno je bilo zamišljeno da se Pride održi 21. lipnja, ali su organizatori odgodili povorku zbog poštovanja prema ljudima koji su poginuli u poplavama koje su se tog tjedna zadesile Bugarsku.

U trenutcima kada je povorka trebala proći kraj spomenika Vasilija Levskog, u centru grada, zaustavljena je od strane anti-gej prosvjednika, zbog čega se povorka morala preusmjeriti drugim putem. Pretpostavlja se da je Bugarska Ortodoksna Crkva, svojim osuđivanjem povorke, nazivanjem Pridea “povorka ponosnog grijeha”, potaknula još više na anti prosvjede. Posebno su bile zabrinjavajuće izjave poput: “Oni su opasnost za odgoj naše djece. Uništavaju temelje naše tradicionalne obitelji i zdravstvena su prijetnja našem društvu.”

Veliki broj stranih ambasadora dalo je svoju potrporu i podršku u obliku izjave objavljene na stranicama britanskog veleposlanstva u Sofiji. U izjavi stoji kako je promicanje prava svih LGBTIQ osoba veoma važan faktor jednog civiliziranog i tolerantnog društva te kao takav neizostavljiv u jednoj demokratskoj državi. Izjava je potpisana od strane ambasadora Velike Britanije, Nizozemske, Belgije, Francuske, Sjedinjenih Američkih Država, Finske, Norveške, Irske, Njemačke, Danske i Južnoafričke Republike.

Nove pobjede na frontu rodno-spolne diskriminacije

Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove Europske Unije (Justice and Home Affairs Council of European Union) prije mjesec dana donijelo je dokument sa zaključcima o borbi i prevenciji svih oblika nasilja nad ženama, uključujući i žensko obrezivanje.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), žensko obrezivanje podrazumijeva radnje koje obuhvaćaju potpuno ili djelomično uklanjanje vanjskih dijelova ženskih genitalija ili bilo koje druge ozljede nanesene ženskim genitalijama iz nemedicinskih razloga. Žensko obrezivanje (Female Genital Mutilation) najviše se prakticira u 28 zemalja sub-saharske i sjeveroistočne Afrike, u nekim zemljama Bliskog Istoka i Azije te imigrantskim skupinama diljem svijeta. Najčešće se obrezuju iz religijskih razloga ili kao obred prijelaza iz djevojčice u ženu.

Žensko obrezivanje (FGM) može se izvoditi na četiri načina, a najčešće uključuje rezanje klitorisa. Rezanje se obavlja bilo čime. Komadom stakla, žiletom, hrđavim nožem, tupim predmetima, bilo čime što je pri ruci, a u potpuno nehigijenskim uvjetima bez ikakve anestezije. Prema UNICEF-ovim podacima, obrezuju se djevojčice do pete godina života u pola navedenih područja, dok u drugoj polovici djevojčice između pete i četrnaeste godine.

Iako je popularno uvjerenje da se takve grozne stvari događaju samo manje sretnim ženama trećeg svijeta, broj afričkih izbjeglica, kao i kultura i tradicija koju su sa sobom donijeli, pokazuje porast problema ženskog obrezivanja i u Europi. Iako sama praksa nije toliko učestala na našem kontinentu, broj žena koje bježe od takve sudbine svakim je danom sve veći, te kao takav postaje europski problem.

Amnesty International smatra da se svakoga dana u svijetu obreže oko 8 000 žena. To je 2 920 000 žena godišnje, što je više od polovice stanovništva Hrvatske. Kada usporedimo, to znači da svaka ženska osoba koja se nalazi u vašoj okolini biva podvrgnuta sakaćenju genitalija. Drage žene, to uključuje vas same. Uključuje i vaše partnerice, dragi muškarci, vaše prijateljice, vaše majke…

“Žensko obrezivanje nema nikakve pozitivne učinke na zdravlje žena, koliko nam je poznato”, ističe Svjetska zdravstvena organizacija. “Štoviše, poznato je da na mnogo načina šteti djevojčicama i ženama. Prvo i najvažnije, bolno je i traumatično. Uklanjanje i oštećivanje zdravog, normalnog genitalnog tkiva ometa prirodno funkcioniranje tijela i uzrokuje nekoliko trenutnih i dugoročnih zdravstvenih problema. Primjerice, bebe obrezanih žena pate od veće stope neonatalne smrti u usporedbi s bebama neobreznih žena. (…) 25 posto novorođenčadi (obrezanih žena) rođeno je s niskom kilažom ili ozbiljnim infekcijama, od kojih se oboje povezuje s povećanim rizikom perinatalne smrti.”

Amnesty International Irska je 2009. godine, u suradnji s Human Dignity Foundation (Fond za ljudsko dostojanstvo), pokrenuo kampanju END FGM (Zaustavi žensko obrezivanje). Kampanja je pokrenuta Deklaracijom namjere (Declaration of Intent) kojom je Amnesty pozvao kandidate za članove Europskog parlamenta da potpišu i pridruže se borbi.

“Europska Unija osnovana je na načelima poštovanja fundamentalnih prava, uključujući prava djece i ravnopravnosti žena i muškaraca, od kojih su svi sveto čuvani u Povelji fundamentalnih prava (Charter of Fundamental Rights). Kao branitelj ljudskih prava, kao zaštitnik i utemeljitelj  Povelje fundamentalnih prava, Europski parlament mora ispuniti preuzete obveze i odigrati glavnu ulogu  u ovoj inicijativi, kako bi okončali žensko obrezivanje (FGM) u Europi”, stoji u Deklaraciji namjere.

Deklaraciju se potpisalo 150 kandidata/kinja, a u ime Republike Hrvatske potpisala ju je Biljana Borzan.

Žensko obrezivanje problem je ukorijenjen duboko u tradiciji, kulturi i praksi navedenih područja. Oni doista vjeruju da je obrezivanje dobro za žene i smatraju ga potpuno normalnim. Razlozi variraju od lažnih mitova o klitorisu (npr. da će on nastaviti rasti i oštetiti dijete u majčinoj utrobi), preko standarda da žensko spolovilo mora biti ravno, rigidno i suho do vjerovanja da su neobrezane žene preseksualizirane i djetinjaste. Prema UNICEF-u, najčešće citirani razlog jest “zato što je to društveno prihvatiljivo”.

Ovako duboko ukorijenjena rodno-spolna diskriminacija i zakidanje za ljudska prava ne može biti riješena preko noći niti može biti riješena silom. Jedini način da se zaštiti 30 milijuna žena, koje su u narednih deset godina u opasnosti da budu rezane, jest edukacija i postupno gašenje takvih praksi.

Vijeće EU shvatilo je problem svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući žensko obrezivanje, vrlo ozbiljno. Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istambulska konvencija) otvorena je za potpisivanje 11. svibnja 2011. godine. Među zemljama potpisnicama je i Hrvatska, iako je konvencija u potpunosti ratificirana tek u Turskoj.

Tri godine kasnije, EU poduzela je nove korake. Osim što je prevenciju i borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama dovela na novi nivo, također je u obzir uzela i problem ženskog obrezivanja.

Na nedavnom sastanku, Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove Europske unije navelo je “da je rodno utemeljeno nasilje protiv žena ono nasilje koje je usmjereno protiv žene zato što je žena (…); ono predstavlja proboj osnovnih prava na život, slobodu, sigurnost, dostojanstvo, jednakost među ženama i muškarcima, ne-diskriminaciju te fizički i mentalni integritet te ženama i djevojčicama sprječava njihovo potpuno uživanje ljudskih prava i, u ovom kontekstu, seksualnog i reproduktivnog zdravlja”.

Također je potvrdilo da je nasilje nad ženama ukorijenjeno u povijesnoj i strukturalnoj nejednakosti u odnosima moći između žena i muškaraca. Osim što takav oblik diskriminacije pogađa trenutne žrtve, ono također ima i dalekosežne posljedice, posebice za njihovu djecu, a posljedično i na cijelo društvo.

Ono što je posebice bitno za zaključke ovog sastanka jest način na koji je pristupljeno rješavanju problema. Vijeće se ponijelo izrazito odgovorno i zrelo kada je prepoznalo i naglasilo da korijen problema leži u kolektivnom moralnom kompasu društva, da je korijen u svima nama pojedinačno jer svi pojedinačno tvorimo kolektivno.

Jedan od načina borbe je istrebljenje stereotipa koji se asociraju s riječi “žena” i “žene”. Vijeće potvrđuje da su rodni stereotipi ono što može dovesti do nasilja nad ženama i djevojčicama. Primjerice, jedan od čestih stereotipa našeg hrvatskog društva jest da oskudno i/ili provokativno odjevena žena ili djevojčica traži da je se siluje. Tako oblikovan stereotip polazi od pretpostavke da svaki muškarac ima pravo na tijelo žene/a i mora mu imati pristup kad god poželi, dok žena/e ovdje postaje objekt. U vidu takvog pristupa, Vijeće je posebice naglasilo bitnu ulogu i odgovornost muškaraca i dječaka koji svojim stavom, mišljenjem i djelima trebaju pridonijeti borbi za potpunu eliminaciju svih oblika nasilja nad ženama. Kao jedan od načina borbe, Vijeće je pozvalo na razvoj i jačanje mehanizama samokontrole kako bi portretiralo ujednačenu i nestereotipnu sliku žena.

Iako je potpuna ravnoteža u rodno-spolnim odnosima moći daleko od postizanja, lijepo je znati da institucije rade na problemu, i to na odgovarajući način. Međutim, sam angažman institucija nikada nije dovoljan. Kako nam oni svojim primjerom pokazuju da se na problemu hoće i mora raditi, svatko od nas treba slijediti te stope. Lakši način na koji se možemo priključiti ukidanju rodno-spolnog rata jest volonterski ili aktivistički rad, samostalno ili pod okriljem raznih udruga i institucija. Najteži način na koji, ne samo da možemo, već i moramo doprinijeti okončavanju ovog tisućljetnog rata, jest promjena vlastitog stava, mišljenja i djelovanja spram svih oblika nasilja i diskriminacije nad ženama i djevojčicama, ali i samih žena i djevojčica. Trebamo, jednom za svagda, individualno shvatiti da su žene i djevojčice živa bića koja imaju svoju volju, svoje želje, svoju nadu i snove, te, prije svega, pravo na osobne slobode i izbore. Ali, dokle god tvrdoglavo odbijamo prihvatiti te činjenice, individualno ili kao narod, možemo biti sigurni samo u jednu činjenicu: tisućljetni rodno-spolni rat će i dalje bjesniti te, kao i svaki rat, sijati sjeme uništenja, razdora, patnje i nesreće. A to sjeme, koje svojim mišljenjem i djelovanjem sadimo duboko u svoje društvo, jest točno ono nasljeđe koje ostavljamo svojoj djeci. Moramo shvatiti da ni jedno djelovanje ili mišljenje ne ostaje bez posljedica. A te posljedice će živjeti naši potomci.   

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.