MOGU LI ZAJEDNO OBITELJ I KARIJERA

Saznajte sve o projektu Mamforce i kako tvrtke mogu poduprijeti obitelj i karijeru.

Pozivamo Vas na tribinu, u četvrtak 12. Lipnja 2014. u Kulturno informativni centar, (Preradovićeva 5) s početkom u 19 h.

Izgleda da se ništa nije promijenilo od 1966. i 14-minutnog filma Kreše Golika “Od 3 do 22”. Žene i dalje same moraju uskladiti obiteljske obaveze i karijeru. S obzirom da im u tome slabo pomaže institucionalno društveno uređenje u državi, kako se onda prema problemu postavlja privatni ekonomski sektor?

Ono što vas muči u 21. stoljeću jest: Ostale ste trudne, otišle na porodiljin i dobile otkaz? Poslodavac vas je pitao, planirate li trudnoću? Ne možete planirati obitelj jer vam je radno mjesto nesigurno? Ne želite djecu jer vam je teško odreći se karijere? Nemate podršku svojeg partnera u obiteljskim obvezama?

Saznajte o prvim tvrtkama koje olakšavaju ravnotežu posla i obitelji svojim zaposlenicima i osiguravaju jednake mogućnosti napredovanja bez obzira na spol – imamo i prve MAMFORCE COMPANY-je u Hrvatskoj!

Na tribini će govoriti:

Diana Kobas, pokretačica projekta Mamforce

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica instituta za ravnopravnost spolova

Maja Pokrovac, HUP

Jasminka Jelić, psihologinja

Dubravka Jusić, direktorica Korporativnih komunikacija Vipneta.

 

Tribina se održava u sklopu ciklusa “u Ženskom društvu”, a tribinu će voditi novinarka HTV-a i portala Vox feminae, Danijela Stanojević.

 

Na tribini će sudjelovati i političarke i aktivistkinje civilnog društva, te pripadnice privatnog poslovnog sektora, a sve prisutne pozivamo da se aktivno uključe postavljanjem pitanja kako bi se prenijelo znanje i podržao ovakav način poslovanja.

Možemo li razbiti stakleni strop?

Sveučilište u Rijeci organizira posljednju Femininum radionicu11. lipnja 2014. u 15 sati u prostoru Akvarija na Kampusu.

Projekt Femininum radionica će s posljednjim predavanjem zatvoriti prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija, prorektorica za studije i studente Sveučilišta u Rijeci.

Predavanje “Možemo li razbiti stakleni strop?” tematizirat će rodnu ravnopravnost na Sveučilištu (potkrijepljenu kvantitativnim podacima) te pitanje žena u znanosti i visokom obrazovanju.

 Više na službenoj Facebook stranici.

 

‘Pride je solidarna borba za jednakopravnost svih ljudi’

“Povijest svih dosadašnjih društava, povijest je borbi među onima koji nečije dostojanstvo zatiru i onih koji se bore za dostojanstvo potlačenih. Zato što se potlačenima prava i dostojanstvo ne darivaju, mi se za njih borimo.  Naša je snaga solidarnost, naša je inspiracija povijest, naša hrabrost je budućnost” – ističe, između ostaloga, ovogodišnji proglas Povorke ponosa koja će se trinaesti put održati 14. lipnja. Samoj Povorci prethodi brojnim događanjima ispunjen Tjedan ponosa. O svemu tome razgovarale smo s Paulom Zore, članicom Organizacijskog odbora Povorke ponosa i jednom od koordinatorica Zagreb Pridea.

Kroz ovogodišnji se proglas Zagreb Pridea pozornost stavlja na solidarnost kao snagu – koja je uloga solidarnosti? Solidarnost koga i prema čemu?

Solidarnost potlačenih i obespravljenih, svih onih čije je dostojanstvo igračka u rukama moćnih, roba za stjecanje moći u političkim igrama. Solidarnost je snaga potlačenih, prepoznavanje borbe drugih i vlastite borbe kao borbe za dostojanstvo.

Videospot ovogodišnjeg Zagreb Pridea prati povijesni tok borbe za ljudska prava (pa tako i prava seksualnih manjina). Koliko se danas, od održavanja prve zagrebačke Povorke ponosa 2002., može govoriti o liberalnijim i tolerantnijim stavovima društva imajući u vidu novi zamah konzervativne desničarske struje?

Video pokazuje borbu/e za ljudska prava, povijest pokazuje da je ta borba stalna, da je neke bitke potrebno voditi iznova. Način na koji danas artikuliramo borbu pokazuje da su neke bitke dobivene i prava stečena, pokazuje da smo na pravoj strani povijesti i da budućnost jest naša. Ovaj zamah desnih strujanja može se u tom smislu tumačiti kao znak slabosti, jer ovakav otvoreni napad može značiti da su neke pozicije moći koje su se prešutno podrazumijevale sada dovedene u pitanje, da suptilniji mehanizmi kontrole više ne djeluju, pa se ona preselila u javnu sferu.

Video pokazuje da se od borbe za jednakopravnost ne smije odustati.

Ministarstvo uprave je 04. lipnja objavilo nacrte provedbenih propisa vezanih uz Zakon o životnom partnerstvu te o njima otvorilo javnu raspravu. Mogu li LGBT osobe biti zadovoljne ovim nacrtom?

Više smo puta ponavljale kako je ovaj zakon u svojoj biti konzervativan, no on znači pravno prepoznavanje drugačijeg modela zajednice i to je veliki korak naprijed u ostvarivanju ravnopravnosti LGBT osoba. Očekujemo da će Zakon drugo čitanje u Saboru doživjeti neposredno poslije Povorke ponosa i tomu se veselimo; ovaj zakon regulirat će postojeće stanje i omogućiti LGBT osobama i njihovim obiteljima jedan korak bliže potpunoj jednakopravnosti.

Brojne su kritike upućene održavanju Povorke ponosa, odnosno izdvajanju novca za organizaciju iste, dok su stanovnici poplavljenih područja ostali bez svojih domova. Osim toga, često je trn u oku nezadovoljnika održavanjem Povorke i tobožnji manjak solidarnosti gej populacije prema ostalim potlačenim društvenim skupinama. Kako komentiraš ovakve stavove?

To je retorika koja uništava solidarnost jer traži da uspostavimo hijerarhiju patnje. Takva kritika nije konstruktivna i nema za cilj riješenje problema, nego iskorištava patnju jednih za ograničavanje prava drugih. Ukupne brojke o financiranju Povorke ponosa uvijek budu prenapuhane, a moguće ih je provjeriti na stranicama Zagreb Pridea. Nažalost, nakon više od desetljeća održavanja Povorki ponosa, mi i dalje moramo objašnjavati kako je  homofobija ta koja  košta sve nas, građane i građanke, milijune kuna svake godine.

Zagreb Pride udruženje pružilo je podršku splitskom Prideu, koji se ove godine održavao 07. lipnja. Kakva je atmosfera (u usporedbi sa zagrebačkom) u kojoj se održava splitski Pride u kontekstu (ne)prihvaćanja javnosti?

Atmosfera neprihvaćanja je jednaka, no zbog njegove kraće povijesti desne grupacije prepoznaju Split Pride kao mjesto koje je lakše destabilizirati pa stoga pokušavaju djelovati u tom smjeru. Upravo nam je zato podrška splitskom Prideu bila izuzetno važna.

Najzabavniji tjedan u godini ispunjen je raznim događanjima i akcijama – što nas sve očekuje u Pride tjednu?

Pride week traje od 6. do 13.6. i otvoren je izložbom “Naša strana povijesti” koja kroz fotografije i predmete prikazuje povijest Povorke ponosa. Program je u potpunosti besplatan za posjetitelje i posjetiteljice, a sastoji se od tribina, projekcija filmova, partija te radionica transparenata. Izdvojila bih, vezano uz temu ovogodišnjeg Pridea, tribinu o sekularnosti koja će se održati u književnom klubu Booksa 13.6.,  i upoznavanje LGBT povijesti kroz šetnju gradom. Cijeli program može se pronaći na stranicama Zagreb Pridea. 

Koliko se ljudi očekuje na ovogodišnjoj zagrebačkoj Povorci?

Ne opterećujemo se brojkama, svjesne/i smo da one često ovise o vanjskim okolnostima. Međutim, želimo da što više građanki/a prepozna važnost  Povorke i vrijednosti koje ona zagovara kao svoje vrijednosti te da će sudjelovati u solidarnoj borbi za jednakopravnost svih ljudi u Republici Hrvatskoj.

Humanitarni stand up

Kad se male ruke slože, sve se može! Upravo tako se može opisati inicijativa domaćih stand up komičara da pomognu onima koji su u poplavama izgubili sve.

Komičari Studija Smijeha te njihovi prijatelji i kolege iz regije povodom snažnih poplava, koje su uništile velik broj domova te bez krova nad glavom ostavile brojne obitelji, u Studentskom centru u Zagrebu organiziraju Humanitarni stand up!

Na predstavu 12 komičari/ki Hrvatske, Srbije i BiH za Hrvatsku, Srbiju i BiH 10. lipnja u 20 sati u kino dvorani SC-a pozvani su svi građani koji žele pomoći unesrećenima, a kao zahvalu za sudjelovanje moći će puna tri sata uživati u vrhunskom domaćem stand upu!

– Kao da vremena nisu dovoljno teška, poplave su nas dodatno dotukle. Zbog brojnih obaveza nažalost nismo mogli otići do pogođenih mjesta i pomoći tamo, no odlučili smo iskoristiti ono u čemu smo najjači – humor. Smijeh ne poznaje granice i nacionalnost već će uvijek pomoći kad je najteže. Nadamo se da će građani prepoznati našu želju i inicijativu i doći u što većem broju. Dvorana kina SC-a prima 1000 ljudi i vjerujemo kako će se na dan predstave tražiti i karta više – objasnili su komičari Studija Smijeha.

Svojim BEST OF forama i šalama pred publiku će izaći: Vlatko Štampar (HR), Goran Furjan (HR), Marina Orsag (HR), Goran Vugrinec (HR), Aleks Curać Šarić (HR), Tihomir Paravina (HR), Tin Sedlar (HR), Nesha Bridges (SRB), Tomislav Kozačinski (HR), Zvonimir Mintas (HR), Miranda Lončar (BiH) te Dejan Đerić (SRB).

Komičari ne staju tu! Dodatnu važnost Humanitarnom stand upu daje i činjenica da se održava tijekom Pride tjedna (http://www.zagreb-pride.net/web/index.php) koji je sam po sebi velik političko, aktivističko, kulturno i zabavni događaj.

Ulaznice se mogu nabaviti po cijeni od 50 kuna, a sav prihod prikupljen od prodaje karata bit će uplaćen direktno na račune za pomoć žrtvama poplava. Novac će se raspodijeliti ravnomjerno po zemljama.

Pretprodaja ulaznica obavlja se na blagajni kina Studentskog centra u Zagrebu, a detaljne informacije o Stand upu za žrtve poplava možete pronaći na stranicama Studija Smijeha (http://www.studiosmijeha.hr/v1/) te SC-a (http://www.sczg.unizg.hr/).

Stajanje za žrtve ratnog zločina pred Zagrebačkom katedralom

U utorak 10. lipnja 2014. godine, pred Zagrebačkom katedralom na Kaptolu, od 18:30 h do 19:30 sati održat će seStajanje u znak sjećanje na žrtve ratnog zločina počinjenog u selu Ahmići 16. travnja 1993. godine kada su pripadnici HVO-a ubili 116 osoba, uključujući 32 žene i 11 djece. Najmlađa žrtva je bila tromjesečna beba, a najstarija 81-godišnja žena. Haškim predmetom Lašvanska dolina uz Kordića je na šest godina osuđen i Mario Čerkez, zapovjednik Viteške brigade HVO-a, i to za progone i protupravno zatvaranje civila. 

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslavije (MKSJ) ovaj je masakr kvalificirao kao zločin protiv čovječnosti, za čije planiranje i poticanje je pravomoćno na 25 godina zatvora osuđen bivši potpredsjednik i član Predsjedništva tzv. HR Herceg Bosne Dario Kordić.

U zagrebačkoj zračnoj luci Pleso 6 lipnja. 2014. ovaj je osuđeni ratni zločinac dočekan srdačno i s ovacijama, kao “vitez” i “moralna vertikala”, uz prisutnost katoličkog svećenstva, uključujući i sisačkog biskupa Vladu Košića koji je i poveo molitvu u zahvalu za Kordićev povratak. 

Dario Kordić se nije pokajao zbog zločina niti je itko od prisutnih spomenuo ili se pomolio za  žrtve zločina u  Ahmićima. Dapače, oni koji se smatraju vjernicima usudili su se zazvati kršćanskoga Boga u slavu ratnom zločincu. Jedini glas istine – povik mirovnog aktivista Zorana Ivančića “Sotono, ubojico!” zataškan je šakama.

Nakon ovog sramotnog dočeka ratnog zločinca, pred Katedralom želimo barem simbolički ispraviti tu nepravdu i odati tihu počast žrtvama ratnog zločina u Ahmićima –  žrtvama Daria Kordića.

Uz inicijativu velikog broja građana i građanki, organizatori su Kuća ljudskih prava, Antifašistička liga Hrvatske uz podršku članica Platforme 112

Sirijski pjesnik ljubavi i feminizma

Nizar Qabbani bio je sirijski pjesnik, jedna od najvećih zvijezda arapke poezije 20. stoljeća, poznat po jednostavnim stihovima nabijenima ljubavlju, erotikom, romantikom, ali i feminizmom, opresijom i preispitivanjem religije. Njegove najveće dvije muze bile su žene i Damask. U pismu koje je napisao u bolničkom  krevetu u Londonu, izraživši želju da bude, nakon godina lutanja i bijelog svijeta, pokopan u Damasku, napisao je kako je taj grad “utroba koja ga je naučila što je poezija, što je kreativnost, i diktirala mu abecedu jasmina”. Qabbani je umro prije petnaest godina, mnogo se toga promijenilo u njegovom Damasku i Siriji, ali i diljem arapskog svijeta koji ga je štovao i veličao. Iako godine prolaze, njegov lik i dalje ostaje revolucionarna pojava o kojoj se treba pričati, pisati, koju treba držati živom.

Qabbani je u svojih sedamdeset i pet godina života pisao mnogo, objavljene su brojne njegove zbirke poezije, ali i kratke priče i eseji. Prva koja je mene upoznala s njegovim stihovima bila je Sto ljubavnih pisama (مئة رسالة حب). Zbirka je to nježnih oda ljubavi, strastvenog obožavanja žene i ženskog tijela, štovanja senzualnosti pokreta, ali i intelekta i dobrote. Nizar, između ostalog, piše (moj slobodni prijevod): Još uvijek me pitaš o datumu mog rođenja/ Pa zapiši što ti je nepoznato/ Dan kada si objavila svoju ljubav/ Dan je kada sam se rodio.

Teško je nama, odraslima i odgajanima u zapadnom svijetu, doživjeti koliki je utjecaj 60ih i 70ih u arapskom svijetu imala takva poezija, direktna, puna erotike, ovisnosti o ženi, poezija koja ne poštuje tabue, impulzivna, otvorena. Životna, u potpunosti, bez ustručavanja. Za početak, potrebno je razumijeti kako je odnos prema poeziji u arapskom svijetu drugačiji od onoga kakav imaju Europljani. U arapskom je svijetu poezija od davnina štovana, živjela je na ulicama, recitirana u selima, i narod je poznavao svoje pjesnike, njihova djela. Pjesnici su, naročito u 20. stoljeću, stoljeću ratova, previranja, invazija, bili zvijezde, bili glasnogovornici arapskog svijeta, obraćali su se na skupovima, recitirali pjesme po selima i gradovima. Tako je irački pjesnik Mozaffar al- Nawwab, poznat po kvaliteti i kvantiteti svojih djela, većinu svoje poezije recitirao uživo i prezentirao na okupljanjima pjesnika, pa zapravo postoji jako malo njegovih tiskanih djela, a to su uglavnom ona koja su snimana na nastupima i kasnije zapisana. Tu spada i njegova najpoznatija poema, Jisr al- Mabahij al- Qadima, u kojoj al – Nawwab govori o masakru Palestinaca u izbjegličkom kampu u Tal al–Zaataru. Transkripti te pjesme obilježeni su sa “aplauz” i “veliki aplauz publike” opaskama između strofa. Dakle, kada nam je jasno koliko je poezija više od često joj dane etikete “lijepe umjetnosti”, i kako je ona u arapskom svijetu bila izraz borbe, pričala priču naroda, možemo pokušati razumijeti utjecaj koji je Qabbani ostvario kada se pojavio sa svojim stihovima. Qabanni je, kao i većina pjesnika toga vremena, bio arapski nacionalist, pisao je o važnosti Damaska, o tužnom Beirutu, o ujedinjenju, o patnjama palestinskog naroda. Ali, najveći dio njegove poezije, za razliku od većine drugih pjesnika, bavio se ljubavlju i – feminizmom.

{slika}

To je bila revolucija. Jedna od njegovih pjesama tako je bila: Ja sam žena/ Ja sam žena/ Dan kada sam došla na ovaj svijet/ Gledala sam u oči svoje pogubljenje/ A nisam vidjela ni vrata svoje sudnice/ Ni lica svojih sudaca. Kada je Qabbaniju bilo petanest godina, njegova sestra (kojoj je tada bilo dvadest i pet) počinila je samoubojstvo zato što se nije htjela udati za muškarca kojeg nije voljela. Taj događaj zauvijek je obilježio Qabbanija i njegova je misija postala pisati o položaju žena u sirijskom društvu, i širem arapskom svijetu. Njegova je poezija bila iznenađujuća, ali još veće iznenađenje brojnim će zapadnjacima biti činjenica da je Nizar vrlo brzo postao zvijezda. Njegove pjesme, i sadržajem i formom drugačije, postale su vrlo brzo popularne, a hvalospjevi su stizali sa svih strana. Taha Muhammad Ali, veliki palestinski pjesnik i Qabbanijev suvremenik (tek osam godina mlađi od Qabbanija), svoje je prvo dijete nazvao Nizar, upravo po Nizaru Qabbaniju, čije je stihove iščitavao u svojoj suvenirnici u Nazaretu. Dakle, sve se to događalo za Qabbanijeva života, što dodatno svjedoči koliko je velik utjecaj njegova pisanja bio. Majstor ljubavnog stiha, progresivni um, glas koji je pokrivao sve – od položaja žena, radničke klase, arapskog nacionalizma, do – poljubaca, zagrljaja, ljubavi. Njegova poezija bila je politička, bila je izraz borbe (arapskog) naroda, borbe žena za ravnopravnost u (arapskom) društvu, ali i univerzalna – poezija ljubavi i boli, poezija društvene pravde.

Njegov je jezik bio jednostavan, i iako je bio obrazovan i mogao je koristiti velike metafore, mogao je biti bog metafizike, Qabbani je birao jednostavnost, htio je tako doprijeti do naroda, do svih, ne samo elita, ne samo educiranih. Znao je da je to bitnije. Koristio se onime što je blisko svakome srcu i to ga je približilo milijunima koji ga nikada neće zaboraviti. Njegovom pogrebu, trosatnoj ceremoniji,  prisustvovalo je više od deset tisuća ljudi, i iako tradicionalno žene ne prisustvuju takvim velikim okupljanjima, na Qabbanijevem su pogrebu prisustvovale u velikom broju. Novine Ash-Sharq Al-Awsat tada su pisale kako su brojne žene dirnute Qabannijevim stihovima došle odati počast pjesniku. Bio je to pogreb kakav arapski svijet pamti rijetko, sličan onome egipatske pjevačice i jedne od najslavnijih pjevačica 20. Stoljeća, Om Kalthoum, i egipatskog predsjednika i predvodnika arapskog nacionalizma, Gamala Abdela Nasera.

Revolucije dolaze i prolaze, Qabbanijeva ostaje zapisana. Bio je to čovjek, složit će se brojni Arapi i Arapkinje, politički utjecajniji i učinkovitiji od bilo koje arapske političke stranke.