Igram se sa samim sobom pa radim performans

U Konferencijskoj dvorani Knjižnice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održana je zadnja tribina u ovogodišnjem ciklusu Bioetički utorak na temu Tijelo i performans.

Tribinu su vodile Rahela Jug i Nikolina Ćavar, a gostovali su Lana Beović (studentica povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu), Ivana Vukušić (studentica povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu) i Siniša Labrović (umjetnik).

Kolegice Ivana i Lana govorile su o upotrebi tijela u performativističko-aktivističkim praksama. Objasnile su da je performans oblik konceptualne umjetnosti u kojem se tijelo koristi kao osnovno sredstvo predstavljanja i izričaja. Povezuje body art, happening i različite oblike kazališta, iako, za razliku od kazališta, koristi stvaran prostor. Publika često nije upozorena na sadržaj performansa što je većinom i njegova poanta. Performans je umjetnički izričaj koji uključuje odgovornost pojedinca spram društva i usmjeren je na kršenje društvenih pravila. Seksualnost u kontekstu performansa je jedan od glavnih alata i medija, a najčešće je usmjerena na problematiku rodno-spolnih uloga.

Posebnu pozornost izlagačice su obratile na tri performansa troje hrvatskih umjetnika:

Performans Trokut feministkinje Sanje Iveković bio je izraz političkog prkosa izveden 1979. Dok je Savskom ulicom prolazila kolona s predsjednikom Josipom Brozom Titom za posjeta Zagrebu Sanja je izašla na balkon u majci s američkom zastavom, pila Ballentines i čitala knjigu o  snazi odnosa u modernom društvu Toma Bottomorea Elite i društva. Znajući da je agent komunističkih tajnih policija promatra s drugog balkona, čitajući knjigu i pušeći cigaretu izvodila je radnje koje su podsjećale na masturbaciju. Agenti su potom zakucali na njena vrata i sankcionirali je. Performansom je ponudila kritiku muškog kulta vođe, povukla pitanje prava izražavanja seksualnosti u privatnoj sferi i pitanje načina uspostavljanja ženskog seksualnog identiteta.

Vlasta Delimar izvela je performans Lady Godiva 2001.,a uključivao je umjetničino golo tijelo i konja kojim je jahala kroz Zagreb.

Zagreb, volim te! performans je umjetnika Tomislava Gotovca izveden 1981. u kojem je umjetnik gol hodao zagrebačkom Ilicom te ljubio asfalt i uzvikivao: Zagreb, volim te!

Osim analize performansa upoznale su nas i s erotskom, neprofitabilnom ekološkom organizacijom Fuck For Forest (FFF) čiji osnivači prodaju ljubav i ljepotu seksualnosti u vidu porno filmova, a u svrhu pošumljavanja planete Zemlje.

“Seks se često koristi kako bi nas naveo da kupimo svakakva sranja od proizvoda i ideja. Zašto se onda ne bi iskoristio u dobre svrhe? Mislimo da je važno pokazati slobodniji odnos s našim tijelima, u kontrastu s konzervativnim svijetom u kojem živimo. U FFF stvaramo fotografije i snimke nas samih ili s prijateljima, dok se seksamo ili smo goli. Ako se želite učlaniti u naš pokret, možete nam poslati donacije za naš ekološki rad, ili nam se pridružiti kao jedan od erotskih aktivista.” – Aktivisti FFF-a

Umjetnik Siniša Labrović dobar performans doživljava kao dobro zamišljen koncept koji obrađuje određenu problematiku. Najbolje bi ga opisao kao “igra sa samim sobom i igra s drugima”.

Među njegovim najpoznatijim igrama nalaze se Pepetuum mobile, Stado.org i Kažnjavanje. Labrović je pažljivo iznio detalje svakog performansa i trudio se odgovoriti na svako pitanje.

Njegov najzapaženiji performans, Stado.org, pružio je jedinstvenu kritiku vizualnih medija držeći četiri ovce, ovna i malo janje kao sudionike. Kao i u svakom reality showu za ostanak “u štali” borili su se pozivima glasača. Svaki glasač automatski je sudjelovao u nagradnoj igri u kojoj je mogao osvojiti ovcu. Ukoliko bi glasač osvojio ovcu morao je predočiti empirijske dokaze boravka ovce u njegovom životnom prostoru. U protivnom bi dotična ovca završila na klanju. Srećom, to se nije dogodilo, iako je bila realna mogućnost. Labrović je time pokušao dokazati koliko i, naoko, najbanalniji čin čovjekovog svakodnevnog života može nositi određenu vrijednost i odgovornost spram drugog bića i društva u cijelosti. Međutim svoju odgovornost, kao organizator reality showa, za tuđi život, život bića koje na ovaj rizik nije pristalo (podsjetimo se u stadu je bila i jedna beba), Labrović nije želio komentirati.

Iako je sveukupno izveo samo tri performansa gol, povuklo se pitanje iz publike o svrsi golotinje i razbijanja tabua tjelesnosti. Ima li golotinja još uvijek svoju funkciju u suvremenom svijetu i koristi li se samo kao linija manjeg otpora? Najbolji odgovor došao je također iz publike, a rekao nam je da se koristi kao linija manjeg otpora, ali samo zato što je suvremeni svijet još uvijek prepun tabua o seksu, tjelesnosti i seksualnosti uopće.

ANIMAFEST: Kreativnost i animacija na nekoliko adresa

Animafest je i ove godine pokazao zašto drži visoko mjesto na ljestvici svjetskih festivala. Osim filmskog programa, posjetiteljima je ponuđeno mnoštvo popratnih događanja i to na nekoliko zagrebačkih lokacija. Jedan od svakako najinteresantnijih je onaj u suradnji s Muzejom suvremenih umjetnosti, Animafest goes MSU. Od 25. svibnja pa sve do 8. lipnja na Medijskoj fasadi MSU-a prikazuje se 16 site-specificanimirani radovi autora iz cijelog svijeta odabrani od strane Danijela Šuljića, umjetničkog direktora Animafesta i Leile Topić, kustosice zbirki filma, videa, fotografija i medijske umjetnosti MSU-a.

Od 50 prijava, izabrani su oni koji su pokazali najveću kreativnost u animacijskoj tehnici, ali i autorski pristup koji je bio presudan kod odlučivanja. Svi koji su zainteresirani za vizualnu umjetnost ili tek slučajni prolaznici/ce mogu uživati u animacijama različitih autora iz Kanade, Japana, Australije, SAD-a, Srbije, Novog Zelanda… Među odabranima je i multimedijalni umjetnik Leija Leija, autor ovogodišnje špice Animafesta, ali i niz drugim umjetnika/ca i animatora/ca, poput Dirka de Bruyna, Parisse Mohit, Juliane Kučan, Tracy M.Robbins, Bena Ridgwaya itd.

{slika}

Galerija ULUPUH rezervirana je za izložbu lutaka i modela korištenih u izradi deset hrvatskih lutka filmova. Ovakav uvid u domaću animaciju svakako spada u jedan od programa koji tematski upotpunjuje Animafest i hrvatsku panoramu lutka filma. Iako su hrvatski autori dugo izbivali s animacijske scene kad su u pitanju lutke, granice i tehnike lutkarskog filma su se ponovno počele istraživati, a svi filmovi nastali nakon 2006. godine pronašli su svoje mjesto na svjetskim festivalima. Izložba ‘Lutka u hrvatskom animiranim filmu’ predstavlja deset autora/ica i njihove nedovršene ili tek dovršene radove, a Animafest je prepoznao potrebu da podrži lutka film kao još jednu okosnicu animirano-filmske scene u Hrvatskoj.

{slika}

U Galeriji Matice Hrvatske prikazuje se  izložba ‘Sestre’ Lee Vidaković, dok se istoimeni lutka film može vidjeti u Studentskom natjecanju ovogodišnjeg Animafesta. Lea Vidaković je multimedijalna umjetnica , a njezini radovi su poveznica između lutka animacije, umjetničke instalacije i performansa. Studirala je u Norveškoj, Zagrebu i Belgiji u kojoj trenutno i živi. Izlagala je na brojnim domaćim i inozemnim festivalima, te je njezin rad više puta prepoznat i nagrađivan. Članica je HDLU-a (Hrvatskog društva likovnih umjetnika) i SULUV-a (Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine), a film ‘Sestre’ nastao je 2012. Godine na diplomskom studiju audiovizualne umjetnosti na Royal Academy of Art (KASK) u Belgiji.

{slika}

Prikazan je na nekoliko izložbi, više desetaka festivala i dobitnik je triju nagrada. Tehnikom animacije lutke Lea predstavlja tri paralelne priče sestara u trenutku melankolije i zabrinutosti za onom koja  nedostaje. Četvrta sestra prikazane je tek kao minijaturni objekt napuštene sobe, a promatrač u svakom trenutku može aktivno pratiti i sudjelovati u svakoj priči pojedinačno koje su prikazane na tri platna, te su snimljene širokim i krupnim planovima. 

Ovim izložbama posjetitelji Animafesta mogli su dobiti još jednu viziju o umjetnost koja svojim neograničenim mogućnostima svakim danom dobiva sve više poklonika/ca i postaje dijelom naše kulturne svakodnevnice. 

Održan 4. Split Pride

Danas je održan četvrti Split Pride čiji se program nakon šetnje gradom održavao u Đardinu. Split pride je prošao mirno uz jako policijsko osiguranje. Nažalost na Pride-u se okupilo svega dvjestotinjak sudionika/ca, među kojima su bili i gosti iz Crne Gore, Australije, Albanije i Zagreba (Zagreb Pride). Manifestacija je protekla bez incidenata, a brojnost manju no prošle godine možda objašnjava činjenica da ovaj put nije bilo organiziranog prijevoza iz Zagreba, a organizatori kažu kako je 2013. bilo više ljudi “zbog inata referendumu o braku” navodi portal CroL

Što se sve događalo i govorilo pročitajte na portalu CroL koji je pratio Split Pride.

Zastupnici i zastupnice su se danas naradili

Hrvatski sabor većinom je glasova danas donio novi zakon o udrugama, a Vladinim amandmanom utvrđeno je da bar jedan od osnivača udruge mora biti punoljetna osoba kojoj nije oduzeta poslovna sposobnost.

Obiteljski zakon je pak prihvaćen uz amandmane klubova SDP-a i HNS-a. Novim obiteljskim zakonom izvanbračne zajednice se u pogledu imovinskih i osobnih odnosa, prava i obveza stavljaju u jednak položaj s bračnim zajednicama. Tako će i izvanbračni partneri ubuduće moći posvajati djecu.

Nakon brojnih kritika da je preniska granica od 14 godina nakon koje dijete može samostalno dati pristanak za lakše medicinske zahvate, Vlada je svojim amandmanom tu granicu podigla na 16 godina.

Vladajuća većina nije podržala izuzetno konzervativne amandmane HDZ-a koji su željeli obavezna predbračna savjetovanja za sve parove te zaštiti život djeteta od oplodnje čime bi se de facto otvorio prostor za zabranu pobačaja.

Puno je izazova u području ljudskih prava

Dok se ministri EU-a sastaju da bi raspravili budućnost EU-ove politike o slobodi, pravosuđu i pravdi, Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) navodi praktične savjete u svom godišnjem izvješću o tome kako osigurati bolju zaštitu prava osoba u EU. Također navodi izazove i postignuća na području temeljnih prava iz 2013. godine.

“FRA-ino godišnje izvješće upućuje na mnoge današnje izazove na području temeljnih prava u Europi. No, također je potvrda velikih postignuća ostvarenih 2013. godine,” kaže ravnatelj FRA-e Morten Kjaerum. “Konkretne mjere koje smo predložili trebale bi osigurati napredovanje u zaštiti prava diljem EU-a. Aktivnosti koje EU sada odabere oblikovat će temeljna prava u nadolazećim godinama. Zajedničkim radom moramo osigurati da današnje zakonodavstvo i u praksi osigurava temeljna prava za sve u EU-u.”

Kao i prošlih godina, u FRA-inu godišnjem izvješću za 2013. godinu istaknula su se postignuća i izazovi na mnogim područjima temeljnih prava širom EU-a. Navedeno uključuje, na primjer:

  • FRA-ina istraživanja o nasilju i diskriminaciji nad lezbijkama, homoseksualcima, biseksualnim i transrodnim osobama (LGBT), o nasilju nad ženama i o antisemitizmu pokazala su opće postojanje straha i visoke razine neprijavljivanja među žrtvama, osobito žrtvama zločina iz mržnje. Veći su napori potrebni za jačanje potpore i zaštite žrtava navedenih u Direktivi o žrtvama kaznenih djela iz 2012. godine.
  • Tragični događaji na talijanskoj obali otoka Lampedusa naglasili su hitnost potrebe za djelovanjem na razini EU-a radi zaštite života i prava migranata. Inicijativom Europske komisije za smanjenje smrtnih slučajeva na moru određuje se okvir djelovanja za rješavanje mnogih pitanja kroz jaču europsku suradnju.
  • Rezultati rasprostranjenog nadzora podataka pokazuju vidljive slabosti u nadležnim tijelima odgovornima za zaštitu podataka na europskoj i nacionalnoj razini. Važne reforme pravila EU-a o zaštiti podataka koje su nastale kao rezultat negativnih posljedica trebale bi pomoći u jačanju zaštite podataka diljem EU-a.

U FRA-inu godišnjem izvješću istaknuta je potreba da EU i njezine države članice ponovno potvrde i ojačaju svoju zajedničku obvezu zaštite i promicanja temeljnih prava. U njemu se predlaže stvaranje unutarnje strategije o temeljnim pravima i godišnjeg ciklusa politike radi boljeg povezivanja i redovite procjene napora na području temeljnih prava uloženih na razini EU-a i na nacionalnoj razini. Time bi se odrazio postojeći vanjski okvir za ljudska prava i konsolidirala se EU kao primjer izvrsnosti na području ljudskih prava diljem svijeta.

Da biste pročitali izvješće, posjetite: Temeljna prava: ključni izazovi i postignuća u 2013. 

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.

Feministička opsjednutost slavnima

“Ne” – rekla je glumica Shailene Woodley, odgovarajući na pitanje smatra li se feministkinjom, za intervju u Time novinama, koji se pročuo cijelom blogosferom. Zašto ne? “Zato što volim muškarce i zato što mislim da ideja da se odgoji žena na vlasti, a muškarca udalji od vlasti – nikada neće zaživjeti jer je potrebna ravnoteža.” Skandal je nastao ubrzo – “Shailene Woodley dijeli svoje misli o feminizmu, i one nisu dobre!” – vrištao je jedan naslov u novinama. “Pojava Shailene Woodley pokazuje da feminizam slavnih shvaćamo potpuno pogrešno!” – vikao je drugi naslov – u posve drugačijem smislu debate “o feminističkim zaslugama slavnih.” Ono što nitko nije pitao, jest zašto uporno radimo feminističke ikone od slavnih osoba?

Ciklus je do sada već dobro poznat: svakih nekoliko mjeseci intervju s nekom od poznatih žena postane virusan, na temelju poricanja riječi ‘feminizam’ od strane slavne osobe ili na temelju konzervativnog pristupa rodu. Ponekad je i sama pop zvijezda uključena – Katy Perry, Taylor Swift i Lady Gaga – ili čak glumice – Woodley, Kirsten Dunst i Susan Sarandon. Jučer je to bila Miley Cyrus, ispričavši užasavajuću šalu o silovanju i jašući penis na napuhavanje. Sutra će već netko drugi proći kroz ovaj obred tzv. ‘izgovorene istine.’

Ali zašto se to događa? Iz poslovnog ugla, ima smisla za sve strane koje su uključene: publikacije koje u trenutku objavljuju intervju za kojeg je zagarantirano da će biti čitan, otvorene izvore koji prate iz svih kuteva interneta i starletu koja neupitno ima naslov u novinama i mogućnost da se distancira od stereotipa dlakavonožnih feministkinja. Možda će uvidjeti svjetlo za nekoliko mjeseci, kao što je Perry vidjela. Još više naslova je uslijedilo. Isperi, ponovi. 

Ono što nedostaje u ovoj jednadžbi su žene koje nisu zvijezde hollywoodskih blockbustera ili idu na svjetske turneje nakon što izdaju albume – žene koje su, povijesno, bile u fokusu feminizma. Klasa postaje linija razdvajanja: što je zajedničko ženi koja se bori da bi dobila dječji doplatak i skrb o djeci – trošak koji Nacionalni Pravni Centar za Žene prijavljuje u rasponu od $3,900 do $15,000 godišnje – i hollywoodskoj zvijezdi koja si može priuštiti dadilje? Feminizam slavnih je jedini koji omogućuje da  onih 1% može na sebe staviti naljepnicu ‘feministkinja’ s vrlo malo obzira prema životima običnih žena koje su globalno utišane i ignorirane.

Time ne želim poreći seksizam koji još uvijek prožima industriju zabave i showbusinessa. Do danas, samo je jedna žena osvojila Oscara za najbolju redateljicu (Kathryn Bigelow, The Hurt Locker, 2008). Ali nijedan od tih ‘imam te!’ intervjua nikad nije mario za producentice, redateljice ili glazbenice. Umjesto toga, samo je specifična vrsta primjetnih žena – one koje viđamo na naslovnicama magazina – primjetljiva. Pretvarajući se da sudbina feminizma ovisi o jednoj glumici ili pop zvijezdi koja se javno naziva feministkinjom, dok nastavlja zarađivati na industriji koja nagrađuje žene koje komodificiraju svoja tijela i duše radi muškarčeve ugode, samo je služenje na riječima, a ne aktivizam.

Zašto je toliki fokus suvremene feminističke energije uperen na slavne ličnosti? Kao što je PolicyMic izjavio u obrani same Woodley: “Trebali bi također imati na umu da je ona 22-ogodišnja glumica – a ne Gloria Steinem.”  Da, tako je – zašto odjednom toliko ulažemo u slavne osobe, a ne u učenjake i aktiviste, za naše pojmove važne osobe društvenih pokreta?

Feminizam koji je toliko fokusiran na slavne neće omogućiti odgovore na takva pitanja. Način života poznatih i slavnih, u konačnici, u potpunosti ovisi o tome koliko uspješno mogu svojoj publici prodati mit. Simone de Beauvoir je usporedila filmsku zvijezdu s modernom inkarnacijom hetaira: “Ona podiže Ženu iznad snova muškaraca, koji je nagrađuju i otplaćuju novcem i slavom.” Svaka slavna žena koja pozira bez odjeće na naslovnicama muških časopisa pokazuje interes u očuvanju statusa quo, jer se njezina karijera temelji na prodaji glamura u  statusu quo. To je dakle, još jedna zamka za žene, za slavne ali i one uobičajene žene: želimo ikone, a ne ljudska bića – ta zar nije onda začuđujuće da poznate osobe daju tako kontradiktorne odgovore prilikom intervjua? Feminističko pitanje je jednostavno još jedan primjer nemogućnosti koje se zahtijeva od žena. Zaboravite na kompleks djevice/kurve: današnja žena mora jednostavno dokazati svoju neovisnost te istovremeno utjeloviti rasprostranjenu verziju ženske seksualnosti i ženstvenosti. Ona odabire upravo sve to!

Retorika osobnog izbora je pretvorila feminizam u pokret koji naglašava zvuk ugriza nad politikom, iscrpljujući pokret bilo kakvog osjećaja složenijim od: ‘Hura za žene!’ Feminizam baziran na životnom stilu, kao što je iskovan termin, predlaže da “bi svaka žena mogla biti feministkinjom bez obzira na svoja politička uvjerenja.” Termin je toliko elastičan da bilo kakva kritika žene može biti percipirana kao negativna: “To nije feminizam!” – odgovorila je Selena Gomez na malu kritiku Lorde koja je izrazila zabrinutost zbog pasivnosti Seleninih pjesama. “Lorde ne pruža potporu drugim ženama.” Je li onda feminizam potpora bilo kakve radnje koju žena poduzme, čak i ako podržava seksističke stereotipove, samo zato jer je žena?

Pozivamo na okončanje svih celebrity članaka, te svih članaka koji su orijentirani na očuvanje mladosti (implicirajući činjenicu da godine nemaju milosti prema nama samima), te kraj svih članaka specifično vezanih uz oglašavanje: hrane, šminke, mode, uređaja. “Ti zahtjevi potječu još iz protesta 1970-ih protiv Ladies Home Journal, ali isto bi moglo biti rečeno za mnoge ženske magazine i blogove današnjice. Kontinuirana usredotočenost na slavne osobe, čiji su životi iznimno udaljeni od dnevnih briga tolikih žena, pretvorila je feministički dijalog, prisutan na stranicama poput Jezebel, u jedan od naizgled bezbrižnih dijaloga spram politike, gubeći svoju publiku koja im je bila vjerna godinama.

Woodleyino nerazumijevanje pojma ‘feministkinja’ neće slomiti naš pokret, ali će se nastaviti oslanjati na isključivo slavne osobe kao dio naše definicije feminizma moći. Kako bi publikacije koje ignoriraju sveprisutan rat  feminizma slavnih izgledale? Ostatak zahtjeva časopisa Ladies Home Journal izrazito je moderan: više književnica, više spisateljica različitih rasa, više zaposlenika/ica u vrtićima, pravednije plaće i ne-romantične priče.

“Pokret Ženske Slobode predstavlja osjećaje široke i rastuće mase žena kroz cijelu zemlju. Stoga zahtijevamo da, kao čin vjere spram žena u ovoj zemlji, magazin Ladies Home Journal prepusti Pokretu Ženske Slobode jedan dio uredničkog sadržaja koji bi bio preimenovan u Ženski Oslobodilački Magazin.”  Zvuči obećavajuće.  

Prevela i prilagodila Ivana Malarić