Zašto konzervativci šize na privjesak ‘vješalicu’?

Od 2009. godine neprofitna organizacija DC Abortion Fund (DCAF) prikuplja sredstva za područje Washington DC za žene koje si ne mogu priuštiti troškove abortusa.

Donatorima  koji  daruju 10 dolara ili više za ovu akciju  DCAF za uzvrat  poklanja privjesak ‘vješalicu’ kao znak zahvalnosti na njihovoj potpori.

Da podsjetimo, vješalica je simbol zastrašujućeg i ponekad smrtonosnog nelegalnog aborutusa na koji su žene bili prinuđene u vrijeme dok postupak nije bio legaliziran.

S druge strane, konzervativci, konzervativni mediji i anti- choice zagovaratelji ne mogu smisliti ovu kampanju niti ovaj nakit, a prošlog tjedna je sve eskaliralo napadom u medijima i na Twitteru pod nazivom ‘Smrt nakitu’.

Anti-choice zagovaratelji i konzervativci ne napadaju samo DCAF nego i sve liberale i liberalne medije koji podržavaju pravo na pobačaj.

Muslim, queer, feminist

Aaminah Kahn je 24-godišnja australska blogerica koja se u središtu virtualne pozornosti našla zahvaljujući svom najrecentnijem blogu naslova Muslimanka, queer i feministkinja – doista je tako komplicirano (Mulism, queer, feminist – it’s as complicated as it sounds). U ovoj intimnoj ispovijesti, čiji će sadržaj u nastavku biti objavljan u integralnoj verziji, Aaminah je iznijela svoja stajališta o vjeri, religiji, univerzalnim ljudskim vrijednostima, ukorijenjenim predrasudama o islamu, osobnim previranjima na putu pomirenja različitih aspekata svoje ličnosti (s naglaskom na rodno i seksualno opredjeljenje) i naučenih, obiteljski uvjetovanih te moralnih i religijskih normi. Raskrinkavanje naučenih društvenih konstrukata kroz redefiniranje osnovnih principa islama i obračunavanje s predrasudama, kako na osobnom nivou tako i na onom općeprihvaćenom, potakli su Aaminah da svoje iskustvo podijeli s javnošću, pritom se jasno se definirajući kao muslimanka, queer osoba i feministica, bez distinkcije. Prirodu najvećeg broja reakcija internetske javnosti najbolje oslikava činjenica da je Aaminahin blog nedugo nakon objavljivanja zatvoren za dodatne komentare, radeći se, prema riječima autorice, o ‘prilivu zluradih komentara zadrtih konzervativaca čija je osnovna poruka bila da ću, kao nedostojna muslimanka, zasigurno završiti u paklu’.

Postoje tri aspekta mog identiteta koje je nemoguće sagledati odvojeno.

Ja sam queer.

Ja sam feministkinja.

I vjerujem da nema drugog boga do Alaha i da je Muhammad Alahov poslanik.

Upravo je treća stavka ona koja izaziva najburnije reakcije.

Odgojena sam kao muslimanka, ali sam se u svojim tinejdžerskim godinama razočarala u vjeru. Nakon što sam prvi put pročitala Kuran na engleskom jeziku, počela sam uviđati koliko je ljudima lako manipulirati napisanim i interpretirati knjigu na način da pogoduje njihovim osobnim htijenjima i potrebama. Shvatila sam da je moj otac navedene metode godinama primjenjivao na meni, uz pomoć pravila za koje je sa sigurnošću tvrdio da dolaze ‘od Boga’ i korigiranjem mog ponašanja koje je za cilj imalo stvoriti uzornu muslimanku. Primjera radi: pokrij tijelo kako muškarci ne bi buljili u tebe i ne privlači nepotrebnu pažnju. Izbjegavaj druženje s muškarcima jer to uvijek predstavlja kušnju za oboje. Slušaj starije ljude iz svoje okoline u svim situacijama, i onda kad znaš da je njihovo mišljenje pogrešno. Apstiniraj ne samo od seksa, već od bilo kakvog oblika intimnosti izvan bračne zajednice. Budi čestita. Budi ponos svoje obitelji. Ponašaj se onako kako to ljudi ispravnih stajališta iz tvoje okoline propovijedaju i očekuju. Ovo su samo neke od naredbi koje su mi svakodnevno bile upućivane.

Sve se to činilo vrlo logičnim sa stajališta muslimanske vjere: kad bi god moj otac tražio od mene na postupim prema njegovim nahođenjima, našao bi religijsko uporište za svoje zahtjeve. S druge strane, kad god bih navela konkretne primjere iz Kurana koji nisu u skladu s tim istim zahtjevima, otac bi našao načine da preinači značenje riječi u cilju postizanja svog cilja. Bilo je to vrlo frustrirajući proces koji je samo uvećavao moj bijes, a upravo u tom periodu sam u potpunosti prestala vjerovati svojem ocu.

No, to je već drugi par cipela.

Imala sam šesnaest godina kad sam odlučila dati islamu još jednu priliku – ovaj put pod svojim uvjetima. Do tog sam trenutka već ostvarila prijateljstva s gej osobama, njegovala sam tajne i neuzvraćene osjećaje i prema momcima i prema djevojkama, pjevala sam u zboru i nastupala bez očevog znanja, sklapala sam prijateljstva s muškarcima (a ponekad čak i koketirala s njima), uvijek u tajnosti. Potajno sam se zaljubljivala i u momke i u djevojke. Proučavala sam svoje tijelo koje se stidljivo počelo razvijati. Kasno u noć, dok su svi spavali, ogledala sam se u ogledalu u kupaonici i primjećivala obrise koji su mi dali naslutiti kakvo bi jednog dana moje tijelo moglo biti. I ne samo to, počela sam se pitati kako bi bilo da ga i netko drugi obuhvati pogledom, ili čak poželi dodirnuti. U isto sam se vrijeme prisjećala čitanja Kurana u djetinjstvu i osjećaja povezanosti s nečim većim od sebe, nečim što me nije ograničavalo već pružalo osjećaj prihvaćenosti. Pitala sam se bih li mogla ponovno uspostaviti tu vezu i dobiti potvrdu da je islam nadilazi autoritativnog čovjeka koji mi naređuje što da radim.

Stoga sam se dala u potragu. Kuran sam prvotno proučavala na arapskom jeziku, a zatim opet na engleskom – ovog puta pozornije i kroz kritičku prizmu, oslobođena straha da ću u napisanom pronaći postulate kojim me je otac učio dok sam bila dijete. Čitala sam o povijesti islama i razvoju i stagnaciji šerijatskog zakona. Pokušavala sam stvari sagledati iznutra, te sam molila i meditirala o tome tko sam, što želim, na kojem sam putu i kamo će me taj put odvesti. Radila sam ono što je Alah zahtijevao od mene: propitkivala sam sve. Radila sam ono što me je njegov poslanik naučio: tražila sam znanje. Tražila sam ga posvuda – u Kuranu, u religioznim komentarima, u Hadithi, u svetim tekstovima drugih vjera, u razgovorima s prijateljima koji smatraju da je pojam stvoritelja sulud kao i ideja da je svijet ravna ploča. Upijala sam stečene informacije filtrirajući ih kroz prizmu sopstvene realnosti. Ukratko, proučavala sam duhovnost prema sopstvenim emocijama i težnjama.

Bio je to dugotrajan proces koji još uvijek nije završio, a ne mogu ni sa sigurnošću tvrditi da će mu ikada doći kraj. Provela sam sate i sate utonula u knjige ili u duboku molitvu , ili bih s partnerom/icom u nedogled razgovarala o prirodi dobrog i lošeg, značenju života i Božjem poslanju za svakog od nas. Namjera mi je bila dokučiti je li sve već unaprijed određeno i živimo li po nekom višem smislu. Smatram da sam neke odgovore već pronašla, dok će mi neki zauvijek ostati skriveni, mada nikada neću prestati tragati. U ovom postu ću podijeliti što sam naučila i otkrila u svom dosadašnjem traganju:

Moguće je biti queer i muslimanka. Ovo je zapravo vrlo logično. Zabrane usmjerene na konzumiranje predbračnog seksa i seksa s osobama istog spola možda i imaju smisla u društvu u kojem kontracepcija i antibiotici nisu dostupni, u kojem ne postoje testovi za utvrđivanje očinstva ili zakoni kojima se garantira uzdržavanje djeteta (iako u islamu postoje odredbe prema kojima je supružnik obavezan uzdržavati drugoga u slučaju razvoda ). S druge strane, ja imam pristup kondomima, oralnoj kontracepciji, penicilinu i testiranju na spolno prenosive bolesti. Dozvoljeno mi je prekinuti neželjenu trudnoću. Islam je, prema Alahovim riječima, religija namijenjena svim ljudima u svakom vremenu. Ne vjerujem da nam je Stvoritelj namijenio da živimo kao da se znanstveni napredak nije niti dogodio. I najvažnije, vjerujem da je moj bog Bog ljubav te da je razmjena ljubavi među heteroseksualnim, homoseksualnim, biseksualnim, transrodnim, interseksualnim i queer osobama jedna od najuzvišenijih aktivnosti koju ljudska bića mogu iskušati. Ljubav između dvoje/dvije pojedinca/ke ili ona koju razmjenjuje grupa svjesnih odraslih osoba bez obzira na njihov spol sveta je i uzvišena. Ljubav koju homoseksualni par osjeća prema usvojenom djetetu ili djetetu koje je rodila surogat majka sveta je i uzvišena. Ljubav koju roditelj osjeća prema djetetu homoseksualne ili transrodne orijentacije također je sveta i uzvišena. Ne vjerujem da bi nama, ljudskim bićima, moj Bog, najmilostiviji i najmilosrdniji Allah, ikada zamjerio na ma kakvom djelu ljubavi. Vjerujem, štoviše, da smo jedino kroz ljubav u stanju ispoljiti onaj dio sebe koji je suštinski najbliži Alahu. Stvoreni smo kako bi voljeli. Stvoreni smo kako bi materijalizirali ljubav koja nam je data i podijelili ju s drugima.

Moguće je biti feministkinja i muslimanka. Držim da islam ne ulazi u koliziju s tendencijom pojedinke da pozitivno gleda na seks i da pruža aktivnu podršku osobama koje za život žele zarađivati pružanjem seksualnih usluga, da podržava i propagira ženino pravo da radi ili da se posveti isključivo obitelji (obje mogućnosti su predviđene Kuranom), da podržava pravo žene da zahtijeva seksualno zadovoljstvo (također predviđeno Kuranom). Dozvoljeno je pružiti podršku ženama koje žele nositi burku, nikab ili duppatu kao i onima koje radije biraju minicu i visoke potpetice. Smatram da pojam hidžaba prelazi okvire skromnosti – odnosi se i na ugodnost, postavljanje granica i osobni odabir stupnja izloženosti vlastitog tijela vanjskom svijetu. Ne pokrivaju sve muslimanke kosu, pa čak ni pobožne, odane vjernice koje svakodnevno prakticiraju vjeru. Mišljenja sam da je ženi dozvoljeno imati intimne odnose izvan braka, uz savjesnu primjenu zaštite. Isto tako, vjerujem da žena ima pravo živjeti bez straha da će na bilo koji način biti izložena maltretiranju od strane pripadnika muškog roda (također predviđeno Kuranom). Alah nam govori da je islam tolerantna religija. Cilj joj je olakšati nam život i učiniti nas sretnijim i bezbrižnijim osobama. Namjera feminističkog djelovanja je u svojoj suštini ista. Islam je pravedna religija (Najpravedniji je jedno od Alahovih devedeset i devet imena), dok je feminizam pokret za ostvarivanje pravde. Po mom mišljenju, islam je inherentno feministička vjera, uzevši u obzir ispravno shvaćanje njegovih postulata.

Moguće je imati navedena stajališta i biti poklonica islamske vjere. Nosim minice. Koketiram sa zgodnim djevojkama u kafiću. Dovodim svoju majku do ludila noseći dekoltirane majice i otkrivajući noge. Sklapam prijateljstva s osobama muškog spola. Zaljubljivala sam se i u žene i u muškarce, u transrodne osobe, kao i one koje ne priznaju uvriježenu podjelu na muški i ženski rod, pa time ni njihove kombinacije. Predstavnik islama nije moj otac koji mi govori da se ne mogu pridružiti zboru jer dobre muslimanke ne nastupaju u javnosti. Islam nije muškarac koji mi govori da se moram pokriti ili osjećati posramljenom zbog izbora koje sam učinila. Alahove zapovijedi ne propagiraju osjećaj srama zbog osobnih karateristika svakog od nas. Alah od mene traži da volim, da budem suosjećajna, da gajim empatiju i da svoj život stavim u službu Stvoritelju i stvorenom. I ja sam u svakom trenutku spremna postupiti prema njegovim zamislima.

Riječ ‘islam’ znači ‘spokojno prepuštanje Alahovoj namjeri’. Riječ ‘musliman/ka’ znači ‘onaj/ona koji/a se prepustio/la Alahu’. Otvorila sam srce Alahovoj ljubavi i to me je učinilom osobom koja lakše iskazuje ljubav. Spokojno sam se prepustila ideji života u skladu sa Stvoriteljem i stvorenim i moje je iskustvo na ovom planetu radosnije. Imam put i svrhu. Donekla sam počela razumijevati zašto sam ovdje i koji je moj cilj. Ne tvrdim da znam sve. Nisam čak niti sigurna je li znanje koje sam usvojila do sada ispravno. Ali sigurna sam da, koju god odluku donesem, na koji god način dozovem Alahova učenja u svoj život, to će biti prema mojim uvjetima. Uvjetima feministkinje, queer osobe i muslimanke bezrezervno odane Alahu čija poruka ljubavi, nade i suosjećanja prebiva u njenom srcu sad i zauvijek. Uvjetima osobe zauvijek odane Stvoritelju i sveobuhvatoj njegovoj kreaciji.

Ne govorim u ime islama. Ne govorim u ime muslimana i muslimanki. Govorim samo u svoje ime. Postoji onoliko interpretacija Kurana koliko je čitatelja/ica njegovih riječi. Ovo je moja interpretacija: queer i feminističko poimanje islamske vjere u skladu s mojim queer i feminističkim životom. Ovo je moj put ka spokoju i sloboda od okova neizvjesnoti. Ovo je moja najveća i najiskrenija ljubav.

Samo moja. Ne mog oca, ne moje majke ili bilo koga drugoga. Moja jedino. Moj islam. Moj način života.

Prevela i prilagodila Olivera Jovanović

Feminizmi za početnice/ke

Nije ti jasno zašto se u naslovu feminizmu obraćamo u množini? Misliš da je feminizam rat među spolovima ili međusobno natjecanje? Nemaš ništa protiv feminiskinja, ali…?

Krajnje je vrijeme da pojasnimo da su feminizmi puno više i šire od predrasuda koje se uz njega vežu. Kroz povijesni presjek razvoja feminizma od zahtjeva za osnovnim ljudskim pravima do političkog pa i akademskog pravca, na još jednoj Prajdionici imate priliku doznati zašto je Zagreb Pride queer-feministička organizacija i kako je to LGBT pokret povezan s feminističkim pokretom.

30.3. u 19h, net klubu MAMA Predavačica: Paula Zore

Facebook event – https://www.facebook.com/events/535614546556143/

*Prajdionice, prajdov studij za početnike/ce, ciklus je predavanja u organizaciji Zagreb Pridea kroz koje se imaš priliku upoznati s osnovama LGBT povijesti, aktivizma i queer-feminističke politike Zagreb Pridea. Kroz 10 predavanja, Prajdionice će se dotaknuti najvažnijih i najaktualnijih tema LGBT pokreta poput spola i roda, queer teorije, trans* pitanja, LGBT povijesti, feminizma, klase itd.

Predavanja će se održavati svaku drugu nedjelju s početkom u 19h u prostorima net kluba MAMA u Preradovićevoj 18. Za sudjelovanje na predavanju nije se potrebno prethodno prijaviti.

Kako napisati scenarij za dobar ženski lik?

Kao scenaristica, komičarka i feministica zainteresirana za razvoj televizije,konstantno sam frustrirana ne samo manjkom ženskih likova u industriji zabave, već i vrstom ženskih likova koje nam spomenuta industrija nudi. Nemojte me krivo shvatiti, nisu baš svi loši – naprotiv, ima i sjajnih (npr. u seriji Orange is the New Black), ali ima i onih koji nisu ni približno razrađeni, kompleksni ili pamtljivi kao muški likovi. Zašto, dragi/e čitatelji/ce? Zašto? ZAŠTO?!?! Na to pitanje nažalost nemam odgovor, ali imam popis savjeta kako napisati, ma što dobar – genijalan ženski lik. Istina, nisam stručnjak, tek osoba kojoj je jako stalo i koja je prilično bijesna, a takve osobe često nude najbolje savjete. Drž’te fige da ovime promijenim svijet.

#1:Pobogu, dajte joj ime!

Osim ako je statistica koja se u sceni pojavljuje pet tisućinki sekunde, pokažite malo poštovanja i dajte joj ime. I ne, imena poput “Supruga br. 2”, “Omiljena prostitutka” i “Generička vagina” se ne računaju!

#2: Dajte joj tekst.

Imate ženski lik u filmu? Odlično! Da li taj lik samo stoji kraj muških likova, smješka se i klima glavom u tišini na sve što oni kažu? U tom slučaju, niste prošli Bechdel test. Čestitke – užasni ste. Ako ne želite biti užasni, dajte joj koju dobru repliku.

#3: Ne svodite ju na izgled.

Ona nije plastična lutka – ima mnoštvo unutarnjih organa, primjerice mozak. Zašto se (za promjenu) malo ne usredotočite na taj organ? Istina je da naš izgled utječe na naše živote, no on nas ne definira, a ne bi trebao definirati ni vaš ženski lik.

#4: Dajte joj hrpu mana.

Scenaristi/ce obično misle da ženski lik ne smije imati negativnih karakteristika jer se neće svidjeti publici. Pa onda lijepo stvore najslađu, najpametniju, najbolju djevojku u gradu koja nikada ne radi greške – DOSADNO!!! Sve spomenute osobine su divne, ali bez pokoje mane, vaš lik ostaje plošan i dosadan. Ono što ga čini zanimljivim upravo su mane. Ako je ljubazna i pametna, a istovremeno i paranoična, ratoborna piromanka –e, to zvuči sjajno!

#5: Oprezno s manama!

Ne želimo odaslati poruku da su žene divlje zvijeri iz pakla (iako osobno nemam ništa protiv zvijeri iz pakla). Čak i ako je antagonistica, dajte joj koju dobru osobinu. Možda je zla, ali je odana svojim pomagačima/cama, vodi računa da su im plaće redovite, da imaju četiri tjedna godišnjeg, uplaćuje im zdravstveno i mirovinsko. Neka vaš lik bude spoj i dobrog i lošeg. Neka bude kompleksan, kao stvarni ljudi (znate da su i žene ljudi, zar ne?).

#6: VAŽNO – Žena nije dodatak muškarcu.

Dajte joj njenu vlastitu priču. Neka bude aktivna, neka utječe na razvoj radnje (gologuza šetnja kroz kadar u svrhu odvraćanja pažnje neprijatelja se ne računa). Ovo je naročito važno ako se radi o protagonistici. Srce mi se slama kad vidim da se filmska protagonistica vucara za hrpom frajera kao neki izgubljeni psić. Imajte povjerenja da ona može nositi priču. Zapitajte se zašto uopće dodajete taj lik u priču. Ako odgovor glasi: “Jer mi je moj producent rekao da moram imati barem jednu ženu u filmu, ali ja se s time ne slažem”, vrijeme je da date otkaz i netragom nestanete.

#7: Bez prodika, molim!

U zadnje vrijeme sve je više ženskih likova koji muškarcima drže prodike zbog njihovih loših postupaka i pogrešnih izbora. “Zločesti dečko, prestani s tim! Prestani razvijati radnju”, njurgaju one, što tjera horde obožavatelja da preko Interneta zahtijevaju da se te i takve likove jednostavno eliminira jer koče radnju i ne daju dečkima da “budu zabavni”. Prestanite od ženskih likova praviti ‘zlobne mame’ koje sve upropaste. Naravno, vaš lik ima svako pravo (pr)ocjenjivati odluke drugih likova i komentirati njihove postupke, ali ako je to njegova jedina funkcija, publika će ga mrziti.

#8: Dajte joj interese, posao, hobije, vještine, fobije…

Imate ženski lik s mnoštvom genijalnih osobina, ali i dalje je strašno dosadan, a vi nemate pojma zašto. Možda je stvar u tome što nema nikakvih interesa. Promijenite to i imat ćete trodimenzionalan, zanimljiv lik. Možda voli online poker, mrzi kišobrane i upravo je postala profesionalna šaptačica delfinima. Uvijek pitam scenariste/ce: “Da se vaš lik nađe sam u sobi, što bi radio?” Ako je vaš odgovor: “Razmišljao o jajima – ne kokošjim jajima, nego testisima”, zaboravite!!! Samo… ma, zaboravite!

#9: Neka voli druge žene

Ženski lik koji obožava druženje s kompićima ali prezire vlastiti spol čest je stereotip. “Ne slažem se s drugim curama. Sigurno zato što su ljubomorne na mene” – ako je to njena poštapalica, zaboravite – grozna je. Ako ne postoji dobar razlog zašto mrzi dupli X kromosom, neka radije mrzi pojedine osobe a na čitav rod.

#10: Ako je u pitanju komedija, neka i ona bude… pa… SMIJEŠNA.

Čini mi se da u humorističnim serijama muški likovi dobivaju najbolje replike, izvode urnebesne štoseve, zapadaju u neugodne situacije. A žene? Žene sve to GLEDAJU. One ne pričaju viceve jer one su tek normalne, prosječne cure u svijetu prepunom urnebesnih, pomaknutih frajera. Međutim, takva vrsta ‘podjele poslova’ krši ključno pravilo komedije a to je da svi trebaju biti smiješni. Zasučimo rukave i preraspodijelimo komični efekt, može?

#11: Dajte nam više od jednog ženskog lika

Najbolji način da stvorite dobar ženski lik jest taj da stvorite mnogo ženskih likova i date im da međusobno komuniciraju (naravno, i da komuniciraju s muškarcima – nije da zagovaram segregaciju!). Jedna žena u gomili od dvadeset muškaraca ne predstavlja napredak već (nažalost!) normu, a to je ono što želimo promijeniti.

#12: Želite bolju seriju? Dodajte žene različitih dobi, rasa, seksualnih orijentacija, oblika tijela…

Manjak raznolikosti stalan je problem industrije zabave, no čini se da su žene osobito diskriminirane po tom pitanju. Marginalizirane žene zaslužuju više medijskog prostora. Njihove priče trebaju se čuti, a scenaristi/ce imaju moć da ispričaju te priče.

#13: Još uvijek niste sigurno kako napisati dobar ženski lik?

Da pojednostavim – uzmite muški lik i pretvorite ga u ženu. Vidjet ćete da se malo toga promijenilo.

 

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

 

Poziv Zaklade Kultura nova

Zaklada “Kultura nova” poziva zainteresirane da se prijave za članove i članice Povjerenstva za procjenu kvalitete prijava na javne pozive Zaklade “Kultura nova”.

Rok za podnošenje prijava je 25. travnja 2014. godine.

Za članove/ice Povjerenstva mogu se prijaviti osobe upućene u djelovanje organizacija civilnog društva u Republici Hrvatskoj i/ili osobe koje imaju najmanje 3 (tri) godine relevantnog profesionalnog i stručnog iskustva u kulturi.

Prijava na Javni poziv podnosi se isključivo putem ispunjene e-prijavnice koja se nalazi na mrežnim stranicama Zaklade “Kultura nova”

Nema se para za mlade

I dok ministar rada Mrsić tvrdi kako je mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (popularnih 1600 kuna) super, Linić ne mari i uzima 177 milijuna kuna namijenjenih mjerama aktivnog zapošljavanja. Tako se do daljnjega obustavljaju mjere poput stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, javnih radova, samozapošljavanja…

‘Mjera se pokazala učinkovitom, imala je dobar doseg i popularnost, ali morat ćemo je zaustaviti dok ne dobijemo sredstva iz europskih fondova, za što vjerujem da će se dogoditi do lipnja’, kazao je Mrsić, a prenio Tportal. Od fondova EU-a očekuje se 60 milijuna eura, ali je upitno hoće li sredstva stići do ljeta jer Bruxelles je već trebao dati Hrvatskoj akreditaciju za korištenje fondova pa tako neslužbene informacije govore da bi se to moglo dogoditi tek najesen.

‘Unatoč brojnim kritikama, mjera stručnog osposobljavanja za rad i bez zasnivanja radnog odnosa pokazala se dobrom i nije dovela do poremećaja na tržištu rada, a dobra je vijest da svi oni koji su obuhvaćeni njom nastavljaju i dalje raditi’, poručio je ministar i ostao živ.

U 2013. godine različite oblike mjera koristilo je 53.656 ljudi, od čega ih je 19.322 koristilo mjeru stručnog osposobljavanja za rad i bez zasnivanja radnog odnosa. Najviše korisnika i korisnica ove mjere bilo je u dobi od 20 do 29 godina i to mahom žene.