Trećina Hrvatske na rubu siromaštva

Trećina stanovništva Hrvatske naginje siromaštu, a stopa siromaštva se povećava naročito od početka krize prije šest godina. Hrvatska je među zemljama Europske unije najviše pogođena krizom te je vodeća među 15 zemalja Europe u kojima je u razdoblju od 2005. do 2012. godine došlo do porasta stope rizika od siromaštva, piše Novi list.

Pokazao je to, među ostalim znanstveni rad koji se bavi obilježjem i tedencijom siromaštva u Hrvatskoj predstavljen u subotu na raspravi Znanstvenog društva ekonomista.

Jedan od autora istraživanja Zoran Ježić, s Ekonomskog fakulteta u Rijeci ističe kako je istraživanje dokazalo da se s rastom dohotka stopa rizika od siromaštva može smanjiti, ali i da rast stope BDP-a smanjuje rizik od siromaštva. Drugim riječima, rast BDP-a od jedan posto, stopu rizika od siromaštva smanjuje za 0,28 posto.

Stopa rizika od siromaštva, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2012. godini je iznosila 20,5 posto nakon socijalnih transfera, a u riziku od siromaštva su, među ostalim, starija kućanstva, nezaposleni, mladi.

Istraživanje je kombiniralo kako metodologiju Eurostata, tako i Međunarodne organizacije rada. Pokazalo je u konačnici da je rizik od siromaštva među zaposlenima u Hrvatskoj 6,1 posto, a viša stopa rizika bilježi se u Grčkoj, Rumunjskoj i Španjolskoj. Posebno su, međutim, pogođeni mladi u dobi od 16 do 29 godina. U toj populaciji stopa rizika od siromaštva iznosi 17,8 posto u Hrvatskoj.

Da država mora biti odlučna u smanjivanju siromaštva i nejednakosti ističe Predrag Bejaković, s Instituta za javne financije. A da bi se taj cilj ostvario, potreban je transparentan i pravedan sustav socijalne zaštite temeljen na uključenosti svih građana/ki i nepostojanju diskriminacije.

Na smanjenje stupnja nejednakosti u društvu, pak, utjecaj imaju tržište rada i porezna politika, jednako kao i ulazak u Europsku uniju. Na to ukazuje istraživanje o ulozi politika na tržištu rada kao i porezne politike u smanjenju dohodovne nejednakosti u Hrvatskoj.

Jedna od troje autora/ica istraživanja Nika Šimurina s katedre za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, međutim, naglašava i kako je istraživanje dovelo do zaključka da više i visoko obrazovanje nema značajan upliv na dohodovne nejednakosti.

Iako progresivno oporezivanje ima utjecaja na smanjenje nejednakosti, ono u sebi krije i neke zamke.

“Ako previše opteretite najviše plaće može se dogoditi da odu u sivu zonu ili svoj rad supstituiraju dokolicom”, navodi Nika Šimurina objašnjavajući kako progresivno oporezivanje može pogoršati distribuciju dohotka.

Prvi film koji je režirala žena sa zaradom većom od milijardu dolara

Početkom mjeseca Disneyjevo Snježno kraljevstvo (Frozen, 2013.) ušlo je u povijest. Ne samo da je film osvojio Oscara za najbolji animirani film, već je ostvario i svjetsku zaradu od milijardu dolara. To je prvi put u povijesti da je film koji je režirala žena ostvario toliki profit (Snježno kraljevstvo je ujedno drugi animirani film u povijesti – nakon Priče o igračkama (Toy Story, 1995.) koji je zgrnuo toliko love).

Na putu da postane klasik, ovaj film koji su zajednički režirali Jennifer Lee i Chris Buck ujedno je jedan od najprogresivnijih Disneyjevih filmova u povijesti. Njegov golemi uspjeh još jednom dokazuje da su filmovi o ženama i koje rade žene itekako isplativi. Kao što je u svom govoru na dodjeli Oscara istaknula Cate Blanchett: “Poruka za sve one u filmskoj industriji koji se još uvijek čvrsto i naivno drže ideje da je filmovima o ženama mjestu u tržišnim nišama – nije! Publika ih želi vidjeti i oni donose novac. Ljudi, zemlja je okrugla”.

Ovo je velika pobjeda za redateljice koje su se oduvijek morale vraški truditi da bi se probile u filmskoj industriji. A tu je i sramotan način na koji se prema njima odnosi Akademija filmskih umjetnosti: svega tri žene u povijesti bile su nominirane za Oscara za najbolju režiju prije nego je 2009. godine Kathryn Bigelow kući odnijela zlatni kipić za film Narednik James (The Hurt Locker, 2008.).

Prema časopisu Variety, svega 5 posto od 250 najunosnijih filmova u 2011. godini režirale su žene. 2012. godine ta je brojka iznosila 9 posto, da bi 2013. godine dva od 100 najunosnijih filmova godine (Snježno kraljevstvo i Carrie) režirale žene. Čak i u popularnoj imaginaciji muškarci poput Jamesa Camerona, Stevena Spielberga i Michaela Baya najčešće figuriraju kao sile u pozadini box-office uspješnica. A zloglasni disneyjevski mačizam još uvijek baca duge sjene u svijetu animacije.

O tome kako je ‘čudno’ da se redateljska palica nalazi u ženskim rukama pisalo se nadugo i naširoko; pače, oko toga se podigla tolika galama da je sama Lee o svom redateljskom iskustvu odlučila pisati Los Angeles Times-u: “Pitanje koje mi najčešće postavljaju jest ‘Kako je to biti redateljica? Što Vam je najteže?’ Priznajem da sam spremna, sasvim spremna vratiti se pisanju scenarija, bez obzira na silan posao i komplicirane bilješke, jer tamo nisam ‘ženski’ redatelj. Tamo nisam visoka samo 161,5 cm. Kad pišem, moje grude su prave veličine, jer jedino što je važno za pisanje jest veličina moje mašte”.

Nadajmo se da će golem uspjeh koji je Lee požnjela sa Snježnim kraljevstvom donijeti pozitivne promjene za sve talentirane redateljice.

Social Impact Award poziva studente i studentice

Impact Hub i Erste fondacija pokreću najveće europsko natjecanje u društvenom poduzetništvu na području Hrvatske. Ovo je jedinstvena prilika za sve studente i studentice da ostvare svoje ideje, pokrenu start-up projekte i promijene svoje društveno okruženje prema vlastitim potrebama.

Social Impact Award puno je više od natjecanja jer nudi kontinuiranu podršku projektima, omogućuje prepoznatljivost u zajednici te potiče na stvaranje poslovnih veza sa stručnjacima iz područja društvenog poduzetništva.

Nemoj samo promatrati probleme koji te frustriraju u tvojoj okolini, odluči ih ukloniti: osmisli njihovo rješenje i sudjeluj na prvom Social Impact Award natjecanju u Hrvatskoj.

Razrađene ideje mogu se prijaviti putem službene web stranice Social Impact Award Hrvatska od 11. ožujka do 15.travnja. Putem on-line prijavnice šalje se dokument u kojem je ideja razrađena, sažetak ideje te se ispunjavaju informacije o timu i voditelju tima.

Pobjednički projekti nagrađuju se bogatim novčanim nagradama, a tri odabrana od strane žirija ostvaruju i profesionalnu podršku Impact Huba Zagreb kroz neograničeno članstvo tijekom tri mjeseca, kojim će imati podršku postojećih članova, poduzetnika i društvenih inovatora, kao i stručnog Impact Hub tima. Članstvo uključuje infrastrukturnu podršku, odnosno, prostor Impact Huba se može koristiti kao ured, prostor za razvoj ideje, stvaranje poslovnih partnerstava i održavanje poslovnih sastanaka. Timovi triju najboljih projekata osvajaju plaćeni put i boravak na dvije internacionalne konferencije, na kojima će sudjelovati pobjednici iz svih zemalja te razni stručnjaci iz područja društvenog poduzetništva.

Sve se edukacijske radionice održavaju u prostorima Impact Hub-a, Zagreb na adresi Trg Nikole Šubića Zrinskog 6. Raspored je slijedeći:

14.03. “Generiranje ideja“, Tina Lee Odinskiy-Zec

18.03. “Poslovno modeliranje“, Hermes Arriaga

21.03. “Poslovno planiranje“, Vesna Vrga Petrović

Kraj ožujka/početak travnja “Meet the jury

15.04. rok za prijavu ideje

2804 – 20.05. “Community voting” – zajednica bira svog pobjednika

21.05. ceremonija dodjele nagrada

Više informacija potražite na www.socialimpactaward.org ili nas kontaktirajte za sva pitanja.

Dva milijuna ljudi na ulicama u znak sjećanja na Berkina Elvana

Deseci tisuća ljudi okupili su se u srijedu u središtu Istanbula na pogrebu 15-godišnjeg Berkina Elvana koji je preminuo devet mjeseci nakon ranjavanja u prošlogodišnjim antivladinim prosvjedima u Turskoj. Njegova smrt sada je diljem zemlje pokrenula najmasovnije prosvjede protiv vlade Tayyipa Erdoana i žestoke sukobe s policijom u Ankari, Izmiru i Istanbulu.

Dva milijuna ljudi prosvjedovali su od srijede po čitavoj Turskoj u znak sjećanja na Berkina Elvana.

Elvan je teško ranjen u glavu za vrijeme protuvladinih prosvjeda i uličnih borbi između policije i prosvjednika/ica 16. srpnja 2013. u Istanbulu, kada je otišao u trgovinu po kruh za svoju obitelj.
Od tada je bio u komi na odjelu za intenzivnu skrb u jednoj istanbulskoj bolnici. Elvanova priča postala je simbol surovih taktika koje policija primjenjuje prema demonstrantima/cama.

U policijskoj intervenciji i žestokim sukobima koji su uslijedili više od 70 osoba je ozlijeđeno, među kojima 19 policajaca, piše Hurriyet Daily News.

Ne smijemo zaboraviti revolucionarne korijene Dana žena

Međunarodni dan žena. Osmi marta. Prema UN-u na taj bismo se dan trebali ‘osvrnuti na ostvareni napredak’ i ‘odati počast trudu i djelima običnih žena’. I to zaista činimo. Google je prošlogodišnji dan žena obilježio jednim od svojih genijalnih doodleova, gradovi diljem Europe organizirali su svečane povorke, dok su u izlozima robne kuće Selfridges  prikazivani kratki filmovi o poznatim dizajnericama i voditeljicama.

Uza sve prikaze uspješnih žena zaboravili smo proslaviti one koje su nam omogućile da ostvarimo ono što jesmo danas. Pored žena koje su u vrijeme krvavih prosvjeda, sveopće gladi radničke klase i usred nezamislivih prevrtanja utemeljile Međunarodni dan žena, današnje feministkinje izgledaju slabašno. Luise Zietz i Clara Zetkin su davne 1910., potaknute rastom broja aktivistkinja, predložile drugoj Socijalističkoj  internacionali svjetsko obilježavanje dana promicanja prava žena. Unatoč podvojenosti muškog dijela tadašnjih sindikata, žene su započele obilježavati svoj dan, nastavljajući istu praksu i u narednih nekoliko desetljeća.

U vrijeme dok su Zetkin i Zietz predlagale novi inicijativu, demonstracije radnica u tekstilnoj industriji, pod nazivom Uprising of the 20.000, privukao je pozornost diljem svijeta. Krvavi prosvjed radnica u njujorškoj tekstilnoj industriji, pod vodstvom 23-godišnje ukrajinske imigrantice Clare Lemlich, čak i nakon što su joj rebra polomili plaćenici vlasnika tvornice u kojoj je radila, na ulice je privukao desetke tisuće žena.

Prvi Međunarodni dan žena organiziran je 19. ožujka 1911. godine. Diljem Europe na ulice je izašlo više od milijun žena zahtijevajući jednakost prava. Uspješnost akcije ubrzo je zasjenila tragedija koja je pogodila Claru Lemlich i njezine suradnice. Vatrena stihija poharala je tvornicu u kojoj je radila Lemlich; 146 žena je poginulo jer su ih vlasnici zaključavali za vrijeme trajanja smjene, zbog čega se nisu uspjele spasiti. U nemilom događaju Lemlich je doživjela slom tražeći tijelo poginule rođakinje. Ova je tragedija do današnjeg dana ostala najveća industrijska katastrofa u povijesti SAD-a, izazvavši sveopću osudu i usmjerivši sva buduća obilježavanja Međunarodnog dana žena isključivo na prava radnica.  

Dan žena nastao je na korijenima ljevičarske tradicije koje su doživjele kolaps izbijanjem Prvog svjetskog rata 1914. Nekoliko godina kasnije Dan žena dobio je ponovno na važnosti kada je skupina Ruskinja pokrenula jedan od najvećih događaja 20. stoljeća. Marširajući St. Petersburgom, na njihovo veliko iznenađenje, pridružili su im se radnici iz okolnih tvornica podupirući njihov zahtjev za ‘kruhom i mirom’. Sati koji su uslijedili pretvorili su mali prosvjed u pravu revoluciju. Car Nikolaj je abdicirao, ustanovljena je nova vlada, te su za nekoliko mjeseci vlast preuzeli boljševici.

Svi znamo što je uslijedilo, a sustav koji je omogućio nastanak ovih revolucionarnih događaja kao i samo obilježavanje Dana koji je pokrenuo, s vremenom je bačen u zaborav. Neki/e povjesničari/ke tvrde da su korijeni borbe namjerno zanijekani za McCarthyjeve ere. Drugi pak smatraju da razlog leži u političkim promjenama – kako god bilo, ono što je Međunarodni dan žena predstavljao nekad i na što je sveden danas ne smije proći neprimijećeno.

Dan koji je bio posvećen najsiromašnijim ženama postao je čisti reklamni trik masovnih trgovačkih lanaca, pod krinkom promicanja jednakosti: Dan žena savršen je primjer neuspjeha feminizma u povezivanju sa siromašnima. Možda će vas razljutiti ovaj tekst (molim vas, reagirajte ako osjetite potrebu, bilo bi izvrsno vidjeti postoji li neka feministička masa), ali ostaje činjenica da se uz sva istraživanja i prepirke na Twitteru posljednjih godina, mnoge žene i danas još uvijek nalaze u istom položaju kao Clara Lemlich 1910. – prekopavajući traži tijelo bliske osobe. Nekako konstantno ne uspijevamo povezati sve niti priče.     

Iste tvornice i danas postoje diljem svijeta, na isti način kao što još postoji trafficking, ropstvo, neljudski radni i životni uvjeti. U našoj neposrednoj blizini su samohrane majke, siromašne djevojke, obične žene koje teškom mukom prehranjuju obitelj. A o čemu mi raspravljamo na Twitteru? O ružičastim igračkama, grudima u časopisima i likovima žena na novčanicama. Ništa od toga nije važno, ali biramo koncentrirati se na lakše teme jer nemamo volje baviti se ičim težim.

Međunarodni dan žena – i možda feminizam općenito – danas opasno naginje pro-forma protestu. Femen poziva na međunarodni štrajk žena 2017., koji je imao veliki potencijal, samo da se nisu odlučili čekati tri godine ne bi li se poklopio sa stogodišnjicom Februarske revolucije.

Neposredno prije smrti, Clara Lemlich je u 96. godini organizirala svoje njegovateljice u sindikat. Siromašne žene ne moraju biti fokus Međunarodnog dana žena kako bismo odali počast ženama poput Lemlich. One moraju biti fokus zbog onoga što je Clara Lemlich znala i za što se borila do samoga kraja – da bi društvo bilo bolje za sve, moramo početi od onih kojima je najteže. Toga se trebamo sjećati 8. ožujka.

Prevela i prilagodila: Ana Begić

Vjetar u leđa sindikalnoj borbi protiv outsourcinga

Pravomoćna presuda zagrebačkog Županijskog suda, po kojoj agencije za privremeno zapošljavanje moraju radnicima/ama koje su ustupili tvrtkama uz istu plaću za isto radno mjesto isplaćivati i sva materijalna prava koja po kolektivnom ugovoru ili drugim propisima imaju ostali/e radnici/e u tim tvrtkama, dala je ‘vjetar u leđa’ sindikatima koji se bore protiv outsourcinga (izdvajanja pomoćnih poslova) u javnom sektoru.

Sindikati tvrde da se outsourcingom, kojim bi se redovni radnici zamijenili privremenim radnicima/ama iz agencija za zapošljavanje, snižavaju prava ne samo agencijskih već i svih ostalih radnika/ca.

Sindikalni čelnici uputili su u siječnju pismo ministru rada i mirovinskog sustava Mirandu Mrsiću u kojem od njega traže da Inspektoratu rada naloži nadzor nad radom agencija za privremeno zapošljavanje i pod kojim uvjetima agencijski/e radnici/e rade kod korisnika.

Sindikati se pogotovo protive tome da se privremeno zapošljavanje preko agencija utvrdi izmjenama Zakona o radu (ZOR), a Mrsiću zamjeraju što je ta odredba predložena bez ikakvih statističkih podataka o poslovanju tih agencija, broju takvih radnika/a, poslodavcima kod kojih su radili i pravima tih radnika/ca.

Radnici/e za kunu? Neće ići!

Po odredbama ZOR-a do 2010. godine, agencije su radniku/ci kojega iznajmljuju bile dužne isplatiti samo plaću koju su s njim ugovorile, a ne i istu plaću i materijalna prava koja su imali radnici/e u tvrtkama u kojima je iznajmljeni/a radnik/ca privremeno radio/la.

“Presuda Županijskog suda to stubokom mijenja”, izjavio je odvjetnik Denis Bajs koji je zastupao radnike/ce u tužbama protiv agencije koja ih je iznajmila HT-u.

Takvoj je presudi pridonijela Direktiva EU-a koju je Hrvatska od početka 2010. implementirala u ZOR, a kojom se utvrđuje najniža razina prava agencijskih radnika/ca na privremenim poslovima. Drugim riječima, svakoj je državi ostavljena mogućnost da ostalu materiju uredi po vlastitim rješenjima, pa je i to razlog što u zemljama EU-a nema jedinstvenog rješenja.

“U nekim su zemljama agencijski/e radnici/e i oni/e kod poslodavca izjednačeni u svemu, a negdje u pojedinim pravima”, kaže Bajs.

Sindikati imaju argumente za ‘udariti’ kontru Mrsiću i poslodavcima

Presudom su sindikati dobili jaki argument u svojoj borbi protiv outsourcinga koji se ovih dana spominje vezano za uštede u javni službama, gdje bi se poslovi čišćenja, kuhanja, održavanja i dr. iznajmili agencijama.

S druge strane, presuda poslodavce stavlja u pat poziciju kada je riječ o restrukturiranju poslovanja i smanjenju troškova. Ako se po presudi ustali i sudska praksa, postavlja se pitanje koliko se outsourcingom ubuduće uopće može uštedjeti.

Mogućnost koja se u tom slučaju nameće jest outsourcing kroz smanjenje broja unajmljenih radnika/ca, koji će biti plaćeni poput redovnih radnika/ca.

Primjerice, ako poslodavac smatra da su mu troškovi kuhinje u kojoj je zaposleno 30 radnika/ca preveliki, može je ukinuti, te poslove ugovoriti s agencijom i iznajmiti, primjerice, 10 radnika/ce.

Time je trošak smanjio za najmanje 20 stalno zaposlenih, a ostalih 10 nisu njegovi zaposlenici pa za njih treba samo platiti agenciji za njihove plaće. Na agencijama je pak da svoje iznajmljene radnike plate pravedno i pošteno.

Agencijski/e radnici/e = radnici/e bez prava

U Hrvatskoj je prva agencija za zapošljavanje na privremenim poslovima Uspinjača osnovana 1989. u Zagrebu, a danas ih posluje šezdesetak.

Njihov djelokrug uređen je s nekoliko članaka ZOR-a koji se uglavnom bave njihovom registracijom i ugovorima koje potpisuju s radnicima/ama, ali nema odredbi po kojima su dužne dostavljati podatke koliko su radnika/ca zapošljavale i na koje vrijeme.

Stoga nema niti bilo kakve statistike, podataka o broju privremenih radnika/ca, koliko su radili na privremenim poslovima i kod kojih poslodavaca. Zna se, primjerice, da je u zagrebačkom Holdingu privremeno zaposleno 180 agencijskih radnika/ca, uglavnom u čistoći.

Agencijski/e radnici/e nemaju pravo na prijevoz niti na godišnji odmor. Zapošljavaju se uglavnom na tri mjeseca, nakon toga im se ugovor raskida i nudi novi na dva mjeseca, i tako do godine dana dok mogu raditi u jednoj agenciji. Nakon toga prisiljeni su se prijaviti u drugu agenciju.