U ponedjeljak, 24. veljače, na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu Mary Honeyball (UK, S&D) je prezentirala svoje izvješće o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova. Izvješće je izglasano u srijedu s 343 glasa za, a od hrvatskih zastupnika i zastupnica u Europskom parlamentu osam ih je poduprlo izvješće (Baldini, Bušić, Maletić, Picula, Plenković, Stier, Vuljanić, Šuica), Petrović Jakovina je jedina bila protiv, Tomašić i Valjalo suzdržani, dok Biljana Borzan nije glasala.

Honeyball u izvješću objašnjava kako su prostitucija i prisilna prostitucija pojave vezane uz spol, te imaju globalnu dimenziju i uključuju oko 40 – 42 milijuna ljudi širom svijeta, pri čemu su većina osoba koje se bave prostitucijom žene i djevojke, dok su muškarci gotovo jedini kupci. Prostitucija je stoga ujedno i uzrok i posljedica neravnopravnosti spolova koju dodatno pogoršava jer ima utjecaj na položaj žena i muškaraca u društvu i sagledavanje njihovih međusobnih odnosa i spolnosti. Prostitucija je oblik ropstva nespojiv s ljudskim dostojanstvom i temeljnim ljudskim pravima.

Prostitucija svaki intimni čin svodi na njegovu novčanu vrijednost i ljudsko biće spušta na razinu robe ili predmeta na korištenje klijentu. Velika većina prostituiranih osoba dolazi iz ranjivih skupina. Pružanje seksualnih usluga blisko je povezano s organiziranim kriminalom, a organizirani kriminal, trgovanje ljudima, nasilni zločini i korupcija cvjetaju u sjeni prostitucije te svaki okvir legalizacije ponajprije koristi svodnicima koji su u mogućnosti pretvoriti se u "poslovne ljude". Tržište prostitucije produbljuju problem trgovanja ženama i djecom i povećavaju nasilje nad njima, osobito u zemljama gdje je seksualna industrija legalizirana.

Postoji veliko razilaženje u načinima na koje se države članice nose s problemom prostitucije, među kojima prevladavaju dva osnovna pristupa: u prvom pristupu prostitucija se smatra kršenjem ženskih prava, odnosno oblikom seksualnog ropstva, koje ima za posljedicu i podržava nejednakost spolova; drugi pristup temelji se na ideji da prostitucija promiče jednakost spolova podupirući žensko pravo da čini sa svojim tijelom što želi. Međutim, iako postoji razlika između "prisilne" i "dobrovoljne" prostitucije, ona je očigledno oblik nasilja nad ženama.

Legalna je u Njemačkoj, Nizozemskoj i Grčkoj - Ured UN-a za drogu i kriminal pritom navodi Nizozemsku kao glavnu destinaciju žrtava trgovanja ljudima. Broj osoba koje se bave prostitucijom u Njemačkoj procjenjuje se na 400 000, no samo ih se 44 službeno prijavilo u službama socijalne skrbi nakon Zakona o legalizaciji prostitucije iz 2002. godine. Ne postoje sigurni pokazatelji da je tim zakonom umanjen broj kaznenih djela, a trećina tužitelja u Njemačkoj je izjavila da je legalizacija prostitucije otežala njihov posao u kaznenom progonu za trgovanje ljudima i svodništvo. Globalni trend je banalizirati prostituciju i smatrati ju normalnom djelatnosti, za "zabavu", ali i poslom.

Istraživanje među kupcima pokazuje da muškarci koji plaćaju seksualne usluge imaju ponižavajuću sliku o ženama, stoga zabrana kupovanja seksualnih usluga treba biti usklađena s kampanjom za podizanje svijesti kod muškaraca. Također, statistika je pokazala da je 80 – 95 posto žena koje se bave prostitucijom bilo žrtva nekog oblika nasilja prije ulaska u svijet prostitucije (silovanje, incest, pedofilija), 62 posto prijavilo je da su bile silovane, a 68 posto pati od posttraumatskog stresnog poremećaja.

Najučinkovitiji način borbe protiv prostitucije je model koji su usvojile Švedska, Island i Norveška (tzv. nordijski model), prema kojem je kazneno djelo kupovina seksualnih usluga, a ne pružanje usluga prostitucije. Uspjeh nordijskog modela pokazao se u Švedskoj, gdje se prostitucija i seksualno trgovanje nisu povećali, a stanovništvo sve više prihvaća model, osobito mladi ljudi što ukazuje na to su zakoni promijenili stavove. U Norveškoj građanina se može kazneno goniti za kupovinu seksualne usluge u inozemstvu.

Izvjestiteljica primjećuje da bi se velika većina prostitutki željelo prestati baviti prostitucijom, ali misli da ne može; naglašava da je tim osobama potrebna odgovarajuća potpora, posebice psihološka i socijalna, kako bi izašle iz mreža seksualnog iskorištavanja i ovisnosti koja je s njima često povezana. Stoga predlaže nadležnim tijelima da uspostave programe za izlazak iz prostitucije, u bliskoj suradnji sa sudionicima i sudionicama. Naglašava važnost odgovarajućeg osposobljavanja policijskih službi i osoblja pravnih sustava. Gospodarski problemi i siromaštvo glavni uzroci prostitucije među mladim ženama i djevojkama – stoga su nam potrebne nacionalne kampanje, podizanje svijesti te uvođenje "Europskog tjedna borbe protiv trgovine ljudima".

Međutim, osim glavne struje Europskog parlamenta koja se složila s Honeyball, postoje i dva manjinska mišljenja o ovome problemu. Prvo su iznijele tri parlamentarke Europske pučke stranke koje smatraju da se treba razlikovati prisilna prostitucija od zakonite prostitucije, koja je predviđena zakonodavstvom Unije. Prisilnu prostituciju i trgovinu ljudima mora se zaustaviti svim raspoloživim sredstvima, no dobrovoljno bavljenje prostitucijom, smatraju one, ne treba zabraniti.

Drugo manjinsko mišljenje iznijele su članice Zelenih (G/EFA) koje su željele staviti naglasak na odvajanje prostitucije od dječje prostitucije koja nikada ne može biti dobrovoljna jer djeca nemaju sposobnost pristanka na prostituciju. Smatraju također da su politike kojima je cilj prostituciju učiniti nevidljivom i kojima se prostitutke/seksualne radnike/ce isključuje s javnih mjesta pridonose stigmatiziranju, socijalnoj isključenosti i njihovoj ugroženosti. Sve države članice EU-a trebale bi se suzdržati od kriminaliziranja i kažnjavanja seksualnih radnika/ca ili proglašenja seksualnog posla nezakonitim te bi im trebale omogućiti pristup socijalnim pravima i razviti programe kojima bi im se pomoglo napustiti to zanimanje ako to žele.

Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.