Forum za slobodu odgoja, čiji je temeljni cilj promicanje implementacije obrazovnih standarda suvremenog demokratskog društva u hrvatski obrazovni sustav, a članovi i članice obrazovni stručnjaci/kinje, profesori/ice i učitelji/ice, roditelji, studenti/ice i učenici te učenice, uputio je danas otvoreno pismo javnosti u kojem poručuju kako je austavljanje Cjelovite kurikularne reforme ugrožavanje budućnosti Republike Hrvatske. O tome zašto su reagirale razgovarale smo s izvršnom direktoricom Foruma za slobodu odgoja Eli Pijacom Plavšić.
S obzirom na to koliki je broj stručnjaka i stručnjakinja sudjelovao u izradi Cjelovite kurikularne reforme , možete li pretpostaviti zbog čega joj se sada ova potencijalna buduća Vlada protivi? Stručnost i referome, naime, dvije su riječi koje su obilježile cijelu predizbornu, ali i postizbornu ‘kampanju’, je li sada problem ipak svjetonazorski?
Potpuno je nejasno iz kojeg razloga nova Vlada želi zaustaviti Cjelovitu kurikularnu reformu. Radi se, naime, o najvećoj reformi u povijesti Hrvatske, reformi na kojoj su isključivo radili stručnjaci i stručnjakinje i to ne isključivo stručnjaci/kinje poput članova znanstvene zajednice već praktičari – ravnatelji, učitelji i stručni suradnici iz osnovnih i srednjih škola. U tom složenom procesu u kojem je trebalo pronalaziti kompromisna rješenja različitih interesnih skupina sve je odrađeno profesionalno i vođeno jednom jedinom idejom – osuvremeniti obrazovanje u Hrvatskoj.
Na žalost mišljenja sam kako osoba ili osobe koje su ovaj program pisale ne poznaju trenutne procese u obrazovanju, nisu upoznati s time da je sustav bio zanemaren, a što je najvažnije – nisu upoznati s veoma velikom podrškom koju kurikularna reforma ima među onima koji će ju provoditi – među učiteljima.
Ako je pak pitanje svjetonazora oni koji su pisali program za resor obrazovanja i znanosti trebali bi znati kako je svaki kurikulum vrijednosni i kako nigdje na svijetu pa tako ni u Hrvatskoj kurikulum ne može biti vrijednosno neutralan. Ideja Cjelovite kurikularne reforme, koliko sam upoznata s njom, je u tome da se ona temelji na vrijednostima Ustava Republike Hrvatske pa je i s te strane nejasno koji bi tu mogao biti svjetonazorski problem.
Međutim, Cjelovita kurikularna reforma nije jedina reforma koju ova Vlada želi zaustaviti. Tu je i provedba Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologija, dokumenta koji je prihvaćen u Hrvatskom saboru, dokumenta na kojem je dvije godine radilo 200 stručnjaka i dokumenta koji je dobio izrazito pozitivnu ocjenu od Europske komisije. Strategija je bila pretpostavka da se krene s reformskim procesima.
U zadnjih godinu dana započet je niz reformskih projekata u skladu sa Strategijom gdje se po prvi puta radi na povezivanju različitih sektora, gdje su uključena velika financijska sredstva fondova Europske unije upravo kako bi se ti veliki projekti ostvarili.
Revizija ovog dokumenta dovela bi do zaustavljanja tih projekata, a i zatvorila bi vrata modernizaciji obrazovanja.
Još jednom smo, dakle, svjedoci kako obrazovanje nije nikakav prioritet u ovoj zemlji, a to je nešto na što bi građani ove zemlje, koji su svi izravno ili neizravno, povezani s obrazovnim sustavom, trebali reagirati jer nema gospodarskog i socijalnog razvoja niti jedne zemlje bez kvalitetnog i suvremenog obrazovnog sustava.
Čemu bi, prema vašem mišljenju, trebalo služiti institucija ‘glavnog školskog nadzornika’?
Ono što uistinu zabrinjava jest dio programa koji govori o uvođenju nadzora škola i institucije glavnog školskog nadzornika. Taj termin zvuči arhaično i zastrašujuće posebno u kontekstu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije koja kao glavni cilj ima povećanje autonomije učitelja i vraćanje digniteta učiteljskoj profesiji.
Svakome tko je ikada radio u obrazovnom sustavu jasno je kako se represijom ništa neće postići, vrlo je važno ovom sustavu pristupiti s idejom stalne želje za promjenom i osuvremenjavanjem. Upravo projekti koji se trenutno provode idu u smjeru osnaživanja učitelja, povezivanja s lokalnom zajednicom, otvaranja škola prema svim zainteresiranim dionicima i stvaranje škola koje prvenstveno stavljaju učenike u središte obrazovnog procesa, vode se potrebama učenika, roditelja i šire lokalne zajednice.
Ono što je možda i najvažnije u ovom reformskom procesu jest stvoriti školu u kojoj odrastaju sretna djeca, mjesto kojeg se djeca ne boje već mjesto u kojem mogu razviti svoje pune potencijale. Smjer koji se predlaže od škola bi mogao stvoriti upravo suprotno suvremenim tendencijama – mjesta straha.
U programu – Powerpoint prezentaciji – koji je danas predstavio Tihomir Orešković ciljevi Ministarstva socijalne politike i mladih opisani su u manje od 50 riječi, što vam to govori?
U dijelu prezentacije koji se odnosi na ciljeve Ministarstva socijalne politike i mladih, može se vidjeti kako su svi ciljevi orijentirani prema socijalnoj skrbi i politici. Naime, četiri cilja koja su navedena u prezentaciji odnose se na socijalnu skrb, socijalna prava, deinstitucionalizaciju osoba starije životne dobi i deinstitucionalizaciju djece lakšim posvajanjem ili smještajem u udomiteljske obitelji.
Zanimljivo je uočiti kako od svih Ministarstava upravo ovo ima i najmanje ciljeva koje je važno ispuniti, što nam šalje određenu poruku o važnosti socijalne skrbi i mladih u Hrvatskoj.
Međutim, ovdje bismo kao organizacija koja se već dugi niz godina bavi radom s mladima i politikama za mlade istaknuli da niti u jednom segmentu nisu spomenuti mladi kao ciljna skupina navedenog ministarstva. Iako samo ime ministarstva uključuje mlade, još više začuđuje činjenica da se mladi ne spominju unutar ciljeva koje ministarstvo treba ostvariti. Sam položaj sektora mladih unutar MSPM-a već se duže vremena degradira, a navedeni prioriteti samo pokazuju da se mladi koriste u predizbornim sučeljavanjima i obećanjima kako bi se dobile dodatne simpatije birača (primjerice, obećanja da će se smanjiti “odljev mozgova” ili da će se uključiti više mladih u političko odlučivanje). Kako se ni u jednom cilju ne spominju mladi i rad s mladima, onda nam navedeno govori da će vlada nastaviti s aktualnim procesom definiranja rada s mladima na razini Hrvatske (Radna skupina za definiranje rada s mladima aktivna je već više od pola godine i cilj joj je definirati rad s mladima u Hrvatskoj), kao i da će se nastaviti aktivna uloga Savjeta za mlade Vlade Republike Hrvatske koji daje preporuke Vladi o životu mladih i prati provedbu Nacionalnog programa za mlade. Nadamo se da će se navedeni procesi nastaviti i u budućnosti, budući da se radi o važnim pitanjima koje su aktualne i na razini Europske unije.
Osim toga, s obzirom na probleme s kojima se mladi suočavaju u Hrvatskoj, stajališta smo da bi se navedeni ciljevi trebali revidirati te da se u njih zaista uključe ključna pitanja važna za mlade, poput zapošljavanja, socijalne isključenosti, životnih potreba ili potrebe za kvalitetnijim radom s mladima kako bi se ispunilo slobodno vrijeme mladih.
U svojemu priopćenju pozivate i roditelje da utječu na obrazovne vlasti – zašto mislite da je to važno? Kako preporučujete da se uključe?
Roditelji su dio škole, odgojno obrazovne institucije s kojom bi kroz konstruktivnu suradnju trebali odgajati učenike da postanu aktivni građani Hrvatske – građani koji će aktivno i kritički promišljati o društvenom kontekstu u kojem odrastaju i žive.
Roditelji bi trebali biti upoznati sa sadržajem Cjelovite kurikularne reforme kao i s njenim postavkama kako bi mogli preuzeti aktivnu ulogu u stvaranju boljeg okružja za svoju djecu, u kojoj škola kao obrazovna institucija ima vrlo važnu ulogu. I upravo zajedničkim snagama škola, roditelji i lokalna zajednica su ključ za stvaranje novih naraštaja koji će aktivno doprinositi promjenama unutar našeg društva.
Kroz provedbu Cjelovite kurikularne reforme osiguravaju se bolji uvjeti rada, osnaživanje učiteljskih kompetencija, smanjenja stresa na poslu, povećane samoefikasnosti na radnom mjestu što rezultira većim akademskim uspjehom učenika, njihovim konstruktivnim socijalnim interakcijama, učenju nenasilnog i miroljubivog rješavanja sukoba, timskog rada, pristupanja rješavanju problemima, davanju konstruktivnih rješenja, kao i svih ostalih kompetencija koje su danas neophodne na tržištu rada. Mišljenja sam kako je svakom roditelju bitno da njegovo dijete ostvari svoje pune potencijale i bude sretno dijete pripremljeno za izazove koje pred njega ili nju stavlja suvremeno društvo. Informiranost roditelja o promjenama koje se direktno odnose na budućnost njihove djece, konstruktivna suradnja sa odgojno – obrazovnim vlastima presudno je za stabilnu budućnost.
Kako komentirate izjave Ines Strenje Linić da je došlo do greške prilikom postavljanja dokumenata na stranice Sabora te da oni zapravo podržavaju reformu?
Potpuno je nejasno iz kojeg razloga nova Vlada želi zaustaviti Cjelovitu kurikularnu reformu i uistinu se nadam kako se radi o grešci jer ne mogu razumjeti kako bilo tko tko želi boljitak Hrvatskoj može zaustaviti jedan od rijetkih uspješnih procesa u Hrvatskoj. Iako se prema večerašnjim pisanjima medija radi o grešci u dokumentu važno je naglasiti 2 stvari: kako je moguće da ozbiljna Vlada prepuna stručnjaka i profesionalaca napravi u prvom službenom dokumentu takvu grešku i da se cijeli dan o tome nitko iz iste te Vlade ne očituje, a drugo pitanje je jesu li možda i druge točke u tom dokumentu greška jer uistinu se radi o nekim vrlo ozbiljnim i zabrinjavajućim prijedlozima. Stoga se nadam kako ćemo vrlo brzo konačno dobiti pravu verziju dokumenta i vidjeti koje to stručne reforme predlaže nova Vlada.
