U nekoliko sam svojih kolumni najdražu nam premijerku gospođu Jadranku Kosor nazvala Jacom. I sad čitam kako to premijerku gospođu Jadranku Kosor vrijeđa te kako smatra da se radi o najobičnijem seksizmu. Oblio me hladan znoj. Zar sam ja, koja sam vrijedno sakupljala priloge za hrvatsku antologiju seksizma, samo ženski Anto Kovačević, Milan Bandić u suknji, Darko Milinović s kvocijentom inteligencije ? Već krenuh da ću na koljenima na Markov trg kako bih se pokorno ispričala premijerki gospođi Jadranki Kosor, kad se sjetih da sam identičnu debatu oko teksta “Jacinih sto dana” vodila s Libelinom gostujućom kolumnisticom koju sam zamolila da pogleda tekst i da komentare. Prijepor je također bio da li nazivajući premijerku gospođu Jadranku Kosor Jacom umanjujem njenu vrijednost, diskriminiram, patroniziram ili vrijeđam. Moje je skromno mišljenje bilo da obzirom da u istom tekstu Luku Bebića nazivam barba Lukom, Ivu Sanadera – drivo, Milana Bandića – Miki, Boruta Pahora – Borut i tako sve redom, da onda mogu i premijerku gospođu Jadranku Kosor nazivati Jacom jer je to u duhu teksta, u skladu s pjesničkom slobodom, a i iz neke moje uvrnute perspektive daje premijerki gospođi Jadranki Kosor jedno ljudsko, pristupačno lice.
Neosporno je da će premijerka gospođa Jadranka Kosor u nekoj budućoj knjizi hrvatske rodne ravnopravnosti biti upisana s nekim hvalevrijednim potezima, naročito po pitanju javnog problematiziranja seksizma kao političke i društvene prakse. No istovremeno, kao da se naša najdraža premijerka gospođa Jadranka Kosor malo zaigrala pa sad već viče seksizam i na kritike njenih politika. I na satiru. I na bezazlene nadimke. A pritom često i sama govoreći o svom ženskom šarmu kojim rješava međunarodne odnose, govoreći da je ničega nije strah iako je žena i tražeći da ju spomenuti barba Luka zaštiti kao ženu pribjegava upravo seksizmu. Na momente djeluje u skladu sa starom praksom loših učenika i učenica koji ako na sva pitanja s ponuđenim odgovorima zaokruže “A” budu koji put i u pravu.
Naravno, ponekad je seksizam lako prepoznati. Madrac i mudrac, više rađaj i manje pričaj ne ostavljaju puno prostora za sumnju. Ponekad je seksizam uistinu vješto upakiran u slobodu govora i satirične forme. I bez sumnje u 99% slučajeve njegove su žrtve žene, političarke naročito. No, najdraža premijerko gospođo Jadranka Kosor, ponekad su nadimci tu iz milja i ponekad kritika vaše politike nema ama baš nikakve veze s vašim spolom.
Nemojte da zato što svako malo vičete “Vuk!”, uskoro svi pomisle da Vuk zapravo ne postoji.
