Ne postoje objektivni i ozbiljni razlozi koji opravdavaju zabranu prekidanja neželjene trudnoće. Liječnici, društveni aktivisti i aktivisti za ljudska prava progovaraju protiv zabrane pobačaja zato što su svjesni posljedica takve zabrane – ilegalni i opasni pobačaji. Međunarodni dokumenti, uključujući i UN-ovu Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), potvrđuju pravo žene na samostalnu kontrolu reprodukcije. Žena ima pravo slobodno i odgovorno odlučivati o broju djece i kada će ih imati.
Gotovo 20 posto, odnosno svaka peta trudnoća, ove je godine završila pobačajem. Kod žena u dobi od 15 do 44 godine, izvrši se sedam do trinaest pobačaja na 1000 žena, čime se povećava broj ilegalnih pobačaja unutar ove skupine na 16 do 23. Porast broja ilegalnih pobačaja najveći je u onim zemljama koje su kriminalizirale abortus, a Litva tim brojem nadmašuje sve zemlje u svijetu – na 1000 žena izvrše se 32 pobačaja, što pokazuje da će zabrana ili kriminalizacija pobačaja povećati broj ilegalnih ili opasnih pobačaja.
Zašto litavski pro-life aktivisti vjeruju da zabrana pobačaja u Litvi neće rezultirati istom statistikom kao na Karibima ili u zemljama Latinske Amerike? Danas u Litvi, kao i latinoameričkim zemljama, ne postoji učinkovita seksualna edukacija za mlade. Učinkovita kontracepcija dostupna je samo putem liječničkog recepta i nije u financijskom dometu svih žena fertilne dobi. U Litvi je situacija po pitanju seksualnog zdravlja i edukacije bliža onoj Južne Amerike, nego li zemljama Europske unije. U međuvremenu, zemlje zapadne Europe imaju najnižu stopu pobačaja u svijetu: na tisuću žena dolazi 12 pobačaja. Ova potresna razlika uzrokovana je kvalitetnom seksualnom edukacijom u srednjim školama.
Kada je reproduktivno zdravlje u pitanju, Latinska Amerika, kao ni susjedna Poljska nisu dobri primjeri. Iako zakon u Poljskoj dopušta pobačaj u slučaju silovanja, u posljednje dvije godine nijedna žena nije iskoristila to pravo. Je li Poljska odjednom postala zemlja bez seksualnog nasilja nad ženama i djevojkama? Zanimljivo, u Poljskoj, zemlji u kojoj je zabrana pobačaja donesena zbog zaštite života u prenatalnoj fazi, prostitucija je legalna.
Mađarska je još jedan primjer – od 2011. godine mađarskim je ustavom pravo na život osigurano već začećem. Osim toga, prostitucija je također legalna. Od 2012. godine nastupile su i restrikcije farmaceutskih sredstava za prekid trudnoće. Jedina privatna klinika koja je u Budimpešti vršila pobačaj sada je zatvorena, a žene u Mađarskoj koje žele prekinuti trudnoću moraju odlaziti u Slovačku ili Austriju. U Irskoj je pobačaj kriminaliziran još 1861. godine, iako je i tamo prostitucija legalna. Irskim je zakonima popisana doživotna kazna za izvođenje pobačaja, a ako bi žena u bolnici umrla od posljedica neizvršavanja pobačaja, medicinsko osoblje ne bi snosilo nikakve zakonske posljedice. Takav se slučaj dogodio 28. listopada 2012. godine kada su irski liječnici odbili izvršiti pobačaj Saviti Halappanavar, unatoč tomu što je to bila želja i nje i njenog muža. Budući da je pobačaj zabranjen, a prostitucija legalna, na koji način ovakve odluke odražavaju ljubav i brigu za žensko tijelo? Znači li da slijedom ovakvih trendova i Litvu očekuje zaštita prenatalnog života i zabrana pobačaja uz bok legaliziranoj prostituciji?
Prevela i prilagodila Sara Sharifi
