Na zavodu za zapošljavanje uskoro će zasigurno biti i radnice Kamenskog kojima je upravo počeo teći tridesetodnevni otkazni rok. Tvrtka je u stečaju, čeka se prvo ročište, ali plaće za prvih šest mjeseci, osim njih, više nitko i ne spominje. Mnogi su bili, vidjeli, malo tko i pomogao riješiti agoniju koju prolaze one koje pola godine žive bez lipe na računu. Mnoge od njih još čekaju da im stigne obećana jednokratna socijalna pomoć od tisuću kuna. Đurđa Krnjak, radnica Kamenskog, će i danas kući švercajući se u tramvaju: “Bježiš od svakoga, zaključaš vrata kad ti neko pozvoni jer ne znaš tko je na vratima, dal će ti isključiti struju, dal će isključiti grijanje..ne usudiš se sandučić otvoriti jer opomena milijon.”
Draženku Đaković kod kuće čeka četvero školaraca, i ona će kao i njezine kolegice, ovaj mjesec na burzu. :”Neću birati posao, meni nije problem uzeti metlu, čistiti, tako da vjerujem iskreno da ću naći posao i da naši poslodavci još uvijek cijene kvalitetne ljude koji hoće raditi, kojima nije problem ništa raditi. “
Radni vijek u Kamenskom ove žene privode kraju s malo nade da će ikada doći do svojih pet neisplaćenih plaća, troškova prijevoza, toplog obroka. Zakon o osiguranju potraživanja jamči im isplatu triju minimalnih plaća i pola otpremnine no i tome se mogu nadati tek nakon prvog ročišta u prosincu.
Po riječima Draženke Đaković: “Puno je vjerovnika, a sada dal bude dovoljno novaca za sve nas…i kada će se sva ta imovina rasprodati. Koliko čujem od nekih, neki čak po deset godina čekaju na svoje novce iz stečaja”
Kucale su na vrata, molile, danima štrajkale glađu, njihove priče samo su mnoge u nizu. U ovom trenutku se vodi više od 700 stečajnih postupaka, u Hrvatskoj je više od 300 000 radnika zbog stečaja ostalo bez posla.
