Migranti_kinje i izbjeglice sa Srednjeg istoka te iz Azije i Afrike još uvijek prelaze preko Balkanskog poluotoka na ruti prema zapadnoj Europi. Mnogi izvještavaju o policijskom nasilju i brutalnosti.
Prema izvještaju UNHCR-a, u travnju ove godine u Srbiji je registrirano oko 3600 migranata_kinja i izbjeglica – uglavnom iz Afganistana i Irana. U Bosni je prošle godine registrirano 25 000 migranata_kinja i izbjeglica, premda ih je u zemlji ostalo samo 3500 dok su ostali_e prešli_e u Hrvatsku, koja je članica Europske unije.
“No Name Kitchen” (NNK), nevladina organizacija koja pomaže izbjeglicama i migrantima_kinjama, kaže da je policijsko nasilje u porastu.
Od svibnja 2017. do svibnja prošle godine, NNK je zabilježio 215 prijavljenih slučajeva push–backova (nezakonitih protjerivanja) od strane hrvatske policije prema Srbiji, od kojih je 45 posto uključivalo policijsko nasilje.
Nadalje, između svibnja 2017. i prosinca prošle godine, zabilježeno je 141 push–backova iz Hrvatske prema Bosni, od kojih je u 84 posto slučajeva zabilježeno nasilje, izvještava NNK.
Hrvatske vlasti poriču policijsko nasilje protiv migranata_kinja i izbjeglica, a za BIRN su rekli da su takve optužbe najčešće izmišljene.
Novinari_ke BIRN-a su razgovarale_i s izbjeglicama i migrantima_kinjama u Srbiji, Bosni i Sloveniji o njihovim iskustvima s hrvatskom policijom. Većina ih je željela dati izjavu samo pod svojim prvim imenom.
Ahmed: “Nitko vas ne čuje”
“Puste glasno muziku i počinju nas tući, jedan po jedan. Palicama, električnim palicama…”, kaže Ahmed, Marokanac koji je posljednjih mjesec dana proveo u migrantskom kampu na granici Hrvatske i Srbije, u malom mjestu Šidu.
Ahmed kaže da je nekoliko puta pokušao prijeći u Hrvatsku (takav se pokušaj među izbjeglicama i migrantima naziva “The Game”), no hrvatska policija ga je svaki put vratila nazad.
“Uhvatili bi me, pretukli i vratili nazad”, izjavio je za BIRN. “Izašli bi iz automobila, jedan po jedan i počeli tući, vrištiš i nitko te ne čuje”.
Ali: “Policija je bešćutna“.
Ali i grupa prijatelja su ušli u Hrvatsku iz Bosne u travnju i hodali šest dana prema Sloveniji.
“Policajci su nas uhvatili, doveli nas u policijsku stanicu, držali nas tamo četiri sat i nakon toga su nas pretukli“, rekao je za BIRN. Sada je smješten u Bihaću, u kampu za migrante koji pokušavaju prijeći hrvatsku granicu.
“Policija je bešćutna. Ne žele nas vidjeti kao ljude. Doista je užasno”.
Nue: “Ja nemam svoju državu”.
Neki od njih su izjavili da su pobjegli od represije u svojim zemljama. Nue, Palestinac koji je također sada u Šidu, kaže: “Moja država, ja nemam državu jer sam iz Palestine… Imam iskaznicu na kojoj piše da sam iz Palestine”.
Nue kaže da je pokušao prijeći granicu, uhvatila ga je hrvatska policija. Pokazuje na posjekotinu na svojoj glavi. “Kada me je [policajac] uhvatio, napravio mi je ovo”, govori, pokazujući kako ga je tukao. “Morao sam ostati u kampu, imam problem s glavom, jer je udaranje bilo jako snažno”. Nue kaže da sada spava na ulici.
Drugi muškarac, u centru Šida, rekao nam je kako je policija bila nasilna prema njegovoj ženi, koja je u devetom mjesecu trudnoće. “Nije ih bilo briga što je trudna“, rekao je. “Razumijete, u njima nema ničeg ljudskog. Nikad nisam susreo takve ljude.”
Muhamed: Stare i nove ozljede
Muhamed iz Tunisa kaže da je boravio u Srbiji šest tjedana i da ga je pretukla policija na hrvatskoj granici.
“Svašta vam rade“, kaže pokazujući ozljede koje je dan ranije zadobio od hrvatske policije.
Kaže da su ga tukli 10 minuta i onda vratili u Srbiju. “Svaki put to rade, vidi, ovo su stare ozljede, a ovo nove”, pokazuje na modrice i posjekotine.
Khalid: Bilo je nužno
U migrantskom kampu u Sloveniji, Khalid iz Eritreje nam je rekao da su ga vraćali u Bosnu osam puta. “Do Ljubljane sam stigao pješice”, kaže. “[Hrvatska policija] me je deportirala osam puta – četiri puta u Veliku Kladušu i četiri puta u Bihać. Tukli su svojim mobitelima. Svašta su radili”.
Premda osobno nije doživio nasilje, Khalid kaže da mnogi drugi jesu. “Ljudi ovdje su sve zaboravili jer su prešli granicu i moramo reći – oprostite prešli smo preko vaše zemlje… Bilo je nužno”.
Aktivist: “Sve je gore”
Diego Menjibar, aktivist NNK, izjavio je za BIRN: “Na granicama ih tuku palicama Također i šakama. Svaki tjedan imamo mnogo ljudi koji su pretučeni palicama, koji si doživjeli fizičko nasilje, također i verbalno nasilje, neki od njih se onesvijeste dok ih tuku, ovdje imamo liječnika”.
Menjibar se nalazi u napuštenoj tvornici u Šidu, koja je sada ispunjena šatorima za migrante i izbjeglice. Dnevno kroz kamp prođe oko 100 ljudi. “Razgovaramo s ljudima i slušamo ih i sve je gore i gore”, kaže.
Udarci po nogama
U travnju je švicarska televizija SRF i ekipa programa “Rundschau” provela tri tjedna u području bosansko–hrvatske granice razgovarajući s izbjeglicama nakon što bi bili vraćeni od strane hrvatske policije.
“Doslovno sam trčala za ovim ljudima kada bi ih vratili“, izjavila je novinarka SRF–a Nicole Vögele za BIRN. “Bila sam svjesna da je stvarno potrebno prikupiti što više dokaza”.
U svibnju je SRF emitirao snimku koja pokazuje kako hrvatska policija vraća migrante i izbjeglice u Bosnu. Vögele kaže da mnogi imaju ozljede po nogama zadobivene od udaraca policijskim palicama. “Mnogi su mi pokazali ozljede“, rekla je Vögele. “Dva dana kasnije kada sam ih pitala imaju li još uvijek tragove udaraca, tragovi su bili već samo crveni. No, dva dana prije jasno su se vidjeli“.
U reportaži SRF–a, afganistanska obitelj s malom djecom govorila je o tome kako ih je u šumi zaustavila hrvatska policija.
“Uperili su u nas pištolje i rekli ‘Stop’. Bili smo jako uplašeni i plakali smo”, kaže najstarije dijete. Kada je ta obitelj pitala za azil, policajci su se smijali i rekli da će dobiti “bosanski azil” – što znači deportaciju nazad u Bosnu.
Ozljede
NGO Asylum Protection Centre sa sjedištem u Srbiji također je prikupio obilne dokaze o brutalnosti hrvatske policije.
Krajem travnja, voditelj centra Radoš Đurović je izvijestio da su slučajevi nasilja u porastu.
Također, prikupili su dokaze o migrantskim obiteljima, uključujući i djecu, koje su izgladnjele i iscrpljene i ilegalno protjerane nazad u Srbiju od mađarske policije.
Policija poriče
Iz hrvatskog ureda Pučkog pravobranitelja kažu da je Hrvatska reagirala u 50 slučajeva koji se tiču izbjeglica i migranata. Ti slučajevi “često sadrže pritužbe raznih vrsta, uključujući i policijski tretman“, pismeno su odgovorili BIRN–u. Većina pritužbi se odnosi na hrvatsku i mađarsku policiju.
“Pritužbe se odnose na različite vrste nasilja, od udaraca rukama i palicama do ugriza policijskih pasa“, kažu iz ureda.
Lokalni zdravstveni centar u Bihaću, u sjeverozapadnoj Bosni, izvijestio je da svakoga mjeseca vide najmanje 10 slučajeva nasilnih ozljeda, “no te ozljede su počinili razni subjekti, tj. posljedica su internih sukoba migranata, neke treće strane i/ili policije“.
Hrvatsko ministarstvo unutarnjih poslova je izvijestilo kako nakon uvida u sve pritužbe navodno nasilnih mjera nad migrantima niti jedna ne ukazuje na potrebu za daljnjom kaznenom istragom. “U svim tim slučajevima izvršena je detaljna istraga policijskih službenika i do sada niti jedna od tih istraga nije pokazala da su policijski službenici upotrijebili nasilna sredstva nad migrantima“, izjavili su za BIRN.
Ministarstvo ističe svoje poštivanje temeljnih prava i dostojanstva migranata_kinja te da su koristili “propisanu proceduru vraćanja u zemlju iz koje su ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku“.
“Migranti_kinje često lažno optužuju policijske službenike za nasilje, očekujući da će im to pomoći pri novom pokušaju ulaska u RH i nastavak puta prema zemljama konačne destinacije“, kažu.
U Bosni, glasnogovornik policije Unsko–sanskog kantona, gdje se nalazi Bihać, izjavio je da policija nije primila nikakve pritužbe na nasilje od strane bosanske policije prema migrantima i izbjeglicama.
Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević
