Prevela Sanja Španić
Mladi švedski roditelji pokrenuli su veliku debatu u zemlji time što svom dvogodišnjem djetetu kriju spol. Tu odluku donijeli su od trenutka djetetovog rođenja, te gotovo nitko osim nekolicine pojedinaca koji su imali priliku mijenjati djetetu pelene, ne znaju spol djeteta. Njihova odluka temelji se na shvaćanju roda kao socijalnog konstrukta, te upravo njegovim skrivanjem žele dijete osloboditi stereotipa vezanih uz pripadnost određenom spolu/rodu s kojima se djeca u svom razvoju susreću.
-Želimo da odrasta slobodnije i izvan okvira spolova/rodova koji unaprijed određuju kako se pojedinac/ka mora ponašati – kažu roditelji te dodaju kako je okrutno donijeti dijete na svijet s plavom ili ružičastom oznakom na čelu. Roditelji također smatraju da, sve dok taje djetetov spol, dijete će moći izbjeći sve one nametnute oblike ponašanja koji su određeni spolom/rodom. Djetetova odjeća uključuje sve – od haljina do traperica, a frizuru vrlo često mijenja. Također, roditelji nikad ne koriste osobne zamjenice kada je dijete u pitanju, već ga nazivaju njegovim/njezinim imenom koje u javnosti nije otkriveno. Majka tog djeteta vjeruje da će mu ovim pristupom ostvariti samopouzdanje i osobnost koje će ostati za cijeli život.
Iako roditelji tvrde da su naišli uglavnom na pozitivnu reakciju okoline na njihov pristup odgoju, postoji mnogo onih koji sumnjaju u pozitivan ishod ovog eksperimenta. Stručnjaci se također ne mogu složiti kad je u pitanju ovakav način odgoja. Psihologinja Susan Pinker smatra kako “ignoriranje prirode djeteta jednostavno ne funkcionira”. Smatra kako nitko ne bi smio kroz djetetovo odrastanje dokazivati vlastite ideološke stavove, već brinuti od djetetovim urođenim potrebama, a prema S. Pinker, te potrebe uključuju i svijest djeteta o pripadnosti određenom spolu/rodu.
S druge strane, švedska savjetnica za ravnopravnost spolova Kristina Henkel vjeruje u pozitivni ishod ovog eksperimenta, jer smatra da spol/rod djeteta utječe na tijek njegovog odrastanja time što se ljudi odnose prema svakom spolu/rodu na jednak, stereotipan način. Henkel također vjeruje, kao i roditelji djeteta, da će odrasti samopouzdanu osobu s čvrstom osobnošću.
Svi protivnici ovog eksperimenta se referiraju na kontroverzan slučaj iz 1967., kada je dr. John Money uvjerio roditelje dvoje brata blizanaca, kako jedan od njihovih sinova može postati kćer, povodeći se teorijom da je spol/rod naučen, a ne urođen. David je postao Brenda i kirurškim zahvatom odstranjenjem genitalija. Brenda je odgajana kao djevojčica što je uključivalo žensku odjeću, ženske igre i načine ponašanja. U adolescentskoj dobi, kada je i saznala za istinu o sebi, počela je odbacivati ženstvenost i primati testosterone te naposljetku pristupiti operaciji promjene spola, kako bi ponovno postala/postao David. Neuspjeh ovog eksperimenta dobio je i tragičnu završnicu kad je David u svojoj 39. godini počinio samoubojstvo.
Za sada nam predstoji samo čekati da vidimo hoće li ovaj švedski eksperiment imati uspjeha i na čiju ruku, od dvaju suprostavljenih gledišta, će njegov ishod ići.
