Svijet nikada nije bio bogatiji, niti je na njemu ikad živjelo više siromašnih ljudi – upozorenje je to koje je Amnesty International Hrvatska pretočio u kampanju Zahtijevamo dostojanstvo i potpisivanje peticije koja će biti upućena u Ujedninjene narode. U sklopu te kampanje u nedjelju, 29. kolovoza, u popodnevnim satima održana je na glavnom samoborskom trgu akcija s ciljem upoznavanja građana sa sve većim problemom siromaštva i beskućništva.
Osim potpisivanja peticije (potpisalo ju je oko 200 ljudi) na Trgu kralja Tomislava održavao se i kviz na kojem se mogla točnim odgovorima osvojiti majica, a paralelno i originalni performans u kojem su glumci i volonteri glumili siromašne i beskućnike. Koordinatorica u Amnesty International Hrvatska (AIH) Valentina Otmačić rekla nam je da su se Samoborci u početku sramežljivo približavali štandu, ali da se potom sve više ljudi zainteresiralo za ovu tematiku, postavljajući pitanja o konkretnim podacima koji su im prezentirani.
– Zadovoljni smo, jer smo ispunili cilj, a to je podizanje razine svijesti o problemu siromaštva te uključivanje ljudi u ovaj projekt, jer su svojim potpisom omogućili da se nešto pokrene i krene na bolje – istaknula je Valentina Otmačić.
Budući da je i naša zemlja u tranziciji doživjela promjene i osiromašenje većeg broja građana, pitali smo za posljedice i pružanje pomoći. Valentina Otmačić je upozorila kako ljudi zaboravljaju da imaju osnovna prava, da to nisu privilegije, kao što je zaposlenje, pristup zdravstvenim uslugama, te da nikad ne smiju početi misliti kako ne mogu učiniti ništa da bi zaštitili svoja prava. Dodala je i da imamo sve više siromašnih i beskućnika, a nemamo nikakvu legislativu za problem beskućništva.
– Mi taj problem još nismo prepoznali, a mi u AIH se bojimo da će on biti sve veći i veći zbog sadašnjih problema i ekonomske situacije u kojoj se nalazimo, kao i zbog ulaska u Europsku Uniju. Naime, svi podaci pokazuju da kada koja država uđe u EU povećava se i broj beskućnika, što domaćih, tako i stranaca koji pokušavaju ući u EU. Vremena su sve teža, prava je sve manje, ali se zato ljudi ipak sve više angažiraju ne bi li ukazali na prava, što je bio i cilj ove akcije – rekla nam je koordinatorica u AIH-a Valentina Otmačić.
Kao prikaz teze da ponekad ljudi nisu svjesni svojih prava izdvojili smo pravo na pitku vodu.
– Preko 800 milijuna ljudi u svijetu nema pristup vodi, a 2,5 milijarde ljudi nema pristup osnovnim sanitarnim uslugama (nemaju kanalizacije ni WC). To zvuči zastrašujuće, jer to i jest zastrašujuće. Pravo na pitku vodu zajamčeno je svim međunarodnim instrumentima i rezolucijama, ali one se krše. Zato mi i želimo poslati poruku UN-u da ljudi, osobito oni siromašni, ne mogu više čekati da dobiju pravo na vodu, jer ga moraju ostvariti sada – zaključila je Valentina Otmačić.
{slika}
Alan Katić (javnosti poznatiji kao Kruno iz Doline sunca) sa svojim kolegama nastojao je dočarati beskućnike i na samoborskom trgu vizualnim dojmom skrenuti pozornost i potom ljude animirati na potpisivanje peticije te ih educirati o problemu siromaštva. Kako su ljudi reagirali?
– Prva reakcija je zbunjenost i ljudima u prvi mah nije jasno radi li se zaista o beskućnicima ili smo glumci. To je ciljani prvi šok, jer poanta je da nas dožive kao beskućnike i da se kod njih javi reakcija, koja je, doduše, najčešće nelagoda – rekao je glumac Alan Katić, dodajući kako im je bilo zanimljivo vidjeti tu reakciju nelagode, jer je i inače najčešća reakcija ljudi, kada u stvarnosti vide sličnu situaciju, okretanje glave na drugu stranu. Zato im je cilj bio upozoriti da se problem neće riješiti ako svi budu okrenuli glavu na drugu stranu, nego da se s tim problemom treba suočiti i vidjeti što svatko od nas može učiniti.
Nakon Samobora, akcija će se održati još 4. rujna u Zagrebu kod trešnjevačkog placa. Peticije iz cijelog svijeta potom se sredinom rujna šalju u sjedište UN-a u New York i bit će predane čelnicima UN-a.
Milenijski ciljevi
Države članice UN-a 2000. godine prihvatile su Milenijske razvojne ciljeve i dogovorile da će do 2015. iskorjeniti ekstremno siromaštvo i glad, postići univerzalno osnovno obrazovanje, promicati ravnopravnost spolova, smanjiti stopu smrtnosti djece, poboljšati zdravlje majki (svake minute jedna žena umre u svijetu zbog komplikacija u trudnoći), boriti se protiv AIDS-a i drugih bolesti, osigurati održivost okoliša te razviti globalno partnerstvo za razvoj. No, pet godina prije isteka roka velike su šanse da upravo najsiromašniji ostanu isključeni iz svakog napretka.
