Incest Trauma Centar – Beograd predstavio je kratak preliminarni izvještaj prve Nacionalne studije o društvenom problemu seksualnog zlostavljanja djece u Republici Srbiji . U anketiranju je sudjelovalo 2.053 djece, iz 97 osnovnih i srednjih škola pedesetak gradova Srbije, te više od 500 roditelja. U izradi studije sudjelovali su i Ministarstvo prosvjete, Jedinica za prevenciju nasilja i Centar za promociju zdravlja žena kao i mnoge nevladine organizacije koje su se bavile anketiranjem.
Istraživanje se radilo s djecom u dobi od 10 do 18 godina. Prema prikupljenim podacima, u svakom školskom odsjeku u Srbiji postoji četvero djece koja su preživjela određeni vid seksualnog nasilja i još četiri djeteta koja poznaju nekoga kome se to dogodilo. U ovom trenutku, dvoje djece iz svakog školskog odsjeka izloženo je seksualnom nasilju. U osnovnoj školi, djeca najprije priznaju što im se događa obitelji, koja im po u najčešćem broju slučajeva isprva ne vjeruje. Mladi u srednjim školama najčešće kažu prijatelju ili prijateljici, koji su skloniji da im povjeruju. Od dvije trećine djece koja ispričaju što im se dogodilo, više od polovine osoba kojima su se povjerili ne poduzima ništa. Samo sedam posto njih prijavi slučaj nadležnim službama.
Od neophodne je važnosti da je Nacionalna studija kroz dugi niz rezultata jasno pokazala rodnu komponentu, odnosno na koji način seksualno nasilje pogađa djevojčice, a na koji dječake, i da je jasno potvrđeno pravilno razumijevanje seksualnog nasilja kao jednog od vidova rodno zasnovanog nasilja gdje su djevojčice češće žrtve. Od petoro djece koja su preživela seksualno zlostavljanje, četiri su djevojčice i jedan dječak.
Podaci ukazuju da je, od svih pitanja, djeci najteže bilo imenovati počinitelja/icu seksualnog nasilja. Čak 62.1 posto djece koja su preživjela nasilje, odlučila su ne identificirati nasilnike/nice. Ovo nije neobično, budući da iskustvo ITC-a u praktičnom radu koje pokazuje snažne osjećaje stida, straha, krivnje i niskog samopoštovanja.
U 50 posto slučajeva, nasilje se ponavljalo. Najčešće mjesto gdje se nasilje događa je kuća, u 32 posto, a svakako stvaraju zabrinutost i društvene mreže, s 22 posto, na kojima je dijete primilo i bilo izloženo eksplicitnom seksualnom sadržaju. Podaci pokazuju da je akutno seksualno nasilje (nasilje sada traje) češće kod djece u osnovnim školama. Također, skreće pažnju podatak da je u srednjim školama, u 7.4 posto, škola označena kao mjesto događaja, čime nas mladi alarmiraju da razvijamo mjere sprječavanja npr. silovanja na ljubavnom sastanku i drugih vidova seksualnog nasilja.
Prosječan uzrast kada se seksualno nasilje dogodilo je 14 godina i djeca su se odvažila da u prosječnom periodu do dvije godine nakon zlostavljanja priznaju da su preživjeli traumu.
