U fokusu

Obilazak Peščenice

Marš solidarnosti grobljima tvornica opljačkanih u privatizaciji

Marš solidarnosti grobljima tvornica opljačkanih u privatizaciji

Zagrepčanka, Naprijed, TLOS, Croatia bus – imena su samo nekih od tvrtki koje su na zagrebačkoj Peščenici zapošljavale više od šezdeset tisuća ljudi, a danas su ili sasvim uništene ili u stečaju. Mladi antifašisti Zagreba i Kontraakcija poveli su sudionike petog Marša solidarnosti u obilazak ovog groblja tvornica opljačkanih u privatizaciji.

Mladi antifašisti Zagreba i Kontraakcija poveli su u subotu dvjestotinjak sudionika petog Marša solidarnosti u obilazak Peščenice, nekad industrijskog srca grada, a danas groblja u privatizaciji uništenih tvornica. 

Tako je prva na redu bila Tvornica laboratorijske opreme i stakla koja je 1991. godine zapošljavala 268 radnika, a danas ih zapošljava svega 28. Tvornica, koja se još od 1948. godine bavila izradom laboratorijskih aparata, toplomjera, epruveta i sličnih potrepština farmaceutske industrije i laboratorija, locirana je na atraktivnoj lokaciji u Radničkoj 21, pa je vjerojatno uništena radi preprodaje vrijednog zemljišta, čulo se naMaršu koji se održao s pozivom “Zauzmi, obrani, proizvodi”. U trenutku propasti poduzeće TLOS je izvozilo cjelokupni asortiman i, iako su narudžbe unaprijed plaćene, radnici više od pola godine nisu dobivali plaće te su pokrenuli stečaj 2011. godine.

Nešto dalje Radničkom cestom, na mjestu gdje se danas uzdiže staklena poslovna zgrada, nalazila se pak tvrtka Naprijed koja se bavila tekstilnom proizvodnjom. 1992. nje se dočepao Ante Gucić, pa je od tisuću radnika spala na današnjih nula. Proizvodnja je naime ugašena još 2002. godine. Tomislav Kiš iz Novog sindikataispričao je kako su se u ovoj privatizacijskoj priči radnici, nakon zauzimanja pogona, ipak uspjeli izboriti za otpremnine iako su neki zakinuti za godine staža. 

Na mjestu gdje je danas pogon Pan-Peka nekad se nalazila tvrtka Zagrebački transporti, jedna od tvrtki koje su nastale cijepanjem Croatia busa na osamnaest manjih početkom devedesetih. 

“Ovdje se dogodio isti scenarij kao i u ostalim tvrtkama koje smo posjetili. Od tvrtke koja je zapošljavala više od 400 ljudi ostalo ih je tek nekolicina. Poduzeće se nalazi u stečaju još od 2009. godine”, ispričao je Marinko Vidaković, sindikalni povjerenik Croatia busa koji je u toj tvrtki radio 29 godina, a danas je nezaposlen. Bivši direktor Leon Sulić zbog pljačke tvrtke osuđen je na zatvorsku kaznu. 

Sljedeća u nizu tvornica, koje su prije početka privatizacije na Peščenici osiguravale radna mjesta za šezdeset tisuća ljudi, bila jeZagrepčanka.  Nekadašnja velika tvrtka za prodaju prehrambenih proizvoda zapošljavala je 1200 ljudi, a danas je svedena na kompleks ruševnih zgrada koje Zagrebački holdingpokušava prodati investitorima za izgradnju poslovnih i stambenih zgrada, između ostalog nebodera od 36 katova, hotela i trgovačkog centra. Tijekom trogodišnjeg postupka privatizacije početkom devedesetih godina iz poduzeća je izvučeno 27 milijuna kuna, utvrdio je i Državni ured za reviziju. Propadanje Zagrepčanke završilo je stečajem 2000. godine koji još traje. Zemljište od sto tisuća kvadrata izravnom nagodbom kupio je Grad Zagreb da bi ga potom prodali Holdingu za dvostruko veću svotu.

Tijekom svih tih godina spomenici industrijske arhitekture zapušteni su, ali u jednom od manjih objekata od 2010. djeluje i održava ga kolektiv reciKlaonica. “Kroz dvije godine ovdje je živjelo, kraće ili duže vremena, mnoštvo ljudi. Početkom mjeseca smo i službeno otvorili besplatnu trgovinu gdje se 24 sata dnevno može doći i ostaviti ili uzeti stvari koje žele ili im trebaju. Ovdje djeluje i Infoshop, besplatna knjižnica i čitaonica kao i glazbeni studio”, opisala je jedna od članica kolektiva koji je Grad Zagreb početkom prošloga mjeseca pokušao izbaciti pod izlikom bjesnoće životinja.

Iako danas posve opustošena i meta investitorsko-zemljišnih apetita, Zagrepčanka je bila važno poprište radničkih borbi u Hrvatskoj, ispričao je tadašnji županijski povjerenik Saveza samostalnih sindikata i današnji predsjednik Novog sindikata Mario Iveković.

“Tijekom tri godine ovdje je bio centar radničkog organiziranja. Fond za privatizaciju pokušao je radnicima obećati da će dobivati plaću, a da ne moraju dolaziti na posao. Međutim, mi smo se odlučili nalaziti svaki utorak i svaki tjedan prosvjedovati pred drugom institucijom. Kako Vlada nije imala nikakvu volju da se tu proizvodnja nastavi, jednoga utorka smo krenuli na Markov trg. Kolona radnika je probila policijsku blokadu i, iako je bilo je i ozlijeđenih, primilo nas je šest ministara i tada je donesena odluka o sanaciji. Osnovana je nova tvrtka koja je počela funkcionirati. Broj radnika do 1999. godine smanjen je na 450 i tada je Vlada opet pokušala istjerati radnike s ove lokacije. Htjeli su tvornicu preseliti u Samobor. Znali smo da se radi o prijevari međutim, nakon tri godine ljudi su bili iscrpljeni, a ja sam dobio otkaz u Savezu samostalnih sindikataZagrepčanka je odmah nakon preseljenja poslana u stečaj”, prisjetio se tadašnjih događanja Iveković koji je naglasio važnost solidarnosti među radnicima. Tako su radnici Zagrepčanke otišli pružiti podršku radnicima gore spomenute tvrtke Zagrebački transporti u štrajku.  

Posljednja danas spomenuta tvornica osnovana je davne 1894. godine. Do nedavno je Tvornica željezničkih vagona Gredelj zapošljavala 1465 radnika. Do danas je taj broj sveden na 900, a daljnja otpuštanja su u planu. Gredelj se naime od prošloga mjeseca nalazi u stečaju navodno zbog duga od pola milijarde kuna, iako su nekretnine tvrtke procijenjene na trostruko veću vrijednost. Stečaj se poklapa sa širim planovima o radikalnom smanjenju broja radnika i prodaji dijelova nekad cjelovitog željeničkog sustava. I ovaj slučaj pokazuje kako privatizacija nije završen proces, te se i dalje nastavlja usmjeravajući se, osim željeznica, na energetski sektor i zemljište.

Marš solidarnosti koji nas je proveo kroz ove horor priče hrvatske privatizacije završio je u Kulturnom centru Peščenica s grahom i tribinom pod nazivom “Deindustrijalizacija i radnički otpor”.