Evo ga ! – poviče “stražar” na ulazu u prostorije sjedišta navijača Dinama u Draškovićevoj 23, nakon čega se u sekundi do ulice spusti pet do šest Bad Blue Boysa. Skupina tada ispočetka polaganim korakom počne slijediti prepoznatog homoseksualca, a riječ je obično o istaknutijim sudionicima zagrebačkih Gay Prideova ili predstavnika udruga osoba homoseksualne orijentacije. Korak postaje sve brži, sve dok skupina ne stigne svoju “metu”, nakon čega je izoliraju od ostalih građana. Slijede glasna vrijeđanja na seksualnoj osnovi, a nerijetko i prijetnje. Sve se to najčešće događa usred dana. Međutim, na mjestima koja nisu toliko frekventna, odnosno na kojima nema toliko mogućih svjedoka, nerijetko ne završava sve na uvredama i prijetnjama, nego slijedi premlaćivanje. Prema svjedočenju mnogih homoseksualaca, to je najčešći obrazac prema kojem homofobi napadaju svoju žrtvu.
Od jučer su Draškovićeva ulica, s još 44 lokacije diljem grada i službeno označene kao potencijalno najopasnije za osobe homoseksualne orijentacije, a karta Zagreba s označenim antigay točkama objavljena je na web stranici udruge Zagreb Pride.
Mapa će se nadopunjavati
Na toj karti su označena mjesta na kojima su se, od prvog Gay pridea 2002. pa do danas, dogodili napadi.
Prema toj karti, sjedište Bad Blue Boysa u Draškovićevoj 23, Glavni kolodvor, Trg bana J. Jelačića i Hatzova ulica kod hotela Sheraton, lokacije su na kojima bi homoseksualci trebali biti najoprezniji jer se upravo na njima događa najviše napada. Prema učestalosti fizičkih ili verbalnih napada na homoseksualno orijentirane osobe, slijede Bundek i Jarun, ali se napadi na tim lokacijama najmanje prijavljuju policiji jer su to tradicionalna mjesta gdje gay parovi imaju seksualne odnose.
Karta je još u izradi jer je, ističe njezin idejni začetnik Gordan Duhaček, nemoguće skupiti informacije o svim napadima, pogotovo o slučajevima koji nisu prijavljeni policiji. Zato će svaka osoba preko mail adrese bashing@zagreb-pride.net moći dojaviti o napadu koji nije prijavljen policiji te će se mapa tako konstantno nadopunjavati.
– Središte grada je najopasnije, što je i nama apsurdno, jer su obično periferije te koje su poznate po nasilju. Ideja za stvaranje te mape potekla je od želje da doznamo stvarne podatke o broju, učestalosti i lokacijama napada na gay osobe i tako skrenemo pozornost javnosti, a posebice policiji. Radili smo na mapi oko mjesec i pol dana i zabilježili 45 evidentiranih napada. Većina ih je prijavljena policiji, ali, nažalost, samo kao remećenje javnog reda i mira, a ne kao napadi iz mržnje. Apsurd je što u barem 50 posto slučajeva sud prekršajno kazni i napadnute osobe, a ne samo napadače. Imali smo slučaj kada je troje osoba napadnutih u Draškovićevoj ulici moralo platiti novčanu kaznu kao i napadači.
