Trenutno je u savjetovanju prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (ZPJRM), kojim se predlaže i nova regulacija prostitucije. Sadašnji ZPJRD ima dvije odredbe koje se odnose na prostituciju: čl. 12. kojim se kažnjava ‘odavanje prostituciji’ novčanom kaznom (ekvivalent 50- 200 DEM) ili kaznom zatvora do te čl. 7. kojim se kažnjava organizacija prostitucije novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 30 dana. Organizacija prostitucije, tj. aktivnosti trećih strana (bez obzira na pristanak osobe koja se bavi prostitucijom) kriminaliziraju se i Kaznenim zakonom (što može biti problematično iz aspekta ne bis in idem). Kaznenim zakonom kriminalizirano je i oglašavanje (od 2015. isključeno je samo oglašavanje), kao i kupovanje seksualnih usluga od malodobnih i prisiljenih osoba ako je osoba znala ili morala znati za te okolnosti. Prekršajni zakon primjenjuje se prvenstveno na uličnu prostituciju: od 90 predmeta Prekršajnog suda u Zagrebu u 2014. i 2015. godini, 87 se odnosi na uličnu prostituciju (neobjavljeno istraživanje I. Radačić). U tim slučajevima radi se pretežno o socijalno i ekonomski ugroženoj kategoriji žena – nezaposlene, bez škole, ili s niskom ili srednjom stručnom spremom, često samohrane majke mnogobrojne djece.
Novi prijedlog ZPJRD eksplicitno širu zonu kažnjivosti i na nuđenje seksualne usluge i višestruko povećava kazne: za nuđenje kazne su od 2.000 do 5.000 kuna, a za pružanje usluga od 3.000 do 7.000 kn ili 40 dana zatvora. Također uvodi kažnjavanje klijenata, na koje se primjenjuju iste kazne. Kažnjavanje klijenata, poznat kao švedski model, model je kojeg zastupa radikalni feminizam, a počiva na shvaćanju prostitucije kao nasilja nad ženama. Prema tom modelu NE kažnjavaju se osobe koje se bave prostitucijom jer se one smatraju žrtvama.
Novi prijedlog ZPJRM počiva pak na modelu devijatnosti, koji je u Europi odavno odbačen. U Europi se rasprava vodi oko dva modela: legalizacija i kriminalizacija klijenata, dok organizacije za prava seksualnih radnika/ca zastupaju model dekriminalizacije, kakav postoji na Novom Zelandu.
Naime, kriminalizacija dobrovoljnih seksualnih usluga uz naplatu ima nepovoljne učinke na ionako marginaliziranu i često ekonomski i socijalnu ugroženu kategoriju građana, odnosno građanki: (ulične) prostitutke, odnosno ugrožava ljudska prava osoba koje se bave prostitucijom. Ne samo što kriminalizacija dobrovoljne prostitucije krši načelo slobode izbora, ona predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost osoba koje se bave prostitucijom (jer će npr. imati manje vremena procijeniti klijente zbog straha od uhićenja) i ostavlja prostor za kršenja prava od strane policije i pravosudnog sustava, odnosno onemogućava osobama koje se bave prostitucijom da se koriste policijskim i pravosudnim sustavom. Tako je i u Hrvatskoj sporna praksa uhićenja u kojima ‘dokaz’ predstavlja to što osoba stoji na ‘spornoj ulici’, a problem je i što se osobe koje se bave prostitucijom kažnjavaju u slučaju kad zovu policiju radi svoje zaštite, npr. kada su u pitanju nasilni klijenti[1]. Stoga je i organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International pozvala na dekriminalizaciju svih aspekata dobrovoljne prostitucije, uključujući aktivnosti trećih strana u kojima nema ekspolatacije (Decision on State Obligations to Respect, Protect and Fulfil Human Rights of Sex Workers, 2015.). UN Women, glavno tijelo UN-a koji se bavi pravima žena, također zastupa potpunu dekriminalizaciju dobrovoljne prostitucije (Note on Sex Work, Sexual Exploatation and Trafficking, 2013). Konačno, i EU Parlament traži od država EU da ukinu svako kažnjavanje osoba koje se bave prostitucijom (EU Parliament Resolution on Sexual Exploatation and Prostitution and its Impact on Gender Equality, točke 19., 26. i 27.). U skladu s time, kažnjavanje osoba koje se bave prostitucijom protivno je standardima zaštite ljudskih prava koje Hrvatska treba poštivati.
Osim toga, kriminalizacija prostitucije ima i negativne javnozdravstvene aspekte jer povećava rizik od spolno prenosivih bolesti budući da će u sustavima u kojima je prostitucija kriminalizirana osobe koje se bave prostitucijom, zbog stigme i mogućnosti kažnjavanja, biti manje spremne koristiti zdravstveni sustav ili se organizirati same kako bi se educirale o prevenciji spolno prenosivih bolesti. Tako je i u Hrvatskoj: žene koje rade na cesti podložne su rizicima spolno prenosivih bolesti i visokoj stopi viktimizacije.[2] Stoga se i UNAIDS , tijelo UN-a nadležno za prevenciju HIV/AIDS-a (Guidance Note on HIV and Sex Work, 2009), te Specijalni izvjestitelj UN-a o pravu na uživanje najvećeg mogućeg standarda fizičkog i psihičkog zdravlja[3] zalažu za potpunu dekriminalizaciju dobrovoljne prostitucije.
Konačno, kriminalizacija dobrovoljne prostitucije predstavlja neučinkovito korištenje državnih sredstava. Iz sudske prakse Prekršajnog suda u Zagrebu u recentnom dvogodišnjem razdoblju proizlazi da se kažnjava većinom osobe koje rade na ulici, a neke od njih imaju i preko 12 osuda godišnje. Kao što je navedeno, radi se o ženama koje su u nepovoljnom ekonomskom i socijalnom položaju, zbog čega im je u velikoj većini slučajeva izrečena novčana kazna ekvivalenta danu koje su provele u zatvoru, a troškovi postupka išli na teret proračuna. Ako bi sudovi pokušavali naplaćivati visoke kazne predložene u novom Nacrtu, time bi zapravo poticali okrivljene na ponovno bavljenje prostitucijom budući da su to mahom nezaposlene osobe, koje osim prostitucije nemaju drugih izvora prihoda kojim bi platile kazne.
Stoga je moj prijedlog da se ta odredba ukine u cijelosti. Prijedlog pak ROSA-e je da se ukine samo kriminalizacija osoba koje se bave prostitucijom, a ostavi kažnjavanje klijenata. Pozivam i vas da se oglasite o ovom pitanju i uključite se u savjetovanje bilo da zastupate kažnjavanje klijenata ili dekriminalizaciju. Iako ne postoji zajedničko feminističko stajalište po tom pitanju, postoji konsenzus da se osobe koje se bave prostitucijom ne smiju kažnjavati.
Doc. dr. sc. Ivana Radačić je viša znanstvena suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, ekspertica za ljudska prava Vijeća Europe i članica EU mreže o politikama prostitucije u Europi.
