U srijedu, 5. lipnja, Književni klub Booksa po šesti je put ugostio Rozu hipnozu, ciklus tribina koje je pokrenulo Udruženje Zagreb Pride. Na ovoj se Rozoj hipnozi govorilo o trenutno najaktualnijoj temi u hrvatskom društvu – referendumskoj inicijativi, ozakonjivanju istospolnih zajednica, Zakonu o životnom partnerstvu i njegovom značenju za istospolne parove.
Gošće tribine bili su Marko Jurčić iz Zagreb Pridea, Igor Kolman, saborski zastupnik HNS-a, Goran Selanec, zamjenik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te Iva Tomečić, urednica portala CroL.hr. Moderator tribine bio je Gordan Duhaček.
Tribina je započela raspravom o Zakonu o životnom partnerstvu, za čiju je izradu zadužena radna skupina u kojoj, uz predstavnike različitih ministarstava, sjede i članovi Zagreb Pridea, Iskoraka i Kontre. Uvid u trenutnu situaciju dao je Jurčić koji sudjeluje u izradi prijedloga zakona, rekavši kako bi do kraja godine zakon trebao biti dovršen i da je to pozitivan korak prema konačnom cilju, osobito s obzirom na još goruću temu referendumske inicijative. S njim se složio i Kolman, koji je također član radne skupine, napomenuvši da prava moraju biti univerzalna za sve te da od Zakona treba izvući maksimum, a zatim od toga krenuti dalje. Jurčić je nadodao da u ovoj situaciji ‘ne treba izmišljati toplu vodu, potreban je postepen rast – životno partnerstvo sada, a brak onda kad se uspije promijeniti volja vladajućih’.
Selanec je objasnio kako radna skupina nije usmjerena samo na formalnu strukturu Zakona, već da ga nastoji oblikovati iz svih aspekata, što je jedan od razloga zašto u njegovoj izradi sudjeluje i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Situaciju da inicijativa koja bi brak definirala kao zajednicu muškarca i žene prođe smatra korakom unazad, u tom trenutku sam Ustav RH pada u vodu jer ne pruža LGBT zajednici osnovna prava od kojih je sastavljen. Kolman je istaknuo kako se izričito suprotstavlja takvoj inicijativi, što će nastojati ugraditi i u generalni stav HNS-a, jer je za njega sve ono što ne predstavlja izjednačenje prava razočaranje.
Tomečić se nadovezala rekavši da bi takva odredba bila vrlo opasna, a potencijalno i nedostatak prava koji nastao kao posljedica odredbe. U mnogim svakodnevnim situacijama koje se događaju svima LGBT osobe nisu zaštićene, počevši od banalnih stvari poput podizanja kredita pa do puno ozbiljnijih stvari, poput toga da, ako osoba završi u bolnici u nekom ozbiljnijem stanju, njegov/njena partner/partnerica nemaju pravo znati o čemu se radi.
Jurčić se osvrnuo na Zakon o istospolnim zajednicama iz 2003. godine, kojeg, prema njegovim saznanjima, nitko dosad još nije iskoristio. Naglasio je da zakon koji se ne provodi ne može se niti zvati zakonom, što je samo razlog više da se Zakon o životnom partnerstvu što prije donese. Takve promjene ne događaju preko noći i za njih je potrebno vremena, s čim se složila i Tomečić, no naglasila je da baš zato više ne treba čekati i da se potrebno aktivirati po tom pitanju. Ova Vlada previše odugovlači, umjesto da skupi hrabrost i jasno se izjasni o svom stajalištu. Kolman je nadodao da nam preostaje samo svakodnevno ustrajno raditi na tome i na taj način promijeniti postojeću situaciju.
“Zastrašujuće je da se na referendumu raspravlja o ljudskim pravima, vladajući negdje moraju povući crtu”, istaknuo je.
Selanec je govorio i o Kaznenom zakonu u kojem su istospolne zajednice definirane kao obitelj, a isto priznaje i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. Naveo je i kontradiktornost da su u Kaznenom zakonu zastupljene mnoge manjinske skupine koje se ne spominju niti u jednom drugom zakonu, što objašnjava time da su Kazneni zakon svojedobno radili ljudi koji znaju svoj posao, što danas, očigledno, nije slučaj. Rekao je kako bi unošenje referendumske odredbe u Ustav nanijelo veliku štetu jer bi onemogućilo zakonodavcu da prilagodi situaciju stvarnim životnim okolnostima, odnosno, spriječilo bi stvaranje alternativne većine koja bi jednom mogla promijeniti definiciju. Sve to govori o tome kakvu demokraciju ima Hrvatska posljednjih 20 godina.
O svemu navedenom treba razmišljati svakodnevno i poduzimati male korake koji će dugoročno dovesti do velikih promjena. Na svakome je od nas da se aktiviramo i odlučno izborimo za prava koja svima pripadaju jednako, bez obzira na sve, pa tako i na seksualnu orijentaciju.
