Pride je važan svake godine, ali ipak se nekako čini da je ove godine najvažniji. Zahvaljujući nasilnim i sramotnim događajima koji su pratili i još uvijek u obliku homofobnih i antidemokratskih izjava prate splitski Pride, sve su oči uprte u zagrebačku subotnju povorku ponosa. I dok se na povorci očekuju usual suspects, sa svih strana stižu podrške i najave dolaska što bi ovu povorku moglo učiniti najmasovnijom dosad. I zbog splitskih događaja dolazak na povorku jest imperativ za sve demokratski misleće građane i građanke ove zemlje. Jer ono kamenje gađalo je i samu ideju demokracije koja počiva na slobodi mišljenja, na pravu na javno okupljanje i na pravu izbora. Pride je iznimno važan i zbog ljudskih prava koje promovira.
Često čeznutljivo gledamo preko granice u Europu nadajući se da će ona zaštiti naša prava kad ih hrvatska država i društvo krenu gaziti. No, danas se u Saboru održava sastanak Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova Europskog parlamenta sa Odborom za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora na koji su pozvane organizacije koje svojim radom aktivno promiču rodnu ravnopravnost. Tako je bar trebalo biti. Sve dok europske parlamentarke (one desne, pretpostavlja se) nisu zatražile da sastanku prisustvuju i predstavnici/e Obiteljskog centra i GROZD-a. O Obiteljskom centru dovoljno govori činjenica da su ovaj tjedan organizirali predstavljanje naširoko opjevane knjige don Ursića koja je nastala nakon “slučajnog” gledanja gay pornića, a u pozivu na predstavljanje su između ostaloga rekli “hrvatski građani imaju pravo izražavati negativno mišljenje o homoseksualnom ponašanju, također roditelji imaju pravo braniti maloljetnoj djeci da se druže s osobama homoseksualnog ili promiskuitetnog ponašanja” te “žena je toliko uspješna kao žena koliko je uspješna kao majka.”. GROZD ne treba posebno predstavljati. Tijekom pokušaja uvođenja seksualne edukacije u škole, iskazali su svoje diskriminatorne i homofobne stavove više puta, čime je njihov predsjednik Ladislav Ilčić zaslužio nominaciju za homofba desetljeća (nažalost šira javnost nije prepoznala njegov značaj pa nije ušao u uži krug, no i ovaj europski poziv na sastanak o ravnopravnosti spolova pokazuje da ne treba podcijeniti GROZD i Ilčićeve domete).
U Hrvatskoj gotovo nitko relevantan ne smatra ove organizacije koje svojim djelovanjem promiču diskriminaciju sugovornicima po pitanju rodne ravnopravnosti i prava žena, i pomalo nas treba zabrinuti što ih očito u Europi smatraju (to nažalost potvrđuje da su neke članice EU daleko konzervativnije od Hrvatske, iako mi ovdje često mislimo da to nije moguće). Ovo pokazuje da se za ljudska prava i ravnopravnost moramo prije svega izboriti na svom terenu. Pride je jedan od dijelova te borbe. Kako nam je Katolička crkva najavila, možemo očekivati borbu na više fronti. Pobačaj je još jedna od njih. Dok traju pregovori s EU, najjači predstavnici desnice u institucijama bili su prisiljeni donijeti i neke suvisle politike i zakone, a istovremeno se ne usuđuju dirati neke postojeće. Ali s druge strane, ukidaju Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova i donose najkonzervativniji zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji jer Europu za to nije previše briga pa ne strahuju od toga da će dobiti po prstima. Neke od istaknutih političara desnice, a koji se posebno ističu svojim konzervativizmom poput Darka Milinovića ili Marijane Petir činjenica da Europa relevantnima smatra organizacije kao što su Obiteljski centar ili GROZD moglo bi dodatno ohrabriti u napadu na već stečena prava ili u kreiranju budućih politika koje će zacementirati konzervativne vrijednosti u hrvatskom društvu.
I zato je sutrašnji Pride i glas modernističke Hrvatske kojoj su važna ljudska prava, rodna ravnopravnost, demokracija; koja se bori protiv diskriminacije, nasilja i fašizma. Već dugo u Hrvatskoj nije bilo važnijeg dana za manifestaciju građanske odgovornosti prema budućnosti ove zemlje. Dođite na sutrašnji Pride. I budućnost je naša!
