Prevela Dajana Barišić
Kada su se žene pokušale pridružiti egipatskom glavnom administrativnom sudu, pobuna sudaca bila je velika. Objašnjavali su to činjenicom da su žene preemocionalne te su postavljali pitanje tko će se brinuti za obitelj ako je majka zaposlena teškim zadaćama pripreme za sudnicu.
Na internetskim forumima, reakcije egipatskih žena i muškaraca bile su još burnije. Žene su prekrhke, nisu dorasle donošenju odlučujućih životnih odluka, a menstruacija i trudnoća čine ih nepodobnim za poziciju suca.
Potrebni su bili i ulični prosvjed te intervencija Vlade i presuda Ustavnog suda da bi se po prvi put omogućilo imenovanje žena u sud Državnog vijeća. Finalni rezultat bila je pobjeda, ali mnogo zagovornika za prava žena užasnuto je da je nakon desetljeća pokušavanja bila potrebna takva borba te da su takva razmišljanja još uvijek duboko prisutna, čak i među elitom.Posebice stoga što sutkinje već godimana rade na većini egipatskih sudova.
“Bila sam začuđena i zbunjena – zašto se vraćamo na početak razgovora o nečemu što je naše ustavno pravo?”, kaže Tahany el-Gebali, koja je 2003. postala prva egipatska sutkinja kada je izabrana u Ustavni sud, najviše sudsko tijelo.
Pokret za prava žena u Egiptu ima već stoljetnu tradiciju, ižene su odavno na pozicijama ministrica, direktorice, doktorica…tađer veliki broj žena radi u tvornicama, poduzećima i industriji.
No, recentna zbivanja i sukobi su pokazali da usprkos boljem položaju žena na tržištu rada, još nije dostignut nivo svijesti u javnosti o nužnosti jednakih prava i mogućnosti za žene i muškarce. Pogotovo u sadašnjem trenutku kad mnogi popularni islamski klerici na televiziji i drugim medijima promoviraju stajališta o o poziciji žene u društvu, prema kojima je uloga žena primarno vezana uz dom i obitelj.
Dvadeset i pet žena prijavilo se da postanu sutkinje u Vijeću, ali je u veljači glavna skupština glasovala za zabranu ženama da služe na sudu.
Ženske skupine prosvjedovale su protiv odluke Državnog vijeća, braneći svoja prava na radno mjesto. Tvrde da su žene prošle sve potrebne standardizirane testove kako bi postale sutkinje u Vijeću.
“Tvrde da je njihova odluka o zabrani ženama iz samilosti prema nama, oni žele poštediti žene napornog, teškog rada”, kolumnistica Amal Abdel-Hadi napisala je u nezavisnom dnevniku, al-Masry-al-Youm. “Ovi suci očito nisu radili kao učitelji u javnoj školi, kao medicinska sestra ili primalja.”
“U trideset posto domova u Egiptu žene su glava kućanstva,” napisala je “, i stvarnost je da bi egipatske žene čak i putovale u inozemstvo, ostavljajući svoje obitelji, kako bi pronašle način da ih prehrane.”
Nadzorno tijelo Vijeća nadglasao je odluku od 22. veljače i šef Vijeća Mohamed al-Husseini prozvao je zabranu protuustavnom. To je potaklo inicijativu sudaca u skupštini da ga se smijeni.
Konačno, premijer je postavio to pitanje na Ustavnom sudu. Dana 14. ožujka presudio je da su svi građani jednaki pred zakonom, podržavajući odluku državnog Nadzornog tijela Viječa o tom pitanju.
Pomutnja je bila slična onoj u 2007. kada je voditelj Vrhovnog sudbenog vijeća dao 31 ženi sudačku odnosno poziciju glavnog suca. Žene su godinama radile kao državne odvjetnice i prošle posebna testiranja sa visokim ocjenama kako bi se kvalificirale kao sutkinje. Nominacije su podigle veliko protivljenje mnogih sudaca, ali žene su na kraju zauzele svoje pozicije.
Egipatski glavni islamski klerik u to vrijeme – pokojni Sheik Mohammed Tantawi – izdaje vjersku presudu da ništa u islamskoj svetoj knjizi, Kuranu, ne brani ženama da postanu suci. Kao vođa Al-Azhara, vodećeg sunitskog muslimanskog centra za religijske pitanja, Tantawijeva presuda imala je znatnu težinu u muslimanskom svijetu, a njegova izjava u to vrijeme dala je legitimitet feminističkim kampanjama koje se bore da se ženama omoguće sudačke pozicije.
Ovaj put, mnogi protivnici imenovanja sutkinja izbjegavali su vjerske argumente i umjesto toga se fokusirali na opasnosti koje bi, po njihovom mišljenu, takva imenovanja mogla imati na društvo u cjelini.
“Uloga žene u obitelji je od vitalnog značaja,” rekao je sudac Mahmoud al-Khudairy, bivši zamjenik šefa egipatskog Kasacijskog suda, koji je također govorio protiv sutkinja u 2007. “Tko će voditi brigu o obitelji, ako preuzmu druge uloge?”
Hossam Bahgat, direktor egipatske Inicijative za zaštitu osobnih prava, upozorio je da pobjeda na Državnom vijeću ne predstavlja stvarne društvene promjene.
“Apsolutno sam protiv prikazivanja ove situacije kao velikog iskoraka u pogledu prava žena” ,rekao je. Istaknuo je kako predsjednik Hosni Mubarak nikad nije imenovao ženu na poziciju guvernera, na primjer, što bi moglo pomoći u promjeni slike žena kao nekoga tko ne može obnašati dužnost koja uključuje važne odluke.
Ipak, kazao je, rasprava je dobra. “Same tenzije unutar pravosudne zajednice te raznih škola i pogleda u društvu zapravo znače pozitivan pomak”, rekao je Bahgat.
Došlo je do sličnog histeričnog straha od socijalnog sloma u 2000., kada je egipatski zakon promijenjen kako bi dopustiti ženama da pokrenu razvod braka, uz uvjet da pristanu na odricanje od svih financijska prava i otplate miraza. Prije donošenja tog zakona, samo su muškarci smjeli pokrenuti razvod. Zakon je također definirao korake za osiguravanje plaćanja alimentacije.
Ljudi su tvrdili “da će to razbiti previše domova, da su žene previše emotivne da se odluče na takvu odluku kao što je razvod”, rekao je Baghat. “Ali kada su žene počele koristiti to pravo dokazale su da su sposobne kao i muškarci za donošenje tako važne odluke, ako ne i više.”
Prije toga, zakon koji je dozvoljavao da žena udana za stranca prenese na njihovu djecu egipatsko državljanstvo pokrenuo je val neodobravanja među protivnicima zakona koji su tvrdili da će žene to koristiti kako bi dovele strance u društvo.
“Patrijarhat je još uvijek vrlo velik dio naše kulture”, rekla je el-Gebali, prva imenovana sutkinja, uz napomenu da nijedan sektor društva nije imun na percepciju žena kao slabijih građana krhkije prirode. “Suci su i dalje proizvod svojih sredina, a uz porast religijskog fundamentalizma u Egiptu ovih dana, žene će uvijek plaćati cijenu.”
El-Gebali je dugo bila na svojevrsnoj poziciji liderice za prava žena u pravosudnom sustavu. Bila je prva žena imenovana u egipatsko vodstvo Odvjetničkog sindikata u 1989. Ona i 24 druge žene odvjetnice podnijele su zahtjev za sudačke pozicije u 1998 – prve žene koje su to učinile, i bilo je potrebno pet godina da konačno dobiju te pozicije.
Ona kaže kako joj je iskustvo, s vremenom, s ljudima u sudnici – od tužitelja i okrivljenika do pravnika i kolega sudaca – pomoglo da prihvate njenu prisutnost i poštuju znanja kojima ona pridonosi svojem zanimanju.
“Sada znaju da moraju biti spremni prilikom ulaska u sudnicu kojoj predsjedavam”, rekla je. “Kažu: Pazi, el-Gebali dolazi! Bolje ti je da si spreman!”
