Ujedinjeni narodi u Hrvatskoj i Grad Vukovar, uz potporu Ureda predsjednika Republike Hrvatske organizirali su okrugli stol na temu: “Seksualno nasilje u ratu” koji je održan 03. travnja 2012. godine u hotelu Lav u Vukovaru.
Cilj okruglog stola bio je potaknuti konstruktivnu raspravu na temu kako Hrvatska i ostale zemlje u regiji mogu progoniti počinitelje seksualnog nasilja počinjenog tijekom rata i pružiti adekvatnu podršku žrtvama.
Prije početka rasprave prikazan je dokumentarni film “Kraj nekažnjivosti: seksualno nasilje pred Tribunalom” u produkciji Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Film je nedavno premijerno prikazan u Zagrebu i govori o tome kako ICTY prvi put procesuira silovanja kao ratni zločin.
Skup je vodila izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Zrinka Vrabec Mojzeš.
Otvarajući skup Louis Vinton, koordinatorica UN-a i stalna predstavnica Programa UN-a za razvoj u Hrvatskoj (UNDP) istaknula je da žrtve seksualnog zlostavljanja često šute zbog stigme, te da ne vjeruju u pravni sustav. Također je dodala kako je silovanje korišteno kao instrument i taktika ratovanja, te da je djelo osmišljene politike. Riječima kako prošlost ne možemo promijeniti, ali da možemo pomoći žrtvama, te da mir u svijetu zahtijeva pravdu, završila je uvodno obraćanje skupu.
Voditeljica Documente – centra za suočavanje s prošlošću, Vesna Teršelič istaknula je kako se do sada samo 17 predmeta nasilja u ratu našlo pred hrvatskim sudovima. Od toga samo jedan pred Vojnim sudom. Većina ovih predmeta još je uvijek neriješena. Upozorila je da ove činjenice upućuju na potrebu za boljom psihološkom podrškom svjedocima, ali i boljim mehanizmima zaštite njihova identiteta. Na kraju je istaknula da bi zaštitu žrtava silovanja u Hrvatskoj trebalo podignuti barem na onu razinu koja je osigurana žrtvama u Bosni i Hercegovini.
Marija Slišković, autorica knjige Sunčica istaknula je kako žene ne traže utjehu, nego da traže pravdu. Mnogo je toga prešućeno u Hrvatskoj, pa tako i ono što se događalo uoči ratne agresije 1991. godine, poput apela tadašnjem Generalštabu JNA koji su potpisale 64.000 osoba (prvenstveno žene) koje su tražile rješavanje spora mirnim putem. Prema njenim riječima žrtve su prešućene i ignorirane – gotovo 20 godina o njima se nije govorilo. Prešućivanjem zločina silovanja u Domovinskom ratu hrvatsko društvo iskazuje neodgovornost prema žrtvama ugrađenima u stvaranje neovisne hrvatske države.
Potresne priče žrtava nasilja Snježane Karaule – Maljak i Đurđice Pankas ukazuju na sporost i neučinkovitost institucija koje bi zapravo trebale biti potpora u ovakvim slučajevima. Ponavljati po nekoliko puta potresno iskustvo, davati po nekoliko puta iskaze policiji, koji potom nestanu, te ponavljati priču različitim novinama, a da do sada baš ništa nije riješeno nije pohvalno za hrvatske institucije. Ono što ove žene žele jest da pravda bude zadovoljena, pa makar i nakon 20 godina, te da im se prizna status stradalnica Domovinskog rata.
Predrag Matić Fred, ministar branitelja, kao vukovarski branitelj proveo je devet mjeseci u tri različita srpska logora. “Preživio sam mnoge traume. No, najveća trauma bili su mi krici žena u logorima. Silovanja nisam vidio osobno, ali iz krikova tih žena nije bilo teško zamisliti što im se događalo. Ono što su žene sada, ovdje ispričale, samo možemo zamisliti kako im je to bilo držati u sebi 20 godina. U ovih 20 godina nije učinjeno dovoljno. Zakoni su suhoparni i surovi, ali radimo na tome da ih promijenimo” – rekao je Predrag Matić Fred.
Ministar Matić istaknuo je i kako je PTSP zloupotrebljen, no da, nažalost, zakon to odobrava, te da je malo žena kojima je trauma iz rata priznata. Naveo je i kako su braniteljice zaštićene (valjda zakonom op.a.). Međutim, danas u javnosti također ne znamo kako je bilo braniteljicama tijekom Domovinskog rata niti kakve su one traume prolazile.
Prema riječima ministra Matića, hrvatski zakon o žrtvama rata najvjerojatnije će se mijenjati po slovenskom modelu koji se u Sloveniji primjenjuje od 2004. godine. Prema slovenskom zakonu žrtve rata imaju pravo na novčanu naknadu, stambeno zbrinjavanje i priznavanje radnog staža u dvostrukom trajanju.
Ministar branitelja svoje je izlaganje završio riječima: “Rat je završio, ali ratni zločini nisu. Tko god je počinio ratni zločin, mora odgovarati.”
Predstavnik Državnog odvjetništva Davor Petričevića i predstavnica Ministarstva pravosuđa Tatjana Vučetić priznaju da do sada nije dovoljno učinjeno po pitanju žrtava seksualnog nasilja. Međutim, “nismo znali” nije dovoljno reći. Do sada je formirano sedam odjela za organiziranje i pružanje podrške žrtvama pri županijskim sudovima i to u: Osijeku, Rijeci, Sisku, Splitu, Vukovaru, Zagrebu i Zadru koji pružaju emocionalnu podršku svjedocima i žrtvama. Odjeli su formirani uz potporu UNDP-a za Hrvatsku u suradnji s Ministarstvom pravosuđa.
Posebna gošća skupa bila je Eve Ensler, autorica Vagininih monologa i kreatorica V-day – globalnog pokreta za zaustavljanje nasilja nad ženama i djevojkama koja je između ostalog rekla: “Dirnuta sam današnjim pričama žena. Zahvaljujem pričama žena iz rata s područja ex Jugoslavije koje su promijenile moj život. Nisam mogla zamisliti da se tako nešto događa na kraju 20. stoljeća. Život jedne žene je život svih nas. Nama nisu potrebni suhoparni zakoni – nama je potreban zakon ljudskosti. Možemo promijeniti zakone, ali bit je duša – bijes, bol, krici – oni ulaze u cijelo naše biće. Da bi se moglo pomoći žrtvama nisu toliko bitni zakoni, možemo nešto učiniti i bez zakona – možemo razgovarati, možemo pokazati razumijevanje i pitati žene što žele. Problem je u društvu: društvo marginalizira žrtve. Marginaliziraju se problemi, poput: srama, tuge, krivice, nerazumijevanja itd. Ove hrabre žene su u najgorim trenucima mislile na svoje bližnje: na muževe, na djecu, na roditelje. Ja plačem svaki dan za sve žene žrtve seksualnih zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i cijelom svijetu, plačem i nije me sram to reći.”
Ovaj okrugli stol samo je početak dijaloga o žrtvama seksualnog nasilja tijekom Domovinskog rata koji se svakako mora nastaviti dalje.
