Na dan planeta Zemlje, u Parku Bundek posađeno je 400 stabala. Ovim se događajem odala počast 400 žena koje su tragično izgubile živote u Hrvatskoj, u posljednjih 20 godina. Ceremoniji su prisustvovali istaknuti članovi zajednice, uključujući gradonačelnika Tomislava Tomaševića, Danijelu Stanojević, Radu Borić i Sanju Sarnavku. Uz ostala stabla, posađene su i četiri sadnice Javora mliječnog, simbolizirajući novi početak i nadu.
„Žrtve femicida me uvijek ostavljaju bez riječi. Neke zakonske inicijative su pokrenute, ali to nije dovoljno jer je i dalje nasilje nad ženama duboko ukorijenjeno ne samo u naše društvo, ali isto tako i u naše društvo. Dok god imamo neravnopravnost između muškaraca i žena, imat ćemo, na žalost, i rodno uvjetovano nasilje. Nadam se da ovim povodom nećemo morati posaditi više nijedno novo stablo na ovom mjestu“, rekao je gradonačelnik Tomislav Tomašević uoči sadnje stabala.
Njome je Park Bundek proglašen mjestom sjećanja, stvarajući prostor gdje se priroda i sjećanje spajaju, te potičući razvoj društva usmjerenog ka suzbijanju nasilja nad ženama.
UN Women agencija objavila je rodnu analizu utjecaja rata u Gazi na ključne usluge za zdravlje, sigurnost i dostojanstvo žena i djevojčica.
Prema njihovim procjenama, više od 10 000 žena je ubijeno. Među njima je i oko 6000 majki, iza kojih je ostalo oko 19 000 djece. Žene koje su preživjele su raseljene, udovice i suočene su s gladi. Više od milijun žena i djevojaka u Gazi gotovo da nemaju hrane, nemaju pristup pitkoj vodi, kupaonicama, toaletima ili higijenskim ulošcima. Uz to, bolesti se šire usred nehumanih uvjeta života.
Od početka rata u Gazi, UN Women dokumentira iskustva žena u Gazi u seriji rodnih analiza i upozorenja. Ona se bave različitim aspektima utjecaja rata na živote žena i djevojaka, uključujući hranu, vodu, sklonište, zdravlje i zaštitu. Novi izvještaj je posljednji u ovoj seriji. Fokusira se na pristup pitkoj vodi, sanitarijama i higijeni. Upravo to su sastavnice zdravlja, dostojanstva, sigurnosti i privatnosti žena.
“Vodeći se najboljom tradicijom razvijenih demokracija, ustaljenim praksama LGBTQ pokreta, a u prvom redu boljitkom i svekolikim napretkom hrvatske LGBTQ zajednice, Organizacijski odbor ovogodišnje Povorke ponosa jednoglasno je odlučio objaviti Prajdov predizborni LGBT kompas, po uzoru na slične predizborne smjerokaze koje izrađuju i druge organizacije”, poručili su iz Zagreb Pridea.
Kompas, naime, sadržava javno predstavljanje LGBT kandidata i kandidatkinja, različitih svjetonazora i pripadnika/ica različitih stranaka. Nakon toga, objavili su na svojim stranicama i podatke o seksualnom identitetu svih članova Vlade Republike Hrvatske, u tzv. tehničkom mandatu.
S obzirom na to da nije postojala dozvola dijela kandidata i kandidatkinja za tu objavu, a i zbog načina na koji je objavljena – ne prestaju se nizati reakcije civilnog društva.
Reakcija 16 vodećih hrvatskih LGBTIQ+ organizacija
Tako su Dugine obitelji, sa 16 vodećih hrvatskih LGBTIQ+ organizacija poslale priopćenje u kojem se javno ograđuju od nedavnih akcija Zagreb Pridea. Posebice od objave tzv. LGBT izbornog kompasa koji je neovlašteno otkrio seksualni identitet pojedinaca bez njihovog pristanka.
“Nažalost, inicijative poput LGBT izbornog kompasa propustile su priliku za pružanje korisnih informacija za informirano glasanje i svele cijeli proces na površnu i vrlo plitku online kampanju. Takve akcije ne samo da narušavaju integritet naše zajednice već i smanjuju mogućnost da njezini članovi i članice donesu promišljene odluke koje će utjecati na njihovu budućnost u idućim godinama”, stoji u priopćenju.
Naglašavaju i da prisilno otkrivanje identiteta nije samo kršenje privatnosti, već se radi o duboko etičkom pitanju s ozbiljnim implikacijama.
“Osim što može trajno narušiti mentalno zdravlje pojedinca, prisilno autanje može destabilizirati obiteljske odnose i ugroziti osobnu sigurnost. Akcije poput ove često gledaju na osobe samo kroz vrlo pojednostavljenu prizmu njihovog LGBTIQ+ identiteta, ignorirajući njihovu kompleksnu osobnost i profesionalni identitet”, kazali su.
Smatraju i da organizacije koje zastupaju prava LGBTIQ+ osoba imaju ključnu ulogu u pružanju podrške i stvaranju sigurnog prostora za svakoga. Naglasili su i da njihova uloga nije forsiranje autanja. Njihova uloga je omogućavanje okruženja u kojem svaka osoba samostalno može kontrolirati svoj proces otkrivanja identiteta.
“Važno je dublje razumjeti zašto pitanje izlaska iz ormara danas u Hrvatskoj i dalje predstavlja izazov. Socijalne norme, kulturološka očekivanja i postojeći zakonski okviri često oblikuju percepciju LGBTIQ+ identiteta, stvarajući barijere koje otežavaju ili usporavaju proces autanja. Rad na stvaranju sigurnog okruženja, gdje svaka osoba može živjeti autentično i bez straha od osude ili prisile, ključan je za napredak cijelog društva”, stoji u priopćenju.
Isto tako navode: “Organizacije koje zastupaju prava LGBTIQ+ osoba trebaju biti predvodnici u stvaranju sigurnih prostora i omogućavanju okruženja u kojem svatko može samostalno kontrolirati svoj identitet. Stoga pozivamo na odgovorno ponašanje koje promiče razumijevanje i podršku unutar zajednice, a ne stigmatizaciju i prisilu.“
Rodni identitet nije isto što i rodno izražavanje
Tijekom vikenda, zasebno su se ogradili od LGBT kompasa i Iskorak i kolekTIRV.
“Zgroženi smo prisilnim autanjem političara u javnom prostoru od organizacije Zagreb Pridea, a brine nas i generalizacija kojom se vode u pripisivanju određenog identiteta osobama, seksualna orijentacija nije posjećivanje određenih klubova ili aplikacija i to nas ne čini gej ili strejt osobom, a važno nam je spomenuti i da to nisu jedine dvije seksualne orijentacije kako se u javnom prostoru ovih dana izlaže. Isto kao što nas određena rodna ekspresija ne čini cis ili trans* osobom jer rodni identitet nije isto što i rodno izražavanje”, poručili su iz kolekTIRV-a.
Zajedničko priopćenje potpisuju: Ponosni Zagreb, kolekTIRV, Iskorak, Dugine obitelji, Zbeletron, K-zona, Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“, LeZbor, Qsport Zagreb, House of Flamingo, Proces Pula, ZaPravo, Centar za građanske inicijative Poreč, Grof Darkula, Drum’nbijes, Neurodivergent Nights.
Poljski restriktivni zakon o pobačaju možda bi se mogao i promijeniti. Naime, poljski parlament je u petak uputio četiri odvojena prijedloga o liberalizaciji zakona o pobačaju posebnom dvostranačkom odboru na razmatranje. Time će, prvi put od 1996. godine, prijedlozi zakona koji se tiču legalizacije i dekriminalizacije pobačaja ići u sljedeću fazu zakonodavnog razmatranja.
Prema dva prijedloga dopustili bi se prekidi trudnoće bez ograničenja do 12. tjedna trudnoće. Treći prijedlog ukida kazne za pobačaj. Četvrti prijedlog predlaže pravo na pobačaj u slučajevima fetalnih abnormalnosti. Zadnji prijedlog bi značilo povratak na regulative koje su postojale prije 2021. godine, kada su u Poljskoj na snagu stupile izmjene zakona kojim je pobačaj gotovo u potpunosti zabranjen.
Prema postojećem zakonu, pobačaj je legalan samo u slučaju silovanja, incesta ili opasnosti po zdravlje ili život žene. No, do novih restrikcija, većina legalnih pobačaja u Poljskoj (više od 90% u 2019. godini) bili su rezultat fetalnih abnormalnosti. To u praksi znači da je trenutno pobačaj u toj zemlji gotovo potpuno zabranjen.
Poljske aktivistkinje spremne na sve izazove
Iako ovakva vijest donosi određenu dozu nade i optimizma, put do sigurnog i dostupnog pobačaja u Poljskoj će biti izazovan. Ne zna se koliko će trajati rasprava o predloženim izmjenama zakona, no poljske aktivistkinje će se nastaviti boriti.
“Obećavamo da ćemo se snažno suprotstaviti bilo kakvim pokušajima potkopavanja našeg cilja, nepokolebljivo zagovarajući da pobačaj bude legalan, siguran i dostupan unutar poljskog zdravstvenog sustava, u skladu s međunarodnim standardima”, poručuju iz centralno i istočno europske mreže za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava ASTRA.
Istovremeno, Europski parlament je prošli tjedan usvojio rezoluciju o uključivanju prava na pobačaj u Povelju EU o temeljnim pravima. 336 zastupnika/ca glasalo je za, 163 protiv, a 39 je bilo suzdržano.
Recentne izjave Mostovih predstavnika/ica na debatama N1 televizije po pitanju pobačaja, postavile su pitanje kakvi su stavovi unutar Mosta prema pobačaju. Odlučile smo provjeriti izjave nekoliko isturenih predstavnika/ica te stranke.
Debata „Ljudska prava i društvena pitanja“
U debati koja se održala 08. travnja na N1 televiziji, Marija Selak Raspudić (MOST) je komentirala Zakon o medicinskom postupku prekida trudnoće. Za početak je kazala da trenutni prijedlozi SDP-a i Možemo! nisu adekvatni. Kao temeljne problema postojećeg zakona navodi dva ključna problema. Prvi je medikamentozni prekid trudnoće „koji se ne događa samo zato što netko želi namjerno prekinuti trudnoću nego i u slučajevima kad netko mora iz medicinski opravdanih razloga prekinuti trudnoću“, a stari zakon ne prepoznaje taj tip prekida trudnoće. „Zbog čega danas kada se on odvija u zdravstvenim ustanovama dijelom, a drugim dijelom kod kuće, naši su zdravstveni djelatnici u jednom tipu prekršaja“, dodala je.
Kao drugi, za koji smatra da je problematičniji, navodi prekide trudnoće iz medicinski opravdanih razloga nakon otprilike 22. tjedna trudnoće „gdje je jako teško povući tu granicu između toga što ugrožava doista život žene i što je nespojivo sa životom kada se radi o tom djetetu“. Smatra da je tu problem što su se mnoge stvari s razvojem medicine promijenile. Tu navodi Downov sindrom zbog kojeg se nekad prekidala trudnoća. Zaključila je izlaganje time da je oko ovog pitanja nužna šira rasprava.
Na kraju debate postavljena su brza pitanja svim kandidatkinjama. Jedno je glasilo „Smatrate li da je pobačaj temeljno pravo i odluka žene?“. Selak Raspudić je odgovorila DA.
Debata „Zdravstvo“
Na istoj televiziji 10. travnja se održala nova debata na temu zdravstva, na kojoj je ispred Mosta sudjelovao Trpimir Goluža. Jedno od pitanja je bilo treba li liječnicima dozvoliti priziv savjesti i treba li abortus biti besplatan i dostupan u svakoj bolnici.
„Priziv savjesti je nešto što postoji u svim uređenih društvenim sustavima u zapadno europskim zemljama. Kao takav važno je da postoji“, kazao je Goluža. Uz to, Goluža smatra da priziv savjesti omogućuje profesionalcima da zadrže vlastiti integritet dok donose najsloženije i najteže moralne i etičke odluke.
Što se tiče pobačaja, smatra da će se svi složiti, da je pobačaj na neki način najveći sunovrat svakog čovjeka pojedinačno. Dodao je da nije za to da se u Ustav unosi pravo na pobačaj u smislu besplatnog pobačaja. „Smatram da nije potrebno da bude besplatan, a što se tiče dostupnosti pobačaja, pobačaj treba biti dostupan na onoj razini koju garantira određeni zakon u Republici Hrvatskoj“, kazao je Goluža.
Kasnije mu je Ivana Kekin uputila pitanje: „Da ste u prilici, da ste u većini, kakav biste zakon o dostupnosti pobačaja u Hrvatskoj donijeli? Da li bi on ostao dostupan hrvatskim ženama do 10. tjedna trudnoće?“
Kazao je da se treba odmaknuti od senzacionalizma kakav prati pitanje pobačaja. „Učinio bi sve da ohrabrim žene koje su u dilemi da li da obave pobačaj ili ne. Prije toga bi učinio sve da se educiraju sve osobe koje, da znaju što zapravo znači pobačaj, koji je to rizik i za zdravlje, da to nije nešto što se može ad hoc donijeti odluka. Što se tiče samog pobačaja, on je trenutno u Hrvatskoj dozvoljen u specifičnim uvjetima. Znači imamo do 10. tjedna trudnoće, žena može obaviti pobačaj bez ikakve medicinske indikacije. U slučaju da postoji medicinska indikacija, onda je taj pobačaj moguće obaviti i nakon 10. tjedna trudnoće i mislim da ta zakonska regulativa je sasvim dobra i da nju ne treba mijenjati.“
Ostali članovi Mosta i reakcije
Te su izjave, iako primarno izjava Marije Selak Raspudić, pobudile reakcije i medija i članova Mosta (1,2,3). Tako je Marin Miletić rekao da se ona krivo izrazila, što je – prema napisima Novog lista – za njih demantirala rekavši da je njen stav da je pobačaj odluka žene.
Rekla im je: „Moje je stajalište o kompleksnoj temi pobačaja poznato od mog ulaska u javni prostor. U toj debati na koju se kolega referira, postavljeno mi je jedno vrlo nespretno formulirano blic pitanje, na koje smo mogli odgovoriti samo s da ili ne. Sjećam se da se spominjalo i to je li pobačaj odluka žene, a moj je stav da jest.“
Dodala je da je jasno da smatra da život treba uvijek štiti. „Društvo mora stvoriti sve preduvjete kako do pobačaja ne bi dolazilo i nadam se da ćemo dugoročno pobačaj nadići kao takav“, zaključila je Selak Raspudić.
Marin Miletić je na svom Facebook profilu objavio video u kojem govori: „život vrijedi od začeća do naravne smrti i moramo podignuti razinu svijesti kod naroda, ali ne samo kod naroda, nego i kod političara gdje god oni bili i kome god pripadali… o vrijednosti života.“ Zaključno je naglasio važnost promicanja kulture života.
Nino Raspudić je, također (prema pisanju Faktografa 17. lipnja 2020. godine), gostujući na N1 televiziji, kazao da život počinje začećem i da se zalaže za zaštitu života od začeća. Uz to, dodao je „Pobačaj je ubojstvo. Taj nasilni prekid života je ubojstvo jer je jasno i po struci da život počinje začećem i život treba braniti. Ne znači to samo zabrana, mislim da treba ići proaktivno, da treba pomoći ženama“.
Posebno se zapleo po pitanju pobačaja u slučaju silovanja o čemu je tada pisao i Faktograf.
Program Mosta
Nakon praćenja različitih debata i istupa, Portal Vigilare poziva čitateljstvo da glasa za „pro-life“ kandidate i kandidatkinje na izborima. U svojoj analizi kažu da Most u svom programu nema ništa napisano o pravu na život za nerođene. Odlučile smo to provjeriti.
Pregledom izbornog programa MOST-a i Hrvatskih suverenista (urednica Marija Selak Raspudić) uočile smo da u njemu nije adresirano pitanje pobačaja ili medicinskog prekida trudnoće. Cjelokupni program smo pretraživale korištenjem ključnih riječi “pobačaj”, “trudnoća”, “prekid” i “život”.U potpunosti smo iščitale sekciju devet pod nazivom “Dostupnost i održivost zdravstvenih usluga”. Ovo ukazuje na nastavak prakse neizjašnjavanja MOST-a o pitanju pobačaja u programskim dokumentima. I u političkoj Deklaraciji iz 2022. godine, koja trenutno nije dostupna, o ovoj temi se nije progovaralo, već se podržalo „slobodu prava na priziv savjesti“ te se istaknula „nepovredivost života“. O tome su izvijestili neki mediji (1,2), a to je potvrdio i Nikola Grmoja u intervjuu za N1. Vezano uz potonje, valja napomenuti da u aktualnom izbornom programu MOST-a i Hrvatskih suverenista nisu spominjani ni pojmovi nepovredivosti života te priziva savjesti.
Ne postoji jasan stav
Iz svega navedenog, iako nismo provjerili sve stavove predstavnika ove političke stranke, zaključujemo da su stavovi predstavnika MOST-a po pitanju pobačaja različiti. Uz to, u programskim dokumentima MOST-a nije navedeno jasno zauzimanje stava stranke kada pričamo o pobačaju.
*Dopuna 24. travanj:Marija Selak Raspudić, gostujući u emisiji “Sistematski” (10. travanj), komentirajući mogućnost referenduma o pobačaju je izjavila: “…istodobno imamo strašnu opasnost koja se nadvila nad nama, da će se pobačaj zabraniti, premda dvije trećine glasača koji će oživotvoriti svoju volju kroz demokraciju je protiv toga. Voljela bih znati kako to jedno, po osnovnim načelima logike, može proizlaziti iz drugog.” Kasnije je rekla da nikada nije rekla da pravo na pobačaj treba reducirati. Na pitanje treba li ga u Hrvatskoj reducirati izjavila je: “Trenutno je zakonom dozvoljen i legalan pobačaj, a on je dostupan u društvu i na način da može cijela ustanova imati priziv savjesti. A ako ima cijela ustanova priziv savjesti onda imate jednu drugu zakonsku mogućnost, a to je da unajmite (pod navodnicima) osobu iz neke druge ustanove koja će doći i obaviti taj zahvat. Ono za što se osobno zalažem – je za to da mi imamo specijalizirane, to je praksa u većini zapadnih zemalja i to će vam reći ginekolozi i stručnjaci, da imamo specijalizirane ustanove koje će, ukoliko je taj pobačaj dozvoljen, obavljati pobačaj. On ne mora biti dostupan u svakoj bolnici nego treba biti zakonski, ako je on dostupan – mogu i postojati određene ustanove specijalizirane za to. Ja sam javno više puta rekla svoj stav o ovoj temi. Smatram da bi puno više trebali govoriti o zaštiti života i svim onim mehanizmima koje ćemo iskoristiti i koje imamo u društvu, zato i imamo cijeli niz demografskih mjera, da pobačaj kao takav nadiđemo.” Dodala je da je njen stav da život počinje začećem te da imamo dostupnu medicinsku dijagnostiku koja može pratiti život od začeća. I da bi pobačaj dugoročno trebalo eliminirati, kao i da je medicinski induciran pobačaj “druga stvar”.
Dodatno, na press konferenciji za medije 24. travnja (nakon izlaska iz Mosta) rekla je: “I ja mislim da se život treba štititi, pitanje je načina na koje se štiti. Ja mislim da zabrana pobačaja nije rješenje.“
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Kao i u svakom izbornom ciklusu, Državno izborno povjerenstvo (DIP) objavilo je pravovaljane kandidacijske liste u 11 izbornih jedinica za izbore za Hrvatski sabor. Oni će se održati 17. travnja ove godine.
U svojim službenim statistikama DIP je objavio da je ukupno na svim listama, u svim izbornim jedinicama, kandidirano 57.91% muških i 42.09% ženskih kandidata/inja, od čega je 9.68% muškaraca i 8.98% žena mlađih od 30 godina. Ukupno 32 liste od 165 nisu zadovoljile zakonsku kvotu od 40% kandidatkinja podzastupljenog spola. DIP je objavio statistiku spolne zastupljenosti predloženih kandidata/inja na listama odnosno (ne)zadovoljenosti kvote od 40% po izbornim jedinicama i po predlagateljima.
Za potrebe ove analize fokusirale smo se na liste stranaka i koalicija koje po anketnim procjenama imaju šanse prijeći izborni prag i osvojiti mandate u sljedećem sazivu Hrvatskog Sabora – Domovinski pokret i partneri, HDZ i partneri, MOST i partneri, Možemo! i partneri te Koalicija Rijeke pravde.
Analizirale smo:
Je li zadovoljena kvota od minimalno 40% žena na listama
Nalaze li se žene na višim mjestima lista (1. – 7.) ili na nižim mjestima (8. – 14.)
Koliko ima nositeljica lista tj. žena na prvom mjestu na listi
Je li na listama postignut rodni paritet tj. 50% zastupljenosti oba spola
Je li pri sastavljanju lista korišten tzv. ZIP sustav tj. naizmjenično pozicioniranje oba spola na listama (jedan muškarac – jedna žena ili jedna žena – jedan muškarac)
Koliko je ženskih osoba do 30 godina kandidirano u odnosu na muške osobe do 30 godina
Domovinski pokret i partneri
Domovinski pokret i partneri predložili su pravovaljane kandidacijske liste u 10 izbornih jedinica. Na njima imaju ukupno 54 ili 38.57% žena. Žene uglavnom raspoređuju na nižim mjestima na listama, osim u tri izborne jedinice (V., VIII. i X.).U tom smislu, ističe se VIII. Izborna jedinica gdje su na višim mjestima liste sve žene, osim na prvom, a to je ujedno i jedina izborna jedinica u kojoj je postignut rodni paritet. Najmanje žena, samo tri, imaju na listi u II. Izbornoj jedinici. Pri slaganju lista nije korišten ZIP sustav.U četiri izborne jedinice (II.,IV.,V. i VI.) nisu zadovoljili zakonsku kvotu od minimalno 40% žena. To znači da bi trebali platiti prekršajnu kaznu u iznosu od 26.544 eura. Niti u jednoj izbornoj jedinici nemaju nositeljicu liste. Na svojim listama kandidirali su 5% ili sedam muških osoba mlađih od 30 godina i 0.71% ili jednu žensku osobu.
HDZ i partneri
HDZ i partneri kandidirali su ukupno 39 ili 25.33% žena na svojim kandidacijskim listama koje su pravovaljano predložili u 11 izbornih jedinica. Žene se u osam izbornih jedinica nalaze na nižem dijelu liste. Na višim mjestima lista u nekim izbornim jedinicama nemaju nijednu ženu (II., VI.), dok u ostalima imaju 1, 2 ili 3. Kvotu od 40% žena su zadovoljili samo u dvije izborne jedinice (VII. i XI.). To znači da bi zbog kršenja zakonskih odredbi trebali platiti iznos od 59.724 eura. Najmanje žena, samo dvije, imaju na listama u IV. I IX. izbornoj jedinici. S druge strane, u jednoj, VII. izbornoj jedinici postignut je rodni paritet. Liste im, posljedično, nisu slagane korištenjem ZIP sustava, a niti na jednoj listi nemaju nositeljicu. Što se tiče osoba mlađih od 30 godina, na listama imaju 0.65% ili jednog muškarca i nijednu ženu.
MOST i partneri
MOST i partneri predložili su pravovaljane kandidacijske liste u 11 izbornih jedinica i na njima su kandidirali ukupno 68 ili 44.16% žena. Što se tiče rasporeda žena na listama, u šest izbornih jedinica ih raspoređuju na višim dijelovima liste (I., II., IV.) ili ravnomjerno na višim i nižim dijelovima lista (III., VIII. i XI.). U preostalih pet (V., VI., VII., IX., X.) više se žena nalaze na nižim mjestima. U ovom kontekstu, najnepovoljnija za žene je X. izborna jedinica u kojoj imaju samo jednu na višim mjestima.
U svim izbornim jedinicama poštovali su odredbu o kvotama i kandidirali minimalno 40% žena. U dvije izborne jedinice (I. i II.) postigli su rodni paritet, a u preostalima su kandidirali šest ili 42.86% žena. Pri slaganju lista, ZIP sustav su koristili samo u jednoj, i to I. izbornoj jedinici, u kojoj imaju i jedinu nositeljicu liste. Na listama su kandidirali najviše osoba mlađih od 30 godina – 8.44% ili trinaest muških i 5.84% ili devet ženskih osoba.
Možemo! i partneri
Možemo! i partneri predložili su pravovaljane kandidacijske liste u 11 izbornih jedinica. Jedini imaju kandidirano više žena nego muškaraca na svojim listama, ukupno 79 ili 53.74% žena. Na svim listama žene im se nalaze na višim mjestima (I., III., IV., VIII., X. i XI.) ili su ravnomjerno raspoređene po listi (II., V., VI. I IX.), osim u jednoj izbornoj jedinici (VII.) gdje imaju pet žena na nižim mjestima i četiri na višim. U svim izbornim jedinicama, osim u VI., imaju minimalno četiri žene na prvih sedam mjesta liste. U osam izbornih jedinica (I., II., IV., V., VII., VIII., IX. i XI.) imaju nositeljice lista.
ZIP sustav nije dosljedno korišten pri slaganju izbornih lista. Rodni paritet postignut je u dvije izborne jedinice (IV. i VIII.). U sedam izbornih jedinica kandidirali su više žena nego muškaraca – osam žena ili 57.14% imaju u šest izbornih jedinica (II., III., V., IX., X. i XI.), a devet žena ili 64.29% imaju u jednoj, i to VII. izbornoj jedinici. U preostale dvije (I. i VI.) kandidirali su šest ili 42.86% žena. Posljedično, u svim izbornim jedinicama su kandidirali minimalno 40% žena.
U službenim statistikama DIP-a navedeno je da jedna lista ovih predlagatelja ne zadovoljava zakonske odredbe o kvotama te pretpostavljamo da se radi o VII. izbornoj jedinici gdje nije kandidirano minimalnih 40% muškaraca, nego njih pet ili 35.71%. Navedeno bi značilo da zbog nepoštivanja zakonskih odredbi o kvotama moraju platiti kazne u iznosu od 6636 eura. Na svojim listama kandidirali su 4.76% ili sedam muškaraca mlađih od 30 godina i 3.40% ili pet žena.
Koalicija Rijeke pravde (SDP i partneri)
Koalicija Rijeke pravde predvođena SDP-om kandidirala je ukupno 68 ili 48.57% žena na pravovaljano predloženim kandidacijskim listama u 10 izbornih jedinica. Što se tiče rasporeda žena po mjestima na listama, u četiri izborne jedinice (I., II., III. I VII.) imaju više žena na višem dijelu lista, u dvije (V. i VIII.) ih ravnomjerno raspoređuju na višim i nižim mjestima, dok u četiri izborne jedinice (IV., VI., IX. i X.) više žena imaju na nižim nego na višim mjestima na listi. U svim izbornim jedinicama poštovana je kvota od minimalno 40% žena.
U šest izbornih jedinica (I., II., III., IV., VI. i IX.) postignut je rodni paritet, u jednoj (X.) imaju više žena, i to osam ili 57.14%, dok u preostale tri (V., VII. i VIII.) na listama imaju šest ili 42.86% žena. Pri slaganju lista ZIP sustav je dosljedno korišten u jednoj, V. izbornoj jedinici. U dvije izborne jedinice (VII. i IX.) imaju nositeljice liste. Na listama su kandidirali 1.43% ili dvije muške osobe mlađe od 30. godina i 2.14% ili tri ženske.
Ukupni zbir
Ukupno su analizirane stranke i koalicije kandidirale 735 osoba od čega 308 ili 41.9% žena i 427 ili 58.1% muškaraca. Osoba mlađih od 30 godina kandidirali su 48 od čega 30 ili 4.08% muškaraca i 18 ili 2.45% žena. Što se tiče izbornih jedinica, najviše žena su kandidirali u VII. izbornoj jedinici i to njih 34 ili 48.57%, a najmanje u VI. izbornoj jedinici, njih 26 ili 37.14%.
Iako su analizirane stranke ukupno kandidirale 41.90% žena na svojim listama, među njima postoje znatne razlike. Tako HDZ ne poštuje zakonsku kvotu u devet izbornih jedinica, a Domovinski pokret u četiri.Preostale stranke zadovoljile su kvotu od 40%, ali raspored žena na listama se razlikuje. Dok su žene na listama Možemo! uglavnom na višim mjestima ili ravnomjerno raspoređene po listama, koalicija Rijeke pravde u četiri izborne jedinice smješta žene na niža mjesta, a MOST u pet.
Što se tiče nositeljica lista, situacija je slična. Možemo! ih ima osam, Rijeke pravde dvije, MOST jednu, a Domovinski pokret i HDZ niti jednu. Žene i muškarci mlađi od 30 godina i dalje su zastupljene/i ispod 10%.
Imaju li žene jednake šanse kao muškarci ući u Sabor?
Navedeni podaci slični su onima iz 2020. godine kada smo, također, radile ovakvu analizu. Uzimajući navedeno u obzir, poprilično je jasno da žene nemaju jednak položaj niti jednake šanse kao muškarci u ovom izbornom procesu. Prvenstveno jer nisu uopće na listama ili nisu na prvim mjestima na listama. Također, nisu na višim pozicijama ili pozicijama na kojima imaju šanse ući u Sabor. Uz to, liste se uglavnom ne slažu koristeći rodni paritet i ZIP sustav kao principe ravnopravnosti. Pitanje je zašto su stranke odustale od principa rodne ravnopravnosti pri odabiru kandidata/kinja za liste, kao i zašto se odlučuju plaćati novčane kazne umjesto poštivati zakonske odredbe o kvotama?
Intencija kvota na izbornim listama jest osigurati zastupljenost žena na svim razinama vlasti te omogućiti ravnopravno sudjelovanje u političkom djelovanju. Međutim, dosadašnja izborna praksa nam pokazuje da će navedeno biti teže postići ako se propisuju novčane sankcije za nepoštivanje zakonskih odredaba umjesto da sankcija bude odbacivanje lista koje ne zadovolje kvotu. Isto tako, ako uzmemo u obzir činjenicu da većina stranaka koje jesu zadovoljile kvotu, ne omogućuju jednake šanse ženama na listama i u izbornom procesu, pa postavlja se pitanje smisla ovakve zakonske odredbe o kvotama.
Kako se već liste trenutno ne odbacuju, možda bi bilo bolje kao zakonsku posebnu mjeru propisati minimalnu zastupljenost od 40 posto podzastupljenog spola u predstavničkim tijelima, na svim razinama vlasti.
Kao i u svim dosadašnjim izbornim procesima, zaključujemo da smo još uvijek daleko od postizanja načela ravnopravnosti u hrvatskoj politici.
