Započeo projekt ‘Drugo lice invalidnosti’

Udruga Visoki jablani i Mreža udruga osoba s invaliditetom Dalmacija započeli su s provedbom projekta Drugo lice invalidnosti. Kroz projekt će biti educirano 15 osoba s invaliditetom, a koji će kasnije biti edukatori drugih kako bi se širila slika o potrebi veće zaposlenosti osoba s invaliditetom.

Kako bi se unaprijedilo zapošljavanje osoba s invaliditetom, prvenstveno je važno utjecati na poslodavce/kinje i podizanju njihove svijesti kako bi se odlučili zaposliti ih te pružiti podršku ovim osobama na tržištu rada. 

– Naša je zadaća podići razinu razmišljanja kod poslodavaca/kinja o osobama s invaliditetom kao prilici koja će u njihovo poslovno okruženje donijeti jednu novu dimenziju shvaćanja životnih izazova. Kampanjom ćemo pokušati skrenuti pozornost u zajednici na sva ograničenja koja treba ukloniti kako bi osobama s invaliditetom osigurali sadržaje u kojima će maksimalno razviti svoje talente i steći ono najvažnije, ekonomsku slobodu. Biti integriran/e u zajednicu, biti odgovoran/e član/ica te zajednice izazov je svakog društva i kao takvi moramo najprije biti u stanju u osobama s invaliditetom prepoznati vrijednosti koje nas osnažuju, oplemenjuju, jednostavno, koje nas čine boljom osobom – ističe Ante Raos, predsjednik MUOSID-a dodavši kako su prve aktivnosti stvaranje i izrade planova i točnih termina te podjela zaduženja u provođenju predviđenih aktivnosti. 

Ovim se projektom želi podići javna i institucionalna svijest o vještinama i sposobnostima osoba s invaliditetom. Predviđene su i radionice kao i sudjelovanje predstavnika/ica institucija vlasti i poslodavaca. U planu je i snimanje i prikazivanje promotivnih filmova s osobama kojima invalidnost nije barijera već nadahnuće za stvaranje novih sadržaja u kojima se prepoznaju kao odvažne osobe. 

‘Današnjim društvom upravljaju banke, a ljudi su postali roba’

U okviru ciklusa “U ženskom društvu” održana je tribina (Ne)siguran ženski rad u prostorijama Kulturno informativnog centra. O novom zakonu o radu, prekarnom radu žena, osnivanju Ženske fronte za radna i socijalna prava te akcijama koje su poduzele i koje planiraju provesti, govorile su Jasna Petrović, koordinatorica ženskih sindikalnih grupa, Ena Knežević iz CESIa i Ivana Živković iz inicijative Za rad spremne.  

Jasna Petrović upoznala je okupljene s radom Ženske fronte te je naglasila kako su ju ženske udruge oformile kako bi spriječile pretvaranje Hrvatske u zemlju jeftine radne snage. Ciljevi fronte su senzibilizacija civilnih udruga i šire javnosti, identifikacija stanja radnih i socijalnih prava, zajednička akcija sindikata te lobiranje prema tvorcima politika. Jedno od glavnih područja aktiviranja jest borba protiv donošenja novog Zakona o radu koji je, smatra Petrović,  produžena ruka međunarodnog financijskog lobija. “Današnjim društvom upravljaju banke, a ljudi su postali roba”, zaključila je.

Ena Knežević osvrnula se na pravne aspekte ZORa te je naglasila da on dodatno pogađa žene čija su prava ionako nedovoljno zaštićena. On olakšava prekid radnog odnosa (uključujući lakši otkaz trudnicama), omogućava veću rasprostranjenost agencijskog rada i rada na određeno te zahtijeva radnika i radnicu koji za minimalnu plaću rade maksimalno. Zakon, također, dodatno fleksibilizira rad u zanimanjima u kojima su žene ionako većinska radna snaga. Time će one biti dovedene u poziciju ekonomske ovisnosti koja pogoduje širenju i dalje prisutnog velikog problema ekonomskog nasilja nad ženama.

{slika}Ivana Živković govorila je o akcijama koje su poduzete istaknuvši “Pozor – ZOR”  i “Tempiranu bombu”. Ustanovila je kako novi Zakon o radu fleksibilizira radno vrijeme što će za posljedicu imati da će građani i građanke izgubiti slobodu da raspolažu vlastitim slobodnim vremenom te će postati robovi i ropkinje. Također, smatra da ZOR neće otvoriti nova radna mjesta, stati na kraj radu na crno ili smanjiti udio sive ekonomije. Do prvog je čitanja, na kojem je i prošao, došao bez argumentirane javne rasprave te ne postoje dokazi da će on  donijeti pozitivne promjene našem društvu. Također, naglasila je kako je Europska komisija provela istraživanje u kojem je dokazano da je fleksibilizacija rada pridonijela daljnjem osiromašenju i raslojavanju društva.

Sve sudionice tribine suglasne su oko toga da novi ZOR ide na ruku poslodavaca te na štetu radnika i radnica ove zemlje. Uputile su Ministarstvu rada i mirovinskog sustava 35 amandmana na ZOR. Svi amandmani su odbijeni, pa su članice Ženske fronte odbile poziv Ministarstva na dijalog smatrajući ga neiskrenim. Također, najavile su da će i dalje ustrajati na izmjenama i dopunama ZOR te da su spremne tražiti ocjenu ustavnosti ukoliko se ne uspostavi nužan dijalog između sindikata i ministarstva.

 

Upišite združeni diplomski studij iz kulturne sociologije

Upišite studij kulturne sociologije u Hrvatskoj!

Jeste li zainteresirani/e za sociološke interpretacije kulture? Zanimaju li vas pitanja poput klase, roda, nacionalnosti i kulture? Ili možda vizualna kultura, kulturni mediji i kulturna inovacija? Zanima li vas globalizacija kulturne proizvodnje i potrošnje? Želite li provesti istraživanje o temama u području kulturne sociologije primjenom suvremenih teorijskih i metodoloških pristupa?

Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru otvorio je združeni diplomski studij iz kulturne sociologije u trajanju od dvije godine (4 semestra) koji se zajednički organizira sa Sveučilištem u Grazu (Austrija ), Sveučilištem u Trentu (Italija) i Masaryk Sveučilištem u Brnu ( Češka ).

Program je besplatan za studente/ice iz zemalja EU-a , a po završetku studija studenti/ice dobivaju zajedničku diplomu sva četiri partnerska sveučilišta . Nastava se održava na hrvatskom i engleskom jeziku. Od studenata/ica se očekuje da iskoriste mogućnosti stipendiranja koje nudi ugovor potpisan s partnerskim sveučilištima i provedu semestar na jednom od partnerskih institucija u Grazu, Trentu ili Brnu.

Posjetite web stranicu za više informacija o ovom studijskom programu.

Latinska Amerika = borba za jednakost

Povijest Južne Amerike ispisana je borbama za jednakost. Odraz je to društva u kojem je duboko ukorijenjena netolerancija i nepravda kojoj se čak niti u 21.stoljeću ne nazire kraj. O problematici i povijesti latinoameričkog društva razgovarala sam s Gabrielom Segal, profesoricom na fakultetu Arcadia u Glenside, Pennsylvania (SAD) gdje već više od 15 godina provodi edukaciju s ciljem da svojim studenticama/ma približi latinoameričku kulturu i osvijesti društvo o borbi za prava žena.

Gabriela je rođena u Buenos Airesu u Argentini, profesorica je španjolskog jezika, a u SAD-u živi već 23 godine. Posebnu edukaciju koju provodi na fakultetu uključuje teme o trgovanju ljudima, obiteljskom nasilju, ljudskim pravima, femicidu i latinoameričkim pokretima za pravo žena. Pohađaju je uglavnom djevojke u dobi između 19 i 21 godinu, iako se uvijek nađe i pokoji student. Njezina predavanja nisu klasična izlaganja o određenoj temi, već nastojanje da se razvije rasprava i razmišljanja o onome o čemu se govori. Često se događa da sami studenti/ce govore o svojim osobnim iskustvima ili temi vezano za iskustva svojih prijatelja/ica, obitelji koju imaju potrebu podijeliti. Tijekom ispovijesti mogu se čuti mnoga bolna iskustva nasilja, ali ne ističu da li su situacije osobne prirode ili se radi o drugoj osobi. Bez obzira na to, daju do znanja što misle, kroz što prolaze i što mogu učiniti da bi promijenile/i situaciju.

Iako su teme o kojima Gabriela govori raznolike, naglasak je na borbi za ženska prava, te  povijesnoj, zemljopisnoj, kulturalnoj i ekonomskoj situaciji žena u Latinskoj Americi. Govori o socijalnim pokretima u kojima su sudjelovale žene i kako su one utjecale na zajednicu u kojoj danas žive, te na nove generacije.

{slika}

Jedan od najvažnijih je onaj koji se odnosi na majke koje su se borile protiv trgovanja ljudima ‘Las madres de plaza de mayo’ (Majke sa Svibanjskog trga). Svibanjski trg u Buenos Airesu bio je polazište na kojem je započeo pokret koji je 70-tih godina obilježio Latinsku Ameriku. Gabriela im detaljno govori o nestancima te djece i kako su majke svojom upornošću uspjele dobiti neke odgovore koje su tražile u vezi svojih nestalih sinova, kćeri, unuka… O ulogama tih žena u povijesti, kao i o majkama u El Salvadoru i Čileu. Govori im i o mogućnostima koje imaju žene u politici i žene predsjednice u tzv. šovinisitičkoj Latinskoj Americi, femicidu i igri moći kroz spolove, tvornicama (maquilas) u vlasništvu SAD-a koje u Meksiku iskorištavaju ljude, ponajviše žene, te o nestajanju radnica iz istih tvornica. Sve te teme provlače se kroz nekoliko semestara u različitim formama poput dokumentarnih filmova, glazbu, te članaka na španjolskom i engleskom jeziku.

Uz sve već navedeno, postoji još mnogo ženskih pokreta koji su počeli još u davnoj povijesti Latinske Amerike počevši od ženske vojske tzv.Las Soldaderas Mexicanas’, prve žene na svijetu koje su sudjelovale u jednoj takvoj revoluciji. Zatim sestre Mirabal, simbol otpora diktaturi koje su bile ubijene od strane Trujilla, velikog diktatora Dominikanske republike. Dan njihove smrti obilježava se kao Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama. Jedno od prava koje žene i dalje traže je jednakost, mogućnost da dobivaju istu plaću kao i muškarci za isto radno mjesto, ali to je nešto što se još uvijek nije ostvarilo. Do danas ne postoji dovoljno jaki zakoni koji bi štitili žene u tom pogledu. Razlika između plaća muškaraca i žena u Južnoj Americi je golema, gotovo nedostižna za žene.

Iako se pitanje ljudskih prava i njegovo nepoštivanje ne vezuje samo za Latinsku Ameriku, već je stanje alarmantno u cijelome svijetu, neke situacije i dalje potresaju. Gabriela je spomenula slučaj od prije nekoliko tjedana kad su pronašli dvoje djece od devet i trinaest godina kako rade u jedno provinciji u Argentini. Zapošljavanje djece je ilegalno, ali još uvijek ima jako puno zemalja koje ih iskorištavaju. Jedan od najopasnijih poslova je rad u rudniku i velik broj djece je primorano raditi u njima. Ne radi se gotovo ništa da se prekine takvo iskorištavanje i kršenje ljudskih prava, i čini se kako po pitanju ljudskih prava u Južnoj Americi ostaje još jako puno posla.

Daljnjim istraživanjem došla sam do zaključka kako se u većini zemalja Latinske Amerike ne poštuje sloboda govora što mi je potvrdila i sama Gabriela. Kako navodi, korumpirana vlast ne želi da se saznaju određene stvari koje čine, manipuliraju medijima ili im prijete zatvaranjem i kontrolom. Postoje zemlje koje su fleksibilnije po pitanju slobode govora, dok druge nastoje kontrolirati i najmanju informaciju koja izlazi u javnost.

‘Zbog toga mi se sviđa razgovarati s ljudima, širiti informacije i svijest o problemima i saznati što se zaista događa. U SAD-u sam shvatila da se informacijama manipulira, katkad ne znam da li je nešto istina ili se radi o pretjerivanju. Ali narod, glas naroda je drugačiji’, zaključila je Gabriela.

Dotaknuvši se teme trgovanja ljudima, Gabriela je rekla kako je to tema koja svakodnevno puni stupce svih novina u Južnoj Americi. Postoje zemlje koje imaju strože zakone od drugih, ali je problem svejedno raširen u svim zemljama. Dominikanska republika ima puno problema po tom pitanju, a slijedi ju Meksiko, posebno grad Juarez u kojem već dugi niz godina krijumčare žene preko granice SAD-a i prodaju u roblje.

Trgovanje drogom u Meksiku povećalo je broj trgovanja ljudima i ubojstava žena. S obzirom na umiješanost vlasti u mnoge slučajeve, detaljno istraživanje se nikada ne provodi. Zabilježen je i velik broj slučajeva žena koje su dovedene iz Europe u SAD i koje se seksualno iskorištavaju ili tjeraju na prisilan rad. Južna Amerika ima visoko stopu nezaposlenosti mladih ljudi čime postaju laki plijen za trgovce ljudima. Obećaju da će im osigurati dobro plaćen posao u tvornicama, barovima i sličnim mjestima, a očajni ljudi povjeruju takvom scenariju. Kad dođu na mjesto “rada” shvate da ništa od obećanog nema, a tada više gotovo nema izlaza. Iskorištava se siromaštvo, nevinost i neznanje sirotinje i odvodi ih se u pakao.

‘Odlučila sam se posvetiti ovakvom tipu predavanja jer studenti nemaju znanje i svjesnost o onome što se događa. Vidjela sam potencijal u njima, potrebu da promijene neke stvari i mnogi to i čine. Neki su promijenili i karijeru da bi mogli biti glas onih ljudi koji su potlačeni, zanemareni i očajni. Za mene je to način da im pomognem, da širim informacije  među ljudima i naučim ih nešto o tim temama. Moj je zadatak kao profesorice da educiram ljude o temama za koje nisu znali niti da postoje i gledam kako pozitivno reagiraju na mogućnost pokretanja promjene u društvu. Gledati kako se stvari mijenjaju na bolje, iako sve još uvijek ide prilično sporo’, rekla je Gabriela Segal.

Dugačka je lista hrabrih i nevjerojatnih žena kojima možemo zahvaliti što danas imamo više prava nego što su ih žene imale nekada. Potrebno je koristiti mogućnosti i vrijeme u kojem živimo i odati priznanje svima koji su svojim trudom učinili da živimo u svijetu u kojem možemo podignuti glas, i boriti se za prava koja nam pripadaju. 

Tribina: terapija feminizmom

Mlade ste, nezaposleni, pripadate jednoj od (seksualnih, rodnih, klasnih, etničkih, nacionalnih) manjina? Neprestano vam govore da ljepota boli i košta, a vi na kraju mjeseca samo želite imati dovoljno novca za plaćanje režija? Slušate da su spolovi ravnopravni dok hodate ulicama uz maštovita dobacivanja na račun vašeg izgleda? Završile ste fakultete, a vaš šef samo želi znati planirate li djecu i kojem spolu navečer poželite laku noć? Bojite se autati kao feminist da vas društvo ne izopći? Sa svih strana slušate kako živjeti vlastiti život zbog onoga što imate između nogu? Dosta vam je svih onih pravila o tome kako biti pravi muškarac? Već su počela pitanja kad ćete se udati i koliko djece planirate?

Čestitamo! Vaša je dijagnoza odrastanje u sustavu zaraženim kapitalizmom u kombinaciji sa seksizmom i heteropatrijarhatom. Simptomi su sve samo ne bezopasni – nesigurni položaj žena na tržištu rada, homofobija, ulično uznemiravanje, stroga ženska i muška pravila ponašanja, govora i odrastanja…
Srećom, godinama usavršavana i u teoriji i praksi djelotvorna Terapija feminizmom ponudit će obrambene mehanizme za borbu protiv tih bolesti i odgovore na sljedeća pitanja: 
Čime se bavi feminizam danas? Je li on (i dalje) potreban? Uviđaju li feministkinje zaista neke bitne probleme? Zašto je potrebna rodna analiza novog prijedloga Zakona o radu? Koliko je tanka granica između komplimenta i seksualnog uznemiravanja? Može li se sustav rehabilitirati? 

Uspješnost terapije uvelike ovisi o doziranju: zato dođite na tribinu Feministička terapija u organizaciji LGBTIQ inicijative Filozofskog fakulteta AUT u četvrtak, 6.3.2014. u 20h u D6. Očekujemo vatrenu raspravu!

Gošće:

Ana Brakus (Libela, Zagreb Pride)
Barbara Perasović (HollaBack!) 
Ivana Živković (Za rad spremne)

Moderatorica: Anja Repalust

Zbog silovanja tijekom rata osuđeno 15 osoba

Zbog 57 slučajeva ratnog zločina silovanja u Hrvatskoj je dosad osuđeno 15 osoba, a od 1991. zbog ratnog zločina ukupno je osuđeno 608 osoba, pokazuju podaci Državnog odvjetništva, a prenosi HRT.

Silovanje ili drugo seksualno zlostavljanje, prema podacima MUP-a, tijekom Domovinskog rata počinjeno je nad 182 potencijalne žrtve.

Policija je došla do podataka o mogućim žrtvama nakon što je Državno odvjetništvo u suradnji s MUP-om i Ravnateljstvom policije dogovorilo koordinaciju u radu na tim predmetima. Podaci su, izvijestilo je Odvjetništvo, prikupljeni od Ministarstva branitelja i zdravstvenih ustanova, pri čemu su ostvareni kontakti s humanitarnim organizacijama i udrugama koje su pružale pomoć žrtvama Domovinskog rata. No dodatnim provjerama utvrđeno je da su neke od potencijalnih žrtava u međuvremenu umrle, a neke su osobe izjavile da nisu silovane ili su odbile mogućnost davanja iskaza.

Uz podatak iz svojih evidencija da je ratni zločin silovanjem sigurno počinjen na štetu 57 žrtava, pretežno žena, Državno odvjetništvo navodi da je u odnosu na 36 žrtava pokrenut kazneni postupak, a 15 poznatih počinitelja osuđeno je zbog silovanja.

U najvećem broju predmeta državna odvjetništva pokretala su postupke protiv pripadnika bivše JNA, teritorijalnih obrana te vojnih i paravojnih snaga tzv. Republike Srpske Krajine. Ti su predmeti obilježeni nedostupnošću okrivljenika, često i svjedoka, pa su u velikom broju podignute optužnice ili su donesene presude iako su okrivljenici izvan dosega hrvatskih pravosudnih tijela.

Pripadnici hrvatskih oružanih snaga gonjeni su u svim predmetima u kojima su prijavljeni poznati počinitelji i prikupljeni dokazi pa je kazneni postupak pokrenut protiv 112 osoba, a 44 su osuđene.