Neću da to uđe u Ustav!

U srijedu navečer na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održana je tribina pod nazivom Neću da to uđe u ustav čiji je fokus bio na osobama koje se osjećaju metom kampanje U ime obitelji. Tribinu su organizirali/e LGBTIQ inicijativa FFZG-a AUT, BRID (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju) i Centar za mirovne studije.

Govornici na tribini bili su Ivan Novosel iz Zagreb Pridea, Zoran Dominiković iz udruge Iskorak, Mario Kikaš iz inicijative Slobodni Filozofski i Dragan Zelić iz GONG-a, a moderirao je Goran Bosanac iz Centra za mirovne studije.

Zoran Dominiković upozorio je da manje sredine nisu informirane o stvarnim događajima, da nemaju adekvatnog načina informiranja i da će kampanjom Jednakost upravo krenuti u senzibiliziranje stanovnika i stanovnica manjih mjesta. Smatra da im cilj treba biti upoznavanje i stavljanje pojedinca i pojedinki u središte kako bi se putem njegove i njene priče doprlo do onih koji ne znaju, ne žele znati ili koji su protiv prava manjina, u prvom redu LGBT zajednica.

Ivan Novosel smatra da je prilagodba zakonima EU prije ulaska trebala obuhvatiti i rečenicu u Ustavu da se ne smije diskriminirati na temelju seksualne orijentacije, a kako je to izostalo, tako se danas nespremni susrećemo s inicijativom U ime obitelji.

Mario Kikaš napomenu je kako je najgore što veliki broj ljudi ignorira cijelu situaciju koja je proistekla iz socijalno-ekonomskih problema s kojima se susrećemo posljednjih godina.

Dragan Zelić iz GONG-a pita se tko stoji iza inicijative U ime obitelji, nije objavljeno tko to financira i tko to kupuje promjenu Ustava.

Na pitanje kako pristupiti pasivnim građanima i građankama te aktivirati ih da izađu na referendum  1. prosinca, Iskorak pokreće Ambasador program koji će uključiti volontere i volonterke koji/e će svojim bližnjima objasniti da je njihova dužnost da izađu i kažu ‘ne’ diskriminaciji manjine.

Sanja Juras iz udruge Kontra napomenula je da se Saborski odbor za ravnopravnost spolova ni Saborski odbor za ljudska prava i prava manjina neće očitovati u vezi referenduma.

Zaključak tribine bio je da je hrvatski narod homofoban i da voli oduzimati prava drugačijima, da je žalosno da moraju ‘moliti’ većinu da im osigura njihova prava i da će nastaviti s kampanjama o osvještavanju i 2. prosinca.

Ustavni sud u realnosti društvenog i pravnog poretka – (je li) mogao više?

Ustavni sud otklonio je, u mjeri u kojoj je to bilo Sudu moguće, niz opasnosti koje zjape iz pravne praznine referendumske regulative i neaktivnosti Sabora istovremeno trasirajući područje daljnjeg razvoja zakonske regulative u području ostvarenja i poštovanja prava na obiteljski život kako izvanbračnih, tako i istospolnih zajednica, smatra Sanja Barić, predstojnica Katedre za Ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci i vanjska članica saborskoga Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, koja u osvrtu za gong.hr na priopćenje Ustavnoga suda piše:

Iznimno važnim Priopćenjem Ustavni je sud RH danas razriješio dvojbe oko konkretnog referenduma, ali još važnije pružio je jasne odgovore na niz krucijalnih ustavnopravnih pitanja vezanih kako za referendum narodne inicijative općenito, tako i za pitanje pravnog tretmana obiteljskog života.

Po pitanju referenduma narodne inicijative izrijekom je utvrđeno da čak i kada se radi o ustavotvornim inicijativama, one također podliježu nadzoru od strane Ustavnog suda RH i to u svakom konkretnom slučaju. Dakle, Ustavni sud je jasno izrazio spremnost da nadzire svaku buduću takvu podnesenu inicijativu. U tom kontekstu, Sud je posebno istaknuo da je jedini ovlaštenik za pokretanje postupka nadzora sadržajne sukladnosti Hrvatski sabor, a u odnosu na konkretnu inicijativu, činjenicu da je Sabor istu pripustio na referendum donošenjem odluke o raspisivanju referenduma (i to sa 104 glasa za), Sud prihvaća kao ocjenu Sabora o ustavnosti ove inicijative i ne smatra potrebnim, ni shodnim ulaziti u njenu sadržajnu ocjenu.

Ipak, dodaje Sud, postoje vrednote u našem Ustavu, primarno u čl. 1. i 3., koje bi Sud zaštitio i samostalno reagirao bez obzira na postupanje Sabora. Budući da pravo na brak nije temeljna vrednota ustavnog poretka, što Ustavni sud obrazlaže između ostalog i pregledom relevantnog europskog pravnog okvira (Vijeće Europe – EKLJP i Europska Unija – PoveljaTP), u ovom slučaju ne treba intervenirati jer nije ugrožen tzv. ‘ustavni identitet države’ (odnosno nisu ‘narušena strukturalna obilježja hrvatske ustavne države’).

Nadalje, i još uvijek u kontekstu načelnih pitanja, Ustavni sud ističe da se referendumi ne mogu provoditi oko pitanja koja ne uvode ništa novo u pravni poredak: niti mijenjaju, niti brišu postojeće odredbe. Takvo ograničenje proizlazi iz ustanovljenih standarda dobre ustavne vladavine, a izražena su jasno i u mišljenju tzv. Venecijanske komisije u odnosu na Mađarsku (lipanj 2013.). Radi se o nedopustivosti tzv. ‘sistemske konstitucionalizacije’ zakonske materije (prenošenje u Ustav materije koja je inherentno zakonska) čime se izuzima iz nadzora ustavnosti određena materija i time narušava osnovno ustavnopravno načelo diobe vlasti. Mogućnost konstitucionalizacije iznimna je i odnosi se samo na uski krug pitanja koje se odnose na ‘duboka sociološka i kulturološka obilježja društva’. A o tome je ovdje upravo i riječ, stoga je referendumsko pitanje o ustavnoj definiciji braka dopustivo.

Ustavni sud je dodatno ponovno istaknuo nedostatnost pravne regulacije pitanja referenduma i ponovno naglasio dubinu i kvalitetu manjkavosti iste, podsjetivši Hrvatski sabor na svoju ‘odavno dospjelu’ obvezu donošenja provedbenih zakonskih propisa o ovoj materiju. U situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi, referendum će morati biti proveden neovisno o manjkavostima koje će, u hodu, u opsegu koji je to njemu moguć, popunjavati DIP.

S obzirom pak na konkretno pitanje, Ustavni sud nije ulazio u meritornu ocjenu, kako je rečeno, jer to nije bio u mogućnosti budući da Hrvatski sabor nije konzumirao takvu zakonsku mogućnost, a i izravno bi utjecalo na ustavnost odredbe čl. 5. Obiteljskog zakona, čiju ocjenu, po riječima Suda, još nitko nikada nije zatražio. Kako bilo, a to je i jedan od najvažnijih elemenata ovog Priopćenja, referendum o ustavnoj definiciji braka nije ujedno i referendum o pravu na poštivanje obiteljskog života. Obiteljski život je širi od definicije braka i obuhvaća i izvanbračne, i istospolne zajednice. Pozivajući se na relevantne pravorijeke Europskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ponavlja da je svaka država slobodna definirati brak po svojem shvaćanju, ali da istovremeno istospolni parovi imaju pravo na “pravnu zaštitu svog obiteljskog života.”

Navodeći brojčani pregled pravnog uređenja obiteljskog života istospolnih parova u državama članicama, Ustavni sud pokazuje da ‘Hrvatska pripada drugoj skupini europskih zemalja, to jest onima koje pravno priznaju i brak kao zajednicu dviju osoba različitog spola i alternativni način priznanja za istospolne parove (istospolnu zajednicu)’. Naglašava se ustavno pravo na spolni i rodni diverzitet te poštovanje osobnog i obiteljskog života, poštovanje ljudskog dostojanstva neovisno o spolu i rodu, kao trajne vrijednosti hrvatske ustavne države koje se nalaze pod izravnom zaštitom kako Ustavnog suda RH, tako i ESLJP.

Posebno je naglašano, i to valja osobito istaknuti, i citirati u cjelini: “S materijalnopravnog aspekta relevantno je to da Republika Hrvatska pravno priznaje i brak, i izvanbračnu zajednicu, i istospolnu zajednicu, i da je hrvatsko pravo danas usklađeno s europskim pravnim standardima kad je riječ o institutima braka i obiteljskog života. Ustavni sud na kraju smatra potrebnim istaknuti sljedeće: eventualna dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u Republici Hrvatskoj ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu svoga osobnog i obiteljskog života te svoga ljudskog dostojanstva”.

Ovo je Priopćenje jedno od povijesnih rješidbi Ustavnog suda RH. Realno, pravno utemeljeno, odgovorno, jasno, dalekosežnih posljedica, otklanjajući (u mjeri u kojoj je to bilo Sudu moguće) niz opasnosti koje zjape iz pravne praznine referendumske regulative i neaktivnosti Hrvatskog sabora. Ono je konačno i mjerodavno presjeklo sve pravne dvojbe oko konkretnog referendumskog pitanja utvrdivši što jest, a što nije doseg referendumskog pitanja. Odlučno prihvaćajući svoju ulogu zaštitnika ljudskih prava, ali i Ustava u cjelini, Ustavni je sud mapirao područje pod njegovom zaštitom, neovisno o djelovanju drugih subjekata u sustavu i pokazao da će temeljne vrijednosti i ‘ustavni identitet’ štititi u (pa i pred) svim eventualnim budućim narodnim inicijativama. Istovremeno, trasirano je i područje daljnjeg razvoja zakonske regulative u području ostvarenja i poštovanja prava na obiteljski život kako izvanbračnih, tako i istospolnih zajednica.

I na kraju, naglasila bih opće pravilo: kada se Ustavni sud RH oglasi, svatko (sva tijela i sve osobe), obvezni su poštivati rečeno. No, mnogo je važnije – a osobno to smatram suštinom ovog teksta – istaknuti ponovo kvalitetu ovog Priopćenja koje uspješno određuje granice dopustivog djelovanja Ustavnog suda RH, a ujedno pravilno i ustavnopravno utemeljeno razrješava tenzije i pravne dvojbe. Ovo Priopćenje ogroman je i dugo očekivani korak u pravcu razrješavanja konflikata u granicama Ustava, ukazujući na nužne karakteristike djelovanja: smirenost, razumnost i odgovornost, sa sviješću o dugoročnosti i postupnosti, ali i izvjesnosti tijeka promjena u društvenoj svijesti i pratećoj pravnoj regulaciji.

‘To je zabranjena donacija po nekoliko propisa u referendumskoj kampanji’

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić dodijelio je prošli petak udruzi U ime obitelji na besplatno korištenje gradski prostor na rok od jedne godine ‘za potrebe pripreme i organizacije referenduma o pristupanju izmjenama Ustava’, prenosi H-Alter.

Udruzi je, prema zaključku gradonačelnika, predložena dodjela prostora u Ulici kralja Zvonimira  17, na četvrtom katu zgrade, koji ima tri prostorije ukupne površine 57,25 metara kvadratnih. Uz to, udruga ima pravo korištenja dvorane (površine 60,32 kvadrata) s pomoćnom prostorijom (površine 8,34 kvadrata), prema međusobnom dogovoru s privremenim korisnicima prostora na katu zgrade, pod uvjetom da uredno podmiruje troškove komunalija i sličnih računa.

“S obzirom na hitnost i velik broj aktivnosti kojima se udruga U ime obitelji bavi, neodgodivo joj je potreban prostor (cca. 70-80 m2), kako bi mogla što bolje organizirati pripreme za referendum i druge potrebne aktivnosti, te tako stajati na raspolaganju građanima Zagreba i Hrvatske. Zbog svega navedenog Ured gradonačelnika daje preporuku za dodjelu prostora U ime obitelji“, stoji u obrazloženju prijedloga za dodjelu prostora uz zaključak kojeg osobno potpisuje gradonačelnik Milan Bandić.

Nadalje se navodi kako je ‘udruga U ime obitelji registrirana s ciljem promicanja i zaštite naravnog braka i obitelji kod lokalnih, državnih i međunarodnih tijela i ustanova, zaštite prava na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima odlučuje u postupku, a sukladno posebnom propisu, zaštite kolektivnih interesa rođene i nerođene djece, mladih, trudnica, roditelja, obitelji, pripadnika vjerskih zajednica, nezaposlenih, osoba s invaliditetom, siromašnih i socijalno ranjivih skupina’.

Međutim, sam prijedlog u više bi aspekata mogao biti sporan, a prema svemu sudeći za mišljenje će biti upitano i Državno izborno povjerenstvo. Naime, glavni razlog dodjele prostora rečenoj udruzi su ‘potrebe pripreme i organizacije referenduma o pristupanju izmjenama Ustava’.

Stavi li se po strani činjenica da U ime obitelji ne priprema niti organizira referendum o pristupanju izmjenama Ustava, već je to posao DIP-a, temeljem Članka 12. Zakona o referendumu, odluka je, bude li provedena, možda i protuzakonita, ako se u obzir uzme kontekst pravila za izbornu kampanju.

“Ovo je isto kao da u izbornoj kampanji nakon raspisivanja izbora gradonačelnik grada dodijeli gradski prostor jednoj stranci koja se kandidira na izborima, izričito za potrebe kampanje. To je zabranjena donacija po nekoliko propisa u izbornoj kampanji, a ako se analogno, po Kodeksu dobre prakse o referendumima Europske komisije za demokraciju kroz pravo, primjenjuje na referendumske kampanje, to je zabranjeno u referendumskoj kampanji”, kaže za H-Alter pravna stručnjakinja Vanja Škorić.

Naime, spomenuti Kodeks  – na kojeg se nerijetko pozivaju u DIP-u i Ustavnom sudu – u dvije svoje točke jasno je suprotstavljen ovoj odluci.  U točki II. 3.4. navodi se kako se ‘opća pravila financiranja političkih stranaka i kampanja moraju primjenjivati na javno i privatno financiranje’, dok se u bilješkama kodeksa za ovu točku navodi kako se ‘nacionalna pravila  o javnom i privatnom financiranju političkih stranaka i izbornih kampanja moraju  primjenjivati na referendumske kampanje’, odnosno da  ‘u slučaju izbora, financiranje mora biti transparentno, posebice kada se radi o računima kampanje’.

To u prijevodu znači da u kampanji za referendum mjerodavna gradska tijela koja dodijeljuju javne resurse na raspolaganje nemaju pravo na osobni stav. Stoga će, kako doznajemo, dio nevladinih organizacija zatražiti mišljenje nadležnih državnih tijela o ovom zaključku.

‘Pozivamo građanke i građane da s punom sviješću o dalekosežnim posljedicama glasaju protiv’

Povodom raspisivanja referenduma o unošenju definicije braka kao životne zajednice muškarca i žene u Ustav Republike Hrvatske, članice i suradnice Centra za ženske studije žele izraziti svoje odlučno protivljenje referendumskom pitanju i provedbi referenduma za koje opravdano smatramo da ugrožavaju postignute standarde ljudskih prava, sloboda i demokracije.

Prije svega, protivimo se postavljanju značaja braka na razinu ustavnog pitanja, svjesne mogućih dugoročnih implikacija tog čina kako za osobe homoseksualne orijentacije tako i za sve građanke i građane Republike Hrvatske. Uzdizanje heteroseksualnosti braka na razinu ustavne kategorije po prvi put suprotstavlja heteroseksualnost drugim spolnim orijentacijama u najvišem zakonskom aktu države. Time spolna orijentacija postaje mjesto razlike u pravu, odnosno ustavom potvrđen temelj zakonskih ograničavanja prava i sloboda. Smatramo to protuustavnim, jer Ustav predviđa jednakost pred zakonom i uživanje prava i sloboda neovisno o spolu i drugim osobinama. Stoga izražavamo zabrinutost zbog proizvodnje konflikta u ustavnim odredbama i nesagledivih posljedica koje bi taj konflikt mogao imati na stanje ljudskih prava i osiguravanje jednakosti svih građanki i građana Republike Hrvatske.

Nadalje, s velikom nelagodom svjedočimo političkim procesima koji ugrožavaju sekularnost države i vode nametanju religijskih vrijednosti u odnosu na koje bi sekularna država trebala biti neutralna i pretpostaviti im najviše ustavne vrednote koje su temelj za tumačenje ustava (sloboda, jednakost, ravnopravnost spolova, poštivanje prava čovjeka).

Želimo ukazati i na širi politički kontekst kojega građanke i građani moraju biti svjesne/i izlazeći na referendum. Kampanja za referendum dio je šireg nadnacionalnog konzervativnog pokreta politički projektirane retradicionalizacije koju osjećamo kao prijetnju dosad osiguranim slobodama, a naročito nas, kao žene, brine budućnost tretiranja rodne ravnopravnosti i reproduktivnih prava, uključujući pravo na siguran i besplatan pobačaj i dostupnu kontracepciju. Taj pokret netransparentnih izvora financiranja i strukture kao jedan od primarnih fokusa ima promicanje fiksnih rodnih uloga. Za osobe homoseksualne i drugih spolnih orijentacija, kao i za žene općenito, to uključuje ograničavanje i takav stupanj društvenog nadzora nad tijelom, seksualnošću i reprodukcijom kakav držimo u potpunosti neprihvatljivim.

Uvažavajući pluralnost mišljenja i ljudskih izbora, kampanju za referendum ipak vidimo kao izraz isključivanja drugih i drukčijih, kao izraz homofobije koji rezultira proizvodnjom verbalnog i drugog nasilja i potenciranjem društvenih sukoba temeljenih na isključivanju svake različitosti. Kampanja je nastavak konzervativnih nastojanja ograničavanja sloboda i prava kojima smo svjedočile u slučaju donošenja zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, uvođenja zdravstvenog odgoja u škole te sve češćih ograničavanja dostupnosti kontracepcije i pobačaja putem poziva medicinskih radnika/ca na prigovor savjesti, bez osiguranog sustava koji bi omogućio ženama puno uživanje zakonom zajamčenih prava. Ove su tendencije nespojive s feminističkim vrijednostima za koje su se borile generacije žena i koje predstavljaju civilizacijski doseg koji ne smije biti ugrožen.

Stoga, ukoliko se referendum bude održao, pozivamo građanke i građane da s punom sviješću o dalekosežnim posljedicama glasaju protiv.

Ustavni sud presudio: Referendum će se ipak održati 1. prosinca!

Nakon samo dva dana suci i sutkinje Ustavnog suda su završili svoje konzultacije te odlučili kako ne postoji osnova za poništenje odluke Sabora o održavanju referenduma 1. prosinca ove godine.

Ustavni sud je najavio kako će uskoro izići u javnost s priopćenjem u kojem će objasniti sva pravna tumačenja o kojima se diskutiralo zadnjih dana u javnosti, piše rtl.hr.

Podsjetimo, Ustavnom sudu je ovih dana stiglo nekoliko zahtjeva za ocjenom ustavnosti referendumskog pitanja, a u javnost su stigli podatci kako su pravni stučnjaci podijeljeni oko pitanja treba li se referendum uopće održati.

Usporedbe radi, predsjednik Općinskog suda u Zadru Željko Rogić podnio je jučer Županijskom izbornom povjerenstvu ostavku na mjesto predsjednika gradskog Povjerenstva za provedbu državnog referenduma, kojim bi se građani 1. prosinca trebali izjasniti jesu li za to da u hrvatski Ustav uđe odredba prema kojoj je brak zajednica muškarca i žene.

On dodaje kako se ne poštuje načelo jednakosti i kako procedura dolazi na red samo ako smo jasni oko načela jednakosti koja je u ovom slučaju povrijeđena.

“Ovog referenduma nije smjelo biti jer nemamo pravo referendumom nametnuti definiciju braka i na taj način odreći manjini legalnu mogućnost takve zajednice. Zaštita manjine samo moguća je i ogleda se samo u demokratskoj državi”, pojasnio je sudac Rogić.

‘Gospođa Markić je pokazala da joj do dobrobiti obitelji najmanje stalo’

Udruga Roda – Roditelji u akciji užasnuta je posljednjim u nizu nastupa Željke Markić, ovoga puta u emisiji Veto na Jakuba TV-u.

Posebno pri tome mislimo na njezinu izjavu da bi djeci bilo bolje u domu za nezbrinutu djecu, nego s gej parom te na izjavu da su obitelji sa samohranim roditeljima također jedno ‘neprirodno okruženje’.

Jedino što je neprirodno – i začuđujuće zapravo – jest činjenica da se ideja obitelji u koju kao udruga potpuno vjerujemo, poteže u kontekstima koji pozivaju na isključivost, netoleranciju i mržnju. Vjerujemo da gospođa Markić nije imala previse susreta sa zlostavljanom i napuštenom djecom pa ne zna da je toj djeci i te kako potrebna ljubav i pažnja, te da je dom, ma kako dobar i kvalitetan bio, samo najnužnije zlo. Obitelj – i to obitelj koju čine muškarac i žena, samo muškarac, samo žena, muškarac i muškarac, žena i žena – temelj je zdravog odrastanja, a uskratiti djetetu – bilo kojem djetetu! – takvo što samo zbog vlastitih vjerskih uvjerenja, jednostavno je neprihvatljivo u bilo kojem društvu koje drži do dobrobiti svojih članova.

Izjavom da je djetetu bolje u ‘dobro uređenom domu’, nego s gay parom gospođa Markić je pokazala da joj do dobrobiti obitelji i zajednice – i najmanje do nezbrinute djece kojih su hrvatski domovi puni – nije ni najmanje stalo – oni su samo sredstvo i način da se ostvari svoj cilj i sruše temeljne vrednote hrvatskog Ustava.

Za gospođu Markić i njene istomišljenike koji su zaboravili, u Ustavu piše ovo: “Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama”.

“Svatko”, gospođo Markić, znači svaka osoba koja živi u ovoj lijepoj zemlji, ima prava i slobode koje vi želite ukinuti tvrdeći da štitite obitelj. Za nas kao udrugu koja se, izravno ili neizravno, bori da bi roditeljima u Hrvatskoj život bio lakši, obitelj počiva na međusobnom uvažavanju, povjerenju, brizi, odanosti i ljubavi. Vjerujemo da su to vrijednosti i ideali koji omogućuju rast i razvoj zrelih, sretnih i stabilnih ljudskih bića. Savršeno nam je svejedno o kojim je obiteljima riječ: jednoroditeljskim, višečlanim, istospolnim. Obitelj su i parovi koji su se odlučili na život bez djece, isto kao što su obitelj razvedeni roditelji koji zajednički skrbe o svojem djetetu, a obitelj je i čitav niz obitelji koje već danas u tišini žive u istospolnim zajednicama u kojima odgajaju djecu.

Što se pak tiče komentara da dijete treba i oca i majku, kao udruga smatramo da dijete treba ljude koji ga vole. Ponekad su to otac i majka, ponekad su to bake i djedovi, ponekad je to uža i šira obitelj, a ponekad su to dvije majke ili dva oca, ili samo jedna majka i jedan otac. Mnogo je mogućnosti, sve su jednako vrijedne i jednako važne sve dok počivaju na ljubavi.

Vjerujemo da ove izjave dajete jer jednostavno niste bili u prilici vidjeti kako izgleda odrastanje djece u domovima. Vjerujemo da nemate bliskih iskustava s ostavljenom, zlostavljanom ili zanemarivanom djecom. Vjerujemo da nikad niste imali priliku objasniti takvoj djeci zašto ne postoji obitelj za njih.

Mnogo je domova u Hrvatskoj, svi su prepuni djece koja očajnički traže nekoga tko bi ih volio. Preporučujemo vam da prije sljedećeg javnog nastupa u kojem ćete promovirati isključivost koja je suprotna samom temelju hrvatskog Ustava – i temelju ustava svih demokratskih i civiliziranih država ovog svijeta – provedete jedan dan s tom djecom, čujete iz njihovih usta njihove želje i potrebe i onda pokušate – samoj sebi ako nikome drugome – reći da je ideologija koju zastupate stvarno ideal zaštite obitelji.