Prezentacija kampanje protiv trgovanja djevojkama i ženama

Britansko veleposlanstvo u suradnji s CESI te Ministarstvom unutarnjih poslova – Ravnateljstvo policijePravobraniteljicom za ravnopravnost spolova i Uredom VRH za ljudska prava i prava nacionalnih manjina 17. rujna organiziralo je prezentaciju kampanje Dvije djevojčice. U kampanju je uključeno 13 europskih zemalja, a zasniva se na kratkom animiranom filmu u trajanju od tri minute koji prati priče dviju djevojaka koje su okrutno prevarene od ljudi koje su poznavale i kojima su vjerovale, a koji su poslije trgovali njima protiv njihove volje. Trgovanje ljudima je globalni problem i jedan od najbrže rastućih i najunosnijih oblika organiziranog kriminala te predstavlja i jedan od najtežih primjera kršenja ljudskih prava.

“Trgovina ljudima je užasan zločin koji uključuje silovanja, ubojstva, prisiljavanje na prostituciju, a procjenjuje se da je godišnje tome izloženo od dva do četiri milijuna ljudi, od čega su 60 posto žrtve seksualnoga ropstva”, napomenuo je britanski veleposlanik David Slinn u zagrebačkoj X. gimnaziji tijekom promocije kampanje, dodavši kako se procjenjuje da se od toga užasnoga posla zaradi oko 32 milijarde dolara, čime se financira i terorizam.

“Poruka filma za žene i djevojke je vrlo upečatljiva – prije negoli prihvatite bilo kakve ponude treba se što bolje informirati, o onome tko im nudi posao i gdje to ide”, naglasila je autorica filma Ruth Beni, ističući da film na vrlo upečatljiv način osvještava problem.

Sanja Cesar iz CESI-ja istaknula je da je glavni cilj kroz kampanju podučiti mlade o tom problemu i ponuditi im što više odgovora kao i prepoznati takve situacije te kako se iz njih izvući. Mladi ljudi otvaraju granice, nakon školovanja traže posao, odlaze iz svojih gradova, država, putuju i mogu postati žrtve trgovanja ljudima, isticali su svi sudionici današnjega predstavljanja. No, ne želimo mlade ljude plašiti i reći im da ne putuju, već ih informirati o opasnostima, osvijestiti im mogući problem i ponuditi im informacije kao se zaštititi, naglasila je Cesar, a predstavnici MUP-a Dean Savić i Marija Goati Matijević naglasili su temeljnu zadaću policije da štiti ljude, te da im pomognu kako prepoznati opasnost kada su osobno ugroženi ili kada vide da bi se to moglo dogoditi ili se događa nekom drugom. Hrvatska policija vrlo dobro surađuje s policijama europskih zemalja i možemo biti zadovoljni što je kod nas broj žrtava od trgovine ljudima mali, rekao je Savić, ističući da je u ovoj godini bilo 14 slučajeva.

Odgovarajući na pitanja učenika, rekao je da žrtve mogu biti svi, i muškarci i žene, no uglavnom su mlade djevojke i žene.

Ravnateljica 10. gimnazije “Ivan Supek”, Željka Frković zahvalila je organizatorima što su njihovu gimnaziju odabrali za predstavljanje kampanje.

Prezentacija za pozvane predstavnike i predstavnice ministarstva, institucija i medija održana je i u rezidenciji britanskog veleposlanika Davida Slinna u večernjim satima. 

Kampanju su u Hrvatskoj podržale nacionalne televizijske kuće HTV, Nova TV i RTL besplatnim emitiranjem spota.

Debata o Srđu

Hrvatsko debatno društvo poziva Vas na javnu debatu o aktualnim događanjima u Dubrovniku vezanima za gradnju golf terena i apartmana na Srđu s ciljem informiranja javnosti o navedenoj temi te promoviranja argumentirane rasprave u javnom životu. Javna debata održat će se u ponedjeljak, 23. rujna 2013. godine s početkom u 11h u Auli Sveučilišta u Zagrebu (Trg maršala Tita 14).

Cjelokupni događaj zamišljen je kao svojevrsni forum za razmjenu mišljenja kako bi se javnosti, na objektivan i strukturiran način, prezentirali svi pozitivni i negativni aspekti kako tzv. Dubrovačkog dogovora, tako i samog projekta popularno nazvanog “Golf na Srđu”. Forum će se sastojati od javne strukturirane debate nakon koje će uslijediti facilitirana rasprava sa sudionicima.

Događaj je namijenjen cjelokupnoj javnosti.

Hrvatsko debatno društvo organizacija je koja od 1998. godine pruža edukacije iz područja debate, neformalnog učenja te različitih suvremenih interaktivnih metoda u radu s mladima. Tijekom 15 godina organizirali smo više od 200 debatnih turnira, 40 javnih diskusija, pružili preko 170 radionica i seminara u Hrvatskoj i inozemstvu, realizirali više od 70 projekata usmjerenih na razvoj građanskih kompetencija djeci mladih te direktno i indirektno utjecali na više od 40 000 osoba. Njegujući interaktivni pristup rada, kao i promovirajući kritičko mišljenje kao tehniku razvoja djece i mladih, osnažujemo demokratsku političku kulturu čime pridonosimo razvoju vibrantnog civilnog društva.

GROZD-ov poučak: Bolje neopravdani sati, nego zdravstveni odgoj

Udruga GROZD, koja je široj javnosti postala poznata po agresivnoj kampanji protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u školske programe, izdala je upute za postupanje roditelja u školama. Preciznije, upute kako da roditelji izbjegnu da njihova djeca uče seksualni odgoj.

GROZD naglašava kako je program koji je Ministarstvo uvelo u ovoj školskoj godini identičan onome koje je Ustavni sud u svibnju 2013. godine ukinuo i drže neprihvatljivim da se program nameće svima iako je dio roditelja protiv takvog kurikuluma.

“Ministarstvo bi se sada trebalo ispričati roditeljima/icama i djeci, a ne ih ponovno prisiljavati da pohađaju isti program”, istaknuli su iz GROZD-a u svom priopćenju naglašavajući kako je prošlogodišnji program bio protuustavno uveden u škole.

“Ministarstvo bi trebalo omogućiti izbor između dva različita programa kako bi sva djeca imala mogućnost pohađanja programa sukladnog roditeljskim odgojnim uvjerenjima”, piše u priopćenju.

GROZD zatim savjetuje roditeljima/icama da se umreže s drugim roditeljima istih stajališta te da izaberu u Vijeće roditelja predstavnika svojih svjetonazora.

‘Ministarstvo ruši dignitet roditelja i ulogu Vijeća roditelja/ica’

“Upoznajte članove/ice Vijeća roditelja/ica s opisanom trenutnom situacijom. Objasnite im da rad Vijeća roditelja/ica gubi svaki smisao ako se roditeljimacama, nakon što pokažu neslaganje s dijelom školskog programa, oduzme pravo da o tome govore. Apelirajte na svakog/u člana/icu Vijeća, bez obzira dijelio/la on/ona Vaše mišljenje o zdravstvenom odgoju ili ne, da digne glas protiv takvog ponašanja Ministarstva jer se na taj način potpuno ruši dignitet roditelja/ica i uloga Vijeća roditelja/ica”, napisali su u uputama.

Također su pozvali roditelje/ice da u Vijeću donesu sljedeći zaključak: “Protivimo se novonastaloj situaciji u kojoj ministar može samostalno uvesti zdravstveni odgoj, a Vijeće roditelja/ica više uopće nema priliku iskazati svoje mišljenje o zdravstvenom odgoju kroz (ne)odobravanje godišnjeg Plana i programa rada škole. Program zdravstvenog odgoja koji je uvelo MZOS je velikom broju roditelja/ica u Hrvatskoj sporan. Ako se Vijeću roditelja/ica onemogući izražavanje mišljenja o spornim temama, onda se gubi smisao postojanja Vijeća. Zalažemo se za suradnički odnos roditelja/ica i škole u kojem će postojati dobra volja da se roditelje sasluša i uvažava. Pozivamo se i na Odluku Ustavnog suda koja sadrži uputu da se zatraži mišljenje Vijeća. Tražimo i poštivanje različitosti među roditeljima/icama te poštivanje Odluke Ustavnog suda u kojoj se navodi da se prilikom uvođenja zdravstvenog odgoja moraju uvažavati filozofska i vjerska uvjerenja roditelja/ica”.

‘Nekoliko neopravdanih sati je manja šteta od štetnosti programa’

“Ako ne želite da Vaše dijete pohađa nastavu zdravstvenog odgoja (ili samo 4. modula), uputite pismeno objašnjenje izuzeća djeteta razrednici/ku (kopiju na znanje ravnatelju), uz zamolbu da Vas unaprijed obavijesti kad se obrađuje 4. modul kako bi dijete izostalo s tog dijela programa. Nakon propuštenih sati napišite ispričnicu; prema Pravilniku o kućnom redu škole roditelj može opravdati izostanak do tri dana (prijedlog pismenog zahtjeva i ispričnice nalazi se ovdje)”, pojasnili su kako da omogućite svojoj djeci markiranje.

“Preporučamo da otvoreno navedete stvarni razlog, a ne izmišljeni (npr. odlazak zubaru i sl.), pa i po cijenu neopravdanih sati; nekoliko neopravdanih sati je manja šteta od štetnosti programa”, zaključili su u GROZD-u.

Tko je tu tko?

Podsjetimo se tko tu kolo vodi. Naime, predsjednik GROZD-a od 2008. godine je Ladislav Ilčić, koji je obiteljskim vezama jako dobro povezan s ostalim konzervativnim kršćanskim udrugama, strankama i inicijativama poput H-rasta i U ime obitelji. Bitno je za napomenuti kako je Željka Markić bila je predsjednica H-rasta, a od 2008. godine i potpredsjednica GROZD-a.

O dobroj povezanosti Željke Markić, koja se uz H-rast i GROZD bavi i udrugom Obiteljsko obogaćivanje govori i podatak da ukoliko želite kontaktirati GROZD, svoja pisma možete slati na istu adresu na kojoj je prijavljena udruga Obiteljsko obogaćivanje. Iako GROZD na stranicama registra udruga navodi jednu adresu, na svojoj službenoj stranici pod kontakti pronaći ćete upravo onu na kojoj se nalazi navedena udruga kojoj je Željka Markić predsjednica.

Profesorica Kristina Pavlović, pak, sestra je tog istog Ladislava Ilčića s kojim je još davne 2003. pokrenula TEEN STAR – udrugu za cjeloviti spolni odgoj, čija je dugogodišnja predsjednica, dok je njezin brat Ladislav Ilčić potpredsjednik. Kristina Pavlović također djeluje i u Centru za prirodno planiranje obitelji, čija je predsjednica dr. Marija Ćurlin, jedna od koautorica GROZD-ovog programa zdravstvenog odgoja za srednje i osnovne škole. U istoj udruzi, za slučaj da se pitate, djeluje  i gospodin Ilčić.

GROZD u postojećem zdravstvenom programu vidi opasnost da ‘homoseksualna propaganda’ i ‘rodna ideologija’ uđu u škole.

“Djeca su u tom razdoblju osjetljiva, nesigurna i traže se. Ako čuju da postoje homoseksualci čiji život vrijedi kao i njihov, odmah će odlučiti promijeniti seksualnu orijentaciju. Do sada to nisu činili jer su smatrali da su homoseksualne osobe niža vrsta, ali sada će učenje toleranciji sve to promijeniti”, iskarikirano bi zvučao jedan GROZD-ov argument zašto djeca ne bi trebala učiti o homoseksualnosti, a mnogo sličnih možete pronaći i za masturbaciju, spolne bolesti, reproduktivno zdravlje, itd.

I onda je sigurno ‘štetnije’ osigurati djetetu da o zdravlju uči u školi, da se informira i educira, nego ga/je potaknuti na markiranje ili, još gore, osobno ga/nju doći skupiti sa satova dotičnog školskog predmeta kako nikada ne bi saznao/la da postoje gejevi i lezbijke.

Žene ne napreduju u karijeri zbog manjka samopouzdanja?

Gotovo 50 posto žena vjeruje da bi mogle unaprijediti svoju karijeru ako bi imale više vjere u sebe, prenosi The Guardian.

U  istraživanju u kojem je sudjelovalo 2.000 Britanki, koje provodi Head & Shoulders, 92 posto ispitanica priznalo je odgađanja, a najčešća je prepreka tjeskoba zbog njihovog izgleda.

Ove zapreke imaju drastični utjecaj na žene u poslovnom okruženju. Naime, 24 je posto žena reklo da bi bilo na višoj poziciji u svojim karijerama samo da su se oslobodile dvojbe u sebe.

Što se može učiniti da se pomogne ženama da prevladaju nedostatak samopouzdanja?

Jo Swinson, ministrica za žene i jednakost, rekla je da iako vlada daje više mogućnosti ženama za procvat, poslodavci se također moraju potruditi.

“Samopouzdanje može biti prava prepreka ženama u postizanju njihovog punog potencijala, zato pronalazimo načine kako bismo proširili ambicije i težnje djevojaka, pružili potporu ženama u svim fazama njihove karijere i pomoći im da osnuju vlastite djelatnosti”, kazala je ministrica.

“Međutim, vlada nije jedina koja mora nešto poduzeti. Poslodavci/ke koji naporno rade na tome da stvore radno okruženje gdje se njeguje talent, a zaposlenici/e mogu napredovati, u konačnici će više profitirati jer će imati zadovoljne i efikasne radnike i radnice.

Amanda Bolt, izvršna direktorica BoardroomMom, poticala je tvrtke da provode više radionica za podučavanje žena, obuke i voditeljskih grupa te poticati više interakcije među zaposlenicima.

Kultura kompanije također je važan faktor, prema riječima Sarah Graham iz The Feminist Times:  “Kompanije moraju odlučiti da li će njegovati okruženje ‘čovjek je čovjeku vuk’ ili će njegovati vještine pojedinaca/ki i proaktivno pomoći njihovim zaposlenicima/ama da steknu samopouzdanje i postignu svoj potencijal.”

“Iz moje perspektive, veliki dio problema je taj da u većim poduzećima dominiraju muškarci, a žene često moraju raditi dvostruko više i imati dvostruko više samopouzdanja kako bi imale utjecaj”, dodala je Bolt.

Istraživanje je također pokazalo da 24 posto žena nema samopouzdanja istaknuti stvari koje su dobro napravile, a 17 posto njih nisu dovoljno sigurne u sebe da traže unaprjeđenje.

“Užasne smo u sputavanju same sebe. Ne tjeramo se da dobijemo to unaprjeđenje niti se želimo istaknuti. Ne pitamo za povišicu – muškarci to rade bez problema. Više muškaraca se prijavljuje na natječaje, mi možda pogledamo opis posla i samo se fokusiramo na jednu ili dvije stvari koje ne znamo raditi”, istaknula je Bolt.

“Žene trebaju ustati i na njih se treba računati. Jednostavno se trebamo opustiti, imati samopouzdanja i ne se sramiti pitati za povećanje plaća, procjene rada i biti spremne voditi neugodne razgovore”, naglasila je.

Corinne Mills, izvršna direktorica Personal Career Managmenta, kaže da iako se iznutra ne osjećamo samopouzdano, možemo naučiti kako predstaviti sliku samopouzdanja.

“Unutar sebe se mogu događati mnoge stvari, može biti da prvi puta vodite sastanak i možete se osjećati prilično nesamopouzdano. Ali, ljudi mogu steći te vještine”, savjetovala je.

Nedostatak samopouzdanja među ženama većinom se svodi na njihov izgled. Više od polovice ispitanica kaže da nemaju pouzdanja u način na koji izgledaju. Iako se to čini nebitno u potrazi za poslom, istraživanje Debenhamsa[1] je otkrilo začuđujući domet u kojoj mjeri poslodavci/ke uzimaju u obzir izgled za vrijeme razgovora za posao.

Istraživanje je pokazalo da osoba koja intervjuira često procjenjuje kandidate na temelju osobne higijene. Okrnjen lak za nokte najgori je prijestupnik, dajući znak poslodavcu/ki da je kandidatkinja nervozana ili nepripremljena. Ispucani vrhovi navodno sugeriraju da su kandidatkinje lijene. Prema riječima Rhiannon Cosslet, urednice internetskog feminističkog magazina The Vagenda,  ovo najnovije istraživanje upućuje na već poznatu priču: “Trebamo poticati ambicije mladih žena, a ne pokazivati kako ih ugušiti krivim izgledom. Nažalost, samopouzdanje nije nešto što trenutačno učimo naše mlade žene – umjesto toga uči ih se kako biti apsurdno samokritične prema svom izgledu, što je još uvijek prikazano kao glavna stvar o kojoj se trebamo brinuti, usprkos uspjesima našeg roda“.

Djevojke nastavljaju pretjecati dječake u naobrazbi, ali Bolt kaže da je priča drugačija kada se dolazi na radno mjesto.

“Djevojke su veoma dobre u polaganju ispita, dobivanju dobrih ocjena i odlasku na fakultet. No, one minute kada stupe na radno mjesto, pokaže se da nešto ne valja. Zato trebamo baciti pogled natrag u školu. Trebamo pomoći promijeniti djevojke dodatnom edukacijom već na fakultetu pomoću radionica koje će u njima razviti poslovno razmišljanje kako biti djelotvornija na radnom mjestu isticanjem i kroz aplikacije”, kazala je.

Međutim, za više vrednovanje muškarca kao zaposlenika nego žene, iako je ona više obrazovana, nije kriv tek deficit radionica osnaživanja u srednjim školama i na fakultetima. Kriv je sistem koji diskriminira žene. Naime, žene su sustavno diskriminirane na radnom mjestu – diskriminacija na razgovoru za posao, diskriminacija na radnom mjestu, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, otkazi zbog trudnoće i porodiljnog dopusta, niže plaće za rad jednake vrijednosti, sporije napredovanje i u konačnici – niža mirovina.

Patrijarhat, koji se idealno slaže s kapitalizmom, vrši sistemsko nasilje nad ženama i u cilju mu jest da su one ekonomski zavisne. Stoga, nije kriv nedostatak samopouzdanja žene za napredovanje u karijeri, nego sistem koji uči žene da budu šutljive, ponizne, krhke, skrbiteljice, itd., dok su muškarci pobjednici – hrabri i stvoreni za direktorska mjesta. Ukratko, kriv je patrijarhat koji je umanjio vrijednost žene u svim sferama života, a pogotovo u ovom dijelu sticanja ekonomske neovisnosti. Mlade djevojke koje tek izlaze na tržište rada i koje će se susresti s dvostrukom diskriminacijom (dob i rod) trebamo učiti kako . Osnaživanje i osvještavanje toga da su žene jednake i trebaju biti i ravnopravne u svim sferama života – svakako, ali i upozoravanje na one poslodavce/ke koji diskriminiraju.

Prevela i prilagodila Marija Sabolić


[1] Debenhams- lanac dućana mješovitom robom.

Nagrađena pakistanska aktivistkinja Malala Yousafzai

Amnesty International je objavio da je svoju najveću nagradu dodijelio pakistanskoj aktivistkinji za obrazovanje i kandidatkinji za Nobelovu nagradu Malali Yousafzai, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Ova organizacija za borbu za ljudska prava sa sjedištem u Londonu je 17. rujna objavila da će Malala podijeliti nagradu Ambasadora savjesti za 2013. godinu sa američkim pjevačem i borcem za ljudska prava Harrijem Belafonteom. Nagrada se uručuje’pojedincima koji su svojim primjerom promovirali i borili se za ljudska prava tijekom cijelog svog života’.

Irski rock pjevač i aktivist za ljudska prava Bono Vox skupa sa Azarom Nafisijem, američko-iranskim piscem i autorom knjige Čitati Lolitu u Teheranu  će na ceremoniji koja će se održati 17. rujna u Dublinu dodijeliti Malali ovu prestižnu nagradu. Generalni sekretar Amnesty Internationala Salil Shetty je u priopćenju rekao:

“Harry i Malala su istinski ambasadori savjesti koji se bore za univerzalna prava, pravdu i ljudsko dostojanstvo i nadahnjuju druge da slijede njihov primjer.”

 Malala, učenica i nekadašnja blogerica BBC-ja je pisala o životu pod talibanskom diktaturom i svojim stavovima o potrebi promoviranja obrazovanja djevojčica.

U listopadu prošle godine talibanski napadač je pogodio u glavu i vrat ovu šesnaestogodišnjakinju u dolini Swat na sjeverozapadu Pakistana, što je osudio cijeli svijet. Malala je nakon toga prebačena u Veliku Britaniju na operaciju da bi u ožujku krenula u školu u Birminghamu.

Malala je izjavila da joj je ‘velika čast’ primiti ovu nagradu. “Nadam se da ćemo jednog dana radeći zajedno ostvariti naš san o obrazovanju za svako dijete i u svakom kutku svijeta,” dodala je.

Dobitnik Emmyja Belafonte je opisao Malalu kao ‘istinsku junakinju našeg vremena’.

Belafonte je cijeli svoj život posvetio humanitarnom radu što uključuje i borbu za prava djece koja su se zatekla u oružanom sukobu u Siriji, kažu iz Amnesty Internationala. Raniji dobitnici Amnestyjeve nagrade ambasadora savjesti su između ostalih Vaclav Havel, Nelson Mendela i Aung San Suu Kyi.

Nizozemska organizacija za prava djece Kids Rights je početkom mjeseca dodijelila Malali Međunarodnu dječju nagradu za mir u vrijednosti od 100 tisuća eura. Novac će biti uložen u obrazovanje djevojčica u Pakistanu.

Izgubljeno desetljeće, izgubljena generacija

Ako je vjerovati zadnjem izvještaju internacionalne mreže organizacija Oxfam, do 2025. godine u Europi će broj siromašnih doseći zastrašujuću brojku od 25 milijuna ljudi.

“Europa se suočava s fenomenom nazvanim izgubljenim desetljećem”, zaključili su u izvještaju. Kada bismo govorili u terminima ljudskih života, a ne ekonomije, možemo zaključiti kako je jedna cijela generacija uskraćena za dostojanstven život, radno mjesto, plaću te u konačnici – mirovinu.

Za ovakvo zabrinjavajuće stanje odgovorne su mjere štenje koje građane i građanke tjeraju u još dublje siromaštvo, a gospodarstva se presporo oporavljaju. Situaciji ne pomaže i činjenica da broj nezaposlenih mladih osoba dosegao alarmantne postotke. Naime, u Hrvatskoj je više od 50 posto svih mladih osoba koje su završile neki oblik školovanja nezaposleno. Umjesto stvarnog zapošljavanja i otvaranja novih radnih mjesta, Ministarstvo rada se protiv ovog golemog društvenog problema bori ‘vatrogasnim’ mjerama za mlade. Zbog toga je i oformljena inicijativa Za rad spremne, koju sačinjavaju upravo djevojke s Libele.org, a problematizira položej mladih žena u svijetu rada.

Caritas, koji je bolje upoznat s isporukom humanitarnih programa u zemljama u razvoju, ističe kako šteta nanesena mnogim europskim društvima podsjeća na devastaciju za koju su odgovorni programi stroge ‘strukturalne prilagodbe’ koje je siromašnim zemljama uveo Međunarodni monetarni fond tijekom posljednjih 25 godina, pojasnio je britanski The Guardian.

“Te mjere su bile pogreška. Lijek koji je nastojao izliječiti bolest tako što ubija pacijenta/icu. Ne smije se dopustiti da se to ponovi”, piše Oxfam.

Čelnik Oxfama Max Lawson naglasio je kako je ova organizacija osnovana kako bi 1942. okončala glad u Grškoj.

“Nitko ne bi povjerovao da ćemo ovdje biti i nakon više od 70 godina kasnije, a Grčka je i dalje u groznom stanju”, izjavio je.

“Europski model pod napadom je loše koncipiranih politika štednje koje se prodaju javnosti kao cijena stabilne i rastuće ekonomije, za što se od svih traži da ju plate. Ako se ne ovo ne promijeni, ove mjere će ugroziti europska socijalna postignuća stvarajući tako podijeljene zemlje i podijeljeni kontinent, proizvodeći tako generacije siromašnih”, zaključio je Oxfam.

Ova međunarodna organizacija, kojoj je cilj borba protiv siromaštva, traži od  ministara financija EU-a da usvoje radikalnu novu agendu progresivnijeg oporezivanja kako bi se osiguralo da bogati plaćaju svoj udio za troškove javnih službi, da se povećaju investicije te da se zaštite vitalne javne usluge, poput zdravstva i obrazovanja, od smanjenja potrošnje.

Dužnička kriza eurozone natjerala je neke zemlje, uključujući Grčku i Portugal, da uvedu ogromne rezove javne potrošnje, masovnu privatizaciju i drastične reforme tržišta , kao i da plate cijenu primitka pomoći od MMF-a i svojih europskih susjeda.

Iako su financijska tržišta bila relativno mirna posljednjih nekoliko mjeseci, brojni visoki europski dužnosnicu, priznaju da će Grčka vjerojatno trebati novi paket pomoći, vrijedan do 10 milijardi eura.

Kriza u Grčkoj postaje prava grčka tragedija. Dramatičan porast nezaposlenosti, divljanje poreza, mizerne plaće, mizernije mirovine, eksplozija obiteljskog nasilja, ubrzan povratak tradicionalnim vrijednostima dio su svakodnevice grčkih žena, koja ih u doba čelične štednje vraća desetljeća unatrag. U novoj fazi kresanja troškova, država najavljuje drastična otpuštanja u javnom sektoru, u kojem je pretežito zaposlena ženska radna snaga. Dakle, kriza i siromaštvo nose lice žene.

Kriza rađa i ‘rodno temeljeno nasilje’, pod čime generalna tajnica za ravnopravnost spolova Maria Stratigaki podrazumijeva obiteljsko nasilje, silovanje, seksualno uznemiravanje i trgovinu bijelim robljem. Čini se da su Grci toga postali javno svjesni kada je nedavno usred jedne predizborne TV-debate mladi ultradesničar Ilias Kasidiaris pred milijunima gledatelja fizički napao i išamarao lijevo orijentiranu, sredovječnu političarku Lianu Kannelli.

“Kad siromaštvo uđe kroz vrata, ljubav skače kroz prozor”, kaže stara grčka izreka. Frustrirani zbog nemogućnosti da ispune osnovni muški zadatak hranitelja, osiromašeni građani Grčke iskaljuju jad nad djecom i ženama pa je već prve godine nakon otvaranja SOS-telefon bilježio 6.000 dramatičnih poziva u pomoć, a oni rastu iz mjeseca u mjesec.

Nestaju vrtići, bolnice i njegovališta, a množe se skloništa i savjetovališta za žrtve zlostavljanja. U toj ženskoj priči jedva da se čuje glas ženskih udruga za rodnu ravnopravnost. Utopljen u sindikatima i političkim strankama, današnji feminizam u Grčkoj ne nudi rješenja, dok mnoge Grkinje još doživljavaju feministkinje kao ‘žene koje se ne šminkaju i ne nose grudnjake’.