sdadmin, Author at Libela - Page 1138 of 1806

Zbog profita uništili živote tisuća žena

Posted on July 22, 2013 by sdadmin

Velika istraga o korupciji u medicini na području središnje Indije se nastavlja. U indijskoj državi Chhattisgarh, u Raipuru, žene su prevarene u zločinima koji su se odvijali iza vrata medicinskih ustanova. Zahvaljujući neprestanim prevarama zdravstvenog osiguranja, životi žena u Indiji nikada neće biti isti. Zbog manipulacije lokalnim programom socijalne skrbi pod istragom se nalaze klinike, liječnici/e i ostali medicinski djelatnici/ce. No, za što su oni/e zapravo optuženi/e?

Preko 3.500 žena diljem Raipura podvrgnuto je nepotrebnim operacijama nakon kojih je kvaliteta njihova života znatno lošija. Prema ekskluzivnoj anketi Reutersa iz srpnja prošle godine, Indija je trenutno ‘najgore mjesto za biti žena’. Zbog prevare osiguranja pod istragom se nalaze 34 medicinska centra. Naime, procjenjuje se da su oportunistički liječnici i liječnice, kako bi ostvarili osobnu financijsku dobit, nagovorili više od 2.000 žena da se podvrgnu nepotrebnom zahvatu histerektomije kojim im je uklonjena maternica.

Problem neželjene histerektomije nije zahvatio samo Indiju, on je i stvarnost SAD-a. Svake se godine napravi 750.000 histerektomija te 2.500 žena umire za vrijeme operacije.

“Te žene nisu bolesne. To su zdrave žene koje uđu u bolnicu, ali iz nje ne izlaze”, rekao je ginekolog dr. Herbert Goldfarb iz New Yorka u knjizi No Hysterectomy Option: Your Body–Your Choice.

Kome je još potrebna Hipokratova zakletva?

Kako bi se omogućio svim stanovnicima i stanovnicama Indije pristup zdravstvenoj skrbi neovisno o razini siromaštva, 2008. godine Vlada je lansirala pametne kartice. One omogućuju neposredno plaćanje zdravstvenog osiguranja do 30.000 Rs (555 dolara). Taj se iznos odnosi na cijelu obitelj tijekom jedne godine. Pametne su kartice bez sumnje omogućile Indijcima i Indijkama operacije koje su im spasile živote, no s druge strane omogućile su doktorima i doktoricama mogućnost obavljanja nepotrebnih zahvata i pranja novca. Zahvaljujući podacima koje su uneseni na pametne kartice, one osiguravanju da prava osoba dobije pravi medicinski tretman te ograničavaju dvostruku naplatu iste operacije. Međutim, to ne štiti pacijente i pacijentice od nepotrebnih operacija koje im doktori preporučuju.

Sve žene u obitelji Sahu prošle su postupak histerektomije koji je sada predmet istrage. Ne shvaćajući kakav će utjecaj na njihove živote imati odluka da uklone maternicu, dopustile su doktorima da učine zahvat koji sada smatraju ‘smrtnom pogreškom’. Žene su različite dobi te im je rečeno da je uklanjanje maternice jedini način rješenja problema. Nadani se 2008. godine žalila se na bol u leđima te otišla na pregled doktorici u Raipuru. Nakon obavljenog ultrazvuka, rečeno joj je da ima ozbiljne unutarnje infekcije. Doktorica je rekla da se zaraza proširila na maternicu koju treba otkloniti kako bi joj se spasio život. Ona je najmlađa žena u obitelji i operacija je napravljena kada je imala samo 24 godine. Kada joj je doktorica rekla za njeno stanje, zabrinula se te nije dovodila u pitanje liječničku preporuku. Sada pati od depresije, frustracije i ne može imati djece. Nadalje, zamoljena je da potpiše ugovor u kojem je navedena cijena postupka. On je iznosio 9.000 RS (180 dolara) čemu su dodani i lijekovi vrijedni 200 dolara. Kako je očajnički željela da je prestane boljeti, potpisala je ugovor. No, ubrzo je shvatila kako ishod operacije nije dobar.

“Od operacije se borim s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Postala sam toliko slaba da mi je teško i stajati”, rekla je Nadani.

Kesar Sahu, Nadanina šogorica, također je bila u dvadesetima kada joj je maternica uklonjena. Kesar je otišla liječniku zbog bolova u donjem dijelu trbuha. Dijagnosticirana joj je upala maternice te joj je doktor savjetovao brzi kirurški zahvat. Sve žene Sahu obitelji sada moraju plaćati između 3.000 i 4.000 Rs (80 dolara) mjesečno za lijekove koji su im zbog tog zahvata potrebni. Četrdesetogodišnja Hemin otišla je liječniku zbog bolova u nogama. Nakon pregleda rečeno joj je da ima bolesnu maternicu te će je morati ukloniti. Zbog troškova zahvata i troškova pratećih medicinskih tretmana morala je prodati zemlju svojih predaka.

Nepoštivanje medicinske etike najviše šteti pacijentu/ici! / Informacije moraju biti dostupne svima

Kako je prevara dosegnula epske razmjere, glavni ministar države Chhattisgarh i ministar zdravlja i socijalne skrbi naredili su detaljnu kaznenu istragu u regiji. Naređeno je da im se dostave papiri o svim zahvatima odstranjivanja maternice u posljednjih 6 mjeseci. Istraga obuhvaća privatne klinike, javne bolnice, ali i domove za njegu. Istraga, koja je još u tijeku, dokazala je da su u okolnim selima Hasda, Manikchauri i Dongitarai liječnici i liječnice bili uključeni u prijevaru. Također, u nju su uključeni i ostali stručni suradnici i suradnice. Ljekarnici i ljekarnice su primali provizije od 92 dolara za pisanje uputnica. Istraga pokazuje kako žene kojima je dijagnosticiran rak maternice nisu bile podvrgnute biopsiji.

“U većini slučajeva biopsija je jedini siguran način kojim se može dokazati da je rak prisutan”, poručuju medicinski stručnjaci američkog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.

U selu Dongitarai u posljednjih pet godina prijavljeno je više od 100 slučajeva medicinske prijevare u kojima je izvršena nepotrebna operacija maternice. Istraga je pokazala da je 15 posto tih operacija provedeno u posljednjih godinu dana. “Do sada smo dobili informaciju da je 145 žena podvrgnuto postupku uklanjanja maternice”, rekla je Shivlal Sahu, voditeljica istrage koja se provodi u Dongitarai. U selu Hasda nevjerojatnih 80 posto žena smatra da su bile uključene u operaciju koja im nije bila potrebna. Unutar ovih sela, ali i cijele države, neprestano pristižu nove informacije i slučajevi u kojima su liječnici i liječnice manipulirali ženama kako bi ostvarili osobnu financijsku korist. Obične rutinske preglede ili menstrualne bolove prikazivali su kao razlog za odstranjivanje maternice.

“Oni koji su se igrali sa zdravljem žena neće biti pošteđeni. U četvrti Raipur, čitav tim liječnika nalazi se pod istragom”, rekao je ministar zdravstva i socijalne skrbi države Chhattisgarh.

“Potpuno je pogrešno ukloniti cijeli jajnik ili maternicu kako bi se liječila upala maternice. Takvi problemi mogu se izliječiti s lijekovima”, rekao je viši kirurg dr. A.R Dalla iz Indijske medicinske udruge.

“Liječnici i liječnice bi trebali reći na temelju čega su zaključili da su ženski organi kancerogeni. Biopsija je trebala biti izvedena prije vađenja maternice kako bi se potvrdilo da je organ stvarno kancerogen”, pojasnio je.

Iako je cijela Indija trenutno pogođena korupcijom u medicinskim klinikama, ljekarnama i drugim medicinskim ustanovama, nije sigurno hoće li federalna Vlada Indije u potpunosti zaustaviti korupciju. Naime, između 2008. i 2012. godine u Indiji nije ukinuta niti jedna liječnička licenca.

“Nije moguće održati se na tržištu ako ne postoji minimalna razina integriteta, poštenja i vladavine prava. Dakle, ako je osiguranje i/ili ugovor s privatnim sektorom novi način kako bi se proširio pristup zdravstvenoj skrbi i kako bi se ona financirala, nužno je da se zagovara poštenje te da su korisnici i korisnice usluga informirani”, istaknula je Svjetska zdravstvena organizacija prije tri godine.

Prevela i prilagodila Iva Zelić

Ministar unutarnjih poslova i dalje protiv burke na javnim mjestima

Posted on July 22, 2013 by sdadmin

Nakon što je policijska provjera jedne muslimanske s burkom izazvala nerede u pariškom predgrađu tijekom vikenda, Francuski ministar unutarnjih poslova Manuel Vallls podržao je zabranu nošenja burki i nikaba na javnim mjestima.

“Zakon koji brani nošenje burki je zakon u interesu žena i protiv onih vrijednosti koje nemaju ništa s našom tradicijom i vrijednostima. On se mora provoditi posvuda”, obrazložio je svoj stav.

Naime, tema pokrivanja ženskog lica ponvno se našla u fokusu javnosti nakon što je u četvrtak policajac napisao kaznu ženi koja je nosila burku. Muž kažnjene žene napao je policajca i počeo ga daviti, nakon čega je završio u zatvoru.

Nakon tog događaja oko 250 ljudi se sukobilo s policijom tijekom vikenda. Četiri policajca su ozlijeđena u neredima, a 14-godišnji dječak zadobio je teške ozljede oka. Šest osoba je uhićeno.

Podsjetimo, Francuska je bila prva europska zemlja koja je zakonom zabranila prekrivanje lica u javnosti 2010. godine.

‘Kod logičkog razmišljanja nema razlike jesi li muškarac ili žena’

Posted on July 22, 2013 by sdadmin

Prije samo tri godine Elena Perez bila je tek studentica informatčkih znanosti s velikom strasti prema programiranju, a već do svoje 24. godine uspjela je pokrenuti startup kompaniju, zaraditi milijune, propasti pa postati jednom od dvije inžinjerke u londonskom uredu Facebooka. Još za vrijeme studija zajedno s dvoje kolega osnovala je startup kompaniju zaslužnu za aplikaciju za pametne telefone ‘Go Chat’. Kad su osnivali poduzeće, izgleali su toliko mlado i neozbiljno da su naišli na čuđenje službenika/ica prilikom otvaranja računa u banci. Nekoliko mjeseci kasnije, na tom je računu bilo već dva milijuna eura, zahvaljujući tome što je njihovu aplikaciju ‘skinulo’ čak 18 milijuna ljudi. Ubrzo nakon toga odustala je od studiranja.

“Na fakultetu smo učili stvari koje su u informatici bile bitne prije 30 godina, a ja sam imala vlastitu uspješnu aplikaciju. Zaključila sam da je gubitak vremena studirati na fakultetu koji ne preati realnost”,
kazala je Perez.

Španjolka Elena Perez boravila je u Rijeci na Republici, trodnevnom festivalu kreativnosti i progresivne kulture, u sklopu kojega je održana konferencija RockPaperStartups. Elena Perez na konferenciji je održala inspirativno predavanje o iskustvu otvaranja poduzeća kao apsolutna početnica, podizanja istog na zavidni nivo, o tome kako je njihov StartUp vrijeme pregazilo i prijelazu u korporaciju Facebook. Sve je to uspjelo Eleni do 24 godine.

Kako nisu imali ambicija napraviti plan poslovanja i na taj način osigurati nastavak postojanja firme, nakon tri godine, sredinom prosinca 2012. godine su ga zatvorili. Elena je odlučila napustiti Španjolsku i probati ostvariti karijeru u drugoj zemlji. U Englesku se je doselila sredinom siječnja, te je nakon mjesec dana već počela raditi u Facebooku, kao jedna od dvije inžinjerke u uredu u Londonu.

Prilikom pisanja prijave za Facebook je bila u neodumici kako navesti činjenicu da je propala studentica.

“Odlučila sam ovako: napisat ću da sam studirala tri godine. Ako me netko pita zašto sam odustala, reći ću razlog. Mislim da je vlastiti uspješni startup izvrstan razlog”, rekla je.

Perez navodi kako ne smatra da su žene diskriminirane u IT sektoru, već smatra da je velika razlika u strukturi zaposlenih posljedica kulturoloških pretpostavki da je informatika ‘mušk’ posao.

“Ta velika razlika u broju informatičarki i informatičara je jednostavno kulturološka stvar. Na primjer, moja majka je pred 30 godina diplomirala medicinu. U njezinoj generaciji je bilo 90 posto muškaraca. Prošle godine je isti fakultet završila moja prijateljica – ali omjeri su obrnuti. To je jednostavno tako, tako se događa promjena, kroz vrijeme”, objašnjava Perez.

Tvrdi da se nikada nije osjećala diskriminiranom ili podcjenjivanom od muških kolega, a kolika je zapravo razlika u broju žena i muškaraca uvidjela je tek na jednoj konvenciji, prilikom – odlaska na toalet. Kako je uobičajena slika pred toaletom gužva ispred ženskog dijela, ostala je iznenađena kada se našla u potpuno obrnutoj situaciji. Muškarci su čekali u redu, dok je ona imala gotovo privatne
prostorije.

Kako bi se problem nedostatka žena involviranih u informatičke znanosti smanjio, u Londonu, pimjerice, organiziraju radionice pod nazivom ‘Ladies to code’, no Perez smatra da je isključivost pri održavanju takvih manifestacija apsolutno pogrešan pristup, jer je jedini način da se stvari promijene ‘naučiti’ ljude da je takvo stanje samo i isključivo radi predrasuda.

Elena Perez prije fakulteta nije imala gotovo nikakvog iskustva s programiranjem, jedino je željela napraviti svoju web-stranicu, te je radi toga naučila koristiti HTML i CSS. No, našla se je u programiranju, to je čak i opušta i uživa u tome.

“Kod logičkog razmišljanja nema razlike jesi li muškarac ili žena, to je jednostavno način na koji funkcioniraš”, poručuje Elena Perez.

Medicinske sestre i tehničari najavili štrajk

Posted on July 21, 2013 by sdadmin

Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara upozorio je kako je nakon stupanja na snagu novog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja došlo do drastičnog smanjenja plaća i stečenih prava njihovih članova i članica.

Stoga, Sindikat je najavio pokretanje štrajka, no naglasili su kako će njegov početak i trajanje odrediti naknadno.

Iako je Sindikat prije mjesec dana potpisao sporazum prema kojem sestre i tehničari odustaju od štrajka ako Vlada odustane od smanjenja plaća, plaće su im drastično srezane drugi put ove godine.

“To je prelilo čašu, jer ne možemo unedogled tolerirati jednostrane odluke i nedostatak socijalnog dijaloga. Mi smo naše živote podredile sustavu na štetu nas samih i naših obitelji i s tim moramo prestati”, rekla je predsjednica Glavnog vijeća Ankica Prašnjak.

Iz HSSMS-MT se žale da novi kolektivni ugovor nisu potpisali, kao ni Hrvatski liječnički sindikat, jer nisu sudjelovali u njegovu donošenju, pa čak ga nisu imali mogućnosti ni detaljno pročitati. Međutim, ugovor je potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Vladi je to bilo dovoljno da se tim potpisom srežu primanja svim sestrama i tehničarima u državi.

Osim toga, upozorili su kako država ne želi isplatiti tisuće prekovremenih sati koje su sestre i tehničari odradili, a istovremeni 2.038 sestara i tehničara je nezaposleno na Zavodu za zapošljavanje.

Uzmemo li u obzir koliko stresan i zahtjevan posao obavljaju sestre i tehničari te da o njihovom radu svakodnevno ovise tisuće života, nameće se zaključak koliko vladajućima vrijedi život, kolika je njegova cijena. Sudeći prema onome koliko plaćaju one koji spašavaju živote, profit je iznad ljudskog i zdravlja, a i života.

Novi početak: Otvoreno Kamensko

Posted on July 21, 2013 by sdadmin

Ono što je započelo štrajkom glađu i borbom za golo preživljavanje, danas je utočište skromnih žena velikog srca i nosi ime – Udruga Kamensko. Čine ga četiri zaposlenice i tri volonterke, među kojima je i predsjednica udruge Đurđa Grozaj. Ne tako davne 2010.godine započela je priča o hrabrim ženama koje su odlučile reći ‘ne’ nepravdi koja im je načinjena i zbog koje trpe i danas. Tri godine kasnije, iako na novom putu, još uvijek se pokušavaju izboriti za svoja prava i godine koje su ostavile u tekstilnoj tvornici Kamensko.

Kad otvorite vrata udruge na zagrebačkoj Knežiji, zateći ćete prizor vrijednih žena koje svojim rukama izrađuju i prepravljaju sve što zamislite. Na licu mjesta možete vidjeti nakit, odjeću, torbe i sve sitnice koje su napravile u svom kreativnom radu. Nije ih omelo ‘škljocanje’ fotoaparata, niti moja prisutnost, bile su potpuno predane i posvećeno svome poslu, okružene materijalima i vrećicama punim odjeće koje čekaju red da budu prepravljene i obnovljene. I gospođa Đurda i tajnica udruge Štefica Relić strpljivo su odgovarale na moja pitanja, ne krijući sreću zbog prilike koja im je pružena u udruzi. No, nisu sakrile ni suze prisjećajući se trnovitog puta kojim su prošle.

Sve velike institucije i korporacije na čija su vrata pokucale su im zatvorile svoja vrata – od INA-e preko Plive i Konzum do HEP-a. Međutim, na nekim adresama su se ipak solidarizirali s radnicama. Kako same kažu, sve što danas imaju mogu zahvaliti Gradu Zagrebu i gradonačelniku Bandiću, Privrednoj banci koja im je donirala stolice i ostale potrepštine da dostojno mogu obavljati svoj posao. Najveće hvala ide ostalim ljudima koji su im nesebično pomagali. I dalje to svakodnevno čine što je još jedan dokaz da su socijalno najosjetljiviji ljudi oni koji imaju najmanje. Donirali su mašine, stalak za peglu, materijale koje ne koriste… Morale su započeti doslovno od dna, i onda kad su gubile glas, novinari/ke su bili taj glas koji nije dozvolio da ove žene budu zaboravljene i ostavljene od društva. Mediji su i dalje jako zainteresirani i pomno prate sve vezano uz Udrugu Kamensko. “Da nije bilo vas medija, ne bi bilo niti nas. Hvala Vam!”, rekla je Đurđa Grozaj.

{slika}

Osim usluga šivanja i popravaka odjeće, udruga nudi i edukaciju šivanja i krojenja za sve zainteresirane, te kreativne radionice. Vrata udruge su otvorena svima, može se učlaniti bilo tko i tako potpomoći njihovom radu i realizaciji budućih projekta. Zbog velikog interesa potreban im je veći prostor gdje bi mogle ostvariivati i voditi svoje projekte, među kojima je najvažniji zapošljavanje raznih dobnih skupina žena na poslovima pletenja, heklanja, plisiranja i kreativnog rada. Obećane su im još tri šivaće mašine od strane gradonačelnika Bandića i jedna od predsjednika Josipovića.

Marija Havriliv, Lidija Dugajić, Štefica Relić i Mira Horvat bile su tek broj na Zavodu za zapošljavanje, noseći u sebi gorčinu kojom su završile svoj posao u tvornici Kamensko, ali ogromnim trudom Ljiljane Špoljarić i Marine Nekić na HZZ-u nađeno je rješenje i ove žene su danas zaposlene. Plaću, doprinose i dio karte za prijevoz plaća HZZ, i to godinu dana za konstruktoricu i 6. mjeseci za ostale zaposlenice. Sretne i zahvalne na ovoj prilici, i novom početku za njih i njihove obitelji, na najbolji način pokazuju ovom društvu što znači pasti, ustati i krenuti ispočetka. Đurđa Grozaj vodi udrugu i bori se svim snagama za bivše kolegice i žene u sličnoj situaciji da nađu priliku za novi život. Volontira već godinu dana, a 2012. godine je proglašena za volonterku godine što joj je velika nagrada.

“Ova udruga je utočište svih ljudi kojima je teško i koji žele da se to promjeni. Svojim primjerom pokazujem da se može početi ponovno, educirati se i nešto promijeniti. Ne osjećam ovo kao opterećenje, nego izazov. Treba nešto promijeniti, mi smo lijepa zemlja i nismo zaslužile živjeti ovako”, rekla je Đurđa.

Borba za plaće i potražnja za svim dugovanjima još uvijek traje. Za rujan je zakazano novo ročište, a jedino čemu se nada 462 radnika/ica je pozitivan ishod. Duguju im pet plaća, pola otpremnine, te tri i pol godine poreza i doprinosa, a isti ti radnici/e danas žive na rubu očaja i siromaštva. Mnoge više nitko ne želi zaposliti, jer imaju 50+ i nedostaje im nekoliko godina do mirovine. Ono što započne nadom da će dobiti novo radno mjesto završi odbijanjem ili u najgorem slučaju komentarima da oni nisu socijalna ustanova i da im nisu potrebne ‘babe’. Sve to govore ženama koje su cijeli svoj životni vijek pošteno radile i podizale svoje obitelji, samohranim majkama koje se bore za život i školovanje svoje djece, a traže samo jedno- posao. Nažalost, većina bivših radnika/ca Kamenskog su danas samo broj na burzi, nemaju pravo niti na socijalnu pomoć i poput mnogih u sličnoj situaciji, potpuno zaboravljeni/e od društva.

Zbog njih i svih ljudi u ovoj zemlji koji žele raditi i živjeti od svog rada, žene Udruge Kamensko su dokaz da se upornošću može daleko stići i da se borbom za sebe, boriš za svoju djecu i sve nove generacije koje tek trebaju započeti svoj radni vijek.

{slika}

Napomena uredništva: Sve informacije o Udruzi Kamensko možete dobiti putem broja 091 62 000 75.

Kamp za redefiniranje roda

Posted on July 21, 2013 by sdadmin

Tijekom protekle tri godine, fotografkinja Lindsay Morris je dokumentirala četverodnevni kamp za rodno neprilagođene dječake i njihove roditelje.

“Kamp Ti si ti (ime je promijenjeno da bi se zaštitila privatnost djece, a to je i naziv serije fotografija autorice Morris) je za roditelje čija djeca se ne uklapaju u ono što se naziva rodnim ulogama i žele nositi visoke pete te preferiraju roze police u supermarketima, a ne one plave namijenjene dječacima”, rekla je Morris uz smijeh.

To je i mjesto za roditelje i djecu u kojem se osjećaju zaštićeno, a okolina ih ohrabruje da se slobodno izražavaju.

“Djeca ne moraju gledati preko ramena i mogu spustiti svoje štitove. To su četiri dana kada ništa od toga nije važno i okruženi su članovima obitelji koji ih podupiru”, kaže Morris.

Morris je objasnila kako je njen fotografski cilj projekta da ‘predstavi duh tih dječaka i njihov sjaj’. Neki od načina na koji djeca zasjaju je kroz talente i modne predstave u kampu, a na to kamperi dođu dobro pripremljeni.

{slika}

“Neki vježbaju za talent show cijele godine, a drugi kreiraju sami svoje haljine sa svojim majkama ili obiteljskim prijateljima. Fokus i entuzijazam je zbilja prilično nevjerojatan. Također, može biti vrlo emotivno za roditelje, pogotovo za obitelji koje su nove u kampu i osjećaju grupno prihvaćanje prvi puta”, objašnjava Morris.

Iako se ne zna da li će se djeca iz kampa kasnije u životu identificirati kao gay ili transrodni – ili hoće li današnje definicije rod i spolnost u budućnosti evoluirati – kamp omogućuje djeci da gledaju sebe na sasvim drugačiji način.

“Dobiju dovoljno pitanja u svakodnevnom životu, pa je ovo divno mjesto u kojem mogu izraziti kako se osjećaju… Osjećam da čujemo toliko tužnih priča o tome kako su LGBT djeca iznadprosječno maltretirana, depresivna i suicidalna, te nad njima visi težak oblak i osuđuje ih od početka. Ovo je nova priča. Ovo nije tragedija”, optimistično je kazala Morris.

{slika}

Morris se nada da će objaviti knjigu svoga rada i lansirati veliki multimedijski show koji putuje kroz SAD i svijet, te pokazuje novo lice LGBT mladih. Djeca koja su sudjelovala u Morrisinom programu su fotografirana uz dopuštenje njihovih roditelja. Njen krajnji cilj je pokretanje fondacije za prikupljanje novca kojim bi se omogućilo djeci lošeg materijalnog statusa da pohađaju kamp. Morris se nada da će dodati i novu dimenziju projektu, koncentrirajući se na proizvodnju portreta i dokumentiranja tranzicije dječjeg iskustva od dolaska na kamp.

“Zbilja bih voljela pratiti djecu kako odlaze u svijet odraslih i vidjeti kakav odnos oni razvijaju. Želim svjedočiti evoluciji, znajući od kud su počeli i vidjeti kako će se život za njih odigrati – nadam se sretno – i mislim da će oni imati bolji prijelaz u život odraslih nego generacija prije njih”, zaključila je.

Prevela i prilagodila Ela Naranđa