sdadmin

Republika ili kako provocirati propali grad

Posted on by sdadmin

Što je to Republika i zašto je sam festival postao kontroverza odmah nakon prve pressice? Republika je trodnevni susret naprednih mislioca sa svih strana svijeta, okupljenih na festivalu kreativnosti i progresivne kulture (rečenica koja većini ništa ne znači). Sastoji se od predavanja, panela, radionica, projekcija, zabave i glazbenih programa.

I onda onaj vrh koji je bio toliko puta ponavljan i tijekom samih panela i u medijima, a to je, već antologijska kovanica – kreativna industrija. Kako su vizuali bili dosta nesretno riješeni i kaotični (nisu davali osnovne informacije) i kako je satnica bila nadrealno nepregledna, zapravo nije postojao pretjerani interes da bi se proučilo i saznalo zašto bi eventualno bilo dobro pohoditi Republiku.  A spominjanje industrije bez odgovarajućeg konteksta, u gradu u kojem je toliko ljudi ranjeno propadanjem iste unazad dvadeset godina, ne može izazvati ništa drugo nego prijezir. Neki/e kažu, bolje kreativna, nego propala.

Iako je prava kontroverza vezana, naravno, uz financiranje, koje je posve netransparentno, što je zasmetalo kulturnu scenu Rijeke. Za projekte koji su isključivo volonterskim radom postali određeni brand Grada jednostavno se ‘nema novaca’, dok se za organizaciju ovako ‘plastične’ manifestacije ima stotine tisuća kuna.

Kako je osnovni problem funkcioniranja nezavisne kulturne scene rascjepkanost i dugovi koji se vuku već godinama unutar istih omanjih grupa ljudi koji većinu potencijalno kreativne energije troše na proučavanje tko je dobio koliko novaca i za što, mislim da je ulazak nekih novih lica (pri tome mislim na organizaciju svih pod-manifestacija koje su se dogodile tijekom trajanja Republike – Share, A Maze, Pause i novih regionalnih projekata – RockPaperStartups i Start Art Expo) na scenu uzrokovao talasanje ustoličenih i time eventualno pokrenuo val promjena, što je naravno, pozitivan učinak. Rijeci nedostaje ‘nove krvi’ koja je nužno morala doći izvana, jer mladi nemaju priliku, tj. izuzetno je teško ući na kulturnu scenu i nešto napraviti ako nisi apsolutno nedodirljiv/a.

Sama organizacija je na diskutabilnoj razini. Brod Galeb i Ex-Rikard Benčić su udaljeni otprilike dva i pol kilometra, radi čega se jednostavno nije moglo popratiti dio predavanja, jer bi se gubilo previše vremena na transport. Dislociranost lokacija je uvjetovala i gubljenje one atmosfere koja je jednostavno nužna za dobar osjećaj koji vežemo uz sve festivale. Galeb, kao Titova ostavština je teoretski odlična ideja, ali se u praksi pokazala neprimjerenom. U unutrašnjosti broda je prevruće, kabine su male (što je ‘In bed with…’, tj. mogućnost da se s predavačima/icama razgovara jedan na jedan pet minuta, učinilo gotovo neizvedivim zbog sparine). O tome u koliko je lošem stanju Galeb nema smisla niti govoriti. S druge strane, Benčić je također derutan, ali je u puno boljem stanju. Mislim da Ex-Benčić ima kapaciteta za puno više. Da je sve bilo na jednom mjestu, došlo bi do veće fluktuacije i publika bi imala priliku više toga poslušati/vidjeti/doživjeti.

Najvažnija pozitivna strana Republike su svi ti ljudi koji su došli podijeliti svoje znanje. Istina, neki su pričali o apsolutno ničemu, ali na tu količinu predavača/ica za očekivati je da neki/e jednostavno neće bit pretjerano zanimljivi/e niti inovativni/e.

S obzirom na vlastitu specifičnu situaciju, nije mi bilo jednostavno ‘izvaditi glavu iz pijeska’ i sagledati problematiku iz drugog kuta, odnosno pronaći nešto pozitivno u cijeloj priči. Uvijek je nekako tijek misli: predavanja > mislioci > mlaćenje prazne slame > a mi nemamo budućnost. Ali nećemo je niti imati budemo li se sjedili u dvorištu Ex-Benčića uz pivu i tugaljive priče o tome kako nam je teško.

Kao što sam već navela, dio predavača/ica je stvarno bio inspirativan, dok su neki/e samo otvorili/e nova pitanja.

“Pornografija može biti loša, pornografija može biti dobra. Ovisi o kontekstu”, izjavila je Asta Helgadottir prilikom govora na Republici o pornografiji, koji se je u satnici nalazio pod mističnim nazivom The politics of porn. 

Iako je predavanje bilo popraćeno slajdovima s Google grafikama koje su bile poprilično zabavne, samo po sebi se može slobodno nazvati gubitkom vremena. Da je trajalo deset, umjesto trideset minuta, bilo bi sasvim dosta.  

Budući da je naglasak cijelog predavanja bio na tome kako je pornografija samo najvažniji imaginarni razlog za promicanje cenzure, Asta smatra da ona nema nikakve veze s visinom BDP-a države i socijalnom strukturom države. Moram napomenuti da jedini način na koji mogu objasniti ovako isključiv pogled na problematiku pitanja, koje uz sebe veže socio-ekonomski status određene države, neznanje. U hrvatskim okvirima, cenzura generalno nije poželjni alat za formiranje javnog mijenja, ali u situaciji kada je 315.000 ljudi nezaposleno i vlada opća depresija, ne postoji niti inicijativa niti volja da bi se diskutiralo o tome koliko cenzure je dovoljno cenzure.

{slika}

Za razliku od predavanja Aste Helgadottir, u subotu je njezina sunarodnjakinja i suborkinja piratkinja Birgitta Jonsdottir govorila o ‘majki krumpiru’ kao alegoriji za pokvarenost koja zahvati i poštene političare/ke nakon prvog mandata, aktivizmu, digitalnom identitetu i koliko je unificiranost svih online proizvoda primamljiva korisnicima/ama, no i pojednostavljeni alat Vladi i ostalim zainteresiranim trećim stranama za špijunažu građana/ki. 

Jiillian York i Andy Sellars su govorili o Facebooku i njegovim apsurdnim oznakama ‘neprihvatljivog’. Dojenje – neprihvatljivo, vjerska netrepeljivost – prihvatljivo, prosvjed protiv Monstanta – neprihvaljitvo i jedno pola predavanja je prošlo u postavljanju pitanja i odgovaranja publike. Prilikom intervjua sam je upitala misli li da je to neka velika zavjera (aludirajući na dojenje kao prirodnu prehranu i djelovanje Monsanta koji donosi propise o stvaranju hrane koja je sve osim prirodna), jer, hej, svi/e volimo o zavjerama, zbunila se i rekla da to nije tako te je naglasila kako ‘Facebook samo ne voli golotinju’. Ali voli fan stranice masovnih ubojica.

Moram priznati kako sam od predavanja Michelle Thorne očekivala puno više. Naime, ona radi kao strateginja za globalne evente u Mozilla Foundation. Međutim, nije govorila o Mozilli, rastu i razlozima zašto Mozilla postoji, nego o tome kako se treba ‘naučiti web’, održavati radionice djeci, starcima i političarima/kama, kako bi svi/e ‘naučili/e web’. Istina, edukacija je korisna kao alat zaštite, ali baš održavati radionice nekome tko nije zainteresiran/a djeluje kao kontraproduktivan čin.

Radionice su oduševile! Peek&Poke retro gaming room je bio omiljeno odredište retro entuzijasta/kinja. Glazbeni program održan u petak na Lukobranu je bio totalni promašaj, radionica Željka Baškovića o izradi projekcija je dala notu realne kreativnosti trupu Galeba, predavanja su inspirirala i ostavljala ‘što bi ovo trebalo biti’ doživljaj, ovisno o prezenteru/ici.

Na koncu mogu zaključiti kako je Republika je zadovoljila. Vidjet ćemo što budućnost nosi, generalni plan je da se koncept ostavi lokalnoj zajednici (na taj način funkcionira organizacija). Nadam se i drugom izdanju Republike s jednako zanimljivim događanjima, možda više prilagođenim našem podneblju i problemima. I normalnijim vizualom, naravno.

Zbog profita uništili živote tisuća žena

Posted on by sdadmin

Velika istraga o korupciji u medicini na području središnje Indije se nastavlja. U indijskoj državi Chhattisgarh, u Raipuru, žene su prevarene u zločinima koji su se odvijali iza vrata medicinskih ustanova. Zahvaljujući neprestanim prevarama zdravstvenog osiguranja, životi žena u Indiji nikada neće biti isti. Zbog manipulacije lokalnim programom socijalne skrbi pod istragom se nalaze klinike, liječnici/e i ostali medicinski djelatnici/ce. No, za što su oni/e zapravo optuženi/e?

Preko 3.500 žena diljem Raipura podvrgnuto je nepotrebnim operacijama nakon kojih je kvaliteta njihova života znatno lošija. Prema ekskluzivnoj anketi Reutersa iz srpnja prošle godine, Indija je trenutno ‘najgore mjesto za biti žena’. Zbog prevare osiguranja pod istragom se nalaze 34 medicinska centra. Naime, procjenjuje se da su oportunistički liječnici i liječnice, kako bi ostvarili osobnu financijsku dobit, nagovorili više od 2.000 žena da se podvrgnu nepotrebnom zahvatu histerektomije kojim im je uklonjena maternica. 

Problem neželjene histerektomije nije zahvatio samo Indiju, on je i stvarnost SAD-a. Svake se godine napravi 750.000 histerektomija te 2.500 žena umire za vrijeme operacije.

“Te žene nisu bolesne. To su zdrave žene koje uđu u bolnicu, ali iz nje ne izlaze”, rekao je ginekolog dr. Herbert Goldfarb iz New Yorka u knjizi No Hysterectomy Option: Your Body–Your Choice.

Kome je još potrebna Hipokratova zakletva?

Kako bi se omogućio svim stanovnicima i stanovnicama Indije pristup zdravstvenoj skrbi neovisno o razini siromaštva, 2008. godine Vlada je lansirala pametne kartice. One omogućuju neposredno plaćanje zdravstvenog osiguranja do 30.000 Rs (555 dolara). Taj se iznos odnosi na cijelu obitelj tijekom jedne godine. Pametne su kartice bez sumnje omogućile Indijcima i Indijkama operacije koje su im spasile živote, no s druge strane omogućile su doktorima i doktoricama mogućnost obavljanja nepotrebnih zahvata i pranja novca. Zahvaljujući podacima koje su uneseni na pametne kartice, one osiguravanju da prava osoba dobije pravi medicinski tretman te ograničavaju dvostruku naplatu iste operacije. Međutim, to ne štiti pacijente i pacijentice od nepotrebnih operacija koje im doktori preporučuju.

Sve žene u obitelji Sahu prošle su postupak histerektomije koji je sada predmet istrage. Ne shvaćajući kakav će utjecaj na njihove živote imati odluka da uklone maternicu, dopustile su doktorima da učine zahvat koji sada smatraju ‘smrtnom pogreškom’. Žene su različite dobi te im je rečeno da je uklanjanje maternice jedini način rješenja problema. Nadani se 2008. godine žalila se na bol u leđima te otišla na pregled doktorici u Raipuru. Nakon obavljenog ultrazvuka, rečeno joj je da ima ozbiljne unutarnje infekcije. Doktorica je rekla da se zaraza proširila na maternicu koju treba otkloniti kako bi joj se spasio život. Ona je najmlađa žena u obitelji i operacija je napravljena kada je imala samo 24 godine.  Kada joj je doktorica rekla za njeno stanje, zabrinula se te nije dovodila u pitanje liječničku preporuku. Sada pati od depresije, frustracije i ne može imati djece. Nadalje, zamoljena je da potpiše ugovor u kojem je navedena cijena postupka. On je iznosio 9.000 RS (180 dolara) čemu su dodani i lijekovi vrijedni 200 dolara. Kako je očajnički željela da je prestane boljeti, potpisala je ugovor. No, ubrzo je shvatila kako ishod operacije nije dobar.

“Od operacije se borim s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Postala sam toliko slaba da mi je teško i stajati”, rekla je Nadani.  

Kesar Sahu, Nadanina šogorica, također  je bila u dvadesetima kada joj je maternica uklonjena. Kesar je otišla liječniku zbog bolova u donjem dijelu trbuha. Dijagnosticirana joj je upala maternice te joj je doktor savjetovao brzi kirurški zahvat. Sve žene Sahu obitelji sada moraju plaćati između 3.000 i 4.000 Rs (80 dolara) mjesečno za lijekove koji su im zbog tog zahvata potrebni. Četrdesetogodišnja Hemin otišla je liječniku zbog bolova u nogama. Nakon pregleda rečeno joj je da ima bolesnu maternicu te će je morati ukloniti. Zbog troškova zahvata i troškova pratećih medicinskih tretmana morala je prodati zemlju svojih predaka.  

Nepoštivanje medicinske etike najviše šteti pacijentu/ici! / Informacije moraju biti dostupne svima

Kako je prevara dosegnula epske razmjere, glavni ministar države Chhattisgarh i ministar zdravlja i socijalne skrbi naredili su detaljnu kaznenu istragu u regiji. Naređeno je da im se dostave papiri o svim zahvatima odstranjivanja maternice u posljednjih 6 mjeseci. Istraga obuhvaća privatne klinike, javne bolnice, ali i domove za njegu. Istraga, koja je još u tijeku, dokazala je da su u okolnim selima Hasda, Manikchauri i Dongitarai liječnici i liječnice bili uključeni u prijevaru. Također, u nju su uključeni i ostali stručni suradnici i suradnice. Ljekarnici i ljekarnice su primali provizije od 92 dolara za pisanje uputnica. Istraga pokazuje kako žene kojima je dijagnosticiran rak maternice nisu bile podvrgnute biopsiji.

“U većini slučajeva biopsija je jedini siguran način kojim se može dokazati da je rak prisutan”, poručuju medicinski stručnjaci američkog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.

U selu Dongitarai u posljednjih pet godina prijavljeno je više od 100 slučajeva medicinske prijevare u kojima je izvršena nepotrebna operacija maternice. Istraga je pokazala da je 15 posto tih operacija provedeno u posljednjih godinu dana. “Do sada smo dobili informaciju da je 145 žena podvrgnuto postupku uklanjanja maternice”, rekla je Shivlal Sahu, voditeljica istrage koja se provodi u Dongitarai. U selu Hasda nevjerojatnih 80 posto žena smatra da su bile uključene u operaciju koja im nije bila potrebna. Unutar ovih sela, ali i cijele države, neprestano pristižu nove informacije i slučajevi u kojima su liječnici i liječnice manipulirali ženama kako bi ostvarili osobnu financijsku korist. Obične rutinske preglede ili menstrualne bolove prikazivali su kao razlog za odstranjivanje maternice.  

“Oni koji su se igrali sa zdravljem žena neće biti pošteđeni. U četvrti  Raipur, čitav tim liječnika nalazi se pod istragom”, rekao je ministar zdravstva i socijalne skrbi države Chhattisgarh.

“Potpuno je pogrešno ukloniti cijeli jajnik ili maternicu kako bi se liječila upala maternice. Takvi problemi mogu se izliječiti s lijekovima”, rekao  je viši kirurg dr. A.R Dalla iz Indijske medicinske udruge.

“Liječnici i liječnice bi trebali reći na temelju čega su zaključili da su ženski organi kancerogeni. Biopsija je trebala biti izvedena prije vađenja maternice kako bi se potvrdilo da je organ stvarno kancerogen”, pojasnio je.

Iako je cijela Indija trenutno pogođena korupcijom u medicinskim klinikama, ljekarnama i drugim medicinskim ustanovama, nije sigurno hoće li federalna Vlada Indije u potpunosti zaustaviti korupciju. Naime, između 2008. i 2012. godine u Indiji nije ukinuta niti jedna liječnička licenca.

“Nije moguće održati se na tržištu ako ne postoji minimalna razina integriteta, poštenja i vladavine prava. Dakle, ako je osiguranje i/ili ugovor s privatnim sektorom novi način kako bi se proširio pristup zdravstvenoj skrbi i kako bi se ona financirala, nužno je da se zagovara poštenje te da su korisnici i korisnice usluga informirani”, istaknula je Svjetska zdravstvena organizacija prije tri godine.

Prevela i prilagodila Iva Zelić

Ministar unutarnjih poslova i dalje protiv burke na javnim mjestima

Posted on by sdadmin

Nakon što je policijska provjera jedne muslimanske s burkom izazvala nerede u pariškom predgrađu tijekom vikenda, Francuski ministar unutarnjih poslova Manuel Vallls podržao je zabranu nošenja burki i nikaba na javnim mjestima.

“Zakon koji brani nošenje burki je zakon u interesu žena i protiv onih vrijednosti koje nemaju ništa s našom tradicijom i vrijednostima. On se mora provoditi posvuda”, obrazložio je svoj stav.

Naime, tema pokrivanja ženskog lica ponvno se našla u fokusu javnosti nakon što je u četvrtak policajac napisao kaznu ženi koja je nosila burku. Muž kažnjene žene napao je policajca i počeo ga daviti, nakon čega je završio u zatvoru.

Nakon tog događaja oko 250 ljudi se sukobilo s policijom tijekom vikenda. Četiri policajca su ozlijeđena u neredima, a 14-godišnji dječak zadobio je teške ozljede oka. Šest osoba je uhićeno.

Podsjetimo, Francuska je bila prva europska zemlja koja je zakonom zabranila prekrivanje lica u javnosti 2010. godine.

‘Kod logičkog razmišljanja nema razlike jesi li muškarac ili žena’

Posted on by sdadmin

Prije samo tri godine Elena Perez bila je tek studentica informatčkih znanosti s velikom strasti prema programiranju, a već do svoje 24. godine uspjela je pokrenuti startup kompaniju, zaraditi milijune, propasti pa postati jednom od dvije inžinjerke u londonskom uredu Facebooka. Još za vrijeme studija zajedno s dvoje kolega osnovala je startup kompaniju zaslužnu za aplikaciju za pametne telefone ‘Go Chat’. Kad su osnivali poduzeće, izgleali su toliko mlado i neozbiljno da su naišli na čuđenje službenika/ica prilikom otvaranja računa u banci. Nekoliko mjeseci kasnije, na tom je računu bilo već dva milijuna eura, zahvaljujući tome što je njihovu aplikaciju ‘skinulo’ čak 18 milijuna ljudi. Ubrzo nakon toga odustala je od studiranja.

“Na fakultetu smo učili stvari koje su u informatici bile bitne prije 30 godina, a ja sam imala vlastitu uspješnu aplikaciju. Zaključila sam da je gubitak vremena studirati na fakultetu koji ne preati realnost”,
kazala je Perez.

Španjolka Elena Perez boravila je u Rijeci na Republici, trodnevnom festivalu kreativnosti i progresivne kulture, u sklopu kojega je održana konferencija RockPaperStartups. Elena Perez na konferenciji je održala inspirativno predavanje o iskustvu otvaranja poduzeća kao apsolutna početnica, podizanja istog na zavidni nivo, o tome kako je njihov StartUp vrijeme pregazilo i prijelazu u korporaciju Facebook. Sve je to uspjelo Eleni do 24 godine.

Kako nisu imali ambicija napraviti plan poslovanja i na taj način osigurati nastavak postojanja firme, nakon tri godine, sredinom prosinca 2012. godine su ga zatvorili. Elena je odlučila napustiti Španjolsku i probati ostvariti karijeru u drugoj zemlji. U Englesku se je doselila sredinom siječnja, te je nakon mjesec dana već počela raditi u Facebooku, kao jedna od dvije inžinjerke u uredu u Londonu.

Prilikom pisanja prijave za Facebook je bila u neodumici kako navesti činjenicu da je propala studentica.

“Odlučila sam ovako: napisat ću da sam studirala tri godine. Ako me netko pita zašto sam odustala, reći ću razlog. Mislim da je vlastiti uspješni startup izvrstan razlog”, rekla je.

Perez navodi kako ne smatra da su žene diskriminirane u IT sektoru, već smatra da je velika razlika u strukturi zaposlenih posljedica kulturoloških pretpostavki da je informatika ‘mušk’ posao.

“Ta velika razlika u broju informatičarki i informatičara je jednostavno kulturološka stvar. Na primjer, moja majka je pred 30 godina diplomirala medicinu. U njezinoj generaciji je bilo 90 posto muškaraca. Prošle godine je isti fakultet završila moja prijateljica – ali omjeri su obrnuti. To je jednostavno tako, tako se događa promjena, kroz vrijeme”, objašnjava Perez.

Tvrdi da se nikada nije osjećala diskriminiranom ili podcjenjivanom od muških kolega, a kolika je zapravo razlika u broju žena i muškaraca uvidjela je tek na jednoj konvenciji, prilikom – odlaska na toalet. Kako je uobičajena slika pred toaletom gužva ispred ženskog dijela, ostala je iznenađena kada se našla u potpuno obrnutoj situaciji. Muškarci su čekali u redu, dok je ona imala gotovo privatne
prostorije.

Kako bi se problem nedostatka žena involviranih u informatičke znanosti smanjio, u Londonu, pimjerice, organiziraju radionice pod nazivom ‘Ladies to code’, no Perez smatra da je isključivost pri održavanju takvih manifestacija apsolutno pogrešan pristup, jer je jedini način da se stvari promijene ‘naučiti’ ljude da je takvo stanje samo i isključivo radi predrasuda.

Elena Perez prije fakulteta nije imala gotovo nikakvog iskustva s programiranjem, jedino je željela napraviti svoju web-stranicu, te je radi toga naučila koristiti HTML i CSS. No, našla se je u programiranju, to je čak i opušta i uživa u tome.

“Kod logičkog razmišljanja nema razlike jesi li muškarac ili žena, to je jednostavno način na koji funkcioniraš”, poručuje Elena Perez.

Medicinske sestre i tehničari najavili štrajk

Posted on by sdadmin

Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara upozorio je kako je nakon stupanja na snagu novog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja došlo do drastičnog smanjenja plaća i stečenih prava njihovih članova i članica.

Stoga, Sindikat je najavio pokretanje štrajka, no naglasili su kako će njegov početak i trajanje odrediti naknadno.

Iako je Sindikat prije mjesec dana potpisao sporazum prema kojem sestre i tehničari odustaju od štrajka ako Vlada odustane od smanjenja plaća, plaće su im drastično srezane drugi put ove godine.

“To je prelilo čašu, jer ne možemo unedogled tolerirati jednostrane odluke i nedostatak socijalnog dijaloga. Mi smo naše živote podredile sustavu na štetu nas samih i naših obitelji i s tim moramo prestati”, rekla je predsjednica Glavnog vijeća Ankica Prašnjak.

Iz HSSMS-MT se žale da novi kolektivni ugovor nisu potpisali, kao ni Hrvatski liječnički sindikat, jer nisu sudjelovali u njegovu donošenju, pa čak ga nisu imali mogućnosti ni detaljno pročitati. Međutim, ugovor je potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Vladi je to bilo dovoljno da se tim potpisom srežu primanja svim sestrama i tehničarima u državi.

Osim toga, upozorili su kako država ne želi isplatiti tisuće prekovremenih sati koje su sestre i tehničari odradili, a istovremeni 2.038 sestara i tehničara je nezaposleno na Zavodu za zapošljavanje.

Uzmemo li u obzir koliko stresan i zahtjevan posao obavljaju sestre i tehničari te da o njihovom radu svakodnevno ovise tisuće života, nameće se zaključak koliko vladajućima vrijedi život, kolika je njegova cijena. Sudeći prema onome koliko plaćaju one koji spašavaju živote, profit je iznad ljudskog i zdravlja, a i života.

Novi početak: Otvoreno Kamensko

Posted on by sdadmin

Ono što je započelo štrajkom glađu i borbom za golo preživljavanje, danas je utočište skromnih žena velikog srca i nosi ime – Udruga Kamensko. Čine ga četiri zaposlenice i tri volonterke, među kojima je i predsjednica udruge Đurđa Grozaj. Ne tako davne 2010.godine započela je priča o hrabrim ženama koje su odlučile reći ‘ne’ nepravdi koja im je načinjena i zbog koje trpe i danas. Tri godine kasnije, iako na novom putu, još uvijek se pokušavaju izboriti za svoja prava i godine koje su ostavile u tekstilnoj tvornici Kamensko.

Kad otvorite vrata udruge na zagrebačkoj Knežiji, zateći ćete prizor vrijednih žena koje svojim rukama izrađuju i prepravljaju sve što zamislite. Na licu mjesta možete vidjeti nakit, odjeću, torbe i sve sitnice koje su napravile u svom kreativnom radu. Nije ih omelo ‘škljocanje’ fotoaparata, niti moja prisutnost, bile su potpuno predane i posvećeno svome poslu, okružene materijalima i vrećicama punim odjeće koje čekaju red da budu prepravljene i obnovljene. I gospođa Đurda i tajnica udruge Štefica Relić strpljivo su odgovarale na moja pitanja, ne krijući sreću zbog prilike koja im je pružena u udruzi. No, nisu sakrile ni suze prisjećajući se trnovitog puta kojim su prošle.

Sve velike institucije i korporacije na čija su vrata pokucale su im zatvorile svoja vrata – od  INA-e preko Plive i Konzum do HEP-a. Međutim, na nekim adresama su se ipak solidarizirali s radnicama. Kako same kažu, sve što danas imaju mogu zahvaliti Gradu Zagrebu i gradonačelniku Bandiću, Privrednoj banci koja im je donirala stolice i ostale potrepštine da dostojno mogu obavljati svoj posao. Najveće hvala ide ostalim ljudima koji su im nesebično pomagali. I dalje to svakodnevno čine što je još jedan dokaz da su socijalno najosjetljiviji ljudi oni koji imaju najmanje. Donirali su mašine, stalak za peglu, materijale koje ne koriste… Morale su započeti doslovno od dna, i onda kad su gubile glas, novinari/ke su bili taj glas koji nije dozvolio da ove žene budu zaboravljene i ostavljene od društva. Mediji su i dalje jako zainteresirani i pomno prate sve vezano uz Udrugu Kamensko. “Da nije bilo vas medija, ne bi bilo niti nas. Hvala Vam!”, rekla je Đurđa Grozaj.

{slika}

Osim usluga šivanja i popravaka odjeće, udruga nudi i edukaciju šivanja i krojenja za sve zainteresirane, te kreativne radionice. Vrata udruge su otvorena svima, može se učlaniti bilo tko i tako potpomoći njihovom radu i realizaciji budućih projekta. Zbog velikog interesa potreban im je veći prostor gdje bi mogle ostvariivati i voditi svoje projekte, među kojima je najvažniji zapošljavanje raznih dobnih skupina žena na poslovima pletenja, heklanja, plisiranja i kreativnog rada. Obećane su im još tri šivaće mašine od strane gradonačelnika Bandića i jedna od predsjednika Josipovića.

Marija Havriliv, Lidija Dugajić, Štefica Relić i Mira Horvat bile su tek broj na Zavodu za zapošljavanje, noseći u sebi gorčinu kojom su završile svoj posao u tvornici Kamensko, ali ogromnim trudom Ljiljane Špoljarić i Marine Nekić na HZZ-u nađeno je rješenje i ove žene su danas zaposlene. Plaću, doprinose i dio karte za prijevoz plaća HZZ, i to godinu dana za konstruktoricu i 6. mjeseci za ostale zaposlenice. Sretne i zahvalne na ovoj prilici, i novom početku za njih i njihove obitelji, na najbolji način pokazuju ovom društvu što znači pasti, ustati i krenuti ispočetka. Đurđa Grozaj vodi udrugu i bori se svim snagama za bivše kolegice i žene u sličnoj situaciji da nađu priliku za novi život. Volontira već godinu dana, a 2012. godine je proglašena za volonterku godine što joj je velika nagrada.

“Ova udruga je utočište svih ljudi kojima je teško i koji žele da se to promjeni. Svojim primjerom pokazujem da se može početi ponovno, educirati se  i nešto promijeniti. Ne osjećam ovo kao opterećenje, nego izazov. Treba nešto promijeniti, mi smo lijepa zemlja i nismo zaslužile živjeti ovako”, rekla je Đurđa.

Borba za plaće i potražnja za svim dugovanjima još uvijek traje. Za rujan je zakazano novo ročište, a jedino čemu se nada 462 radnika/ica je pozitivan ishod. Duguju im pet plaća, pola otpremnine, te tri i pol godine poreza i doprinosa, a isti ti radnici/e danas žive na rubu očaja i siromaštva. Mnoge više nitko ne želi zaposliti, jer imaju 50+ i nedostaje im nekoliko godina do mirovine. Ono što započne nadom da će dobiti novo radno mjesto završi odbijanjem ili u najgorem slučaju komentarima da oni nisu socijalna ustanova i da im nisu potrebne ‘babe’. Sve to govore ženama koje su cijeli svoj životni vijek pošteno radile i podizale svoje obitelji, samohranim majkama koje se bore za život i školovanje svoje djece, a traže samo jedno- posao. Nažalost, većina bivših radnika/ca Kamenskog su danas samo broj na burzi, nemaju pravo niti na socijalnu pomoć i poput mnogih u sličnoj situaciji, potpuno zaboravljeni/e od društva.

Zbog njih i svih ljudi u ovoj zemlji koji žele raditi i živjeti od svog rada, žene Udruge Kamensko su dokaz da se upornošću može daleko stići i da se borbom za sebe, boriš za svoju djecu i sve nove generacije koje tek trebaju započeti svoj radni vijek.

{slika}

Napomena uredništva: Sve informacije o Udruzi Kamensko možete dobiti putem broja 091 62 000 75.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org