O poslu, diskriminacijama i pravu na rad

Kada si žena, nekako se s vremenom naučiš na sve te diskriminacije koje osjetiš na svojoj koži. Ali živiš na Balkanu i brzo shvatiš da više vrijediš od toga i da se tebe njihove krive projekcije ne tiču.  

Nakon X poslanih molbi za posao, prema zakonu velikih brojeva, dogodi se taj poziv na razgovor. Kada kažu razgovor, misle natjecanje u brzini tipkanja. I tipkaš. I najbrža si jer si od kada znaš za sebe pisala blog, nekakve članke, ćakulala s ljudima s drugog kraja svijeta – misao i prsti idu usporedno.

Zaposle te, zamjena. Mjesec i pol. Nema seksualnih aluzija niti pretjeranih pogleda, zadovoljno radiš, trudiš se, lupaš prekovremene i jedan petak ti kažu da je gotovo, vraća se službenica. Ok, očekivala si to, nema ljutnje.

Kako vrijeme ide, posla nema, molbe šalješ i dalje u prazno, odlučiš raditi na sebi i završiti neke tečajeve, volontirati kako bi skupila iskustvo i širila mrežu poznanstava.

Dođe i dan kada te se zove radi toga što si sposobna i dobiješ – honorarni posao.  Kratko, pola radnog vremena mjesec dana. Posao je posao, koliko neispunjujuć bio, a i novčići su tu, valjda neće to pedaliranje u prazno trajati zauvijek.

Kakva greška!

Prođe godinu dana, ugovor o djelu i dalje igra, sada na puno radno vrijeme.

Prođu dvije godine – sve isto. Honorarno radim za lokalnu samoupravu.

Svjesna sam toga da ljudi rade i ne dobivaju plaću, svjesna sam toga da ljudi ne rade godinama, da je nezaposlenost ogroman problem. Zato što se to događa, ne znači da je u redu.

Ali se ne mogu pomiriti s činjenicom da stvari smiju funkcionirati na ovakav način.

Bila sam diskriminirana na mnogo osnova: spolu, godinama, obrazovanju, boji kose, majčinstvu u ranoj dobi i moram priznati (koliko god patetično zvučalo) da ništa ne boli toliko koliko kršenje prava na rad (Ustav RH, Članak 55.) koje se događa samo radi toga što nikoga nije briga.

Na koje načine?

– ne vodi se evidencija o radnom stažu, kao niti mirovinsko osiguranje

– kada prestane potreba za ovim radnim mjestom, nemam pravo na nikakve nadoknade za vrijeme nezaposlenosti

– ne mogu se prijaviti niti na one oglase za stručno usavršavanje jer nisam na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (jer zarađujem više od 1.500 kuna mjesečno)

– ovo iskustvo (tj. ugovor o djelu) se ne priznaje kao formalno radno iskustvo, što je jedan od uvjeta za posao u 20 posto oglasa

– godišnji je samo pojam

– kao i pravo na bolovanje (bilo za sebe ili za bolest djeteta)

Zadnje dvije točke se zapravo i ne tiču u tolikoj mjeri dnevnica koliko činjenice da je moj posao  siguran toliko da ako ostanem kući tri dana, postoji mogućnost da me se zamijeni osobom koja će raditi za 1.600 kuna, odnosno osobom koja nije zapela u sivoj zoni Zakona o radu i ima pravo prijave.

I tako službenik/ica koji/a je prošao/la kroz Mrsićev program stručnog osposobljavanja formalno ima više iskustva od mene koja na tom poslu radim sve to vrijeme. Iako je javna tajna da se te ljude izrabljuje za slaganje arhiva i nošenje kava (vjerujem da ima iznimaka, ali to je neka realnost), oni će na kraju stažiranja imati više formalnog radnog iskustva od nas koji smo zapeli i radimo za honorar. Bez popratnih dokaza.

Znam da pisanjem ovog teksta neću ništa promijeniti, svjesna sam toga da ću sutra opet doći na isto radno mjesto, užasnuta sjesti i gledati u hrpetinu Sizifovog posla, bez direktnih nadređenih i bez perspektive, kopajući po oglasima i šaljući molbe. Zapravo možda sutra i neću doći, to je još jedna fantastična stvar vezana uz ovakvo zaposlenje, nitko ništa ne zna i ne može mi potvrditi niti jednu informaciju. Ali za duševni mir, bitno je reći. Tiho jarmati iz svoje sive rupe Zakona o radu.

Kraljica Elizabeta II. stavila svoj potpis na zakon o istospolnim brakovima

Nakon što su britanski zastupnici u ponedjeljak navečer, nakon dvosatne rasprave, prihvatili nacrt zakona, kraljica Elizabeta II. je svojim  potpisom jučer taj nacrt i ozakonila.

Ovim aktom istospolni brak je tako postao legalan u Engleskoj i Walesu.  Druge dvije britanske regije, Škotska i Sjeverna Irska, imaju svoje zakone o tom pitanju: škotska vlada je prošli mjesec donijela svoj nacrt zakona o tome, a svjerenoirski parlament je glasovao kako bi blokirao sličan prijedlog.

Prva istospolna vjenčanja očekuju se u ljeto 2014. godine, nakon administrativne prilagodbe.

Zakon omogućava istospolnim parovima vjenčanje pred matičarem, ali i u crkvama u Engleskoj i Walesu. 

Talibanski vođa napisao pismo Malali: ‘Napali su te jer si vodila anti-talibansku kampanju’

Vođa pakistanskih talibana Adnan Rasheed poslao je pismo Malali Yousafzai, u kojem je istaknuo kako je šokiran napadom na 16-godišnjakinju te bi voljeo da se takvo što nikada nije dogodilo.

Rasheed je također napisao kako djevojka nije bila napadnuta zbog njene kampanje za obrazovanje djevojaka, nego jer je imala ‘anti-talibansku retoriku’, prenosi BBC.

Talibanski vođa je istaknuo kako osjeća posebnu emocionalnu povezanost sa 16-godišnjakinjom jer pripadaju istom plemenu Yousufzai, međutim, odbija osuditi napad na nju.

Žali za tim što je za njen rad čuo tek u zatvoru te što je nije mogao savjetovati prije napada, kojeg on oslovljava s ‘nesreća’, da se ostavi borbe za ljudska prava.

“Rekla si da je pero moćnije od mača pa su te napali zbog tvog mača, a ne zbog tvojih knjiga i škole”, napisao je.

Pismo je završio pozvavši Malalu da se ‘vrati kući, prigrli islam i pakistansku kulturu te upiše neku žensku islamsku školu u kojoj će koristiti olovku da razotkrije zavjere elita koje žele porobiti cijelo čovječanstvo’.

Podsjetimo, djevojka je napadnuta prije godinu dana te su joj talibani pucali u glavu i vrat dok je sjedila s kolegicama u školskom autobusu u kojem se s ostalim učenicama vozila kući nakon jutarnje nastave u Mingori, djelu Pakistana.

Srećom, Malala se uspješno oporavila u Velikoj Britaniji. Štoviše, za svoj rođendan prije šest dana je održala motivirajući govor u sjedištu UN-a u New Yorku.

“Stojim ovdje, jedna djevojka među mnogima, kako bi govorila, ne u svoje ime, nego u ime svih onih čiji se glas ne čuje. I za njihovo pravo na obrazovanje. Uzmimo u ruke knjige i olovke, jer one su naše najjače oružje. Jedno dijete, jedan učitelj i jedna olovka mogu promijeniti svijet. Obrazovanje je jedino rješenje. Obrazovanje prije svega”, kazala je tada hrabra aktivistkinja.

Osim toga, više od 60.000 ljudi iz cijelog svijeta potpisalo je peticiju za dodjelu Nobelove nagrade za mir Malali.

Pogledajte novi video Pussy Riot!

Godinu dana nakon što je moskovski sud osudio tri članice ruskog punk benda Pussy Riot zbog prosvjeda protiv nedemokratske vladavine Vladimira Putina, one su se ovih dana oglasile novim videom na YouTubu u kojem prozivaju velike ruske naftne kompanije, ali i glumca Gerarda Depardieua.

U video uratku ponovo se mogu vidjeti djevojke s karakteristično upadljivim maskama u akciji. Punk pjesma ‘Like a Red Prison’ u kojoj se prozivaju velike ruske naftne kompanije, poput Gazproma i Roznefta (‘zlikovci u naftnim tornjevima’, pjevaju Pussy Riot) pa i rusko Ministarstvo unutarnjih poslova, ali i francuski glumac Gerard Depardieu, koji je zbog visokih poreza uvrijeđeno emigrirao iz Francuske u Putinov zagrljaj.

Vladimira Putina se pak uspoređuje s ‘iranskim ajatolahom’, a Ruska pravoslavna crkva također se spominje u kritičkom kontekstu. Stanje u Rusiji Pussy Riot opisuje kao ‘crveni zatvor’, a u pjesmi se izražava i podrška članicama kolektiva koje su trenutačno na prisilnom radu.

‘Država će za ovaj slučaj morati odgovarati pred Europskim sudom za ljudska prava’

Predsjednica udruge B.a.B.e. Sanja Sarnavka zatražila je u srijedu očitovanje Ministarstva zdravlja zbog 53-godišnje Osječanke Z. K. koja se trenutačno nalazi u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče bez postavljene liječničke dijagnoze.

Sarnavka je podsjetila da je Osječanka već 23. dan na psihijatriji bez dijagnoze, te da je prislino hospitalizirana nakon što je pljusnula sina. Osječanka je najprije bila u osječkoj bolnici iz koje je premještena u bolnicu Vrapče.

Predsjednica udruge B.a.B.e. istaknula je da se takvo to nije trebalo dogoditi, a zbog cijele situacije prozvala je i ministra zdravlja Rajka Ostojića.

“Jučer sam zvala njegovu glasnogovornicu i molila sam je da upozori ministra da je ona protiv svoje volje još uvijek u bolnici”, izjavila je Sarnavka dodavši kako je dobila odgovor da ministar Rajko Ostojić ‘sve drži pod kontrolom’, te da je ‘navečer saznala da je kontrola takva da njegova supruga vodi njezin slučaj’.

“Očito je da se gospođi Z.K. sada pokušava naći bilo kakva dijagnoza samo da se opravda ono što se dogodilo. To samo znači da ni naši liječnici, a ni ministar zdravlja, ne poznaju zakon”, zaključila je Sarnavka, koja je također istaknula kako će država, ukoliko domaći sudovi to ne riješe, morati odgovarati pred Europskim sudom za ljudska prava.

Ministar zdravlja Rajko Ostojić potvrdio je da zna za slučaj 53-godišnje Osječanke rekavši kako je u tijeku inspekcijski nadzor Ministarstva zdravlja te da će se rezultati znati potkraj dana.

Osvrnuo se i na to da liječenje Osječanke u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče vodi njegova supruga.

“To naprosto ne mogu komentirati. Nikada nisam govorio o svojim pacijentima, znate i sami da se s takvim stvarima ne izlazi u javnost”, odgovorio je ministar zdravlja Rajko Ostojić.

‘To je dio obiteljske tradicije’: Otac godinama silovao svojih pet kćeri!

Umirovljeni državni činovnik iz Indije uhićen je u utorak pod optužbom da je godinama seksualno zlostavljao svojih pet kćeri. Zajedno s njim je uhićena i njegova supruga kao sudionica u zločinu.

Slučaj je dospio u javnost nakon što je jedna sestra, koja je danas u braku i ima dvoje djece, sve prijavila policiji. Navodno je 62-godišnjak sve priznao snagama reda i sigurnosti.

Policija je nakon toga kontaktirala i ostale sestre, koje su također potvrdile da ih je otac seksualno zlostavljao. Također su naglasile kako je i majka znala za silovanja, međutim, nije htjela reagirati jer je ‘ to dio obiteljske tradicije’. Rekla im je da su i ona i njene sestre bile silovane u obiteljskom domu.

Osim seksualnog zlostavljanja, otac je i premlaćivao kćeri. Najstarija kćer je čak dva puta zatrudnjela, a otac ju je oba puta odveo na pobačaj.

Slučaj je sada prijavljen jer je jedna od njegovih kćeri primijetila kako joj se otac neprimjereno ponaša prema njenom djetetu.

Podsjetimo, Indija je krajem 2012. godina bila na nogama nakog brutalnog grupnog silovanja studentice u javnom autobusu, koja je uslijed ozljeda preminula. Nakon ovog slučaja, Indija, koja je prepoznata kao iznimno patrijarhalna zemlja, ustala je na noge i odlučila reći ‘dosta’ zlostavljanju žena. Organizirani su brojni prosvjedi kojima se traži zaštita ženskih ljudskih prava.

Prema istraživanju provedenom 2011. godine od strane Fondacije Thomasa Reutersa, Indija je ocjenjena kao četvrta najnepoželjnija zemlja za žene  i to prvenstveno zbog ženskog feticida, čedomorstva i trgovine ljudima