“NE tako okrugli stol – Biti mlada LGBT osoba u Hrvatskoj”

U utorak, 11. lipnja u AKC Medika održao se “NE tako okrugli stol – Biti mlada LGBT osoba u Hrvatskoj”. Tribina je nastala kao jedna od osmišljenih akcija tijekom dva modula druženja i edukacije u sklopu projekta “Mlade žene mijenjaju svijet”. Projekt je regionalnog karaktera i provodi ga CESI u suradnji s Fondacijom CURE iz BiH i Autonomnim ženskim centrom iz Srbije. Ova tribina realizirana je u suradnji sa Zagreb Prideom i Mrežom mladih Hrvatske.

S obzirom na temu “Biti mlada LGBT osoba u Hrvatskoj” ova je tribina za svoj cilj imala naglasiti i  južni dio Hrvatske te tako uočiti s kojim se problemima mlada LGBT populacija tamo susreće. Zbog toga je izuzetno važno da su se na tribinu uz Mateu Popov ispred Zagreb Pridea, Martu Šušak iz LGBTIQ inicijative Filozofskog fakulteta AUT te Marijanu Rimanić iz Mreže mladih Hrvatske odazvali i gost i gošća iz Splita. Radi se o dvije mlade udruge, R!špetu ispred kojeg je govorio Ljubomir Mateljan te Queer Sportu Split & Plesnjaq čije je boje branila Tea Jakaša.

Ono što je zajednički nazivnik svim organizacijama i inicijativama koje su se predstavile jest da u svojim programima, radionicama i zagovorima u centar stavljaju rad s mladima. Tako Mreža mladih Hrvatske osim ljudskopravaških tema  veliku važnost pridodaje zagovaranju tolerancije, poštivanje i razumijevanje prava mladih i manjina. Marijana je pritom istaknula kako je važno djelovati i unutar manjih lokalnih zajednica.  Osvrnula se i na rezultate istraživanja “Mladi u vremenu krize” provedenog 2012. godine na 1500 ispitanika i ispitanica u dobi od 14 do 27 godina. Među ostalim, ispitivao se i stav mladih prema homoseksualnim osobama (treba upozoriti na pogrešku prilikom sastavljanja upitnika jer se nije koristio “LGBT” termin te se tako u obzir uzeli i drugi identiteti) koji je pokazao poražavajuće rezultate. Konkretno, stavovi mladi spram homoseksualnih osoba  ne razlikuju se pretjerano od stavova ostalih građana i građanki. Matea Popov ispred, iskustvom najbogatijeg Zagreb Pridea, predstavila je ciklus radionica Queer2queer koje osim druženja, povezivanja LGBT mladih jedni drugima pružaju i psihosocijalnu peer to peer podršku. Dodaje i kako je možda najveća vrijednost upravo u druženju naglašavajući da “transparente za Pride mogu brže napraviti dvije ili tri osobe, ali je cilj druženje što više ljudi sličnih godina, životnih stilova i razmjeni iskustava”. Sada već uhodane radionice održavale su se tijekom cijele godine, a osnovna zadaća je pokazati mladim ljudima koji se tek pronalaze u svojim identitetima da nisu sami/same.

Najmlađa inicijativa, osnovana u travnju 2013. godine AUT, uz početne komplikacije oko osnivanja, uspjela se priključiti KSFF-u te sa svojim radom započeti baš u trenutku kada su se ispred  fakulteta oformili štandovi oko referendumskog pitanja. Revoltirani i tužni, “na poseban su se način socijalizirali jedni s drugima uz taj “drugi” štand” dodaje Marta. Na upit postoji li mogućnost oformljavanja sličnih inicijativa i na drugim fakultetima Marta je optimistično istaknula PMF, FER i Hrvatske studije  kao fakultete gdje postoje slične ideje.

{slika}

S obzirom na vrlo zabrinjavajuće raspoloženje u Splitu kojem svi kroz medije svjedočimo,  sve je zanimalo kako se u takvoj klimi snalaze inicijative u Splitu. R!špet je osnovan prilikom najave 3. Splitskog Pridea, iz logične potrebe za dislociranjem i boljom organizacijom kako bi se potpomogla socijalizacija LGBT osoba i tijekom godine, a ne samo ususret Pride-u. Ljubo je istaknuo da je promjena vlasti, a time i klime, dala i neka nova obećanja poput osnivanja LGBT centra. Izgradnjom takve infrastrukture otvorile bi se razne mogućnosti  te stvorila platforma za savjetovalište. “Znači li to sobicu ili Versailles, nije poznato, ali je prostor” u šali dodaje Ljubo. Tea je nakon vrlo lošeg osobnog iskustva i napada na Bačvicama jednostavno rekla: “Ajmo napraviti party!” I tako je sve počelo. Prilikom organizacije prvog Plesnjaqa, nailazili su na zatvorena vrata, odbijanja bez objašnjenja i slično, no tri dana prije prvog dogovorenog partyja, prostor je ipak nađen. I sami iznenađeni velikom količinom ljudi, nastavili su se organizirati svaki mjesec. Nakon tri održana partyja, zbog policije su se morali preseliti u drugi prostor pri čemu im je utočište pružio klub Kocka, “mjesto gdje smo svi išli kao djeca” , prisjeća se Tea. Ostvarili su i odličnu suradnju s Partycipacijom i ZbeLeTronom iz Zagreba te organizirali i nekoliko gostovanja. Istaknula je i kako je u Splitu zapravo uvijek i postojala neformalna scena, ali i da pravi problemi dolaze s ljetom. “Prostora nema, klubovi se zatvaraju, a na terasama nismo dobrodošli”, priznaje. S obzirom na to da partyja nema, nudi okretanje sportu i sve poziva na badminton u okviru Queer Sport Splita. 

Zagreb sporo, ali ipak napreduje u disanju drugim plućima, no Split se i dalje iz dana u dan bori s nizom prepreka, što onih na sasvim osobnoj razini, među članovima vlastitih obitelji pa sve do onih socijalnih unutar zajednice. “Split jest grad slučaja, ali nije izgubljen slučaj” govori Tea te dodaje “nekad te pljusne od pod, ali drugi te dan poljubi” naglašavajući tešku situaciju za mlade općenito u Splitu, a kamoli za LGBT populaciju. Ipak, i dalje ostaje optimistična, vjerujući u velik potencijal koji Split ima, kao i ljude u njemu uz savjet da se oko Splita treba samo “malo više potruditi”.  S tim se složila i Matea te upozorila na svima poznatu snažnu centralizaciju Hrvatske. Ljubo se pritom prisjetio vlastitog bunta nakon tužne prve povorke i želje za reakcijom koja je nakon toga uslijedila. Iz svih tih razloga, iako iskustva u aktivizmu nema, spreman je učiniti što više kako bi se Split puno naučio od zagrebačkog dužeg iskustva i razvijene infrastrukture. Matea je savjetovala splitskim aktivistkinjama i aktivistima da sami stvaraju i nude sadržaje te izgrade dobru socijalnu mrežu koja se pokazala od krucijalne važnosti u Zagrebu. “Povorka jest bitna, ali proces koji dovodi do toga puno je važniji” dodaje.

Nažalost, tribina nije mogla proći bez već spomenutog referenduma i inicijative “U ime obitelji”. Svi su se složili da iza svega stoji moćna financijska pozadina i dobro formirana infrastruktura. Na upit pogoršava li to ionako težak položaj LGBT zajednice, Ljubo spremno odgovara: “To je direktni fašizam i treba mu stati na kraj.” S time se složila i Marta koja dodaje da je takva situacija stvorila “kritičnu masu koja se pokrenula iz pasivnosti u aktivaciju.” I Marijana je za kraj istaknula kako unatoč snažnoj eksploziji vrlo konzervativnih stavova  “svi trebaju biti ponosni na sve što se do sada napravilo”.

Pred svakom od ovih inicijativa razni su planovi i ideje. I najmlađa među njima, AUT već sada ponosno  najavljuje bogat četverogodišnji plan aktivnosti. Ideja ima, a volje ne nedostaje. Sudeći prema “tražila se stolica više” na tribini čini se i da je interes mladih prema ovakvim inicijativama itekako prisutan.

“Pred nama su krucijalne promjene, smeće na površinu pa da ga pošaljemo natrag” za kraj je zaključila Tea.   

U Rusiji zakonom postaje ilegalno reći kako gej osobe postoje

Dana 11. lipnja 2013. godine, ruski parlament Duma imao je zakazano izglasavanje zakona iniciranog od strane predsjednika Vladimir Putina, koji kriminalizira akt informiranja djece o tome da postoje gay osobe te da je homoseksualnost jednaka heteroseksualnosti. Kao sankciju, zakon obuhvaća novčanu kaznu, zatvor i čak deportaciju! Zakon je usvojen na jučerašnjoj sjednici, jednoglasno, s 434 glasa za i niti jedan glas protiv.

“Zakon omogućava novčano kažnjavanje ruskih državljana uključenih u ikakvu propagandu ne-tradicionalnih seksualnih preferencija, dok stranim državljanima prijeti uhićenje i trenutna deportacija”, piše The Independent.

U proteklih par tjedana dogodila su se dva ubojstva u kojima je homofobija u najmanju ruku igrala neku ulogu. Širom interpretacijom ovog zakona vidi se mogućnost kriminaliziranja savjetovališta za gay tinejdžere/ice ili savjetovališta koja služe informiraju o sigurnom seksu, te njihovo zatvaranje.

Izglasani zakon stupa na snagu već krajem mjeseca, s time da još ide na usvajanje u Gornji dom i na potpis predsjednika Putina, no nije sporno da će se cijela situacija glatko odviti.

Nekoliko je regija već usvojilo sličan zakon, a ovim zakonom zastupnici Putinove stranke Ujedinjena Rusija odlučili su stati na kraj “gay propagandi” na nacionalnoj razini.

Zakon definira nebulozan koncept “širenja informacija namijenjenih formiranju ne – tradicionalne seksualnosti među djecom, sugerirajući da je takvo ponašanje privlačno, i lažno ga izjednačavajući (misli se na ne-tradicionalno seksualno ponašanje) s tradicionalnim seksualnim ponašanjima”.

“Gay aktivistkinje/i su se okupili/le ispred parlamenta prije samog izglasavanja i poljubile/li javno, iako nadjačane podržavateljima/icama zakona, koji/je su nosili/le neke religijske simbole”, prenosi AFP.

{slika}

Glasnogovornik policije izjavio je kako je njih dvadesetak uhićeno u naguravanjima.

“Tradicionalni seksualni odnosi su odnosi između muškarca i žene”, rekla je jedna od autorica zakona, Yelena Mizulina, inače političarka ljevice bliske Kremlju. “Ti odnosi trebaju posebnu zaštitu Vlade”.

Zakon u ovom obliku, obliku koji direktno zadire u jednu od temeljnih sloboda- slobodu govora, predstavlja presedan u suvremenom svijetu. Naravno da postoje zemlje koje oduvijek imaju slične zakone, no one su uglavnom teokratskog uređenja i ne smatra ih se dijelom suvremene zapadne civilizacije. S Rusijom je oduvijek bio problem gdje ona pripada, tako velika i bitna, bogata, malo u Europi i Aziji… No smatram da je sada sigurno – Rusija je srednjovjekovno carstvo, a renesansa se ne nazire na horizontu.

Prevela i prilagodila Iris Duka 

Tribina: ponos i praksa u tehnologiji

Povodom povorke ponosa LGBT osoba Zagreb Pride Hacklab u MaMi vas poziva na drugu u seriji tribina “Tehnologije i društvo” – Ponos i praksa u tehnologiji u četvrtak, 13.06. u 19:00h, net.kulturni klub MaMa.

Teško je zamisliti povijest tehnologije bez Alana Turinga, ponajvažnijeg tehnološkog inovatora 20. stoljeća, izravno odgovornog za razvoj računarstva kakvo poznajemo. No, koliko god značajan njegov doprinos, njegovi suvremenci nisu mogli prihvatiti njegovu seksualnu orijentaciju, što ga je na koncu natjeralo na samoubojstvo.

Teško je zamisliti današnje web tehnologije bez seksa, pa je tako prema brojnim stručnim mišljenjima upravo pornografska industrija ta koja u mnogo čemu diktira infrastrukturne i tehnološke potrebe. No, koliko god značajan utjecaj seksa na tehnologiju, naši suvremenici teško prihvaćaju seksualnu raznovrsnost kao sastavni dio našeg ljudskog stanja, a da ga pritom ne žele nasilno normirati i ograničavati.

Možemo li zamisliti budućnost u kojoj bismo mogli učiti i razvijati se iz (tih i drugih) raznovrsnosti, u kojoj bi nas tehnologija ne samo bolje povezivala s istomišljenicima i nama sličnima, već nam olakšala da bolje razumijemo i da smo obazriviji prema drugima. Ako tehnološke alatke mogu pojedincima dati djelatnu snagu, a manjinama pomoći u emancipaciji, možemo li također prihvatiti da manjine mogu mijenjati tehnologije ili barem stvarati nove, kritičke i kreative načine gledanja na tehnologije.

Cilj ove tribine je sagledati gdje, u kojem obliku i kako seksualnost i (LGBT) identitet čine razliku u tehnologiji i njenoj primjeni – kako općenito, tako u specifičnim kontekstima (dating, osnaživanje, emancipacija, aktivizam, seksualni rad…) ili sadržajima (pornografija, zdravlje i ljudska prava). Također, pokušat ćemo dati uvid u tehnologije koje marginaliziranim i ugroženim skupinama mogu olakšati aktivističko djelovanje i kako ih koristiti da se smanji opasnost od cenzure i represije. Tribinu organizramo ususret zagrebačkom Prideu, a kao iskaz solidarnosti s Bradleyem Manningom, američkim vojnikom-zviždačem koji je revoltiran američkom ratnom politikom Wikileaksu dostavio povjerljive dokaze o američkim ratnim zločinima i protiv kojega je, nakon višegodišnjeg zatočenja u neljudskim uvjetima, prošli tjedan započeo postupak pred američkim vojnim sudom.

govore uživo:
Željko Blaće (HR), umjetnik i aktivist;
Yossef(a) Mekyton (IL, okupirana PL ’48.), programer i aktivist;

videokonferencijom:
Jacob Appelbaum (US), razvijatelj softvera za online anonimnost TOR, stručnjak za sigurnost
Florian Bischof (DE), istaknuti član berlinske Piratske stranke, član Chaos Computer Cluba, programer na platformi PlanetRomeo.com.

moderira: Tomislav Medak 

Noć za pamćenje u okupiranoj grčkoj državnoj televiziji

Za nas koji smo odrastali u Grčkoj pod vodstvom neonacističkih pukovnika, ništa ne može tako uspješno probuditi bolne uspomene, kao moderan čin totalitarizma. 

Kada se slika na televizijskom ekranu sinoć zamrzla, sat prije ponoći, kao da je neka zla sila pritisnula pauzu, i bio sam prebačen u šezdesete i sedamdesete godine prošlog vijeka kada je prekid televizijskog i radio programa bio siguran znak da je novi državni udar na vidiku. Jedina razlika jest da se sinoć ta slika jednostavno zamrznula s novinarom koji je ostao na ekranu ne dovršivši rečenicu. Pukovnici su barem na ekranu emitirali grčku zastavu, praćenu vojnom muzikom.
 
Nakon što se državna televizija “zamrznula” na mom televizoru, prebacio sam kanal na komercijalne televizije potpuno siguran da će objaviti i komentirati ovu veliku i važnu vijest. Međutim, ni riječi. Sapunice, drugorazredni filmovi i nevažne informacije. To je sve što smo svi mi dobili. Kao da je gašenje ERT, državne televizije i radija, bilo nevažno za njihove komercijalne suparnike. Ubrzo je zazvonio telefon. Zvala me prijateljica novinarka. Rekla mi je: “Dođi na ERT odmah. Tisuće se skupljaju. Bit će ovo duga noć”. I otišao sam. 

Zaista, tisuće su se okupile. Ulica ispred televizije bila je puna ljudi zbog čega je zaustavljen promet. U zgradi je bilo cjelokupno osoblje, svi zaposleni, usprkos naređenju policije da je isprazni. U svim studijima je sniman program, cijeli sistem je funkcionirao. Jedino, naravno, nije bilo signala k vanjskom svijetu, koji su presjekli tehničari zaposleni u drugim institucijama Vlade. Ipak, zaposleni u ERT uspjeli su  podići TV signal na analogni odašiljač, pa su ih barem neki stanovnici Atine mogli gledati. U tom kontekstu, uveli su me u studio, gdje me intervjuirao novinar uređen za TV nastup, kao da se ništa nije dogodilo. 

Rekao sam im: “Osjećam moralnu obavezu biti ovdje i podržati vas u zahtjevima i kritizirati varvarsko zatvaranje ERT. Ovo kažem zato što, kao što znate, vaši šefovi bliski vlasti su me stavili na crnu listu od trenutka kada sam odbio  šutjeti o bankrotu Grčke. Taj totalitaristički čin bio je uvod u mnogo gore stvari koje upravo večeras preživljavamo. Jasno, ja nisam osoba koja će reći da je ERT bila odlična organizacija, neopterećena cenzurom, političkim utjecajem ili korupcijom. Ali mislim da sam moralno obavezan da stanem ovdje pred vas i, usprkos svemu, kažem da je način na koji je ERT zatvorena, zločin protiv svih civiliziranih ljudi na svijetu. Razmislite: Rupert Murdoch, i ljudi slični njemu večeras će biti u ekstazi. Tko može reći da gašenje ERT neće biti točka koji će pokrenuti privatizaciju BBC, ili ABC u Australiji ili CBC u Kanadi?”

 Izašao sam iz studija u mrežu hodnika i na kraju napustio zgradu. Da bi me vani dočekale tisuće ljudi koji su se pridružili muzičarima ERT na iznenadnom i veoma dirljivom koncertu. U trenutku kad sam kretao kući, nekoliko sati kasnije, negdje oko 5 ujutro, sve je više ljudi pristizalo. Je li ovo trg Taksim? Vrijeme će pokazati. Jedino je sigurno – Grčka se spustila još jednu stepenicu bliže na putu ka paklu.

‘U ime obitelji’ – pomno razvijena mreža moćnih i bogatih istomišljenika

Već smo ranije pisale kako činjenica da su glavni akteri i pokretači inicijative “U ime obitelji” povezani s, primjerice, strankom Hrast nikoga ne iznenađuje. No, danas su na vidjelo izišle i konkretnije informacije o njihovim kumskim, obiteljskim i prijateljskim vezama i više nego solidnim imovinskim stanjima.

Tako najnoviji broj jednog hrvatskog tjednika donosi dio razgovora s glavnom “zvijezdom” inicijative, Željkom Markić, koja je, nakon što joj se nisu dopala pitanja i uvjeti objavljivanja intervjua, jednostavno otišla.

Iako su Markić i ostali iz “U ime obitelji” insistirali da ih se naziva inicijativom, od 15. svibnja registrirani su kao udruga, i to na adresi Vodnikova 9, u stanu 66-godišnjeg umirovljenika Gorana Bobe Rubića, člana nekoliko katoličkih udruga. Prije toga je u istom stanu bilo prijavljeno sjedište udruge “Građani odlučuju” kojoj je Rubić i predsjednik, a on je ujedno i član Hrasta, prenosi Tportal. 

Između ostalog, Markić je u intervjuu izjavila kako “nema pojma na kojoj se adresi nalazi ta udruga”, te da joj predsjednik Ivan Munjin, student Katoličko-bogoslovnog fakulteta, koji je nekoliko puta istupao upravo u ime njezine inicijative, nije poznat. 

Dok je razgovor još trajao, gospođa Markić je zanijekala da su brat i sestra, Ladislav Ilčić i Kristina Pavlović, povezani s inicijativom “U ime obitelji”. Međutim, valja se prisjetiti kako je 24. travnja, kad je inicijativa predstavljena na konferenciji za medije, dva mjesta dalje od Markić sjedila glavom i bradom – ta ista Kristina Pavlović. 

Markić je jedno vrijeme bila predsjednica Hrasta, a danas je to Ilčić. U promicanju katoličkih vrijednosti aktivna je i druga sestra Ladislava Ilčića, Marija Ćurlin, liječnica, članica Hrasta i predsjednica udruge Centra za prirodno planiranje obitelji, koja ima sjedište u Vinogradskoj 27, u zgradi koja prema zemljišnim knjigama pripada obližnjoj bolnici Sestara milosrdnica. Njezin pak suprug Krešimir Ćurlin član je upravnog odbora zadužen za financije također katoličke udruge “Marijini obroci”, koju je osnovala Željka Markić, a trenutno je vodi Renata Planinić.

Obiteljske veze “granaju” se i dalje: otac Željke Markić, Marijo Živković, predsjednik je udruge “Obiteljski centar”, a osim po navodno bliskim vezama s Kaptolom i još bliskijima s HDZ-om, najpoznatiji je po tome što je prije tri godine u nekim zagrebačkim školama uspio organizirati prikazivanje skandaloznog dokumentarca iz 1973. godine, “Pobačaj – ženina odluka”. Podsjetimo, film eksplicitno i tendenciozno prikazuje metode pobačaja koje liječnici ne prakticiraju gotovo više od 30 godina, a prikazan je učenicima drugih i trećih razreda, i to na satima vjeronauka!

Bračni par Planinić, Renata i Krešimir, također su uključeni u katolički aktivizam. Gospođa Planinić vodi udrugu za prikupljanje humanitarne pomoći za afričku djecu, “Marijini obroci”, a njezin suprug je odvjetnik inicijative “U ime obitelji” za koju je u proteklom razdoblju nekoliko puta javno nastupio. 

Imovinsko stanje dotičnih isto tako nikako nije zanemarivo. Željka Markić sa svojim je bratom Mariom Živkovićem ima i nekoliko tvrtki. Manje je poznato, međutim, da je Markić i vlasnica tvrtke SerMon Cro koja se bavi kliničkim ispitivanjem lijekova, i to na području cijele bivše Jugoslavije, te da je to njezin glavni posao.

Njezin suprug Tihomir Markić urolog je u Općoj bolnici Pakrac, no posljednjih je desetak mjeseci na rodiljnom dopustu. Prema Sudskom registru, od 2011. vlasnik je i privatne poliklinike Victus u Zagrebu. Brat Markićeve, Mario Živković vodi hrvatsku podružnicu njemačke farmaceutske tvrtke Stada d.o.o.

Lako je zaključiti da je s takvim financijskim zaleđem, naum zvan “U ime obitelji” bilo lako provesti u djelo. 

S obzirom da ne postoji zakon koji građanske inicijative obvezuje na transparentan prikaz troškova i izvora financiranja, njihov financijski izvještaj javnost vjerojatno nikad neće vidjeti. 

Antikapitalistički prosvjed u Londonu

Britanska policija jučer je nasilno razbila skvot u Londonu koji je uspostavljen u sklopu prosvjeda antiglobalista povodom sastanka G8. 

Skvoteri su se nalazili unutar zgrade bivše policijske stanice. Optužili su policiju za brutalnu taktiku policajaca koji su silom probili put poslije višesatnog opiranja. 

Policija je pritom izvijestila da je uhićeno 57 ljudi koji su povezani s anti-G8 protestom. Racija se dogodila na dan održavanja “Stop G8 karnevala protiv kapitalizma”. 

Pretpostavlja se kako je većina skvotera stigla u petak, dok su im se ostali pridružili u narednim danima.  Ljudi koji su izbačeni iz zgrade kažu da je oko 200 ljudi bilo unutra. Na transparentu koji su izvisili pisalo je: “Što ako mi zgazimo G8?”. 

Lideri G8 će se sastati na dvodnevnom summitu u Sjevernoj Irskoj, 17. i 18. lipnja.