Vrijeme je za razgovor

Preko jesenskih praznika me posjetila majka iz Kalifornije u New Yorku, gdje studiram. Nazvali su ju večer prije i rekli da joj kćer ima suicidalne misli i da ju treba pokupiti na hitnom psihijatrijskom odjelu bolnice što je prije moguće.

“Znaš”, počela je mama, “nisi baš izgledala ljuto ili uplašeno kada si bila tamo.”

Dobra primjedba. Nisam bila ni ljuta ni uplašena. Uglavnom sam bila umorna.

“Izgledala si kao da si razmišljala: ‘Jednog dana ću napisati knjigu o ovome’, i kao da si ju već pisala u glavi” rekla je mama.

Na neki način i jesam. Te noći sam odlučila prekinuti svoju šutnju i početi govoriti. Nakon četiri mjeseca post-traumatskih napadaja panike, podcjenjivanja sebe i izolacija od gotovo svih, osjećala sam se kao da imam ponešto za objasniti.

On je bio moj prvi dečko. Nisam znala ništa o vezama i bila sam cinična po tom pitanju nakon razvoda mojih roditelja. Sviđao mi se jer je, kao i ja, bio pomalo ljut na svijet.

No bilo je teško povući liniju između toga kada se ljutnja pretvori u prijetnje, a tjeskoba u depresiju. Nisam znala kako da reagiram kada bi zaprijetio da će se ubiti ako ne učinim ono što traži od mene, ili kada bismo pričali preko Skype-a, a on bi držao nož ispod svoga grla.

Na Noć vještica kada sam bila maturantica rekao mi je da planira pobjeći od kuće. Nije me htio slušati kada sam mu rekla da to ne radi i uplašila sam se kada sam pročitala njegovu nasilnu sms poruku.

Prestao je s tim samo kada sam pristala seksati se s njim. Nisam imala drugog izbora ako se nisam željela osjećati odgovornom za njegov bijeg od kuće i isplanirano samoubojstvo.

To je bio moj prvi seks.

“Ali prvi put nije nikada dobar, zar ne?” Rekla sam si to dok sam brisala suze pri povratku doma.

Ipak, on je znao kako dobiti ono što želi. Da sam rekla ne, prijetio bi da će si oduzeti život.

Rekla sam si da mora postati bolje. No nikada nije.

Nije me iskorištavao samo seksualno, nego i emocionalno. Večer prije mog završnog ispita iz španjolskog pobjegao je od kuće. Vozila sam se do jedan sat poslije ponoći i pronašla ga oko tri kilometra od kuće kako trči. Usredotočio se na moje mane i tako gađao tamo gdje sam bila najnesigurnija. Morala sam paziti na svaku riječ koju bih izgovarala u njegovoj blizini. Najmanja pogreška je mogla biti okidač za novu prijetnju.

Moj posao je patio, a moji su prijatelji zbunjeno gledali na sve to. “Zašto ga jednostavno ne ostaviš?”, pitali su me. “To nije tvoj posao.”

No kompliciranije je od toga.

Kada se uvjeriš da si zaljubljena, sve ćeš učiniti da održiš taj osjećaj. Čak ćeš se uvjeriti da plakanje u očekivanju, za vrijeme ili nakon seksa je normalno. Možda ćeš misliti da je normalno da ti partner kaže ponižavajuće stvari svaki dan. To je opasnost i moć intimnog partnera u nasilnoj vezi. Hodali smo dvije godine.

Godinu dana nakon što sam maturirala i pobjegla u New York efekti ignoriranja istine su me udarili punom snagom. Depresija, PTSP i tjeskoba su uništili moj apetit, koncentraciju i samopoštovanje. Bojeći se osude drugih, sve sam držala u sebi.

Samo nekoliko mjeseci poslije sam se našla na odjelu psihijatrije misleći kako sam tamo dospjela jer sam previše pokušavala spasiti tuđi život, te sam plakala jer ništa drugo nisam mogla.

Nitko nikada nije tražio da bude žrtva seksualnog nasilja.

Seksualni napad dolazi u više oblika, a preko nasilja intimnog partnera se često prelazi. Nakon što sam to preživjela često sam se susretala s pitanjima kao, “Ali kako je to moglo biti silovanje ako ti je on bio dečko?” Odgovor uključuje redefiniciju koncepta prisile i seksualnog napada koja sada postoji.

Moja tišina, strah i nestabilnost su me koštale gubitka prijatelja, uzele su dio mog psihičkog zdravlja i zamalo me koštale života. I danas me plaši dijeljenje sebe na intiman način s nekim.

Ovaj mjesec je posvećen podizanju svijesti o seksualnim napadima. Počinjanjem razgovora u kojem se osjećaš ugodno razgovarajući o tome je korak koji ima golem efekt na preoblikovanje kulture silovanja i promocije atmosfere za žrtve u kojoj se one mogu osjećati sigurno i poduprto.

Kao netko kome je mogućnost govora bila oduzeta, cijenim ovakve razgovore. Obzirom da sam povratila svoj glas, svaki puta kada pričam svoju priču on je sve glasniji i snažniji.

Iako ovo nije knjiga koju si predvidjela, izvoli mama.

                                                                           Prevela i prilagodila Ela Naranđa

Novi Obiteljski zakon kreće u proceduru

Ministarstvo socijalne politike i mladih izradilo je prema propisanoj proceduri Teze za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona, kao i Nacrt prijedloga iskaza za Obiteljski zakon.

Teze sadrže naznake i obuhvat materije koja se namjerava urediti Nacrtom prijedloga Obiteljskog zakona te kratko obrazloženje problema koji se namjeravaju riješiti Nacrtom prijedloga Obiteljskog zakona, kao i ciljeve koji se time namjeravaju postići. 

Kako bi se najširem krugu zainteresiranih u Republici Hrvatskoj omogućio neposredan uvid i davanje mišljenja, primjedaba i prijedloga, Ministarstvo socijalne politike i mladih ovim putem provodi javnu raspravu o Tezama za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona i Nacrtu prijedloga iskaza za Obiteljski zakon.

Javna rasprava se održava putem internetskog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, u vremenu od 8. svibnja 2013. do 8. lipnja 2013. godine, putem Obrasca sudjelovanja u internetskom savjetovanju o Nacrtu prijedloga iskaza za Obiteljski zakon.

Stup srama za stranke koje ne poštuju Zakon o ravnopravnosti spolova

Udio žena na kandidacijskim listama za lokalne izbore 2013. godine povećan je za 4 posto te ukupno iznosi 28 posto što je još uvijek daleko ispod uravnotežene zastupljenosti žena koju propisuje Zakon o ravnopravnosti spolova. Kada bi se na ovim izborima naplaćivale kazne za one liste koje nisu zadovoljile kvotu propisanu Zakonom tada bi samo za kandidacijske liste za županijske skupštine i skupštinu Grada Zagreba koalicije okupljene oko SDP-a platile 680 000 kuna, koalicije okupljene oko HDZ-a 840 000 kuna, HSS 400 000 kuna, HNS 160 000 kuna, HDSSB 160 000 kuna, SDSS 320 000 kuna te Laburisti* 120 000 kuna. Ukupno bi samo parlamentarne stranke samo za liste za županijske skupštine platile kazne u iznosu 2 680 000 kuna.  

Izradile smo analizu kandidacijskih lista za županijske skupštine i skupštinu Grada Zagreba posebice uzimajući u obzir one liste koje imaju realnu šansu osvojiti mandate. Nažalost iz objavljenih lista nije moguće precizno iščitati kandidate/kinje po strankama u slučajevima koalicija. Stoga niže navedeni podaci vezano uz koalicije okupljene oko SDP-a odnosno koalicije okupljene oko HDZ-a ne označavaju kandidatkinje HDZ-a ili SDP-a već ukupno kandidatkinje na koalicijskim listama pri čemu postoci samih stranaka mogu biti veći ili manji od prosjeka kandidacijske liste.

Iz analize je vidljivo slijedeće:

  • Žene su u pravilu smještene u donje dijelove lista što ukazuje na vjerojatnost da će udio članica županijskih skupština biti značajno manji nego udio kandidatkinja na listama.
  • Hrvatski laburisti* kandidirali su ukupno 43 posto žena te je njihovih 17 lista rodno uravnoteženo, dok 3 liste imaju manje od 40 posto žena, ali svega za 1 – 3 posto odnosno jedna lista ima udio od 37 posto, a dvije liste od 39 posto žena. No svega dvije žene su nositeljice njihovih lista, imaju jednu kandidatkinju za županicu te 8 kandidatkinja za zamjenice (što je 44 posto svih njihovih kandidata za zamjenike/ce).
  • Koalicije okupljene oko SDP-a ukupno su kandidirale 34 posto žena pri čemu su 4 liste uravnotežene te daljnjih 7 lista ima udio žena između 35 i 39 posto. Niti jedna lista nema manje od 20 posto žena. Četiri žene su nositeljice njihovih lista te imaju 5 kandidatkinja za županice i 11 kandidatkinja za zamjenice župana/ica.
  • Koalicije okupljene oko HDZ-a ukupno su kandidirale 21 posto žena. Niti jedna lista nije uravnotežena, odnosno niti na jednoj nema više od 40 posto žena, te niti jedna lista ne prelazi čak niti 30 posto kandidiranih žena. Ukupno njihovih 7 lista ima manje od 20 posto kandidiranih žena. Niti jednoj listi nositeljica nije žena, nemaju niti jednu kandidatkinju za županicu odnosno imaju kandidatkinju za gradonačelnicu Grada Zagreba te 10 kandidatkinja za zamjenice župana/ica.
  • Koalicija IDS-a, HNS-a i Zelenog saveza u Istarskoj županiji ima 47 posto žena na kandidacijskoj listi te kandidatkinju za zamjenicu župana.
  • HSS u županijama u kojima ne ide s HDZ-om ili SDP-om na listama ima 25 posto žena, pri čemu jedina uravnotežena lista je ona za skupštinu Grada Zagreba u koaliciji s HSLS-om, Zelenom listom i Demokratskom strankom umirovljenika.
  • HDSSB je kandidirao svega 17 posto žena u četiri slavonske županije.

 

Cjelovita analiza sudjelovanja žena u lokalnim izborima 2013. godine biti će objavljena u srpnju.

 

Hrvatska (k)raj na zemlji

U srijedu, 8. svibnja, na Hrvatskim studijima održano je predavanje “Hrvatska, (k)raj na zemlji”, na temu azilanata i azilantica u Hrvatskoj. Cilj ovog predavanja bio je informirati o trenutnom položaju tražitelja i tražiteljica azila u Hrvatskoj, osvijestiti ljude o situaciji u kojoj se tražitelji/ce azila i azilanti/ce nalaze te o problemima s kojima se susreću. Također, naglasak je stavljen i na razvijanje građanske svijesti, pokušaj pobijanja predrasuda te poticanje solidarnost i tolerancije među građanima Republike Hrvatske.

Nakon projekcije dokumentarnih filmova “Hrvatska (k)raj na zemlji” i “Biti drugačiji”, izlaganja na predavanju održali su Prince Wale Soniyiki, osoba sa statusom azilanta u Hrvatskoj te Julija Kranjec i Tea Vidović, djelatnice Centra za mirovne studije. Organizatori predavanja bili su Monika Ilić i Lukša Vlajki, student i studentica Hrvatskih studija.

Predavanje je započelo projekcijom dokumentarnog filma Centra za mirovne studije “Hrvatska (k)raj na zemlji”, u kojem su tražitelji i tražiteljice azila, kao i oni koji imaju status azilanata/azilantica, govorili o svojim iskustvima i poteškoćama s kojima su se susretali tijekom svog boravka u azilu. U drugom prikazanom filmu, “Biti drugačiji”, tema su bili azilanti/ce u Dugavama, a film se sastojao od intervjuiranja prolaznika u Dugavama i njihovom mišljenju i iskustvima s azilantima i azilanticama. Sam film je potvrdio brojne stereotipe i predrasude s kojima se ti ljudi svakodnevno susreću, ponajviše zbog neinformiranosti o njihovom položaju u Hrvatskoj.

Prvi je riječ dobio Prince Wale Soniyiki, azilant koji je u Hrvatsku došao iz Nigerije u prosincu 2011. godine. Od svoje 16. godine bio je prisiljen bježati zbog nereda u svojoj domovini, a u Hrvatsku je došao jer mu je život u Nigeriji bio u neprestanoj opasnosti. Naveo je kako su ljudi ovdje nedovoljno informirani o azilantima i situaciji u kojoj se oni nalaze, što je uzrok predrasuda i diskriminatornog ponašanja prema njima. Unatoč tomu, smatra da ga većina ljudi ipak prihvaća i da se situacija mijenja nabolje. U Hrvatskoj se, kaže, osjeća sigurnim, što u njegovoj rodnoj zemlji nije bio slučaj. Napomenuo je kako ljudi ne traže azil iz ekonomskih razloga, što mnogi smatraju, već zato što im je život u njihovoj zemlji ugrožen, zbog čega su prisiljeni bježati i tražiti pomoć od onih koji su im je spremni pružiti. Hrvatski govori sve bolje, i to zahvaljujući volonterima i volonterkama Centra za mirovne studije koji im u tome pomažu.

Na njega se nadovezala Julija Kranjec, koja je istaknula da hrvatska država ne omogućava azilantima i azilanticama da uče hrvatski jezik, što je osnovni preduvjet da nastave svoj život ovdje, iako je to zakonom propisano. Tu onda uskaču volonteri i volonterke CMS-a koji puno pomažu po tom pitanju, no to i dalje nije i ne može biti konačno rješenje jer je država ta koja bi im to pravo trebala omogućiti. Navela je kako Hrvatska još uvijek nema integracijski sustav za azilante i azilantice koji bi im pomogao da se uključe u društvo i izgrade novi život. Centar za mirovne studije jedna je od rijetkih organizacija koje se bave pitanjem azila u Hrvatskoj, a njihov rad obuhvaća tri razine: rad sa samim tražiteljima i tražiteljicama azila i azilantima i azilanticama, zatim aspekt zakonodavstva i utjecaj na oblikovanje društvenih politika, te edukacija javnosti o temi azila. U svom se radu susreću s brojnim problemima upravo zbog nedovoljne povezanosti s nadležnim političkim tijelima, što je borba koju vode od početka svog rada. Kranjec je istaknula kako je česta predrasuda da ljudi traže azil jer nisu mogli naći posao u svojoj zemlji, što je netočno jer se iz takvih razloga azil ne može niti dobiti. Opravdan i valjan razlog može biti samo status određene društvene skupine, političkog mišljenja, kao što je slučaj s Princeom, vjere, boje kože i slično.

Predavanje je završila Tea Vidović koja se u Centru za mirovne studije ponajviše bavi radom s azilantima i azilanticama. Navela je da s volonterima i volonterkama često odlaze u prihvatilišta gdje se nalaze tražitelji/ce azila kako bi ostvarili komunikaciju i potom se upoznali s njihovom situacijom i problemima i mogli početi raditi na pomoći sukladno njihovim potrebama. Za azilante i azilantice u Hrvatskoj nedostaje društvenih sadržaja koji bi im mogli pomoći u integraciji u društvo, u čemu CMS također nastoji pomoći organiziranjem različitih događanja i evenata. Kako bi se upoznali s hrvatskom kulturom i društvenim običajima koji se često znatno razlikuju od njihovih običaja, CMS organizira radionice i predavanja na kojima im daje potrebne informacije kako bi se što bolje uklopili u novo društvo u kojem žive. Najvažnije je imati na umu da su azilanti ljudi kao i svi ostali, koji su zbog teške životne situacije bili prisiljeni napustiti svoj dom, zbog čega je na nama da im olakšamo da ovdje pronađu novi.

Još uvijek nedovoljno žena na kandidacijskim listama

Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH izradio je analizu udjela zastupljenosti kandidatkinja na  kandidacijskim listama za  izbor članova/članica županijskih skupština i  Gradsku skupštinu Grada Zagreba temeljem praćenja provedbe Zakona o ravnopravnosti spolova koji propisuje obvezu uvrštavanja najmanje 40% podzastupljenog spola na izborne liste za sve vrste izbora. Isto propisuje i Zakon o lokalnim izborima u članku koji regulira proces kandidiranja na način da propisuje obvezu poštivanja ravnopravnosti spolova sukladno posebnom zakonu.

Rezultati analize pokazuju da propisani zakonski prag nije dostignut s obzirom da je na kandidacijskim listama za  županijske skupštine uključujući Gradsku skupštinu Grada Zagreba  ukupno  2747  kandidatkinja, odnosno 32,13 posto.   U odnosu na  lokalne izbore 2009. godine kada su bile kandidirane 1924 žene odnosno 28,3 posto, radi se o porastu udjela kandidatkinja od  približno 4 posto. Dodatno, analiza svih 195 kandidacijskih lista za županijske skupštine i Gradsku skupštinu Grada Zagreba pokazuje da je svega 55 kandidacijskih lista, odnosno 28,2 posto ispoštovalo odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova i istaknulo  40 posto ili više kandidatkinja.

 Najviše se kandidatkinja, kao i na proteklim izborima, nalazi na izbornim listama u  Istarskoj županiji (45,7 posto), Gradu Zagrebu (37,7 posto), Primorsko-goranskoj županiji (37,6 posto) i Međimurskoj županiji (36,3 posto). Na kandidacijskim listama šest županija udio žena kreće se u rasponu od 30,1 posto  do 34,3 posto, dok je u čak 12 županija udio kandidatkinja ispod 30 posto.

Situacija je daleko poraznija na razini istaknutih kandidatura za župane/ice gdje je od  ukupno 100 kandidatura svega 9 žena (ili devet posto).

Udio kandidatkinja za županijske skupštine i Gradsku skupštinu Grada Zagreba blago je iznad prosjeka ukupnog broja kandidatkinja na ovim izborima koji obuhvaća i kandidature za općinska i gradska vijeća te župane, gradonačelnike i načelnike i njihove zamjene. Prema podacima Državnog izbornog  povjerenstva  ukupno je 28, 42 posto kandidatkinja. Nositeljica  lista ima svega 371 od ukupno 3205 nositelja, odnosno 11,6 posto.

Temeljem obveza u provedbi Nacionalne politike za ravnopravnosti spolova 2011.-2015. Državno izborno povjerenstvo,  jedinica lokalne i područne samouprave i Državni zavod za statistiku dužni su  evidentirati i objavljivati statističke podatke o udjelu kandidatkinja u ukupnom broju kandidata na izbornim listama i po predlagateljima, a što je još jedan od preduvjeta mogućnosti mjerenja i evaluacije napretka izbornog procesa u području uravnoteženije zastupljenosti muškaraca i žena u političkom odlučivanju.

Za konačnu procjenu kretanja udjela političke participacije žena na ovim izborima potrebno je uz potpunu statističku obradu kandidatura s obzirom na spol  za općinska i gradska vijeća kao i za gradonačelnike, načelnike i njihove zamjene sačekati i rezultate svibanjskih izbora.

Za sada kao pozitivan trend možemo izdvojiti porast, iako vrlo mali, udjela žena na kandidacijskim listama za županijske skupštine i Gradsku skupštinu Grada Zagreba, uvrštavanje kandidatkinja u većem postotku od zakonski propisanih 40 posto na pojedine kandidacijske liste kao i sve učestalije primjere javnog predstavljanja pojedinih kandidacijskih lista pri čemu se udio žena navodi kao jedan od indikatora  njene demokratičnosti i spremnosti na poštivanje načela ravnopravnosti spolova.

 

Kandidatkinja za gradonačelnicu Splita sudjelovat će u Povorci ponosa

Kandidatkinja za gradonačelnicu Splita, Marijana Puljak, izjavila je za Slobodnu Dalmaciju kako namjerava sudjelovati na ovogodišnjoj splitskoj Povorci ponosa.

“Hoću. U ovom trenutku važno je da kao gradonačelnica budem na Paradi ponosa i pokažem podršku ugroženim manjinama u našem društvu kao što bih pokazala podršku bilo kojoj manjini koja smatra da su joj ugrožena osnovna ljudska prava”, kazala je.

Puljak je na čelu nezavisne liste Za pametan grad, a posljednje je tri godine predsjednica gradskog kotara Žnjan, gdje je pokrenula izgradnju dječjeg igrališta, građevinske dozvole za novu školu, te oživjela društveni život u kvartu.

Diplomirala je elektrotehniku na FESB-u, radila kao programerka i voditeljica razvoja u splitskoj firmi SWING Informatika, a sada je voditeljica Odjela IT produkcije u Splitskoj banci.

Predavala je na Studiju računarstva, bila predsjednica Udruge bivših studenata/ica FESB-a, a od 2009. vodi tribine Znanstveni kafić popularizirajući znanost. Sudjelovala je i u organizaciji Festivala znanosti u Splitu.