Mima, Marta i U pol’ 9 kod Sabe šarmirale Tuškanac

Kino Tuškanac je 19. siječnja bio pravi odabir za zaista ugodan subotnji izlazak. Projekcija srednjometražnog dokumentarca Mima i Marta – aktivistički ljubavni film dovukla je dobro raspoložene prijatelje i prijateljice, poznanike i poznanice te znatiželjnike i znatiželjnice, kojima nije smetalo niti stajati, a niti sjediti na podu.

Gromoglasan pljesak odjeknuo je Tuškancom, koji je bio pun poput šipka, kada je redateljski dvojac, Damir Radić i Sanja Ribičić Radić, stupio na pozornicu. Njima su se pridružile i jedine protagonistice filma, Mima i Marta, koje su duhovito napravile spontani uvod koji je upotpunio sadržaj filma.

Skoro četrdeset minuta dugačak film posjeo nas je na Mimin i Martin krevet, gdje su nam ispričale svoje priče, kao na kavi (sa sojinim mlijekom, naravno), uz čarapice i potkošulju, te su svojim raspravama i različitim karakterima nasmijavale publiku. Akterice filma progovorile su o prihvaćanju sebe i svoje razlike u godinama, prihvaćanju svoje seksualnosti, kampanjama protiv krzna, filmovima, djeci, kuhanju i protestu protiv kuhanja, a zasigurno bi pričale i o čišćenju snijega da su vremenske prilike u vrijeme snimanja bile tako aktualne. Cijelu priču zaokružile su privatne podvodne fotografije (koje je udijelila Jelena Topčić) te snimka ispred Medike i s dočeka Nove godine.

Iako bi kvaliteta dokumentarnog filma i aktivizam raštrkan u njemu mogao nekome zasmetati, ne može se negirati snimljena posebnost Martina i Mimina odnosa.

Ovaj događaj upotpunila je skupina U Pol’ 9 kod Sabe, koja je rasplesala Mimu, Martu i njihove bliske prijatelje te se doimalo kao da smo se apsolutno svi okupili kod Sabe, no u ovome slučaju, nešto malo iza 9 sati.

Istaknuta novinarka Jasna Babić u Remetincu!

Poznata istraživačka novinarka Jasna Babić nalazi se u Remetincu! Kako su rekli na Općinskom kaznenom sudu, pritvorena je zbog privatne tužbe koju je zbog teksta iz 2009. godine protiv nje pokrenuo kontroverzni poduzetnik Josip Radeljak Dikan.

Protiv novinarke je primijenjena “krajnja mjera” osiguranja dolaska na sudsku raspravu prema Zakonu o kaznenom postupku iz 1997. godine.

“Jasni Babić je određen pritvor rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. studenog 2012. iz osnova predviđenih u članku 102. Zakona o kaznenom postupku zbog izbjegavanja dolaska na glavnu raspravu“, kazao je Dražen Kevrić, glasnogovornik tog suda.

Tvrdi da su organi represije iskoristili ama baš sva sredstva koja su imali prije nego su se odlučili na ovaj korak.

“Maksimalno trajanje pritvora, odnosno istražnog zatvora, kako ga naziva novi ZKP, je 30 dana. No, Jasna Babić se može žaliti Županijskom sudu ili tražiti ukidanje rješenja o pritvoru na Općinskom kaznenom sudu”, kaže nam Kevrić.

Dikan se ne sjeća zbog čega ju je tužio

Josip Radeljak nije htio kazati medijima zbog čega je tužio Jasnu Bbaić, naglasivši da se ni sam ne sjeća, ali radilo se o “prostačenju, lažima i klevetama” kojima se sada bave njegovi odvjetnici.

“Čujem da je i ona sad bez posla na ulici. Veselim se tome što se napokon počelo shvaćati tko kako radi”, kaže Dikan.

Hitno pustite novinarku iz Remetinca!

Hrvatsko novinarsko društvo šokirano je pritvorom koji je Općinski kazneni sud u Zagrebu odredio poznatoj novinarki Jasni Babić kako bi osigurao njezin dolazak na sudsku raspravu zbog tužbe koju je protiv nje 2009. godine, zbog navodne klevete, pokrenuo Josip Radeljak. Jasna Babić pritvorena je danas oko podneva i odvezena u zagrebački Remetinec.

“Tražimo da Sud hitno pusti novinarku Jasnu Babić na slobodu. Nedopustivo je da kolegica Babić čami u Remetincu čekajući sazivanje sudske rasprave. Koliko pamtimo, nijednom novinaru u Hrvatskoj nije bio određen višednevni pritvor zbog osiguranja dolaska na sudsku raspravu koja još uopće nije niti sazvana”, priopćeno je iz HND-a.

HND upozorava i na to da su pojedini novinari sve više potencijalno materijalno ugroženi zbog znatno viših novčanih kazni koje omogućava novi Kazneni zakon.

“Osobito su ugroženi kolegice i kolege koje su izgubile posao a optuženi su zbog novinarskih priloga koji su realizirani u medijima za koje su ranije radili. Uglavnom su medijski poslodavci plaćali moguće sudske kazne, ali sada neki od njih to više ne čine jer ti novinari više ne rade u njihovim medijima”, upozorava HND.

Možemo li prestati nazivati jedne druge droljama i kurvama?

Na kraju filma Mean Girls (Opasne djevojke), u trenutku kad se sve juniorke okupe u dvorani kako bi raspravile o uvredama iz tzv. Burn Book, lik Tine Fey obraća se publici i kaže:”Sve vi morate prestati zvati jedne druge droljama i kurvama. Na taj način samo potvrđujete dečkima da je u redu da vas tako nazivaju”.

Tko bi mogao zaboraviti taj vrhunski trenutak? Poruka koju Tina Fey prenosi zvuči ovako: kad je u pitanju način na koji se djevojke odnose jedna prema drugoj, stvari koje radimo i govorimo mogu biti jednako loše kao i one koje rade i govore mizogini muškarci na koje se žalimo. Nazivamo jedne druge “droljama” i “kurvama” te se smijemo tome kao nekom vicu, smatrajući da nije seksistički kad mi to izgovaramo. Međutim, žene su sposobne jednako kao i muškarci perpetuirati seksizam usmjeren protiv žena. I to je upravo ono što mi činimo.

Znam što neke od vas možda misle: “Ali ja to ne mislim na uvredljiv način! Samo pokušavam reafirmirati riječ drolja”. To može biti u redu u određenom kontekstu. Slutwalk (hod drolja) pokret, na primjer, nastao je nakon što je policajac iz Toronta grupi studentica na sesiji o sigurnosti u kampusu rekao da bi mogle izbjeći napad kad bi se prestale “odijevati kao drolje”. Ovo okrivljavanje žrtava potaknulo je stvaranje novog pokreta. Jedna od glavnih ideji Slutwalk pokreta jest osvjetljavanje licemjerja iza tih riječi, jer silovanje i napadi datiraju prije pojave mode kratkih suknja, a izbor odjeće nije pokazatelj pristanka na seksualni odnos. Prilično je uobičajeno za Slutwalk aktivistkinje da nose odjeću koja se smatra “droljastom” kako bi pokazale da takvo odijevanje ne znači da one traže da budu silovane.

Pokret nadilazi pokušaj “vraćanja i preuzimanja” riječi “drolja”; radi se o tome da žene preuzimaju kontrolu nad vlastitom seksualnošću. Osim toga, riječ “drolja” nikad nije prvenstveno pripadala nama.

Izraz “drolja” potječe negdje iz Srednjeg vijeka. Korišten je kako bi se opisalo seksualno promiskuitetnu ženu na negativan način i predstavljao je uvredu. “Drolju” se, naime, prikazivalo kao nešto prljavo. Žene koje su imale kontrolu nad svojom seksualnošću bile su smatrane nečistima. Danas se značenje riječi proširilo.

Od samog se početka riječ “drolja” koristila kako bi se kaznilo ženu zato što je seksualno aktivna, a danas je koristimo kako bi kaznili žene na druge načine. Djevojke (ne samo odrasle, nego i mlađe djevojke također) koje nose odjeću za koju se smatra da “previše otkriva”, također su “drolje”. Ženski kostimi za Noć vještica, na primjer, teže biti “droljaste” verzije svega što žene nose, sa skraćivanjem rubova suknje i zatezanjem šavova. Unatoč tome što odjevna industrija čini sve težim pronaći nešto “primjereno”, žene koje odabiru nositi takvu odjeću ipak se kažnjavaju zbog svog izbora. Nazivamo “droljama” žene koje se usuđuju iskoračiti iz onoga što se smatra društveno prihvatljivim ponašanjem, iako to isto društvo istovremeno potiče takvo ponašanje. Osuđene smo na neuspjeh.

Sve nam ovo šalje vrlo opasnu poruku: da su djevojke objekti definirani svojom seksualnošću. Društvo nam poručuje da otkrivamo više svoga tijela, a onda nas zbog toga kažnjava. Riječi kao što su “glupa” ili “prljava” često se koriste u kombinaciji s riječju “drolja”, implicirajući da “droljasta” žena mora biti odbačena, zanemarena ili prezrena. Potreban je samo jedan krivi korak za svaku djevojku, čak i za onu koja odabire apstinirati od seksa, da odjednom bude prozvana droljom. Bilo kakva vrsta “devijantnog” ponašanja od strane žene, bilo da se radi o noćenju u prijateljevoj kući ili o nošenju kratkih hlača i topa tijekom vrućeg ljetnog dana, može se smatrati pokazateljem toga da je ona “drolja”. Nemoguće je pobijediti.

Važno je imati na umu da je “drolja” rodno uvjetovan pojam. Ne postoji riječ u engleskom jeziku (a ni u hrvatskom) koja se koristi kako bi se kaznilo muškarce zbog seksa ili zato što pokazuju previše kože. Muškarci koji se često seksaju ponekad će biti nazvani “muškim kurvama” (što je skroz drugo pitanje, ali dovoljno je reći da ne bismo trebali koristiti ni riječ “kurva” također). Međutim, obično se smatra prirodnim, impresivnim, ponekad čak i vrijednim čestitanja kad muškarac spava s više partnerica. Glazbena industrija prepuna je ovog dvostrukog standarda: muški pjevači slave promiskuitetni životni stil dok istovremeno vrijeđaju žene koje se ponašaju jednako. Muškarci bi se “trebali” mnogo seksati, ali žene ne. One koje se pak toga ne pridržavaju su “drolje” te bilo kakva naznaka seksualnosti može dovesti do toga da žena bude smještena u ovu kategoriju.

Riječ “drolja” pokušava ženu vratiti natrag u okrilje patrijarhata u kojem bismo trebale ostati “čiste” dok nas naši očevi ne predaju našem mužu. To je vrlo zastarjeli način razmišljanja, ostatak iz vremena kad je ženina čitava vrijednost proizlazila iz njenog djevičanstva i kad su naši glasovi bili ušutkani.

Kad se žene međusobno nazivaju droljama, usvajamo i podrazumijevamo ideju da nešto nije u redu sa ženama koje izražavaju svoju seksualnost, a to jednostavno nije tako! Jednako kao što je izabrati ne iskazivati seksualnost također u redu. Nazivamo jedna drugu droljom i time impliciramo da je u redu to što nas vide i tretiraju kao seksualne objekte. Omogućavamo muškarcima da nastave sa svojim mizoginim ponašanjem zato što mi radimo isto to. Nazivajući se međusobno droljama dopuštamo društvu da nastavi definirati našu vrijednost prema tome ponašamo li se ili ne u skladu s nevidljivim standardima koji određuju što je, a što nije puno seksa, ili što je, a što nije prikladan način izražavanja seksualnosti.

Stoga, dopustite da vam kažem nešto. Ja nisam drolja, i to nema veze s tim kako se odijevam i seksam li se ili ne. Nisam drolja zato što odbijam biti kažnjena od strane društva zbog neuspjeha da se ponašam onako kako ono želi. Ja nisam drolja zato što bi za žene i muškarce trebali vrijediti isti standardi, pogotovo kad je u pitanju seks. Ja sam osoba i žena. Moja kvaliteta ne definira se prema tome kako se odijevam ili ponašam kad je seks u pitanju. Definira me moj mozak i način na koji ga koristim, čak i ako ga koristim kako bih odlučila spavati s nekim.

Prevela i prilagodila Jelena Tešija

Razlike u plaćama se smanjuju, ali ne iz pravih razloga

Izvješće Međunarodne organizacije rada kaže kako se plaće žena sve više približavaju plaćama muškaraca u većini zemalja, ali također upozorava kako je to u nekim  slučajevima samo odraz loše pozicije muške radne snage u kriznim vremenima.

U većini zemalja jaz između plaća između žena i muškaraca se u godinama krize smanjio, ali prema globalnom izvješću o plaćama za 2012. i 2013. godinu, uzroci takvih trendova su često negativne promjene u društvu.

“U nekim slučajevima, to je zato što se situacija muškaraca na tržištu rada pogoršala, dok se situacija žena popravila ili ostala ista”, rekao je Kristen Sobeck, jedan od koautora spomenutnog Izvješća.

Estonija je primjer zemlje u kojoj su promjene u razlikama plaća između muškaraca i žena uglavnom periodične – povećavaju se u gospodarski stabilnim vremenima, a smanjuju tijekom recesije. Položaj muškaraca na tržištu rada ondje se pogoršao, dok se položaj žena poboljšao ili ostao isti.

Muškarci uglavnom rade u onim sektorima gospodarstva koji su najviše pogođeni krizom te rade manji broj sati što je također pridonijelo smanjivanju razlike u plaćama.

U nekim zemljama Srednjeg Istoka samo nekolicina žena je zaposleno te zarađuju više novca od muškaraca. U Siriji je samo 13 posto žena bilo ekonomski aktivno u 2010.godini (prije građanskog rata), a od toga ih je čak 74 posto radilo u javnom sektoru, gdje su plaće bile oko 1,5 puta veće nego u privatnom.

Postoji veliki jaz diljem svijeta kada su u pitanju razlike između plaća muškaraca i žena. Statistike variraju ovisno o tome uzimaju li se u obzir zaposlenici s punim radnim vremenom, ili se u obzir uzimaju i privremeno zaposleni/e.

U Norveškoj je razlika u plaći po satu najmanja za one koji rade pola radnog vremena. U tom slučaju, muškarci i žene zarađuju podjednako. No, muškarci zarađuju znatno više nego žene u poslovima s punim radnim vremenom. Razlika u plaćama još je veća kada se u obzir uzmu svi zaposlenici/e, jer veći udio žena radi skraćenu satnicu, gdje je plaća po satu niža nego za puno radno vrijeme.

Prevela i prilagodila Tereza Marković

 

Zooey Deschanel hrabro kroči gdje se malo koje poznate žene usuđuju – smatra se feministkinjom

U posljednje vrijeme sve češće možemo vidjeti izjave javnih ličnosti poput Carle Bruni, Marisse Mayer ili Katy Perry u kojima se odbijaju nazivati feministkinjama. Zato je nedavni intervju glumice Zooey Deschanel u časopisu Glamour izazvao burne reakcije. Preciznije, prašinu je digla njena izjava: “Zar ne mogu biti i ženstvena i feministkinja i uspješna? Želim biti je**na feministkinja i istovremeno nositi je**ni Petar Pan ovratnik”. Ne samo jer se feminizam sve više počinje smatrati nepotreban i nepoželjan, kako u medijima, tako i u akademskim krugovima, već i stoga što se etiketa feministkinje doživljava kao nešto negativno.

Kada je izašao intervju s Zooey, internetski portali koji obično jedva čekaju napasti gore navedene Perry, Mayer ili Bruni, nisu Zooeyinu deklaraciju dočekali s oduševljenjem kao što bi se to dogodilo da je to učinila neka druga poznata osoba, jer Deschanel je jedna od onih zvijezda koju mediji ili obožavaju ili mrze. Sve je doživjelo vrhunac kada je postala glavna protagonistica popularne serije New Girl, kada su je jedni počeli nazivati hipsterskom božicom, a drugi infantilnom i korakom unatrag za feminizam.

Što je to Zooey učinila da je izazvala toliko negativnih komentara? Ako je suditi po komentarima na internetu, onda je problem u tome što je ona ‘predjetinjasta’, ‘preslatka’, ‘previše se smije’, ‘nosi prešarenu odjeću’, ‘previše pjeva’, te upravo zbog svega predstavlja sve ‘protiv čega se feminizam bori’. Na takve komentare Deschanel odgovara: “Ako napadate nekoga jer je do uspjeha došao noseći tijaru, trebate razmisliti o svojim prioritetima. Nikada neću ne učiniti nešto zbog straha što će ljudi misliti”. Odgovorom na pitanje da li želi djecu jednog dana, potvrđuje gore navedene riječi kada kaže da nije primijetila da se muškarce pita to pitanje, i na kraju, zar pitanja o djeci nisu privatna stvar?

Za razliku od svojih kolegica, Zooey ne obećava svijetu da sve što želi je biti majka, i da se ne moraju brinuti, jer nije feministkinja. I upravo je to odlika feminizma. Nije uplašen, niti skroman, već bezuvjetan. I nosi tijaru ako to želi.

 


Istraživanje o intimnosti i seksualnom zadovoljstvu muškaraca

Sudjeluj u znanstvenom istraživanju o intimnosti i seksualnom zadovoljstvu muškaraca!
Upitnik je namijenjen homoseksualnim (gej) muškarcima starijim od 18 godina.

Ispunjavanje upitnika je potpuno anonimno, traje manje od 10 minuta te je dostupno na ovom LINKU