Vlada priprema novi zakon o registriranom partnerstvu

‘Mislim da moramo ići korak naprijed, po uzoru na najnaprednije države svijeta. Davanjem jačeg civilnog pravnog uporišta istospolnim zajednicama nikome neće biti oduzeta stečena prava. Bit je stvari u tome da se određenom krugu ljudi, koji su također članovi naše zajednice, da određena veća pravna sigurnost. O tome moramo javno i transparentno razgovarati, jer ljudska prava su jednostavno ljudska prava’, kazao je hrvatski premijer za Jutarnji list, čime je nedvosmisleno najavio kako njegova Vlada namjerava omogućiti gay parovima registraciju partnerstva.

‘Pogledajmo malo kako funkcioniraju, djeluju i kakve propise donose druge države kao što su to, primjerice, katolička Španjolska, Portugal, a da ne govorimo o nordijskim državama’, pojasnio je premijer. Upravo u zemljama koje je spomenuo Milanović prava istospolnih zajednica su regulirana obiteljskim zakonima, brak ima nediskriminirajuću definiciju, a u skladu s tim izjednačena su im sva prava, pa tako i posvajanje djece.

Više!

Iz Iskoraka i Kontre pozdravljaju ovu inicijativu, ali i napominju:

“Također, krajnje je vrijeme da državne institucije prestanu zatvarati oči pred stvarnošću i da reguliraju prava djece koja žive u istospolnim obiteljima. Takva djeca u Hrvatskoj postoje i zbog lošeg zakonodavstva trpe diskriminaciju. To su biološka djeca jednog od partnera iz bivših veza, djeca začeta nakon medicinski potpomognute oplodnje obavljene u drugim zemljama ili djeca koju je jedan od partnera, kao samac, posvojio. Radi se o djeci koja već žive u takvim obiteljima, ali u velikoj pravnoj nesigurnosti: ona nemaju pravo nasljeđivanja od roditelja koji im nije biološki, taj roditelj ne može ostati na bolovanju ako je dijete bolesno, ne može preko sebe dijete zdravstveno osigurati, ne može ga odvesti u bolnicu niti posjećivati, ako se roditelji rastanu, drugi roditelj nema pravo na viđanja niti obvezu plaćanja alimentcije. Često nam dolaze roditelji djece i pitaju: što ako se meni nešto dogodi? U tom slučaju dijete ne može automatski nastaviti živjeti s drugim roditeljem jer mu on to formalno nije. Ovdje se radi o ozbiljnoj diskriminaciji jednog dijela djece na koju ne smijemo žmiriti niti se pravdati da hrvatsko društvo za njih još nije spremno.”

Cijelo priopćenje pročitajte ovdje.

Mjesec ponosa

12. Ljubljana Pride ‘Naprijed u srednji vijek’, 2. lipnja

Ljubljanski Pride u znaku je nesretnog raspleta priče oko referenduma o obiteljskom zakonu. Na službenim stranicama Parade ponosa možete pročitati i cjelokupni program, a gošća festivala je udruga LORI s predstavom ‘U cipelama moga roda’.

2. Split Pride: ‘Jednake/-i pred zakonom!’, 9. lipnja

Ovogodišnja tema bit će jednaka prošlogodišnjoj jer se, kako su obrazložili organizatori, po tom pitanju još ništa nije promijenilo. Također, za sudionike će biti organiziran prijevoz iz Zagreba. Do sada su, s političkog vrha, svoju podršku i dolazak na splitski Pride najavili ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i ministar unutarnjih Ranko Ostojić.

11. Zagreb Pride, 16. lipnja

O zagrebačkoj povorci ponosa poznat je samo datum, no uskoro će biti i tema. Na facebook stranici možete pratiti sve novosti vezane uz jedanaesti Zagreb Pride. Queer.hr

O kontroli ženskog tijela

“Ulošci tako sigurni i tako udobni da uz njih možeš raditi što poželiš, kad poželiš!” uvjerava nas reklama za jedne od mnogih higijenskih uložaka koje većina nas rabi tijekom menstruacije.

Možemo biti što god poželimo: studentice, vlasnice prestižnih kompanija, uspješne sportašice, avanturistice, modne dizajnerice ili djevojke željne zabave, a čak se možemo usuditi odjenuti bijele hlače. Sve to zahvaljujući brzom i djelotvornom upijanju higijenskih uložaka koji nam omogućuju slobodu da radimo što god poželimo, kad poželimo, “onih dana u mjesecu”. I uz to je svakako ohrabrujuće znati da ih je “dizajnirala žena ginekolog“.

Gledanjem reklame sve se čini potpuno jasno; reklama je očito za higijenske uloške koji se dakako koriste za vrijeme menstruacije. Koriste ih žene, a žene se žele osjećati slobodno bez ograničavajućeg osjećaja nelagode koje stvara menstruacija. Higijenski ulošci omogućuju ženama tu slobodu. Sve je to sasvim jasno… Ili možda nije?

Gunn i Douglas (2010) upozoravaju na način korištenja farmaceutskih proizvoda kroz artikulaciju feminističkog diskursa, drugim riječima kroz naglašavanje važnosti brige o svojem tijelu (žene kao samostalne, slobodne, otvorene prema pitanju menstrualnog ciklusa) čime se uspostavlja indirektan ili pak suptilniji način medicinske samokontrole ženskog tijela.

Pojam samokontrole tijela može se pojasniti citatom sociologa i teoretičara Niklasa Rosea:

” Svaki građanin/ka mora postati aktivni partner/ica u utrci za zdravlje, priznavajući vlastitu odgovornost za očuvanje vlastite dobrobiti. Organizacije i zajednice su isto tako primorane preuzeti aktivnu ulogu očuvanja zdravlja i dobrobiti njihovih zaposlenika/ca i članova/ica. Ova je nova “želja za zdravljem” pojačano kapitalizirana poduzećima koji rangiraju od farmaceutskih kompanija do maloprodaje hranom” (Rose, 2001:6).

Država odnosno njezine instance ( politička vlast sa zakonima o zdravstvu ) nemaju obvezu brinuti se o dobrobiti vlastite populacije već je takva briga “prenesena”  u područje moralne odgovornosti pojedinca za svoje vlastito, ne samo zdravlje, već i cjelokupni fizički, duhovni, materijalni, poslovni itd. život.

Krajnje pojednostavljeno; vaše tijelo, vaša briga. Ako imate srčanih problema smanjite težinu, ako imate problema sa celulitom kupite kremu, ako želite biti slobodnija koristite naše uloške.

Proces nadziranja pojedinca postaje internaliziran a samodisciplina postaje načinom organiziranja i kontrole društva. Tako se stvara prostor moralne obveze svakog/e pojedinca/ke da putem korištenja različitih praksi i proizvoda na tržištu kapitalističkog sistema ostvaruje vlastitu dobrobit, u ovom slučaju mogućnost nesmetanog obavljanja svakodnevnih potreba bez ograničavajućeg učinka menstruacije.

Farmaceutski proizvodi (koji rangiraju od lijekova korištenih za predmenstrualni sindrom, samu menstruaciju i razdoblje menopauze) služe kao sredstva “liječenja” svih mogućih simptoma menstruacije i menopauze stavljajući ih u područje zdravstvenog poremećaja. Samim time, takvi poremećaji moraju se prekinuti za dobrobit svih te radi lakšeg funkcioniranja u svakodnevnim aktivnostima moderne, emancipirane žene. U protivnom se riskira gubitak socijalne pripadnosti. (Gunn, Douglas, 2010).

Takav način “skrbi o sebi” realizira se kroz ono što Gunn i Douglas nazivaju ginekološkim aparatom koji se sastoji od cijelog niza praksi koje uključuju kontracepciju, dijete te prakse održavanja higijenske čistoće. (Gunn, Douglas, 2010).

Kroz ginekološki aparat provodi se biopolitička kontrola ženskog tijela odnosno pretvaranje žena u subjekte potrošače proizvoda koji će im pomoći u održavanju socijalno poželjnog tijela.

Drugim riječima, menstruacija sama po sebi nije privlačna, u njoj nema seksipila koji je toliko nužan u socijalnom prostoru te se samim time ona mora potisnuti ili pak izolirati.

Na koji način? Kupovinom različitih farmaceutskih i higijenskih proizvoda.

Pritom se koristi medijski prostor kao posrednik ginekološkog aparata koji kroz reklame i feminističke retorike “oslobođenja” žena producira diskurs zdravog, reguliranog tijela.

Reklame za ženske higijenske proizvode prikazuju slobodne, aktivne emancipirane žene koje su onemogućene obavljati svoje svakodnevne obveze zbog neadekvatnih higijenskih uložaka (onih koji ne upijaju tekućinu i neugodne mirise te ne pružaju zaštitu iz dana u dan ).

Usredotočuju se na aktivnost žene gdje se ona prikazuje kao žena koja se brine o sebi vožnjom bicikla, obavljanjem obveza, odlaženjem na posao ili fakultet.

Pritom se naglašava njezina emancipacija; ona je slobodna organizirati svoju vlastitu svakodnevnicu i odluke koje donosi.

Najčešći problem koji se postavlja unutar samih reklama jest problem nemogućnosti obavljanja takvih aktivnosti zbog menstrualnog perioda. Žena se tako osjeća nečisto, nije slobodna (što se primijeti u njezinoj odjeći jer ne smije nositi bijelo), osjeća se nelagodno i depresivno, ne želi obavljati svakodnevne aktivnosti od kojih se sastoji njezin socijalni svijet itd.

Reklama tada nudi rješenje, higijenske uloške sa brzim upijanjem (često i parfumirane) gdje se sama menstrualna krv prikazuje kao plava tekućina koja ne ostavlja tragove na bijeloj odjeći. Cjelokupna reklama naglašava nestvarnu ženstvenost lika, gotovu sterilizaciju samog procesa stavljanja i nošenja higijenskog uloška te zahtjev čistoće koja kao posljedicu ima slobodu i ponovno “uključivanje” u normalan razvoj svakodnevnih događaja.

Ono što se ne kazuje jest sama riječ menstruacija koja se zamjenjuje sa rečenicom “oni dani u mjesecu” ili pak samo “oni dani” gdje su takvi dani već unaprijed definirani kao problematični.

Menstruacija postaje pogrdna riječ, suviše doslovna, nečista, smrdljiva, te je zamijenjena sa “oni dani u mjesecu” kao manje doslovno, suptilno a ponovno razumljivo.

Time se konstruira diskurs čistoće ženskog tijela, zahtjev za čistoćom kao preduvjet funkcioniranja unutar društvenih odnosa.

Analize pitanja i problematike menstruacije su se često usmjeravale na problem stavljanja menstruacije u prostor ženine privatnosti upravo zbog elementa “nečistoće”, “prljavštine” koja se susreće sa pojavom menstrualne krvi. Smrad, mrlje, krv i vlažnost elementi su ljudske biološke stvarnosti koji ne ulaze (ili ne smiju ući) u područje društvenih odnosa i interakcija upravo zbog diskursa čistoće i higijene ljudskog tijela.

Menstruacija kao dio ženine privatnosti naizgled je prevladana kroz medijsku reprezentaciju u gotovo feminističkom ozračju (emancipirana, slobodna, poslovna, samostalna žena), no postavlja se pitanje samog sadržaja reklama za ženske higijenske proizvode koji čak i unutar medijskog prostora (kao javnog) “prikrivaju” menstruaciju stavljajući je  prostor nepoželjnosti, neugodnosti i privatnosti.

Također “bojanjem” krvi u plavu tekućinu producira se prostor distanciranja od svega onog negativnog (iako prirodnog) menstrualnog. Krv i njezino crvenilo povezuje se sa smradom, a smrad se povezuje sa nedostatkom higijene, nedostatak higijene sa nebrigom o samoj sebi što nadalje vodi do pojave društvene sankcije (u različitim oblicima). Da li je to zaista tako?

Produkcija samodiscipline, zahtjeva o kreaciji sebe kroz set društvenih pravila omogućava ne samo kontrolu sistema upravljalaštva, već kontrolu koja preko takvih zahtjeva omogućuje uključivanje u sam sistem potrošačkog društva.

” Miris, paradoks reda i higijene, je jednako nekompatibilan sa ljepotom….Lijepo ne smije smrdjeti” (Laporte, 2000:85).

Samim time, ne možemo promatrati problematiku menstruacije i njezinu prezentaciju samo kroz patrijarhalne strukture već i kroz cijeli sustav medijske i konzumerističke politike kojima je cilj maksimizirati profit. Institucije potrošačkog društva, ili potrošačko društvo samo po sebi upravlja sustavom zdravlja pojedinaca kreirajući diskurs higijene.

Prema tome reklame nisu uvijek ono što se čine, čak i ako pritom koriste emancipacijsku politiku približavanja ženama kroz naglašavanje njihovih sloboda i mogućnosti.

Drugim riječima, neizrečeno puno više govori o rodnim predrasudama nego ono što je javno prikazano.

 

Za one koje/i žele znati više:

Gunn, Joshua i Vavrus Douglas Mary ( 2010 ). “Regulation through Postfeminist Pharmacy

Promotional Discourse and Menstruation”. u: Lori Reed i Paula Saukko (ur.).  Governing the female body: Gender, health and networks of power. Albany: State University of New York Press, str. 112-133.

Laporte, Dominique (2000). History of shit. Massachusetts: The MIT Press.

Rose, Nikolas ( 2001 ). ” The politics of life itself”, Theory, culture and society, 18 (1): 1-30,

http://www.penelopeironstone.com/RosePoliticsofLifeItself.pdf

Britanke pilulu za dan poslije odsad mogu dobiti dostavljenu na kućna vrata

DrEd, britanska internetska stranica s motom “online medicinske usluge za sve”, uvodi izvanrednu dostavu biciklom kontracepcijske pilule  kojima obećava diskretnu dostavu pilule za dan poslije na bilo koju lokaciju u Londonu, u roku dva sata, za 20 funti – kako stranica ističe: ” za 3 funte nižu cijenu od kupovanja u ljekarnama.”

Usluga iziskuje kreditnu karticu i potvrdu da je naručitelj stariji od 18 godina, a na stranici pojašnjavaju da je usluga vrijedna iz dva bitna razloga:

  • klinički, hitna kontracepcija je učinkovitija što je prije konzumirana, dobiti ju dostavljenu u roku dva sata povećava njenu efikasnost;
  • društveno, nekima je neugodno oči u oči odgovarati na pitanja o razlozima za hitnu kontracepciju. Usluga zaprima sve potrebne informacije preko online upitnika kojeg revidira doktor, tako da se mogu izbjeći potencijalne neugodnosti.

Želimo zdravstvene usluge učiniti dostupnijima, ova nova usluga dio je te predanosti.

Kako praktično! Kako logično! Kako predvidljivo da plan ne prolazi kod kritičara koje nije briga za odrasle žene koje bi mogle imati koristi od ovakve usluge. Oni brinu o maloljetnim djevojkama koje bi potencijalno mogle lagati o svojim godinama i početi se šopati pilulama kao bombonima (ili kao ecstasyjem, ako ćemo već u krajnosti).

Norman Wells, iz zajednice Family Education Trust, izjavio je za London Evening Standard da su mlađe generacije uljuljkane u lažni osjećaj sigurnosti i da su izložene povećanom riziku spolno prenosivih bolesti zahvaljujući piluli za dan poslije.

No, Amit Khutti, osnivač DrEda, kaže da sumnja da će maloljetnici biti zainteresirani za uslugu koja zahtijeva kreditnu karticu, a i novac. “Ako ste mladi, postoji mnogo mjesta gdje besplatno već možete dobiti pilulu za dan poslije”, naglašavajući da je usluga bitna jer je hitnu kontracepciju važno uzeti čim prije.

Prevela i prilagodila Andreja Pančur

Zagrepčanka tuži Hrvatsku zbog zabrane poroda kod kuće

Članice udruge RODA izražavaju potporu zagrebačkoj majci troje djece koja je pripremajući se za porod četvrtog djeteta, ovaj put kod kuće, zbog zakonske zabrane odlučila podnijeti zahtjev Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu protiv Republike Hrvatske.

Kako objašnjavaju iz RODA, pripremajući se za porod ova je majka željela, nakon iskustva prethodna tri bolnička poroda, kakve nije htjela ponoviti, odabrati za nju najsigurnije mjesto za dolazak svojeg četvrtog djeteta – vlastiti dom, uz asistenciju stručne osobe.

U istom je ostala uskraćena jer sukladno odredbama Ustava i Konvencije o ljudskim pravima nije naišla na razumijevanje hrvatskog zdravstvenog sustava, zbog čega je zadovoljštinu odlučila potražiti na Europskom sudu za ljudska prava ne bi li joj dopustili porodi kod kuće i na našim prostorima.
Cijeli članak dostupan ovdje.

Analiza stanja prava djece i žena u Hrvatskoj

Analiza stanja prava djece i žena u Hrvatskoj, koju je napravio Institut Ivo Pilar, u izdanju Ureda UNICEF-a za Hrvatsku predstavljena je u Hrvatskom saboru.

Analizu je napravio tim stručnjaka Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, na čelu s prof.dr.sc. Andrejom Brajša Žganec. Analiza donosi presjek i uvide u stanje prava djece i žena te preporuke za daljnje djelovanje za unaprjeđenje tih prava.

Od preživljavanja do participacije djece, Analiza daje pregled podataka, politika i inicijativa u Hrvatskoj te problema koji leže u pozadini zaštite prava djece i žena. Od nejednakosti u pristupu uslugama do programa i javnih politika koje donose rezultate sve do fokusa na posebno ranjive skupine – djecu s teškoćama u razvoju, djecu koja žive u siromaštvu i romsku djecu, Analiza predstavlja stanje kakvo jest, uzimajući u obzir dostupne podatke i istraživanja.

Analiza također poziva na dodatna istraživanja koja bi omogućila još dublje uvide u pojedine probleme i tako pomogla pri donošenju novih politika. Na predstavljanju Analize prisutnima su se obratili: Lora Vidović, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu, Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih, prof.dr.sc. Marina Ajduković, recenzentica, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada te prof.dr.sc. Andreja Brajša Žganec, voditeljica projekta pri Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar.

“Razvoj potencijala svakog djeteta nije samo obaveza koja proizlazi iz Konvencije o pravima djeteta nego i tema koja bi trebala biti u srcu svakog razvojnoga plana društva. Dobit koju društvo može ostvariti ulažući posebice u ranjive skupine djece od rane dobi je vrlo opipljiva i dokazana. I Analiza nas vodi u tom smjeru, predlažući konkretne mjere za poboljšanje i ostvarivanje jednakih šansi za svu djecu i žene”, poručila je prilikom predstavljanja publikacije Lora Vidović, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

Analiza stanja prava djece i žena je temeljni dokument koji se koristi pri planiranju aktivnosti UNICEF-a u nekoj zemlji te koji pomaže pri izradi nacionalnih planova aktivnosti za prava djece. Posljednja Analiza stanja prava djece i žena u Hrvatskoj je napravljena 1998. godine. Izradu Analize je financirao Regionalni ured UNICEF-a u Ženevi.