In memoriam: Nela Milijić

U nedjelju, 12. lipnja, nakon duge i teške bolesti, preminula je Nela Milijić, pjesnikinja, književnica, nakladnica i poduzetnica.   

Nela Milijić rođena je 2. ožujka 1962. u Splitu. Nakon studija germanistike u Beogradu i iskustva Pariza i Münchena, 1997. u Zagrebu osniva tvrtku Nomen est omen, jedinu agenciju u Hrvatskoj specijaliziranu za kreaciju naziva za proizvode, usluge i poduzeća. Sa svojim timom kreirala je imena kao što su Sensia za Dukat, Mania za Armanija i Auris za Toyotu.

Kao glavna urednica u izdavačkoj kući Aora komunikacije, potaknula je na objavljivanje niz domaćih autorica i autora te uredila dvadesetak stranih i domaćih beletrističkih izdanja: poeziju, kratke priče i romane. Idejna je začetnica festivala Kratka priča je ženskog roda, održanog 2010. i 2011. povodom obilježavanja rođendana Marije Jurić Zagorke i Međunarodnog dana žena.

Njezina poezija, proza i esejistika objavljivana je u časopisima Poezija, Quorum, Zarez, Re:, na Knjigomatu, u Balkanskom književnom glasniku i na 3. programu Hrvatskoga radija. Prvu zbirku poezije Profesija: Passenger objavila je 2009. (Lunapark, Zagreb), a u pripremi je i zbirka Kolibra i Kairos (MeandarMedia, Zagreb).

Neline se prštave energije i kreativnosti podsjetite, ili je upoznajte, čitajući njenu poeziju i prozu.

Posljednji ispraćaj Nele Milijić bit će u Kaštelima, u srijedu 15. lipnja, u 16:00. Komemoracija će se održati u petak 17. lipnja, u 12:00, u Centru za ženske studije (Dolac 8, Zagreb).

Žene su diskriminirane, ali budućnost je njihova

U Hrvatskoj žene prevladavaju u evidenciji nezaposlenih, slabije su plaćene i u većoj su opasnosti od dugotrajne nezaposlenosti nego muškarci, ali trendovi u obrazovanju pokazuju da će se njihova pozicija u budućnosti popraviti, pokazuje iscrpna analiza položaja žena na tržištu rada predstavljena na okruglom stolu u organizaciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

‘U Hrvatskoj žene u odnosu na muškarce imaju nepovoljniji položaj na tržištu radi što se očituje u nižoj stopi aktivnosti, nižoj stopi zaposlenosti, višoj stopi nezaposlenosti i nižoj mjesečnoj zaradi’, naglasila je Sanja Crnković Pozaić, govoreći o rodnim osobinama hrvatskog tržišta rada.

Upozorila je da životna dob i stupanj obrazovanja znatno utječu na aktivnost žena. To je posebno izraženo kod žena starije životne dobi, kod kojih je sudjelovanje na tržištu rada znatno niže nego kod muškaraca (41,5 posto u odnosu na 23,9 posto), a i njihov stupanj obrazovanja u odnosu na muškarce je znatno niži.

Istraživanje je pokazalo da izbor obrazovanja jako utječe na zaposlenost žena. Na tom području žene su u nepovoljnoj situaciji zato što su obrazovna područja za koja žene pokazuju najviše interesa karakteristična po nižim pravima i diskriminaciji u odnosu na muškarce. Tako neplaćene poslove u kućanstvu obavljaju pretežno žene, a žene su još uvijek natprosječno zastupljene u nekim sektorima, poput poslova vezanih uz brigu i njegu (socijalna skrb, zdravstvo) te poslova koji traže niži stupanj vještina.

Postoje i područja u kojima žene imaju višu stopu zaposlenosti od muškaraca, ali se za njih odlužuje manji dio ženske populacije. Jedno od takvih područja je statistika i matematika, gdje posebno žene imaju visoku stopu zaposlenosti u iznosu od čak 89,5 posto. Višu stopu zaposlenosti imaju i žene s kvalifikacijama iz bioloških znanosti, informatike, zdravstva i socijalne skrbi, stranih jezika, obrazovanja i korištenja računala.

‘Trendovi pokazuju da će u budućnosti žene će imati bolju poziciju jer mlađa populacija žena ima bolje obrazovanje od muškaraca, a osim toga muškarci su teže izloženi promjenama u industriji’, naglasila je Crnković Pozaić.

Što se tiče plaća, Hrvatska sa 11 posto nižom prosječnom plaćom žena, ima jedan od najnižih jazova u plaćama prema spolu u Europi. ‘Razlike u plaći povezane su s dobi, stupnjem obrazovanja i zanimanjem što upućuje na diskriminaciju u praksi’, rekla je Crnković Pozaić, upozoravajući da jaz u plaćama prema spolu ima tendenciju pada s porastom obrazovanja. Tako je jaz najmanji na upravljačkim pozicijama, a najveći u osnovnim zanimanjima poput poljoprivrede.

Istraživanje pokazuje da se žene nalaze u opasnosti od dugotrajne nezaposlenosti češće nego muškarci, a uzrok tome je relativno niska fluktuacija nezaposlenih žena. Zabrinjava podatak da gotovo 50 posto prijavljenih nezaposlenih žena traži posao dulje od godinu dana. Ukazujući na to da postoji velika razlika između broja nezaposlenih žena prijavljenih na zavodu (registrirana nezaposlenost) i prema anketi o radnoj snazi (anketna nezaposlenost), Crnković Pozaić zaključuje da je velik dio žena u stvari neaktivan ili radi u ‘sivoj zoni’.

Radi se najčešće o ženama niske razine obrazovanja, kaže Crnković Poazić, koje ne traže posao zbog brojnih prepreka (niska razina zapošljivosti, nerazumijevanje poslodavaca, obiteljske obveze i sl), a prijavljuju se na zavod samo zbog prava koje im se nude. ‘Ta prava nisu velika, ali kombinacijom različitih socijalnih naknada mogu ostvariti prihod koji je bolji od prihoda od rada’, ističe Crnković Pozaić.

Projekt ‘Položaj žena na tržištu rada’ započet je u rujnu prošle godine, a financira se putem fondova EU u okviru IV. komponente IPA ‘Razvoj ljudskih potencijala’. HZZ je korisnička institucija projekta, a projekt provodi konzorcij predvođen partnerom WYG International Ltd. Cilj projekta vrijednog tri milijuna eura je povećanje zapošljivosti osjetljivih skupina žena i pomoć pri (ponovnom) ulasku na tržište rada.

Dominique Strauss-Kahn i sindikalna sobarica

Prevela: Nada Kujundžić

 

Dominique Strauss-Kahn, bivši čelnik Međunarodnog monetarnog fonda i do nedavno najizgledniji pretendent na mjesto slijedećeg predsjednika Francuske, optužen je za napastovanje hotelske sobarice. Brojni medijski napisi i izvještaji o parnici koja se vodi protiv Strauss-Kahna redovito propuštaju spomenuti da napadnuta djevojka uživa  pravnu pomoć i zaštitu sindikat kojega je članica. Ova činjenica itekako dobiva na važnosti pretpostavimo li (a što je itekako izgledno) kako bez ove vrste podrške Strauss-Kahnova navodna žrtva možda ne bi imala dovoljno hrabrosti podignuti optužnicu.

Većina hotelskih radnika u Sjedinjenim Državama, ali i radnika u privatnom sektoru općenito, ne uživa ovu vrst pravne zaštite. Ovakvi propusti u američkom zakonodavstvu omogućavaju poslodavcima da u bilo kojem trenutku otpuste svoje radnike, i to bez nekog osobitog razloga. Međutim, otpustiti zaposlenika koji je prijavio seksualni napad jest protuzakonito; ukoliko osoba koja je dobila otkaz može dokazati kako je bez posla ostala upravo zbog spomenute prijave, poslodavac ju je dužan vratiti na radno mjesto, te joj osigurati odgovarajuću financijsku naknadu. S druge strane, sasvim je legitimno otpustiti radnika koji je prijavio seksualno zlostavljanje, a koji je, primjerice zakasnio na posao ili počinio neki drugi prekršaj. Poslodavci itekako dobro poznaju zakone, pa nikada ne navode optužbe za seksualni napad kao razlog otkaza; umjesto toga, podnositelj pritužbe bit će otpušten zbog nekog propusta na radnom mjestu (bilo stvarnog, bilo izmišljenog). Po tom se pitanju Sjedinjene Države razlikuju od većine drugih razvijenih zemalja. Zemlje zapadne Europe, primjerice, štite svoje radnike – od poslodavaca se zahtjeva da detaljno obrazlože razloge za davanje otkaza. Ukoliko sami radnici te razloge ne smatraju opravdanima, mogu uložiti žalbu, što nije slučaj u SAD-u.

Što mislite da bi se dogodilo sa hotelskom sobaricom koja se spori sa Strauss-Kahnom da nije imala podršku sindikata? Ona je mlada majka, imigrantica koja radi kako bi uzdržavala svoju obitelj. Pretpostavlja se kako u trenutku podnošenja prijave protiv Strauss-Kahna nije bila upoznata s pravim identitom svoga napadača, no svakako je mogla pretpostaviti da je osoba koja odsjeda u luksuznom apartmanu u kojemu noćenje stoji $3.000 itekako važna i utjecajna. U tom slučaju, koliko je izgledno da bi se odvažila prijaviti napad svojim nadređenima?

Sobarice su među najslabije plaćenim hotelskim osobljem (rijetko zarađuje više od minimalca). Osim toga, njihova su radna mjesta vrlo nesigurna. Da ova sobarica nije imala zaštitu i podršku sindikata, bi li mogla računati na to da će je njeni nadređeni podržati i obrušiti se na uglednog gosta? Da li bila spremna riskirati vlastiti posao i podići tužbu bez obzira na sve? Možemo samo nagađati kako bi se ovaj slučaj dalje razvijao da djevojka u pitanju nije članica sindikata. No nemaju svi radnici tu sreću da ih štiti sindikat; pretpostavlja se da se većina žrtava  zlostavljanja odlučuje prešutjeti napad u strahu za svoje radno mjesto. Radnici kojima je uskraćena adekvatna pravna zaštita prisiljeni su pomiriti se s činjenicom da im je seksualno uznemiravanje ´u opisu radnog mjesta´.

Kroz čitav slučaj Dominiquea Straussa-Kahna provlači se i doza ironije. Međunarodni monetarni fond, zajedno s drugim ekonomskim stupovima društva, dugo se zalagao za smanjivanje radničkih prava. Točnije, organizacija je vršila pritisak na brojne zemlje diljem svijeta kako bi usvojile mjere kojima se oslabljuje utjecaj radničkih  sindikata. Nadalje, MMF je poticao zemlje zapadne Europe da odbace zakone koji brane poslodavcima da proizvoljno otpuštaju radnike. Cilj ovih i sličnih koraka bio je u potpunosti ukloniti bilo kakve pravne zapreke i sindikate. U ekonomskoj (anti)utopiji koju bi na taj način stvorili, moćni bi direktori mogli bezbrižno maltretirati hotelsko osoblje, znajući da za to neće morati snositi nikakve posljedice.

Oštra osuda nasilja i neučinkovitosti policije

Za razliku od Predsjednika i Premijerke, nasilje na Split Pride-u su oštro osudile Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik i Gordana Sobol, predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova  Hrvatskog sabora.

Sobol izražava duboko zgražanje nad stihijom netolerancije, agresije i homofobije kojoj smo nažalost svjedočili protekle subote u Splitu:

-Hrvatska kao zemlja koja je već gotovo članica Europske unije, zemlja u kojoj je, vjerujem, većina građana također zasigurno bila osupnuta nasiljem i izrazima mržnje koje smo vidjeli na splitskim ulicama, ne smije ni u kom slučaju dozvoliti eskalaciju takvog netolerantnog ponašanja i mora pronaći načina da se, prije svega mlade generacije ali i svi ostali građani, educiraju o tome što u stvari znači uvažavanje različitosti, koje ne samo da nam je zakonska obveza nego je prije svega i civilizacijska tekovina.

Nije dovoljno samo izglasavati zakone

-Nažalost i ovaj puta se pokazalo koliko nije dovoljno samo izglasavati zakone kako bismo “zatvorili neka poglavlja” već je nužno istinski i dosljedno ih provoditi, kako na planu nediskriminacije tako i na svim ostalim područjima, u čemu su najodgovornije upravo državne institucije.

Osnovna ljudska prava zapisana u Ustavu Republike Hrvatske  zagarantirana su svim osobama

Lukač Koritnik smatra da je ove subote u Splitu onemogućeno ustavno pravo na slobodu  javnog okupljanja, udruživanja i izražavanja i drži to nedopustivim:

Povorka ponosa LGBT osoba ili Split Pride je nenasilni događaj čiji je cilj osvijestiti javnost o  postojanju i pravima osoba drugačije seksualne orijentacije. Istoga dana održana je u Varšavi Parada ravnopravnosti, a policija je uspješno spriječila, kako se navodi u medijima, konzervativne i radikalne nasilne skupine. Istoga dana je održan i Euro Pride u Rimu koji je prošao bez izgreda iako je okupio gotovo milijun ljudi.

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu ignoriralo upozorenja

Prije održavanja Split Pride-a  uputila sam zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu da ispita postojanje zakonske osnove za pokretanje kaznenog ili prekršajnog postupka protiv pokretača Facebook stranice  naziva “Gradom Splitom krv će liti, gay parade neće bit sve ćemo vas pobit” budući da se na njima izravno poziva na nasilje motivirano mržnjom prema osobama homoseksualne spolne orijentacije te zatražila žurno postupanje i obavijest o učinjenom. Još uvijek nisam dobila odgovor.

U petak, uoči Pride-a, razgovarala sam sa visoko rangiranom osobom  u PU Splitsko-dalmatinskoj koja me uvjeravala da je sve pod kontrolom, da je policija  učinila sve predradnje i da garantira sigurnost sudionicama i sudionicima povorke. 

No, činjenice govore drugačije: policijski helikopter koji je kružio  nad Splitom nadgledao je naglo okupljanje  tisuća ljudi  na rivi, od kojih su mnogi sudjelovali u napadima na povorku, pojedini policajci su, prema svjedočenjima očevidaca, na karti tražili mjesto događanja, na ruti prolaska povorke sudionici i sudionice  našli su se u okruženju nasilnika koji su na njih bacali  kamenje i druge predmete, uključujući i suzavac i pirotehnička sredstva. Strašno je što su pojedini ljudi ozlijeđeni, stvar je puke sreće što nije došlo do težih posljedica. 

Splitska policija dovela sudionike/ce Split pride-a u “sačekušu” na Rivi

Raspolažem svjedočenjima očevidaca, koja još nisu objavljena u medijima, a iz kojih jasno proizlazi da su sudionici i sudionice  iz sigurne zone dovedeni u prostor u kojem su sa tri strane bili opkoljeni gomilom koja ih je vrijeđala i gađala unaprijed pripremljenim predmetima.  Smatraju da su bili dovedeni u “sačekušu”. Traženja da ih se evakuira nisu odmah uvažena od strane policije čime se njihova izloženost nasilju produljila.

Stoga smatram neprihvatljivim  tvrdnju da je policija učinila sve što je mogla budući  je  evidentno kako  nije adekvatno spriječila nasilničke napade na povorku Split Pride-a i LGBT sudionike i sudionice povorke.

Već godinama upozoravam na neprihvatljivost nasilja prema pripadnicima i pripadnicama LGBT populacije, u svojim izvješćima izvještavam Hrvatski sabor o dalje prisutnoj homofobiji i neophodnosti šire javne osude homofobnog ponašanja i izjava, kao i nasilničkih napada.  

 U Hrvatskoj postoje dvostruka mjerila zaštite temeljnih prava građana i građanki

Ta sramotna splitska subota mogla se spriječiti. Samo  prije desetak dana svjedočili smo činjenici kako policija može vrlo učinkovito osigurati javno  okupljanje. Nasilje koje je dopušteno u subotu, ukazuje da u Republici Hrvatskoj postoje dvostruka mjerila  kada se radi o zaštiti temeljnih prava i dostojanstva njezinih građanki i građana.  Ta dvostruka mjerila pokazao je i Sindikat državnih i lokalnih službenika svojim današnjim priopćenjem iz kojeg proizlazi da država samo nekim osobama i skupinama treba pružati zaštitu bez obzira na njenu cijenu,  dok druge osobe svoja temeljna ljudska prava moraju koristiti ” s više takta i razuma “. Time jedan sindikat, koji  koristi ustavno pravo na udruživanje i javno okupljanje bez da  ikome pada na pamet da ih upućuje na “takt i razum”, drugoj skupini to pravo uvjetuje  nekim, samo njima jasnim, taktom i razumom.

Posebno zabrinjavaju stajališta javnih osoba koji krivnju prebacuju na žrtve, ali ne iznenađuju jer predstavljaju staru i prokušanu taktiku da ih se spriječi u ostvarivanju Ustavom zagarantiranih prava, pa očekujem jasno i argumentirano stajalište policije o događajima u Splitu u nadi da neće koristiti istu retoriku.

Premijerka Jadranka Kosor nije u stanju osuditi homofobno nasilje i pozive na linč!

Rasizam, fašizam, ksenofobija, homofobija i pozivi na ubojstvo očito nisu doprli do premijerke Kosor. Umjesto da eksplicite osudi i imenuje počinitelje, ona se poslužila općenitim frazama. Valjda da se ne zamjeri biračkom tijelu. Ipak se nije radilo o malom broju, skoro njih 10 000 na splitskoj Rivi.

-Nasilje ne možemo tolerirati, to su vrlo jasne poruke i iznimno je važno posebno upozoriti na Zakon o suzbijanju diskriminacije što ga je donijela ova vlada. Osuđujem svako nasilje, bilo koga prema bilo kome i  po bilo kojoj osnovi.

Predsjednik Ivo Josipović također je iznenađujuće mlako osudio nasilje, kao da je jedino što ga zabrinjava to što je Split pokazao “neeuropsko” lice?!

-Žalosno je to što se jučer dogodilo  u Splitu u kojem je dio pokazao neeuropsko lice. Tužno je da jedna skupina napada drugu zato što je različita, ali siguran sam da to što se dogodilo u Splitu nije pravo lice Hrvatske. Pravo lice Hrvatske je ono koje je osudilo napade na sudionike Gay Pridea.

Dok iz  inozemstva stižu oštrije kritike

Veleposlanica Nizozemske Stella Ronner Grubačić:

-Kraljevina Nizozemska svakako će tražiti nadzor i nakon zatvaranja pregovora, tijekom cijelog postupka ratifikacije, sve do ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Mislim da događaji poput subotnjeg u Splitu pokazuju da je taj nadzor potreban.

Oštro je osudila napad na sudionike splitskog Pridea, a događaje oko njega ocijenila je zastrašujućim. Istaknula je da su ljudska prava itekako važan dio Poglavlja 23, čije zatvaranje tek treba uslijediti.

Hrvatska policija sa dva dana zakašnjenja počela raditi svoj posao

Stranica s uvredama i pozivima na linč homoseksualnih osoba  nestala je s Facebooka nešto prije podneva danas. Iz policije nisu mogli potvrditi je li stranica uklonjena njihovim radom ili su je obrisali osnivači zbog straha od sankcija.

Za danas je u Splitu je sazvana izvanredna press konferencija, na koju će doći ljudi iz zagrebačkog vrha MUP-a. Na pitanja o eventualnim propustima odgovarat će i glasnogovornik Ravnateljstva policije Krunoslav Borovec.  Splitska policija formirala je poseban tim istražitelja koji se bave huliganima s Rive, a već danas bi mogla privesti na informativni razgovor i osnivače FB-grupe

 

Hoće li Mađarska zabraniti pobačaje?

Mađarska je vlada sredstvima koje je dobila iz Progress programa EU (Program Zajednice za zapošljavanje i socijalnu solidarnost za čija sredstva mogu aplicirati jedinice lokalne samouprave s projektima zapošljavanja, socijalne zaštite i socijalnog uključivanja, poboljšanja radnih uvjeta, borbe protiv diskriminacije i za ravnopravnost spolova) financirala plakate koji su vrlo izravno protiv pobačaja. Sredstva koja su, dakle, dobivena za kampanju usmjerenu na promicanje rodno osviještenih politika jednim su dijelom potrošena i na plakate koji dovode u pitanje ženino pravo izbora.

Međutim bilo kakvo isticanje protivljenja pobačaju nije u skladu s programima iz kojih i zbog kojih je ta kampanja financirana, istaknula je potpredsjednica Europske komisije i povjerenica za pravosuđe, temeljna prava i građanstvo Viviane Reding, te zatražila od Mađarske da odmah prekine s tim dijelom kampanje.

“Ovaj se dio kampanje sastoji od materijala koji prikazuju fetus, s porukom ‘Pustite me da živim’, a koji ima logo Komisije. Posve sam jasno istaknula: ova kampanja nije u skladu s Progress programom i nije u skladu s projektnim prijedlogom… Stoga je Komisija tražila da se s ovim dijelom kampanje prestane bez ikakve odgode te da svi preostali plakati uklone…”.

 

{slika}

 

Ovo je vjerojatno prvi put da je Komisija tako javno osudila ovakvu rodnu politiku neke od svojih država članica. Pritom je općenito važno da Komisija priznaje vezu između rodne ravnopravnosti i pitanja pobačaja. Posebice za Mađarsku. Naime, u travnju ove godine u parlamentu je usvojen novi ustav koji odražava kršćansko-konzervativne vrijednosti i kojim je priznato pravo na zaštitu života od trenutka začeća.

 

Sama promidžbena kampanja trebala je trajati dva mjeseca, s ciljem da se smanji broj pobačaja i to, kako su uvjereni u mađarskoj vladi, kroz uvjeravanje, a ne zabranu. Međutim, slična odredba, upozoravaju iz nevladinih organizacija, ograničava legalne pobačaje u Poljskoj na samo nekoliko medicinskih situacija, te u slučaju silovanja. Iz vlade odbijaju takve interpretacije.

“Mađarsko društvo nije spremno, recimo, za ono za što je spremno poljsko društvo – odnosno da se pobačaj u zemlji zabrani” kazao je Miklos Soltesz, državni tajnik za socijalnu i obiteljsku politiku. Osnovni vladin argument je opadanje broja pobačaja: sa 44 089 u 2008. na 43 181 u 2009. godini. 1999. godine taj je broj iznosio 65 981. Najviše se smanjio broj tinejdžerskih pobačaja.

Iz Mađarskog ženskog lobija (Hungarian Women’s Lobby), krovne nevladine organizacije, stižu osude ovakve intervencije u ustav. Smatraju da je time otvoren put ka donošenju restriktivnijeg zakona kada su pobačaji u pitanju. Također, takvu odredbu smatraju neustavnom. “[Kampanja] je apsolutno nečuvena,” kazala je Julia Spronz, odvjetnica i članica ove organizacije. “Jasno je da se vraćamo u srednjovjekovna vremena. Novac potrošen na ovu kampanju mogao se radije uložiti u subvencioniranje kontraceptiva. (…) Rekli su kako nemaju namjeru mijenjati trenutnu zakonsku regulativu zato što društvo nije spremno za zabranu pobačaja; ali pritom svejedno tumače kako je pobačaj ubojstvo”, istaknula je.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije i Guttmacher Instituta upozoravaju kako su učestalost i trendovi kretanja stopa pobačaja na svjetskoj razini slični, bez obzira na to je li pobačaj u određenoj zemlji legalan ili ne (samo što će u slučaju njegove nelegalnosti život i zdravlje žena biti prepušteni crnom tržištu ovakvih vrsta “usluga”). Primjerice, stopa pobačaja u Africi, gdje je takav postupak uglavnom nelegalan, iznosi 29 pobačaja na 1000 žena u dobi između 15 i 44 godine (1995. ta je stopa iznosila 33‰), dok za Europu, gdje je pobačaj uglavnom zakonski dozvoljen, ta stopa iznosi 28‰. Broj induciranih pobačaja u opadanju je širom svijeta, pri čemu je najveći broj pobačaja i dalje u zemljama u razvoju.

 

Ovakav trend u Mađarskoj, međutim, njezin premijer Viktor Orban smatra dijelom “sistemske promjene”. Desni centristi prošle su godine premoćno pobijedili na parlamentarnim i lokalnim izborima. Za stranku Fidesz dvotrećinska većina u parlamentu označava jamstvo za potpuno preispitivanje zemlje, uključujući njene pravne temelje i ekonomiju. Novi ustav, usvojen uz znatne društvene prijepore, ima biti utjelovljenjem te nove politike.

Ovaj ustav, kako je već rečeno, reflektira kršćansko-konzervativne vrijednosti diskriminirajući one koji ne dijele takve ideje; diskriminira na temelju dobi i seksualnih preferencija, otvara put za zabranu pobačaja i utvrđuje političke ideje trenutno vladajuće partije.

Naime, osim odredbe o zaštiti života fetusa od trenutka začeća, ustavom je određeno da je institucija braka unija muškarca i žene uspostavljena uzajamnim pristankom, a obitelj osnova preživljavanja nacije.  Istospolni parovi imaju pravo na registrirana partnerstva. Bez obzira na to što je Europski sud za ljudska prava istaknuo kako je “neprirodno i dalje zadržavati mišljenje da, suprotno od parova različitog spola, istospolni parovi ne bi mogli uživati u ‘obiteljskom životu'”, ova su pitanja i dalje u nadležnosti nacionalnih zakonodavstava. U mađarskom Helsinškom odboru ističu kako se ovakvim izborom “izražava (…) preferencija eksplicitno definiranog modela obitelji, određenog načina života…”.

Novi ustav također omogućava glasovanje na izborima Mađarima koji žive izvan Mađarske i koji, dakle, ne moraju podnositi posljedice političkih odluka koje donose, omogućava doživotnu kaznu bez mogućnosti pomilovanja, onemogućuje Ustavnom sudu da intervenira u pitanjima koja se odnose na državni budžet (to će pravo ponovno zadobiti onoga časa kada javni dug padne ispod 50% BDP-a; trenutni mađarski javni dug u iznosu od 80% BDP-a najveći je u središnjoj Europi) i omogućava vladajućoj stranci da postavi svoje ljude na čelna mjesta u sudbenoj vlasti (iako će službena dob za umirovljenje za nekoliko godina biti podignuta na 65 godina, vrijeme za odlazak u mirovinu za suce spušta se na 62 godine namjesto dosadašnjih 70. Takvo dobno ograničenje ne postoji za vodeće vladine dužnosnike, državne tajnike i veleposlanike).

Novi ustav mađarska vlada interpretira i kao odgovor na populacijski pad (broj stanovnika je u kolovozu 2010. pao ispod 10 milijuna). Stoga je uvela i porezne olakšice za obitelji s troje i više djece, ali planira utjecati i na vrlo strogo radno zakonodavstvo kako bi se omogućilo privremeno zapošljavanje i fleksibilizacija rada. Prema prijedlogu zakona kako ga je zamislio Fidesz samo bi žene, međutim, imale pravo koristiti fleksibilnu radnu satnicu. Također, ponovno je uvedena mogućnost trogodišnjeg rodiljnog dopusta, a želi se promijeniti i pravila kako bi se ženama omogućilo da rađaju kod kuće. Bez ovakvog skupa mjera, smatraju u mađarskoj vladi, u pitanje se dovodi stabilnost mirovinskog sustava (koji je vrlo sličan hrvatskom, također ima tri mirovinska stupa i temeljen je na društvenoj solidarnosti). U tom se smislu vlada možda nada da će se ponoviti veliki val rođenja iz 1950.-1956., za vrijeme ministrice zdravstva Anne Ratko, kada je pobačaj bio zabranjen, a život bez djece oporezovan.  

Sličan je put 90-ih prošla i Poljska. Ondje liječnici pobačaj, bez obzira na iznimke od ustavnog pravila (medicinske indikacije, silovanje) često odbijaju izvršiti i onim ženama koje zadovoljavaju te kriterije, zbog “moralnih razloga”. Zato u Poljskoj cvjeta tržište ilegalnim pobačajima, a kada to nije opcija “pobačajni turizam” jest  — Njemačka, Češka i Nizozemska su među najpopularnijim odredištima za one s više sredstava, a baltičke države za one siromašnije.

Je li to put kojim želi krenuti i Hrvatska? U hrvatskoj katoličkoj crkvi svakako postoje takva nastojanja, kako se moglo čuti iz poziva krčkog biskupa i predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije Valtera Župana hrvatskoj vlasti da revidira zakon o pobačaju. Poziv je prigodno upućen na kraju euharistijskog slavlja što ga je početkom mjeseca na zagrebačkom Hipodromu predvodio sam papa Benedikt XVI. Krčki se biskup u svom obraćanju dotakao i istospolnih zajednica istaknuvši kako djeca imaju “naravno pravo da pred svima posvjedoče da imaju oca i majku koji su im podarili život”, a zakonsku uredbu mogućnosti pobačaja odredio kao nasljeđe “nekih, željeli bismo vjerovati prošlih vremena…”.

Nikako ne treba izgubiti iz vida da su mađarski građani premoćnom većinom svoje glasove na izborima dali stranci konzervativnih kršćanskih vrijednosti. Treba također imati na umu i to da se Mađarska za trajanja ekonomske krize suočila s nevjerojatnim problemima i našla na rubu bankrota. Privatizirala je gotovo sve što je mogla (privatizacija je i službeno završena, a fond za privatizaciju ukinut i pretvoren u tvrtku za upravljanje državnom imovinom), a njezin je bivši premijer Ferenc Gyurcsány, socijalist po stranačkom opredjeljenju, tamo jedan od najbogatijih ljudi. U zemlji u kojoj je trećina stanovnika u mirovini, a radi tek nešto više od polovice radno sposobnih, Orban je dolaskom na vlast, među ostalim, srezao plaće državnim dužnosnicima, a rupu u proračunu odlučio zakrpati uvođenjem poreza na banke. Desno populistička politika, koja je sa zamahom svjetske ekonomske krize dobila i novi polet u Europi, ima, međutim, svoju cijenu. Ako se ta cijena ogleda u marginaliziranju i diskriminaciji društveno osjetljivih skupina te uspostavljanju dominantnog, patrijarhalnog modela obitelji i društva, to je cijena na koju nikako ne treba pristati.