sdadmin

Neće meni žena biti šefica!

Posted on by sdadmin

Iako se, barem na prvi pogled, čini da nam je društvo postalo demokratičnije, manje patrijarhalno i spolno diskriminirajuće, jedno od područja u kojem i dalje prevladavaju jaki seksistički stereotipi i prava žena često se krše jest – svijet rada.

Naime, upravo je diskriminacija na radnom mjestu, a među najtežim oblicima je uznemiravanje, posebice ono spolne prirode, među vodećim pritužbama koje su lani pristigle u Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Od 742 predmeta obrađena u 2010. godini čak su se 193 odnosila na područje zapošljavanja i rada.

Pritužbe koje su se odnosile na uznemiravanje i spolno uznemiravanje, njih 31, podnijele su isključivo žene, koje su kolege svakodnevno maltretirale, bilo da je riječ o nadređenim osobama ili suradnicima. Najčešće se radilo o neprimjerenom obraćanju, primjerice “dobro je izgledala dok je bila mršava”, da bi je “poseksao i u letu”, da je treba “iz..bati do penzije” pa sve do raznih seksističkih aluzija i šala.

Osim vulgarnim izjavama, radnice su uznemiravane na način da su im pokazivane pornografske i erotske slike na računalu, omalovažavane su izjavama poput “meni niti jedna žena neće biti šef”, ali i neželjenim dodirima pa i fizičkim nasrtanjem, hvatanjem za kosu i stražnjicu, diranjem po intimnim dijelovima tijela, dodirivanjem od struka naviše, hvatanjem za grudi i spolni organ…

Prestara je za dijete

Žene su prijavile različite oblike ucjenjivanja u režiji svojih muških kolega, a zlostavljanja idu dotle da je radnica zaradila izvanredni otkaz nakon što je odbila poslodavca koji joj je otvoreno predložio spolni odnos. Uznemiravanja žena izjavama poput “prestara je za dijete, neka se riješi ‘toga'” ukazuju da su radnice i dalje vrlo često izložene diskriminaciji na osnovi trudnoće, što izravno utječe na pravo zaposlene žene da zasnuje obitelj.

Kad se gospodarskoj krizi i nesigurnosti zbog gubitka posla pribroji i neravnopravnost u visini plaća i napredovanja, a k tome radni dan zagorči mačo ispadima, vulgarnim uredskim štosovima i seksualnim aluzijama muških kolega, radnicama posao postaje ravan paklu. Situacija je pritom neizdrživa ako je poslodavac taj koji spolno zlostavlja, uz prijetnju otkazom radnici, koja potom, strahujući da je odgovorne službe neće zaštititi, što je bojazan koja je nažalost opravdana, u pravilu odustane od svake pritužbe.

U izvješću pravobraniteljice može se pročitati da su kao razloge odustajanja od pritužbi radnice navodile da se nakon njihova podnošenja intenzitet prijetnji otkazom i spolnog uznemiravanja nije smanjio, dapače, čak se i povećao. Istovremeno su ostale bez podrške radne okoline, kolege su ih izolirali, nisu željeli svjedočiti o uznemiravanju i potvrditi njihove pritužbe, a također je proizašlo da u nekim tvrtkama uopće ne postoji povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika, što je poseban problem u situaciji kad je poslodavac ujedno i uznemiravatelj.

– Ako postupak po pritužbi i bude proveden, najčešće završi tako da povjerenik ili povjerenstvo utvrdi da nema elemenata uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja. Dakle, po pritužbama se može zaključiti da institut zaštite dostojanstva radnika praktično ili ne funkcionira ili funkcionira s dvojbenim rezultatom, jer je dojam da takva odluka ima za cilj zaštititi poslodavca od moguće tužbe, a ne žrtvu od uznemiravanja, ističe u svojem izvještaju pravobraniteljica Gordana Lukač Koritnik.

Žrtve se odlučuju na šutnju

Točan broj žena koje su žrtve uznemiravanja na poslu nije poznat. Naime, žena koja javno na bilo koji način ukaže na problem riskira da je radna okolina odbaci jer se boji nasilnika, koji je često njima nadređena osoba. Nadalje, ako se i upusti u postupak zaštite dostojanstva, radnica je izložena riziku da on ne bude proveden kako treba ili da njegov ishod bude za nju nepovoljan. Ako se i odluči na tužbu zbog diskriminacije, snosi rizik dugotrajnog sudskog postupka neizvjesnog ishoda.

– Ne treba posebno napominjati koliko je, pogotovo u današnjoj situaciji, važno sačuvati posao, zbog egzistencije. Razni oblici psihofizičkog uznemiravanja kojima su izložene žene-radnice na svom radnom mjestu u situaciji kad moraju raditi za održanje vlastite egzistencije, kao i egzistencije svoje obitelji, ostavljaju dugotrajne i teško otklonjive posljedice, upozorava Lukač Koritnik.

U nedostatku drugih dokaza osim vlastitog iskaza, jer se spolno uznemiravanje u pravilu zbiva bez svjedoka, žrtve diskriminacije najčešće se odlučuju na šutnju i trpljenje ili promjenu posla, ako je moguće. Na taj način oni koji zlostavljaju prolaze bez ikakvih sankcija te nastavljaju s uznemiravanjem.

No, moguće je da će se uskoro ovakav vid zlostavljanja, ako se već ne može iskorijeniti, barem primjereno kazniti. Naime, najavljuju se izmjene Kaznenog zakona, odnosno uvođenje novog kaznenog djela – spolnog uznemiravanja, što bi trebalo pridonijeti podizanju razine društvene zaštite žena kao najčešćih žrtva zlostavljanja na poslu.

Splitske novinarke stale i na modnu pistu za žene Uzora

Posted on by sdadmin

‘U našem susjedstvu žive žene koje ne samo da rade, a ne primaju plaću, nego im godinama nije uplaćena ni jedna jedina kuna doprinosa. Idu svaki dan na posao, vraćaju se kući umorne, ruke su im izbodene šivaćim iglama, a pojma nemaju jesu li njihov radni staž pojeli skakavci i hoće li te godine igdje biti zabilježene kad dođe dan kad bi trebale otići u mirovinu. Može li se takvo što desiti i vama?

Svi znamo odgovor na ovo pitanje i zato večeras moje kolegice i ja u znak iskrene ženske solidarnosti nosimo mantile žena iz Uzora. Nosimo i štikle kakvih se ne bi posramila ni Žuži Jelinek iz mlađih dana u znak nade da drama stotinu žena iz Uzora neće biti i naša sudbina’, rekla je večeras u klubu Hemingway u Splitu Eda Vujević, urednica i kolumnistica ‘Slobodne Dalmacije’.

Ona je prije mjesec dana inicirala akciju ‘Žena ženi Uzor’ kojoj se odazvalo više od 60 Splićanki i Splićana tako što su u Uzora naručili neki odjevni predmet i platili ga.

Večer nazvana ‘Vrag nosi Pradu, mi nosimo Uzor’ pokazala je snagu solidarnosti, ali i ljepotu kreacija koje su hrabro nosile splitske novinarke. Među njima bilo je, naravno, najviše novinarki Slobodne, ali i kolegica iz gotovo svih splitskih medija.

Večer je započela revijom koju su nosile novinarke, njih 22, a na sceni su se pojavile u mantilima radnica Uzora.

Kao glazbeni gosti nastupile su klape Cambi Split i Sveti Florijan, te hip-hop band Dječaci. Klape su pjevale u odijelima iz Uzora, a Dječaci u majicama kojima je na leđima bio natpis – uzoran dječak.

Na ‘pisti’ su se, vidljivo uzbuđene, na kraju pojavile i radnice Uzora koje je dirnula spoznaja da nisu same u svojoj borbi za rad i plaće. Akcija ‘Žena ženi Uzor’ se nastavlja.

Uzoriti ljudi

‘Kao uzoriti pokazali su se brojni pomagači akcije’, kazala nam je Eda Vujević. ‘Tvrtka Mediteran Produkcija bila je besplatna tehnička podrška reviji, Galeb Omiš je poklonio majice, udruga Dedal ih je mukte otisnula, besplatnu šminku su radile Sanja Kuzmić, Sanja Krstulović i Lea Babić Radosavljević, frizure su novinarkama poklonili salon Mia i salon Ljiljana…’ 

Otvorena javna rasprava o Nacrtu prijedloga Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2011.-2015.

Posted on by sdadmin

Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH poziva da na e-mail adresu ured.ravnopravnost@vlada.hr dostavite svoje primjedbe i prijedloge na Nacrt prijedloga Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2011.-2015.

Nacrt prijedloga Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2011.-2015. možete preuzeti ovdje.

Započela kampanja “Milijun potpisa za REKOM”

Posted on by sdadmin

Jučer je na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, kao i u Sarajevu, Ljubljani, Beogradu, Banja Luci, Prištini, Skopju i Podgorici započela je do sada najveća regionalna kampanja, tijekom koje će se prikupljati milijun potpisa podrške za osnivanje REKOM-a, Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava počinjenim od 1991. do 2001. na prostoru nekadašnje SFRJ.
U istovremenoj akciji u osam gradova regije sudjelovao je veliki broj volontera i volonterki, dok će tisuće mladih biti nositelji kampanje prikupljanja potpisa koju će koordinirati Inicijativa mladih za ljudska prava, a koja će u svim zemljama nasljednicama SFRJ trajati do 6. lipnja.

Kampanja i samu Inicijativu za REKOM neposredno pred sam početak događaja na Trgu bana Josipa Jelačića novinarima su predstavili Mario Mažić i Ivan Novosel iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatska dok je o tijeku konzultacijskog procesa Inicijative za REKOM govorila Darija Marić iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću.

Potpisi će se u Hrvatskoj skupljati na štandovima u više od 80 gradova, ali i u okviru kampanje “od vrata do vrata”.

Osječki koordinator kampanje prikupljanja potpisa Miren Špek istaknuo je da su kampanji prethodila višegodišnja istraživanja i konzultacije u svim državama sa žrtvama i sudionicima sukoba. ‘Komisija čije osnivanje tražimo imat će jasna pravila rada, postupak odabira članova, a izvještaj će podnijeti u roku tri godine od početka rada’, rekao je Špek povodom današnjeg otvorenja štanda za prikupljanje potpisa u Osijeku.

“Brojne su udruge i organizacije već dosad prikupile obimnu građu o žrtvama rata, tako da se ne kreće iz početka, ali želimo sve te podatke i ispovijesti žrtava prikupiti na jedno mjesto i dobiti nešto oko čega se svi slažu, kako bi se zaustavilo manipuliranje brojem žrtava rata u političke svrhe, istaknuo je Ivan Novosel, nacionalni koordinator kampanje za Hrvatsku.

Činjenice su temelj održivog mira jer se njima smanjuje mogućnost manipuliranja, izjavila je Vesna Teršelič, voditeljica Documente na početku današnje kampanje prikupljanja milijun potpisa ističući još jednom da bi takva komisija bila dodatni mehanizam, uz suđenja za ratne zločine, za utvrđivanje činjenica. Navela je da u Hrvatskoj još 1.800 obitelji traga za nestalima, a u regiji više od 15.000 obitelji.

I tijekom današnjeg dana volonteri i volonterke Inicijative mladih za ljudska prava istaknuli su kako se nadaju da će svi dobronamjerni ljudi potpisom podržati inicijativu koja može pomoći da se vrati dostojanstvo žrtvama i njihovim obiteljima, utvrdi sudbina nestalih i konačno, činjenice o ratnim zločinima.

Simbolični potpisi podrške će tijekom lipnja ove godine zajedno s Prijedlogom Statuta REKOM-a biti predani svim parlamentima u regiji, od kojih će se tražiti osnivanje komisije. Potpis možete dati i na službenim internet stranicama www.zarekom.org, na kojima su detaljne informacije o Inicijativi za REKOM.

U Hrvatskoj svaki dan dvije žrtve seksualnog nasilja, u 30 posto slučajeva žrtve su djeca

Posted on by sdadmin

Svakoga dana u Hrvatskoj se prijavi minimalno jedno, a najčešće dva kaznena djela seksualnog nasilja. Žrtve su većinom djeca i malodobne osobe. To pokazuju rezultati istraživanje “Seksualno nasilje u Hrvatskoj 2000.– 2010.” koje je provela udruga Ženska soba.

Od 2000. do 2010. godine prijavljeno je ukupno 6 625 kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa čije su žrtve bile 6 685 osoba. Broj prijava po godinama varira od 461, koliko ih je primjerice bilo 2002., do 761 registrirane 2008. godine. U analiziranom desetljeću nije zabilježen značajan rast ni pad prijava. Ova stagnacija, međutim, nije dobar znak jer valja imati na umu da sva domaća i strana istraživanja pokazuju kako se seksualno nasilje rijetko prijavljuje. Tako se, primjerice, računa da na svako prijavljeno silovanje dolazi 15 do 20 neprijavljenih. Razlozi neprijavljivanja dijelom su osobne prirode, vezani za žrtvu, no dio ih je blisko povezan s radom institucija

– Žrtve se boje počinitelja, ali i ponovne viktimizacije od strane nadležnih institucija. Strah ih je da im nitko neće vjerovati i da će biti okrivljene za ono što im se dogodilo, objašnjava Maja Mamula, voditeljica Ženske sobe.

Djeca su bila žrtve seksualnog nasilja u čak 32 posto slučajeva prijavljenih proteklih deset godina, a u 30 posto slučajeva žrtve su bile malodobne osobe u dobi od 14 do 18 godina. Najčešći oblik seksualnog nasilja su bludnje radne – na njih se odnosi 34 posto prijava, slijedi silovanje – 15 posto prijavljenih djela, zadovoljavanje pohote pred djetetom ili malodobnom osobom – 14 posto te spolni odnošaj s djetetom – 10 posto.

Djeca su najčešće žrtve bludnih radnji, zadovoljavanja pohote i spolnog odnošaja s djetetom. Malodobne osobe također su najčešće žrtve ovih istih oblika seksualnog nasilja, ali uz to i žrtve silovanja.
Tijekom deset godina prijavljeno je ukupno 1 228 kaznenih djela silovanja. Žrtve su golemom većinom bile žene – 92 do 98 posto, ovisno o godini – i to najčešće u dobi od 19 do 30 godina. Oko 80 posto silovatelja ima između 19 i 39 godina.

Od 2000. do 2010. registrirano je 3 987 počinitelja seksualnog nasilja, među kojima je 96 posto muškaraca.

Iako je tijekom posljednjih godina došlo do poboljšanja u zaštiti žrtava, stanje je daleko od zadovoljavajućeg. Najveći problem je needuciranost službenika koji prvi komuniciraju sa žrtvom koja prijavi seksualno nasilje, te izostanak suradnje među institucijama. Stoga bi trebalo donijeti protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja. Protokol je izrađen, ali čeka da ga netko pošalje u saborsku proceduru. Njime bi se uveo standardiziran postupak prema žrtvama seksualnog nasilja, kako što je to već učinjeno za žrtve nasilja u obitelji.

Istraživanja o rasprostranjenosti seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, provedena proteklih godina, pokazuju da je ovaj problem znatno veći nego što govore statistike o prijavljenim kaznenim djelima. Više od polovice žena kazalo je da su doživjele neželjene seksualne komentare, a više do 40 posto njih i neželjeno, prisilno dodirivanje tijela. Istraživanje na reprezentativnom uzorku žena u Hrvatskoj pokazalo je da je čak 17 posto žena doživjelo silovanje ili pokušaj silovanja. Polovica žena – žrtava nasilja u obitelji, doživjelo je silovanje kako sastavni dio obiteljskog nasilja. Neki oblik seksualnog nasilja u djetinjstvu pretrpjelo je gotovo 14 posto mladih.

Zašto se ukidaju posebne pravobraniteljice?

Posted on by sdadmin

Pitanja i odgovori – Reagiranje na ukidanje posebnih pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, djece i osoba s invaliditetom

1. Tko je “šef znanstvenog tima” koji je, niti nepuni jedan mandat od osnutka, odlučio ukinuti urede triju posebnih pravobraniteljica  – za ravnopravnost spolova, djecu i osobe s invaliditetom? Muškarac?

Kao neslužbeni glasnogovornik te neobične i opasne laboratorijske ideje u javnosti se pojavljuje potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac, koji je na ovogodišnji Međunarodni dan žena primio izaslanstvo Ženske mreže Hrvatske i ženskih sindikalnih grupa, koje mu je uručilo listu zahtjeva pod egidom “Radnice, a ne robinje”. Tada je krajnje ljubazno podržao zagovornice ženskih ljudskih prava, te obećao proučiti zahtjeve koje su podržale i organizacije CESI i BaBe. Niti tjedan iza on je na čelu ekipe za ukidanje posebnih pravobraniteljica.

Slobodan Uzelac je čak odgovorio e-mail porukom Ženskoj mreži Hrvatske na dostavljanje prosvjednog pisma Europskih parlamentaraca, u kojoj zamjera ženama što tu “vrijednu inicijativu apriori odbijaju bez da je sagledana s dužnom pozornošću”.

Ženske udruge i ženske sindikalne grupe okupljene oko prosvjeda protiv ukidanja posebnih pravobranitelja/ca šokirane su političkom bahatošću odgovora, jer se zakon o pučkom pravobranitelju pisao u skrovitosti ureda Ministarstva pravosuđa, bez da su pozvane sudjelovati predstavnice ženskog civilnog sektora, pa čak i potajno od triju posebnih pravobraniteljica. “Vrijednu inicijativu” gospodina Uzelca ženske grupe odbijaju jer je apsolutno neprimjerena vremenu, političkoj situaciji te stanju demokracije i ljudskih prava u zemlji.

2. Zašto se predlaže ukidanje instituta posebnih pravobranitelja/ca – za žene, djecu i invalide? Da li zbog štednje?

Iz Ministarstva pravosuđa su obrazložili na izričite upite novinara i ženskih grupa kako je ciljem snaženje Ureda pučkog pravobranitelja, te indirektno udovoljavanje uvjetima iz poglavlja 23. Treći “razlog” koji se mogao naći u medijima jer da se time doprinosi toliko potrebnoj štednji. Kad to ne bi bilo tako izrečeno od uglednih dužnosnika Republike Hrvatske, bilo bi tužno u kojoj mjeri pojedinci improviziraju i fantaziraju.

Prvo, ako je štednja u pitanju, Vlada bi mogla bitno više uštedjeti ukidanjem ili barem reduciranjem broja svojih nerazumljivih agencija svih vrsta, smanjivanjem različitih subvencija, oduzimanjem nezakonito stečene imovine ili barem racionalnim upravljanjem državnom imovinom. Ovako ispada da Vlada štedi na ženama, djeci i invalidima, pa će oni biti ti koji bi trebali spasiti domovinu od bankrota. Umirovljenici su već prije uključeni jer su im na tri godine zamrznute mirovine, pa bi tako najranjivije skupine trebale ponijeti teret gospodarskog oporavka. Štednja, dakle, nije razlog ukidanju ureda posebnih pravobranitelja/ca.

3. Ukida li se posebne pravobraniteljice zbog pregovora s Europskom unijom i poglavlja 23?

Ako se kao razlog ukidanju navodi potreba ispunjavanju uvjeta iz poglavlja 23 (pravosuđe i ljudska prava) eurointegracijskih pregovora, onda je to apsolutno netočno i besmisleno. Načelo ravnopravnosti spolova zauzima posebno mjesto u pravnom poretku Europske unije. Ono je od samog njenog osnivanja bilo pokretač razvoja njezine socijalne politike i stoga je EU razvila posebne institucionalne instrumente zaštite i promicanja načela jednakosti spolova s jedne strane i zaštite od ostalih oblika diskriminacije s druge strane koji su nezavisni jedni od drugih.

Na poziv Ženske mreže Hrvatske europarlamentarci su u svojem obraćanju povjereniku za proširenje EU Štefanu Fuleu, te na znanje i premijerki Jadranki Kosor, nedvojbeno potvrdili da se nitko ne može skrivati iza navodnih zahtjeva EU. Europarlamentarci su potpisali da su “Zabrinuti što će takva strukturalna promjena dovesti do slabijeg razumijevanja anti-diskriminacije i rada na ravnopravnosti na nacionalnoj razini, i u konačnici potkopati nedavni napredak Hrvatske i omesti  primjenu europske pravne stečevine za vrijeme pristupnih pregovora ili neposredno nakon njihovog završetka.”

K tome, u okviru pregovora za poglavlje 19. (tržište rada i socijalna pitanja) zahtjev iz EU bio da se mora ojačati ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, te su zaposlili nova tri stručnjaka. Ova izlika je bespredmetna, i zasigurno nije razlog ukidanju posebnih pravobranitelja/ca. Također, europska praksa u vezi instituta pravobranitelja je raznolika, ali sigurno nije usmjerena utrpavanju svih ranjivih skupina u jednu vreću, već diferenciranim pristupom i politikama na prepoznavanje svake pojedine ranjive skupine. Točno je da se za zatvaranje poglavlja 23 traži ekipiranje i jačanje Ureda Pučkog pravobranitelja, ali ne na način da se uspješno ekipirani timovi posebnih pravobraniteljica razore i razbacaju po kancelarijama “integriranog pristupa”.

Cilj pregovora o poglavlju 23 je jačanje kapaciteta za jačanje ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije, pa time i jačanje svih pravobraniteljskih ureda koji su nezavisni i fokusirani na svoja područja zaštite interesa građana. Njihovim ukidanjem bi se izigrala osnovna ideja za zatvaranje dijela mjerila ovog poglavlja.

4. Da li bi se Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova trebao pripojiti pod kapu Pučkog pravobranitelja kako bi se ojačala uloga Pučkog pravobranitelja, pa bi to trebalo dovesti do  poboljšanja antidiskriminacijske zaštite i promicanja jednakosti žena?

Nema niti jednog argumenta, koji bi bio racionalan i utemeljen na praksama europskih zemalja i Hrvatske, kako bi ukidanje posebnih pravobraniteljstava dovelo do jačanja Ureda Pučkog pravobranitelja, ali bi sigurno dovelo do umanjenja postojeće razine zaštite od diskriminatornog postupanja prema ženama (i muškarcima). Osobito je to problem kad je riječ o ženama koje su prema svim pokazateljima višestruko diskriminirane u RH u području rada i zapošljavanja, sudjelovanja na mjestima odlučivanja te su i dalje žrtve rodno uvjetovanog nasilja.

Naime, Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova bavi se specifičnom zaštitom s osnove spola i spolne orijentacije, a u okviru toga suzbijanjem diskriminacije, prevencijom i uspostavljanjem ravnopravnosti spolova na svim područjima života na prvom mjestu, uz istraživanja, analize, ankete, te rad na pojedinačnim slučajevima.

Pravobraniteljica je bitno utjecala na unaprjeđivanje statistika po spolu –  što je bitno kao osnova za izradu strategija i politika; radi na pitanjima političke participacije; na pitanjima broja žena u upravljačkim tijelima na svim razinama; analiza udžbenika; analiza pojavnosti na tržištu rada; prepoznavanja najranjivijih skupina i oblika diskriminacije itd. Do sada je imala najviše javnih reagiranja na nasilje i diskriminaciju nad LGBT osobama, kao i protiv stereotipa i seksizma iz medija; nadzire i suđenja. Posao Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova uključuje kontrolu provođenja Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), kontrolu rada tijela državne uprave u slučajevima obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama, kontrolu rada centara za socijalnu skrb, reagiranje na seksističke i homofobne ispade u medijima, kontrolu rodne uravnoteženosti obrazovnih sadržaja i programa što je sve izuzetno važno za postizanje ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj.

I još nešto, Pravobraniteljica aktivno kontrolira rad centara za socijalnu skrb u postupcima vezanim uz roditeljska prava, kontrolira i reagira na nepravilnosti u radu svih institucija nadležnih za postupanje u slučajevima nasilja protiv žena, promiče jednakost žena na tržištu rada, surađuje s ženskim udrugama i sindikatima, kontrolira rad povjerenstava za ravnopravnost spolova unutar tijela izvršne i lokalne vlasti, organizira seminare i konferencije itd. Reagira pisanim upozorenjima na diskriminatorske natječaje i oglase za radna mjesta.

Teško je vjerovati kako će Pučki pravobranitelj, koji po prirodi svoje funkcije ima druge prioritete jednako energično nastaviti s ovim zadaćama. Pučki pravobranitelj, kako se mogao steći dojam, čak ne prepoznaje nasilje nad ženama kao oblik diskriminacije.

Na posljetku, kako bi Ured Pučkog pravobranitelja, koji je specijaliziran za zaštitu klasičnih temeljnih prava kao što su sloboda izražavanja, prisluškivanje građana ili nezakonito uhićenje, mogao unaprijediti zaštitu ravnopravnosti žena i muškaraca! Pučki pravobranitelj do sada nije pokazao poznavanje čak ni rodno osviještenog govora, a što je vidljivo iz njegovih izvještaja, a k tome je do sada sebi izabrao tri – muška – zamjenika. Postoji stoga ozbiljna bojazan da će se ukidanjem instituta Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova smanjiti postojeći nivo zaštite od diskriminacije temeljem spola i seksualne orijentacije.

5. Zašto su ženske sindikalne grupe oštro istupile protiv ukidanja Ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova?

Ženske sindikalne grupe – Ženska sekcija Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Odbor žena Nezavisnih hrvatskih sindikata te Koordinacija Žene Hrvatske udruge sindikata, godinama surađuju s pravobraniteljicom na brojnim akcijama i istraživanjima – npr. “Žene na radu na određeno vrijeme”, “Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu”, okrugli stol “Fleksigurnost – Siguran i kvalitetan rad za žene?”. Također, dnevno su surađivale na različitim slučajevima diskriminacije, osobito žena koje rade na određeno vrijeme i trudnica. Pitanjima u vezi položaja, uznemiravanja i diskriminacije žena na tržištu rada se ne bavi niti jedan drugi specijalizirani ured za ravnopravnost spolova, a osobito ne Vladin ured.

Sindikalne grupe su naglasila također da je neshvatljiva je lakoća kojom pravosudni birokrati, u tišini i skrovitosti svojih ureda, kroje i brišu temeljne demokratske institute, bez da su omogućili sudjelovanje zainteresirane javnosti – barem civilnog sektora i stručnjaka. Time će biti poništeni dugogodišnji pozitivni napori  za postizanje rodne ravnopravnosti te će biti učinjen veliki korak unatrag u ostvarenju prava žena koja nikada nisu ni dostigla zadovoljavajuću društvenu razinu.

6. Tko se igra s ženskim ljudskim pravima?

Hrvatska je godinama razvijala ženska ljudska prava, zahvaljujući prije svega civilnom sektoru, te posebnim uredima utemeljenima na Zakonu o ravnopravnosti spolova. Ukidanjem ureda posebnih pravobranitelja/ca se ukida dio toga zakona koji je pisan zajedničkim naporima civilnog sektora, ženskih sindikalnih grupa i stručnjaka. Laboratorijski potez od strane Vlade ukazuje na nedostatak političke volje za postizanje ravnopravnosti spolova i potpuno zanemarivanje činjenica koje ukazuju na neravnopravnost žena u Hrvatskoj. Položaj žena klizi unatrag, te stoga su zajednički Ženska mreža Hrvatske i ženske sindikalne grupe organizirale prosvjed pred Vladom na Markovom trgu 13. travnja, pod logom “Nikako nećemo natrag”.

Možda iz čistog birokratskog apsurda, ipak idemo natrag.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org