Najmanje 225.000 djece na Haitiju rade kao robovi

Najmanje 225.000 djece u gradovima Haitija zbog siromaštva su prisiljena na ropstvo i služe u kućanstvima, navodi se u izvješću Panameričke zaklade za razvoj.

U izvješću Zaklade se također navodi da su neka od te djece, većinom djevojčice, zlostavljana seksualno, psihički i fizički.

U izvješću se preporučuje haićanskoj vladi i međunarodnim donatorima da usredotoče svoje napore na obrazovanje siromašnih i širenje socijalnih službi kao što su skloništa za djevojčice koje čine oko dvije trećine djece robova.

Ta djeca poznata su pod nazivom “restavek” što na kreolskom, drugom službenom jeziku Haitija, znači “oni koji ostaju”.

Radi se o djeci jako siromašnih roditelja koji u nadi da će im neka druga imućnija obitelj pružiti bolje uvjete za život, prvenstveno obrazovanje, poklanjaju svoju djecu. No, priča nije ni blizu toliko idilična.

Ta djeca mukotrpno rade od jutra do mraka i često su zlostavljana.

Mexico City ozakonio brakove istospolnih parova

Gradska skupština Mexico Cityja u ponedjeljak je ozakonila brakove istospolnih parova i njihovo pravo na usvajanje djece. Gradski su vijećnici omjerom glasova 39-20 prihvatili zakon o legalizaciji brakova istospolnih parova i s nešto manjom većinom dali im i pravo na usvajanje djece.

Prema gradskom zakonu, brak je dosad bio definiran kao zajednica muškarca i žene što je sada promijenjeno u zajednicu dvoje ljudi.

Mexico City je drugi veliki latinoamerički grad koji je legalizirao istospolne brakove, nakon Buenos Airesa koji je to učinio u studenome.

Meksički glavni grad, daleko najliberalniji dio inače duboko konzervativne katoličke zemlje, posljednjih je godina donio nekoliko mjera koje su u ostatku zemlje izazvale negodovanja, poput legalizacije pobačaja do 12. tjedna trudnoće. (Hina)

Zimbabwe izviždan zbog provođenja “seksualnoga terora”

Prevela Ivana Turudić

 

Vladajuća stranka u Zimbabweu optužena je za “raširenu i sustavnu kampanju silovanja i seksualnog terora” usmjerenoga ka zastrašivanju protivnika i glasača u izmučenoj afričkoj naciji, a prema novome izvješću izdanome ovdje.

“Izuzetno nasilna silovanja, kako ih opisuju žene iz svih pokrajina Zimbabwea, često su bila fatalna”, kaže studija koju je izdao AIDS- Free World, međunarodna oranizacija za zagovaranje i promociju efikasnoga globalnog odgovora na HIV/AIDS. Robert Mugabe spada među svjetske dijaboličke veleumove seksualnoga terora”, izjavljuje studija. “On razumije rod; on razumije silovanje. On razumije nekažnjivost. Vrijeme je da nauči razumjeti pravdu.” 

Upitan zašto međunarodna zajednica ne drži Mugabea odgovornim za navodna zlodjela, Stephen Lewis, supredsjedatelj AIDS-Free Worlda, rekao je IPS-u da je to, u najvećoj mjeri, stoga što petnaestočlana zajednica Southern African Development Community (SADC) ili pedesetdvočlana Afrička unija (AU) ne drže predsjednika Zimbabwea odgovornim.

Ujedinjeni narodi očito  nisu odlučni krenuti u akciju protiv člana regionalne grupe, ako je ta regija pasivna ili na mrtvoj točki. 

Ako bi, primjerice [Južnoafrički predsjednik Jacob] Zuma poveo regionalnu ili podregionalnu osudu Mugabea, sve bi se preokrenulo na međunarodnome planu, kaže Lewis, nekadašnji stalni predstavnik Canade u Ujednjenim narodima. ” Stoga mi usmjeravamo svoju pažnju tako snažno na podregionalna rješenja, i naglašavamo potrebu i mogućnost da Južna Afrika djeluje.” 

Lewis je izjavio kako zločini protiv čovječnosti, ukorijenjeni u silovanju, jesu  zvjerstva koja ne mogu proći bez odgovora. 

“Naše izvješće jednostavno dodaje snagu jačanju pritiska na Mugabea. Ali izvješće je tek prvi korak”, rekao je Lewis, bivši zamjenik predsjednika UN-ove dječje agencije UNICEF.

U suradnji s grupama aktivista na terenu, odvjetnicima i drugima, “namjeravamo iscrpiti svaku postojeću mogućnost kako bismo počinitelje doveli na sud i završili s kulturom nekažnjivosti”, dodao je. 

U tjednima odmah nakon predsjedničkih izbora u lipnju 2008, AIDS- Free World  tvrdi da je primio hitni poziv od organizacije u Harareu koja je bila “preplavljena” izvješćima od žena vezanih za opozicijski Pokret za demokratske promjene (MDC) koje su bile silovane od članova u Zimbabweu vladajuće Afričke nacionalne unije-patriotske fronte (ZANU-PF)

Odgovarajući na poziv, AIDS-Free World preuzeo je cijeli niz istražnih putovanja u regije s timom odvjetnika kako bi intervjuirali one koji su nasilje preživjeli. 

“Ono što je isplivalo u svjedočenjima bila je brutalna, orkestrirana kampanja silovanja i mučenja počinjena od Mugabeove ZANU-PF paravojske mladih, agenata Središnje obavještajne organizacije (CIO) Zimbabwea, i ljudi koji se identificiraju kao veterani oslobodilačkog rata [vezanog uz vladajuću stranku].” 

Strava preživjelih produžena je strahovima da njihovi napadači pripadaju nekima od petnaest posto odraslih zaraženih HIV-om u Zimbabweu, izvješće dodaje.

Studija također ističe da su sljedeći izbori u Zimbabweu iza ugla, i da ZANU-PF  “već priprema sljedeću kampanju seksualnog terora”

Urgirajući da Mugabe i njegovi  sljedbenici budu dovedeni pred lice pravde, izvješće govori kako će nastavljanje s nekažnjivošću biti zeleno svjetlo za sljedeću kampanju silovanja, i da će “žene u Zimbabweu, i ostale u južnoafričkoj regiji, platiti cijenu.” 

Od 1998., međunarodna zajednica se složila kako silovanje, kada je počinjeno kao raširen i sustavan napad na civilno stanovništvo, može biti suđeno pod optužnicom zločina protiv ljudskosti. 

“No ta je optužba rijetko i realizirana”, dodaje izvješće, prvenstveno jer većina vođa i društava nije uzela vremena da razumije silovanje. I tako, oni su ga pogrešno smjestili zajedno u kontinuum sa normalnim seksualnim uzbuđenjem. 

Izvješće kaže kako malobrojni prepoznaju silovanje kao odvojeni, nasilni čin terora i kontrole, nesrodan konsenzualnome seksu  kao što je prisilno uzimanje otrova nesrodno hranjenju.

U Ujednjenim narodima, Kina i Rusija, dvije zemlje  koje imaju pravo veta  u Vijeću sigurnosti,  pružile su zaštitničku ruku Zimbabweu, prvenstveno zbog političkih, ekonomskih i vojnih razloga. Ostale tri članice s vetima su : SAD, Francuska i Britanija- zajedno čine stalnu petorku (P5). 

U  srpnju 2008. rezloucija Vijeća sigurnosti, inspirirana Zapadom i s ciljem da nametne sankcije Mugabeu, naišla je na rijetki dvostruki veto: Rusije i Kine. Rezolucija koja je dobila potporu deset zemalja od petnaest u Vijeću, također je pozvala na embargo na oružje prema Zimbabweu, zabranu putovanja i zamrzavanje financijske pomoći Mugabeu. Iako je rezolucija imala većinu glasova u svoju korist, nije prošla zbog dva veta. 

Upitan o nemoći Ujedinjenih naroda, Lewis je rekao IPS-u kako je situacija u UN-u i posebno u P5 prilično teška. 

“Ali UN se stjerao u kut”, dodao je, ističući kako nije moguće “nastaviti izdavati rezoluciju za rezolucijom koja osuđuje seksualno nasilje nad ženama u najžešćim terminima i dopustiti Zimbabweu da to čini bez imalo miješanja. To je najsigurniji način da se uzrokuje da većina svijeta izgubi povjerenje u Ujednjene narode”, požalio se. Kao najgore,  ističe Lewis, dodatni UN-ovi specijalni izaslanici imenovani su kako si se bavili seksualnim nasiljem. 

“Kako je Zimbabwe iznenada izuzet od kritike ili sankcija? I kao da to nije dovoljno, generalni tajnik [Bang  Ki-moon] drži zvučan za zvučnim govorom o seksualnome nasilju, sve dok promatra neaktivnost i paraliziranost oko sebe.” 

U nekoj točki, generalni tajnik mora se staviti u izravnu poziciju: kako nastaviti predsjedati Ujednjenim narodima  kada osnovni principi njihovih povelja leže u dronjcima? Lewis je zapitao. “I ti principi uključuju pedeset i dva posto svjetskoga stanovništva.”

“Vrijeme je da generalni tajnik pročita pobunjenički čin Kine i Rusije, i zaustavi izgovore za ozbiljan odgovor kada takav ne postoji,” dodao je Lewis. 

“Moramo završiti s tim ludilom silovanja”, naglasio je. “To bi trebala biti najviša letvica na ljestvama UN-ovih prioriteta.”

Vesna Škare Ožbolt: Dosadna i prljava kampanja

Nezavisna predsjednička kandidatica Vesna Škare-Ožbolt na konferenciji za novinare u Šibeniku kazala je kako je dosadašnja kampanja na površini dosadna, no iznutra prljava.

Način na koji mediji prate predsjedničke kandidate i činjenica da o tomu odlučuje novac, a ne kvaliteta programa, govori o prljavosti kampanje, rekla je Škare-Ožbolt.

Dodala je kako u vrijeme najveće krize s kojom se zemlja suočava i kad svi ističu kako se bore protiv korupcije, neki predsjednički kandidati za kampanju troše na desetke milijuna kuna.

Moja se kampanja odvija od čovjeka do čovjeka, jer mi je važno da moja riječ dođe do svakog građanina, kazala je Škare-Ožbolt. Istaknula je kako vjeruje da novoga hrvatskog predsjednika neće odrediti nikakve ankete, jer se mora dogoditi ozbiljan zaokret.

Kad je riječ o ulasku u Europsku uniju, Hrvatska mora za to sadržajno biti spremna, naglasila je Škare-Ožbolt. Zaključila je kako je 28 otvorenih poglavlja sramota za zemlju. Reforme u Hrvatskoj prespore su, a politika je glavna kočnica tih promjena. Od hrvatske vlade Škare-Ožbolt očekuje više inicijative i hrabrosti da se zemlja izvuče iz krize.

Svakodnevno se izgubi 500 radnih mjesta i stopa nezaposlenosti je oko 20 posto kao u vrijeme rata, kazala je Škare-Ožbolt, dodavši kako su najvažnije zadaće poticati proizvodnju, ograničiti uvozni lobi te otvarati nova radna mjesta.

Ustvrdila je kako se Hrvatska pretvorila u zemlju socijalne pomoći, no političari to ne vide, jer ne znaju kako narod živi.

Situacija u Hrvatskoj gora je nego u ratu od 1991. do 1993. kad smo imali i brojne izbjeglice. Zbog toga nam trebaju promjene, a neće ih donijeti oni koji nude samo kozmetičke zahvate, koji su na čelu gospodarskih komora ili međunarodnih odbora, a zapravo ništa nisu napravili, kazala je Škare-Ožbolt, a prenosi Hina.

Vesna Pusić pokazala da je najbolja kandidatkinja

VRIJEME je da se tjedan dana prije izbora podvuče crta i napokon prizna: Vesna Pusić imala je najbolju kampanju za predsjednika Republike, najbolje spotove i nastupe, pokazala da je najbolja kandidatkinja koja bi mogla čak biti i najbolja predsjednica, bila je najopuštenija i najoriginalnija, potvrdila je da je vjerodostojna i autentična, suverena u unutarnjim i vanjskopolitičkim temama, te dokazala da se natječe za posao koji bi joj najbolje odgovarao.

Da nije unaprijed otpisana, bila bi favorit predsjedničkih izbora. Da nije unaprijed proglašena gubitnicom, mogla bi čak postati i pobjednicom.

Ovo nije pretjerivanje. Ovo je realno stanje stvari nakon dva mjeseca kampanje. Jedni kandidati hvale se poštenjem, drugi kompetentnošću, treći programom, četvrti misle da su simpatični, peti da su samostalni… Vesna Pusić ujedinjuje sve te kvalitete.

 

Jedina zaokružena kandidatkinja

Zaboga, nije više čak ni iritantna u javnim nastupima, a to je podvig vrijedan divljenja. Doduše, mogla je bez narančastog šala, ali ne možemo imati sve. Nažalost, Vesna Pusić predugo je u hrvatskoj politici, previše je obilježena i definirana, da bi je biračko tijelo – naročito u ovakvoj Hrvatskoj – shvatilo ozbiljno. A to je šteta. Jer bivša predsjednica HNS-a jedina je zaokružena kandidatkinja.

Njezina politička biografija nema ozbiljnih mrlja. Zapravo, prožeta je ocjenama koje se danas pokazuju točnim, kao što je tvrdnja da su Hrvati u BiH izmanipulirani pa ostavljeni na cjedilu. Ona je suverena u temama Europske unije, u vanjskoj politici, ustavnim pitanjima, a za razliku od Josipovića, dokazala se i u političkom djelovanju.

Ne podilazi niskim strastima kao Damir Kajin, nije jeftini populist poput Josipovića, niti glavinja kao Hebrang. Nema problema s imovinom kao Vidošević, niti je granična ličnost kao Dragan Primorac. Nije imala čak ni jedan gaf. I zamislite, vlada čak i stranim jezicima. I zamislite, profesorica je. I zamislite, više čak ni ne docira. A karizma joj ipak nije na razini lignje iz dubokog zamrzavanja.

 

Nije bilo grča u kampanji

U kampanji Vesne Pusić nije bilo grča, karakterističnog za većinu protukandidata. Zapravo, nikada do sada nismo je vidjeli tako opuštenu, raspoloženu i što je najzanimljvije, nasmijanu. Nije kompleksaški bježala od škakljivih pitanja, već ih je znala izbjeći. I ono najvažnije, nije ni u jednom trenutku kampanje iznevjerila svoje birače, koliko god ih malo bilo.

Pritom valja istaknuti jednu važnu napomenu: njezini birači su uvjerljivo najizbirljiviji. Nije to stranačka armija koja slijedi naputke vodstva. Nije čak ni ideološka brigada. Ne, ovima svaka dlaka smeta. Zašto ovo, zašto ono, zašto previše kritičnosti, zašto premalo, zašto ovakva frizura, zašto onakva, zašto je ovo prešutjela, zašto je ono komentirala. Tko će na izbore kad je hladno i zašto baš nedjeljom? I tako unedogled.

 

Ovo je neka nova Vesna Pusić

Vesna Pusić godinama se mučila u centru Zagreba skupiti više od šest posto glasova. Jedva se ugurala u Sabor. Stranka joj se zabetonirala. Uglavnom, počela je svima ići na živce. I svi su okrenuli očima kad su čuli da se ona ugurala u predsjedničku utrku ispred Radimira Čačića.

A vidi sad. Ovo je neka nova Vesna Pusić. Ne živcira, ne svaštari, ne mudruje, ne docira. Provocira, ali u dobrom smislu. I ostavlja dojam da koristi svaku minutu kampanje. Pored kandidata koji ne znaju što bi od sebe, ona se ističe svježinom i poletom.

Međutim, problem je u tome što je predugo na sceni. Mnogi već imaju izgrađen stav prema Vesni Pusić. Rijetke može iznenaditi. Obilježena je u proteklih petnaest godina na sceni, pamte joj se izjave ili potezi, više nego što se pamte nekim drugim kandidatima. Pogotovo onima koji izjava i poteza uopće nemaju.

 

Bila bi i najbolja predsjednica

I na kraju, najvažnije pitanje: tko bi od kandidata bio najbolji predsjednik? Ankete sugeriraju da bi najbolji predsjednik bio onaj koji je najgori kandidat – Ivo Josipović. Međutim, za to nema ni jednog argumenta. Barem ne onog koji bi prevagnuo pred Vesnom Pusić. Ona je politički neusporedivo potkovanija, odlučnija i samosvjesnija od čovjeka koji je u politici uvijek bio “ćato”, pisar, savjetnik, nikad lider. I koji obećava da će na Pantovčaku biti kaktus, a u kampanji udara k’o visibaba.

Zapravo, jedini pravi konkurent na ovom polju Pusićki bi bio Nadan Vidošević. On je možda atraktivniji kandidat, ali u političkoj biografiji ipak zaostaje. Naročito u pitanjima vanjske politike i ustavnih ovlasti. Tu Vesni Pusić rijetko tko može konkurirati.

Bez obzira na sve navedeno, trebalo bi se dogoditi pravo čudo da Vesna Pusić bude izabrana za predsjednicu. Hrvatska je možda Zemlja čuda, ali rijetko kad onih pozitivnih.

Hrvatska ženska ekspedicija na Mount Everest 2009

U utorak 22.12 u velikogoričkoj dvorani Galženica na trgu Stjepana Radića održava se predavanje “Hrvatska ženska ekspedicija na Mount Everest 2009″ uz projekcije dokumentarnog filma o ekspediciji i fotografija. Gost predavač biti će Darko Berljak, vođa ekspedicije i autor knjige “Više od Everesta”.

Hrvatski planinarski savez organizirao je žensku ekspediciju “Mt.Everest 2009″ od 24. ožujka do 3. lipnja ove godine. U njoj je sudjelovalo 11 članica: Darija i Iris Bostjančić, Vedrana Simičević iz Rijeke, Milena Šijan iz Splita, Jana Mijailović iz Zadra, Sanja Đurin iz Varaždina te dr.Lana Đonlagić, Tea Đurek, Sunčica Hraščanec, Josipa Levar i Ena Vrbek iz Zagreba. Vođa ekspedicije bio je Darko Berljak. Nakon pristupnog marša dugog 80 kilometara na kojem je djevojke pratilo 4500 kg opreme, hrane i goriva, 7. travnja ekspedicija je došla do mjesta Baznog logora ispod Everesta (5380 m). U sljedećih 49 dana obavljena je aklimatizacija i postavljeni visinski logori na 6000, 6400, 7200 i 7920 metara, a 19. i 21. svibnja 2009. na najviši vrh svijeta Mount Everest u dvije skupine popele su se Iris i Darija Bostjančić te Milena Šijan i Ena Vrbek.

Prezentacija se sastoji od 10-minutnog spota o Mount Everestu, Nepalu i sastavu ekspedicije, nakon toga slijedi 30-minutni film o ekspediciji, a iza njega projekcija 310 slika uz komentar. Predavanje počinje u 19 sati, a ulaz je besplatan.