“Ovaj pločnik rezerviran je za muškarce”

Na javnim površinama diljem Hrvatske od četvrtka će niknuti plakati provokativnih natpisa: “Ovaj pločnik rezerviran je za muškarce”, “Invalide ne poslužujemo”, “Zabranjeno uvođenje djece”, “Osobe druge vjere – ulaz na stražnja vrata”, “Zabranjeno za osobe druge boje kože”…

Bit će među nama onih koji će ih smatrati običnim uputama za ponašanje jer i inače smatraju sasvim prirodnim da ženi nije mjesto u šefovskoj fotelji ili osobi druge vjere u njihovu susjedstvu.

Podnesite tužbu
A posljedice takva razmišljanja ovim se oštrim porukama i nastoje popraviti jer riječ je o kampanji za suzbijanje diskriminacije u hrvatskome društvu.

Centar za mirovne studije, Pučki pravobranitelj i Ured za ljudska prava Vlade RH u suradnji s reklamnom agencijom Bruketa&Žinić kreću u kampanju obavještavanja šire javnosti o prisutnosti diskriminacije, ali i njezinoj nezakonitosti. Kampanja će prije svega promovirati Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. te na taj način osvijestiti ljude da je diskriminacija zakonski zabranjena.

Zakon štiti od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

Diskriminacija je složen pojam, što često uzrokuje nepreciznost i apstraktnost njezine definicije, ali rezultati istraživanja Centra za mirovne studije vrlo su poražavajući: čak četvrtina hrvatskih građana ne zna opisati što je to diskriminacija, a gotovo 60 posto ispitanika ne zna da postoji zakon o njezinu suzbijanju! Toliko ih ne zna ni kako podnijeti tužbu o kršenju vlastitih prava, a samo jedan posto ispitanika navelo je pučkog pravobranitelja kao zakonom određeno središnje tijelo za pitanja diskriminacije.

Diskriminacija je stavljanje u nepovoljniji položaj po navedenim osnovama bilo koje osobe, a tiče se i njoj bliskih osoba. Za povredu dostojanstva kazna je između 5000 i 40.000 kuna, a za pravne osobe i do 350.000 kuna.

– Kampanjom želimo građane informirati što je diskriminacija, kako se očituje u svakodnevnome životu i što trebamo učiniti ako diskriminaciju uočimo ili smo joj sami izloženi, a isto tako upozoriti i na mogućnost da je i sami provodimo. 
Naime, predrasude i stereotipi dovode do diskriminacije, što se i događa – govori Lana Vego, stručnjakinja za javne politike izgradnje mira iz Centra za mirovne sudije.

Ispod vrištećih diskriminatornih poruka koje na bilboardima i posterima oštro upućuju na prisutnost diskriminacije u svakome od nas, sitnijim slovima piše i: “Stop predrasudama! Stop diskriminaciji! U Hrvatskoj je na snazi Zakon o suzbijanju diskriminacije!”.

Obraćanje najširoj populaciji drugi je korak u nastojanju da se ovaj dobar zakon, kao pravna stečevina Europske unije, kvalitetno provodi u Hrvatskoj. Prvi su korak bili treninzi s osobama koje su sa zakonom u izravnom doticaju, a to su prvenstveno suci i odvjetnici.

Naime, obrazovanje u području diskriminacije u velikoj mjeri izostaje iz znanstvenih i stručnih sadržaja u srednjim školama i fakultetima, a odvjetnici i suci također nemaju primjereno obrazovanje u području primjene hrvatskih antidiskriminacijskih normi. Kampanju sufinancira Europska komisija i trajat će tri tjedna.

Pritužbe u ladici
Od stupanja na snagu Zakona o suzbijanju diskriminacije, dakle od početka godine, pučkom je pravobranitelju Jurici Malčiću stiglo osamdesetak pritužbi po osnovi diskriminacije i to uglavnom iz područja rada, ali zasad još ni jedna nije procesuirana.

Inače, pritužbu pravobranitelju može podnijeti svatko, a da pritom nije nužno oštećen povredom ustavnih i zakonskih prava. Pristojba se ne plaća, a može se predati osobno ili pismeno (i elektroničkim putem). Inače, u anketi na webu pučkog pravobranitelja 66,7 anketiranih tvrdi da je diskriminacija u RH svakodnevna pojava.

“Stražnja strana” na udaru institucija

Slobodna Dalmacija i Jutarnji list donose priču o brošuri “Stražnja strana” koju je ove jeseni izdao Centar za prava seksualnih i rodnih manjina – Iskorak, a uz financijsku podršku Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ureda za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba, te Vladinog ureda za ljudska prava. Naime, kako piše Jutarnji list, u brošuri su se umjesto savjeta o suzbijanju HIV-a, našli savjeti za ugodniji odnos i veći užitak muških partnera te brošura obiluje brojnim neprimjerenim izrazima (tipa kurac op.a.). Oglasio se i predstojnik Ureda za ljudska prava Vlade RH Luka Mađerić koji je za Jutarnji list ustvrdio “Projekt udruge Iskorak trebao je biti projekt o suzbijanju HIV/AIDS-a i kao takav je i ocijenjen dovoljno kvalitetnim za financiranje. No, nismo znali za tiskanje brošure pod tim nazivom niti da će sadržaj biti ovakav, jer da smo znali, projekt ne bismo ni podržali.”. Istovremeno iz Iskoraka poručuju da se u “brošuri HIV/AIDS te druge spolno prenosive bolesti pojavljuju na više od 25 stranica, od čega je njih 14 isključivo posvećeno njima”.

“Brošura je pisana u prijateljskom i pristupačnom tonu, uličnim, svakodnevnim riječnikom te pokriva niz tema vezanih uz analno zdravlje s ciljem smanjenja prijenosa HIV-a i drugih spolno prenosivih bolesti.” kažu u Iskoraku. Valja pripomenuti i da je autor brošure Zaklada Terrence Higgins (THT) iz Velike Britanije. THT se smatra vodećom britanskom neprofitnom udrugom za HIV/AIDS, a ujedno je i najveća u Europi. Nakon recenzije od strane domaćih stručnjaka iz programa prevencije HIV/AIDS-a Iskorak ju je odlučio  prevesti na hrvatski. Udruga Iskorak je dobila autorska prava početkom godine za direktno prevođenje dviju njihovih brošura, od kojih je jedna “Stražnja strana”. Brošura je nedavno u Britaniji izašla u četvrtom izdanju zbog velikog uspjeha među ciljanom populacijom.

No, vjerovatno u nekim hrvatskim institucijama misle da se o HIV/AIDS-u i drugim spolno prenosivim bolestima može pričati ne spominjući pritom seks, a kamoli analni seks ili kurac. Ipak je ovo Lijepa naša ćudoredna.

Za one koji žele znati više: brošuru možete naručiti od udruge Iskorak, a možete i pogledati njenu online verziju.

Reklamni seksizam

U sklopu reklamne kampanje za novu knjigu bivšeg novinara “kontroverznog” ST-a i sadašnjeg pustolova Roberta Pauletića objavljen je plakat sa “zanimljivom” porukom.

Kakva je to reklama, pa nismo u javnoj kući, ili jesmo?, zapitala se jedna naša čitateljica proteklog petka, ogorčena na reklamni pano u Ulici Hrvatske mornarice na kojem je osvanuo plakat s nezavršenom rečenicom: “Mala moja, sidni mi na jaja, pa ćeš vidit…”.

Isti je plakat, prema sljedećem telefonskom pozivu čitatelja, bio smješten i u Ulici Domovinskog rata, pokraj popularnog spomenika “Motika”.

O čemu se radi? Kako nam je pojašnjeno u reklamnoj agenciji “Euro-plakat”, riječ je o intrigantnom pozivu publici na kupnju nove knjige autora Roberta Pauletića, a koja sadrži putopise s azijske planine Himalaje.

Provokativna reklama u ponedjeljak je, naime, dobila nastavak namjerno nedovršene rečenice, dodavanjem novog plakata, pa u nastavku stoji: “… šta je Himalaja.”

U knjizi su, navodno, navedena imena i adrese svih pripadnika plemena Negroida i Mongoloida, koji nisu u dobrim odnosima s himalajskim Aryancima, no Robert Pauletić odriče se autorstva tog poglavlja.

Kumino selo izvozi u Europu

Već prve sezone članice Udruge “Kumino selo” iz Tovarnika uspjele su preraditi četiri tone šljiva od čega su na tržište plasirale dvije tone domaćeg pekmeza. Sa 150.000 kuna koje su dobile od Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti sedam žena iz Tovarnika, sve sa statusom hrvatskih branitelja, 2008. osnovale su poljoprivrednu braniteljsku zadrugu “Kumino selo”, prvu takvu zadrugu u Hrvatskoj kojoj su osnivačice i članice žene, i krenule u posao – preradu i konzerviranje voća i povrća na tradicionalan način srijemskog i slavonskog sela, bez konzervansa. Graditi privredu u kraj u koji se teško ulaže kapital prava je borba, ističe Spomenka Beljo, inicijatorica i upraviteljica “Kuminog sela”.

Područje općine Tovarnik ima stogodišnju tradiciju voćarstva, koja je još intenzivnije nastavljena nakon povratka stanovništva iz dugogodišnjeg progonstva. Mnoge su obitelji u voćarstvu pronašle svoju životnu egzistenciju i zahvaljujući ne samo tradiciji, nego i primjerenim državnim i županijskim poticajima podižu i veće površine voćnjaka.

Danas je ovdje stotinjak hektara šljivika, jabučnjaka, pa i drugog voća, a općinske vlasti planiraju u idućih nekoliko godina površine pod voćem utrostručiti. Prednost se daje uzgoju šljiva. Tako je to ovdje oduvijek bilo, samo što sada povećana proizvodnja šljiva i stalni rast proizvodnje zahtijeva i razmišljanja o tome što se sve od šljiva može proizvoditi. Zato se ‘kopalo’ po arhivima i već požutjelim zapisima da se otkrije što su bake i djedovi proizvodili. I nije trebalo dugo da se otkrije da su djedovi pekli poznatu srijemsku šljivovicu, a bake kuhale pekmez i džem, najviše za zimnicu.

“Anđeoska čuvarica” zaljevskih transeksualaca

Prevela Daria Mrkus

 

 Transeksualci u Zaljevu nazivaju odvjetnicu Fawziyu Janahi “Anđeoskom čuvaricom”. Jedina je žena odvjetnica u arapskom svijetu koja preuzima sučajeve klijenata koji žele promijeniti svoj spol.

Janahini klijenti/ce žele pravne dozvole za operacije promjene spola. Dok je zakon o tome prilično jasan u Bahreinu, odvjetnica kaže kako je teže u drugim zemljama regije.

“Ali to me ne može spriječiti da pomažem transrodnima koji su zarobljeni u svojim tijelima”, kaže: “Spremna sam suočiti se s izazovima!”

Janahi (47) je razgovarala s IPS-om o njezinoj neobičnoj praksi, budućnosti te nadama za bolje prihvaćanje transrodnih/transseksualnih osoba u zaljevskim društvima. Slijede ulomci iz intervjua.

 

IPS: Kako ste poslali odvjetnica za transrodne?

FAWZIYA JANAHI: Stanovala sam s transrodnom djevojkom koja je studirala sa mnom na sveučilištu u Egiptu. Osjećala sam njenu patnju i teškoću prihvaćanja sebe ženom. Kad mi je 2001. pristupila s molbom  da je branim, nisam oklijevala. 2005.godine dobila je slučaj te je službeno proglašena muškarcem. Sada je sretno oženjen muškarac koji je dobio priliku za novi početak.

 

IPS: Jeste li očekivali da će biti i drugih koji će vam pristupiti?

FJ: Nisam mislila da može biti mnogo ljudi koji imaju hrabrosti ustrajati u dugim parnicama. Postala sam uistinu prepoznatljiva nakon drugog slučaja kada je žena “Zainab” postal muškarac, “Hussain”. To je bila dovoljno hrabra I samouvjerena osoba da privuče medijsku pažnju kroz pravnu bitku koja je završila 2008. Sada sam zatrpana slučajevima iz cijelog Zaljeva. Prihvaćam sve one koje ozbiljno traže operaciju promjene spola.

 

IPS: Kako zaključujete da su ozbiljni?

FJ: Ne preuzimam slučaj osim ako mi on/ona ne pokaže barem dvogodišnju psihijatrijsku procjenu koja dokazuje da je operacija jedino rješenje za njegove/njezine poremećaje spolnog identiteta.

 

IPS : Kakav je pravni proces?

FJ: Sudu treba pružiti dokaze da ta osoba ne može nastaviti u svom rodu te da se mora podvrći operaciji. Proces traje godinama – moj je prvi slučaj trajao pet. Nadalje, ako klijent prođe operaciju kako bi postao transseksualac, moramo prijaviti vladi promjenu spola u službenim dokumentima, poput osobne iskaznice i putovnice.

 

IPS: Kako se osjećate kao jedina žena u regiji koja gradi takvu karijeru?

FJ. Trenutno sam jedina među odvjetnicima, muškarcima i ženama specijalizirana za pravnu pomoć za transrodne osobe. Ponosna sam, i više od toga –  braniti ljude čiji se spolni identitet razilazi sa spolom s kojim su rođeni, za mene je postao poziv. Znam da, ukoliko prekinem, većina se odvjetnika ne bi željela, kao što niti ne žele, suočiti s konzervativnom većinom Arapa. Jedan je arapski odvjetnik prije mene preuzeo nekoliko slučajeva, no odustao je nakon što su odbijeni na sudu.

 

IPS: Je li vam bilo teško? Biste li htjeli odustati?

FJ: Na internetskoj stranici kuvajtskih transeksualaca nazvana sam “Anđeoskom čuvaricom” – kako bih mogla odustati? Naše društvo odbacuje sve što je novo i progresivno. Ideja da se ženama dopusti da rade bila je velika kontroverza, no ljudi su je prihvatili nakon što je nekoliko arapskih žena izdržalo pritiske i kritike. Optimistična sam da će se stvari promijeniti, pogotovo nakon što je saudijski konzervativac i psihijatar  dr. Tariq Al Habib u svojoj popularnoj televizijskoj emisiji branio prava transrodnih da se podvrgnu operaciji promjene spola.

Osobno, bilo je teško. Doživjela sam mnoga odbacivanja od obitelji, ali nakon godina raspravljanja počeli su me podržavati. No, to ne ne mogu reći za vanjski svijet gdje se mnogi religiozni učenjaci bore protiv mene.

 

IPS: Zar ih se ne bojite, posebice s obzirom na religijsku usmjerenost društava arapskog svijeta?

FJ: Odvjetnica sam, mogu se braniti. Sve što radim je prema zakonima pa me njihova odbacivanja na diraju, pogotovo u Bahreinu gdje me vlada značajno podržala u posljednja dva slučajeva.

 

IPS: Primate li istu podršku u ostalim arapskim zemljama?

FJ: Nažalost, ne. Planiram braniti barem 10 slučajeva u jednoj zaljevskoj zemlji gdje je situacija teška  jer je vlada u sukobu s moćnim parlamentom. Njegovi su članovi konzervativni i protiv transseksualaca.

Kada se tamo sastajem s klijentima, prate me novinari. Sastanci su u stanovima u njihovoj prisutnosti za slučaj policijskih racija koje su dio nastojanja da se implementira novi “dolični” zakon koji se bori protiv poroka, homoseksualnosti I transeksualaca.

 

IPS: Jesu li transeksualci koji vam pristupaju žene koje žele biti muškarci ili obratno?

FJ: Primam oboje (oba tipa), no, začudo, u većini su slučajeva radi o muškarcima koji žele postati žene, odbačenima od obitelji koje ih kao žene ne žele prihvatiti.

 

IPS: Što ste dobili specijalizirajući se u obrani transrodnih?

FJ: Financijski ništa. Želim da društvo shvati da oni pate od psihičkih problema koji bi mogli prestati samo promjenom spola. Ne pretvaraju se i ne trebaju terapiju: samo traže prihvaćanje i razumijevanje.

 

IPS: Kako se vidite za dvadeset godina?

FJ : Kao ženu koja je doprinjela pomaganju transeksualcima jer se nadam da će doći do zakona koji će im omogućiti da promijene spol bez pravnih gnjavaža.

 

Potpuna žena

Prijatelji je zovu “May”, popularnim arapskim imenom. Trideset godina živjela je kao muškarac. Sada je, uz pomoć odvjetnice Fawziye Janahi na sudu tražeći  pravno dopuštenje za promjenu spola.  
“Nisam homoseksualac I ne bih promijenila svoj rod  zbog seksa. Samo želim da me svijet vidi kao ženu koja  jesam”, izjavila je u razgovoru s IPS-om
“Godinama sam zatomljavala svoje osjećaje kako bih svoju obitelj učinila sretnom. Sad je moj red da promjenom spola uživam I živim život  puni plućima “
May, koja želi da se o njoj piše kao o ženi, kaže da se njezina obitelj, pogotovo majka, protivi toj ideji. “Nastavit ću s parnicom u potrazi za svojom srećom”, dodaje.
Povjeravajući  kako je već započela hormonsku terapiju  u pripremi  za operaciju koja će se izvršiti izvan Bahreina čim dobije sudsko odobrenje, kaže: “Nadam se da ću jednog dana biti sretno udana za muškarca koji će me moći prihvatiti kao potpunu ženu”
Mjesecima ranije, kao dio psihoterapije, počela se oblačiti kao žena kako bi se prilagodila novom životu. “Osjećam se ugodno noseći žensku odjeću i družeći se sa ženama”
May je zaposlena u privatnoj tvrtci I željela bi nastavit raditi svoj posao. Kaže kako je svjesna da su bahreinski muškarci privilegiraniji od žena, no ne može ostati muškarac.

Planira nositi hijab (veo) nakon operacije. Smatra kako je to islamska obaveza za ženu.

 

 

 

 

 

 

Rodno osjetljiv proračun – primjer Grada Beča

 

Poziv na predavanje i razgovor

“Rodno osjetljiv proračun – primjer Grada Beča”

izlagateljica: Mag. Andrea Hlavac, Zemaljski ured za statistiku Grada Beča

 

Petak, 13. studenoga 2009. godine, od 18 do 20 sati,

Tribine Grada Zagreba, Kaptol 27, Zagreb

 

Uoči 9. Izvještajno-tematske skupštine Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a, koja se 14. studenog 2009. godine održava u Zagrebu, a glavna joj je tema “Rodno osjetljiv proračun”, izuzetno nam je zadovoljstvo pozvati vas na predavanje i razgovor o kreiranju rodno osjetljivog proračuna Grada Beča, koje će u petak, 13. studenog 2009. godine od 18 do 20 sati u prostoru Tribina Grada Zagreba održati gospođa Andrea Hlavac, iz Zemaljskog ureda za statistiku Grada Beča. 

Gospođa Hlavac o ovoj će temi također govoriti i na 9. Izvještajno-tematskoj skupštini.

Predavanje i razgovor o kreiranju i ostvarivanju rodno osjetljivog proračuna, na razini države, te na regionalnoj i lokalnoj razini, otvorit će, sigurni smo, mnoga pitanja i poslužiti kao vodič i pri raspravama o proračunima za 2010. i godine pred nama.

Predavanje će se održati na njemačkom jeziku, uz konsekutivni prijevod.