Tribina: Glasno o pobačaju

Kako se privatizacija javnog zdravstva odrazila na dostupnost ginekološke zaštite i pobačaja? 
Zašto se na Medicinskom fakultetu o pobačaju i spolno odgovornom ponašanju govori malo ili nimalo? 
Koje će teme nadolazeći Marš solidarnosti: Glasno o pobačaju problematizirati?

Odgovore saznajte u petak, 21. rujna u 18:30 u dvorani D3 zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Tribinu ‘Glasno o pobačaju’ organiziraju inicijativa ‘Obrani pravo na izbor’Mreža Antifašistkinja Zagreba.

Na tribini govore: 

Ana Vračar, članica BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo, koja će predstaviti opći okvir zdravstvenog sustava. Od ranih faza privatizacije (koje dijelove zdravstva je ona najviše pogodila, koje društvene skupine su ostale najizloženije), do problema ginekološke službe u sklopu primarne zdravstvene zaštite (na koji način se uvođenje privatnih ordinacija odrazilo na dostupnost ginekološke zaštite, redovito obavljanje pregleda, zdravstvenu edukaciju i informiranje). Na koncu, kako se opisane promjene nadovezuju na jačanje konzervativnih struja koje ciljaju na zdravlje žena?

Iva Miloš, studentica medicine, koja će prikazati situaciju na Medicinskom fakultetu: Zašto se o reproduktivnom zdravlju predaje se tek na 5. godini u sklopu kolegija Ginekologija i opstetricija? Zašto se na Medicinskom fakultetu o pobačaju i spolno odgovornom ponašanju govori malo ili nimalo? Kakav je odnos prema prizivu savjesti? Kako se, na koncu, studenti i studentice informiraju o navedenim temama izvan okvira službene politike fakulteta?

Jelena Tešija, novinarka i aktivistkinja, koja će ispred Platforme za reproduktivna prava predstaviti nadolazeći Marš solidarnosti kojem je u fokusu pravo na pobačaj. Iznijet će i glavne teme koje će Marš problematizirati, uključujući stigmatizaciju i (ne)dostupnost pobačaja, kao i problem priziva savjesti.

Tribinu moderira Silvija Martić iz Mreže Antifašistkinja Zagreba.

Žene izbjeglice su žrtve seksualnog zlostavljanja na granici EU-a. Zašto nema reakcije?

Tijekom prva dva tjedna kolovoza, kada većina zapadnih Europljana/ki uživa u svom ljetnom odmoru, volonterke/i organizacije No Name Kitchen koja pomaže izbjeglicama u Bosni, zabilježili su 17 slučajeva nasilja nad ljudima na granici Bosne i Hrvatske. (UNHCR je nedavno izvijestio da su njihovi partneri u Bosni i Srbiji zabilježili preko 700 slučajeva nasilja na hrvatskim granicama od početka ove godine).

U najmanje pet od 17 slučajeva koje je zabilježio No Name Kitchen, žrtve su žene koje su pokušavale prijeći granicu prema sigurnom životu u EU. Volonterke/i kažu da su ove žene doživjele brutalno nasilje od strane službenika vlasti i da su bile žrtve seksualnog nasilja, rasizma i islamofobije, prenosi Al Jazeera .

Afganistanka Marva je ispričala kako je grupu s kojom je putovala zaustavila policija nakon prelaska slovenske granice, te su policajci naredili ženama da skinu nikabe. Kada je to odbila i počela plakati, policajci su joj nasilno skinuli nikab i bacili ga na pod. “Ovo ti nije Afganistan, ovo je Slovenija. Ovdje nema Islama”, rekao joj je policajac. 

Fatima iz Irana je imala slično iskustvo u Hrvatskoj. Njezinog muža i kćer su pretukli policajci. Uperili su pušku prema njoj i svima im je naređeno da se vrate u Bosnu. Rekla je da se smrtno bojala i da je mislila da će ih sve ubiti.

Nekoliko žena žrtava je izjavilo da su ih policajci neprikladno dodirivali, uključujući grudi i genitalije, tijekom ovih nasilnih incidenata. Žene su izjavile da se ovo zlostavljanje događalo pred njihovom djecom i muževima. Zlostavljači su uvijek bili u uniformama.

Policijsko nasilje i brutalnost nisu nikakva novost na granicama Europske unije. Mađarski, rumunjski, bugarski i grčki policajci već dugo provode nasilje kako bi sačuvali “sigurnost” Tvrđave Europe. Hrvatska policija pridružila im se u brutalnosti prošle godine, a sada ljude zlostavlja i slovenska policija na svojim granicama.

Kao i uvijek, nasilju su najviše izložene žene. Ne samo da ih se nasilno sprječava da dođu do sigurnosti Europe, već su i podvrgnute seksualnom nasilju, a zlostavljači ostaju nekažnjeni.

Nitko u Briselu ili bilo kojoj drugoj europskoj prijestolnici ne kažnjava, a niti proziva ove policijske službenike zbog onoga što čine ženama na europskim granicama – čak niti u zemljama gdje su na vlasti žene ili progresivne lijeve stranke.

U zadnje dvije godine #MeToo pokret je ohrabrio svijet da progovori o seksualnom zlostavljanju i da osudi muškarce koji koriste svoje pozicije moći kako bi zlostavljali žene. Međutim, nasilje nad ženama (kao i nad muškarcima i djecom) koje čine policajci na vratima Europe nikada nije ni dio te teme.

Europski mediji također doprinose tome ne dajući glas žrtvama.

Za Novu Godinu 2015. mnoge lokalne žene su prijavile pljačku i napade u njemačkom gradu Kölnu, a predstavnici vlasti su izjavljivali da su većina optuženih migranti – muškarci iz Sjeverne Afrike. Mediji su brzinski senzacionalizirali taj događaj i stvorili narativ koji implicira da žene u Europi treba pod hitno zaštititi od tamnih muslimanskih muškaraca. A vlasti su odmah prionule na akciju.

No, sada kada su migrantkinje žrtve, mediji šute, a i isti ti predstavnici vlasti i službenici EU-a koji su odmah djelovali u slučaju napada u Kölnu okreću glavu na drugu stranu.

Nasilje na granicama EU-a je poruka svim migrantima/kinjama da oni koji nisu građani i građanke Tvrđave Europe nisu dobrodošle/i, pa ni onda kada bježe od ratova, progona, autoritarnih režima. siromaštva i razarajućih posljedica klimatskih promjena. Nije važno što je Europa odgovorna za te bolesti koje prisiljavaju ljude da napuste svoje domove i traže sigurnost u stranom svijetu.

Liberali EU-a i dalje odbijaju vidjeti tu jasnu i glasnu poruku koju šalju njihovi službeni predstavnici. Čestitaju sami sebi na “humanom tretmanu” migranata, odbijaju prepoznati da su ljudska prava teško kršena na njihovim vratima. Licemjerno osuđuju američku administraciju zbog razdvajanja članova obitelji koje pokušavaju preći granicu SAD-a i načina na koji ih tretiraju u izbjegličkim logorima. Djeca su često sama, nezaštićena i lišena obrazovanja i budućnosti.

Ono što policija na granicama EU-a čini ženama, muškarcima i djeci je zločin i ne smije proći nekažnjeno.

Ukoliko Europa ne reagira sada, uskoro će postati mjesto u kojemu je nasilje prema “drugima” prihvatljivo. Ovo se često događalo u nedavnoj povijesti, a humanost u ogromnoj mjeri trpi posljedice. Europa bi trebala učiti iz svojih prošlih grešaka i avaj put osigurati da bude na pravoj strani povijesti.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

#MeToo govore i žene izbjeglice, no nema reakcije

Tijekom prva dva tjedna kolovoza, kad je većina zapadnih Europljana uživala u svom ljetnom odmoru, volonterke i volonteri organizacije No Name Kitchen koja pomaže izbjeglicama u Bosni, zabilježili su 17 slučajeva nasilja nad ljudima na granici Bosne i Hrvatske. (UNHCR je nedavno izvijestio da su njihovi partneri u Bosni i Srbiji zabilježili preko 700 slučajeva nasilja na hrvatskim granicama od početka ove godine).

U najmanje pet od 17 slučajeva koje je zabilježio No Name Kitchen, žrtve su žene koje su pokušavale prijeći granicu prema sigurnom životu u EU. Volonterke i volonteri kažu da su ove žene doživjele brutalno nasilje od strane službenika vlasti i da su bile žrtve seksualnog nasilja, rasizma i islamofobije.

Afganistanka Marva je ispričala kako je grupu s kojom je putovala zaustavila policija nakon prelaska slovenske granice, te su policajci naredili ženama da skinu nikabe. Kada je to odbila i počela plakati, policajci su joj nasilno skinuli nikab i bacili ga na pod. “Ovo ti nije Afganistan, ovo je Slovenija”, rekao joj je policajac. “Ovdje nema Islama.”

Fatima iz Irana je imala slično iskustvo u Hrvatskoj. Njezinog muža i kćer su pretukli policajci. Uperili su pušku prema njoj i svima im je naređeno da se vrate u Bosnu. Rekla je da se smrtno bojala i da je mislila da će ih sve ubiti.

Nekoliko žena žrtava je izjavilo da su ih policajci neprikladno dodirivali, uključujući grudi i genitalije, tijekom ovih nasilnih incidenata. Žene su izjavile da se ovo zlostavljanje događalo pred njihovom djecom i muževima. Zlostavljači su uvijek bili u uniformama.

Policijsko nasilje i brutalnost nisu nikakva novost na granicama Europske unije. Mađarski, rumunjski, bugarski i grčki policajci već dugo provode nasilje kako bi sačuvali “sigurnost” Tvrđave Europe. Hrvatska policija pridružila im se u brutalnosti prošle godine, a sada ljude zlostavlja i slovenska policija na svojim granicama.

Kao i uvijek, nasilju su najviše izložene žene. Ne samo da ih se nasilno sprječava da dođu do sigurnosti Europe, već su i podvrgnute seksualnom nasilju, a zlostavljači ostaju nekažnjeni. Nitko u Briselu ili bilo kojoj drugoj europskoj prijestolnici ne kažnjava, a niti proziva ove policijske službenike zbog onoga što čine ženama na europskim granicama – čak niti u zemljama gdje su na vlasti žene ili progresivne lijeve stranke.

U zadnje dvije godine #MeToo pokret je ohrabrio svijet da progovori o seksualnom zlostavljanju i da osudi muškarce koji koriste svoje pozicije moći kako bi zlostavljali žene. Međutim, nasilje nad ženama (kao i nad muškarcima i djecom) koje čine policajci na vratima Europe nikada nije ni dio te teme. Europski mediji također doprinose tome ne dajući glas žrtvama.

Za Novu Godinu 2015. mnoge lokalne žene su prijavile pljačku i napade u njemačkom gradu Kölnu, a predstavnici vlasti su izjavljivali da su većina optuženih migranti – muškarci iz Sjeverne Afrike. Mediji su brzinski senzacionalizirali taj događaj i stvorili narativ koji implicira da žene u Europi treba pod hitno zaštititi od tamnih muslimanskih muškaraca. A vlasti su odmah prionule na akciju.

No, sada kada su migrantkinje žrtve, mediji šute, a i isti ti predstavnici vlasti i službenici EU-a koji su odmah djelovali u slučaju napada u Kölnu okreću glavu na drugu stranu.

Nasilje na granicama EU-a je poruka svim migrantima/kinjama da oni koji nisu građani i građanke Tvrđave Europe nisu dobrodošle/i, pa ni onda kada bježe od ratova, progona, autoritarnih režima. siromaštva i razarajućih posljedica klimatskih promjena. Nije važno što je Europa odgovorna za te bolesti koje prisiljavaju ljude da napuste svoje domove i traže sigurnost u stranom svijetu.

Liberali EU-a i dalje odbijaju vidjeti tu jasnu i glasnu poruku koju šalju njihovi službeni predstavnici. Čestitaju sami sebi na “humanom tretmanu” migranata, odbijaju prepoznati da su ljudska prava teško kršena na njihovim vratima. Licemjerno osuđuju američku administraciju zbog razdvajanja članova obitelji koje pokušavaju prijeći granicu SAD-a i načina na koji ih tretiraju u izbjegličkim logorima. Djeca su često sama, nezaštićena i lišena obrazovanja i budućnosti.

Ono što policija na granicama EU-a čini ženama, muškarcima i djeci je zločin i ne smije proći nekažnjeno. Ako Europa ne reagira sada, uskoro će postati mjesto u kojemu je nasilje prema “drugima” prihvatljivo. Ovo se često događalo u nedavnoj povijesti, a humanost u ogromnoj mjeri trpi posljedice. Europa bi trebala učiti iz svojih prošlih grešaka i ovaj put osigurati da bude na pravoj strani povijesti.

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

Parlametar.hr – novi alat za praćenje rada Hrvatskog sabora

Parlametar.hr od danas je mjesto na kojem se građanke i građani mogu jednostavno informirati o radu Hrvatskog sabora. Radi se o web alatu koji uz pomoć analize glasanja i transkripata zastupničkih govora u Hrvatskom saboru olakšava praćenje rada pojedinačnog  zastupnika ili zastupnice, saborskog kluba i čitavog Sabora, a lansirali su ga GONG i slovenski Danas je nov dan.

Parlametar je razvijen s namjerom da se cjelokupan proces donošenja odluka u Hrvatskom saboru, najvažnijoj demokratskoj instituciji u parlamentarnoj demokraciji, učini što transparentnijim, kako bi zainteresirana javnost – novinari, istraživači, znanstvenici, programeri,  političari, ali prije svega građani, imali bolji uvid kako se donose odluke u njihovo ime.

Svi podaci koji se koriste na Parlametru preuzimaju se sa stranica Hrvatskog sabora i Informacijsko-dokumentacijske službe Hrvatskog sabora, gdje su objavljeni u otvorenom formatu, što predstavlja nužan uvjet razvoja ovakvog tipa aplikacija. Parlametar je primjer koji može poslužiti kao značajan argument otvaranju podataka javnih institucija u Hrvatskoj u strojno čitljivom formatu. Veći broj otvorenih registara i baza javnih institucija značit će i veći broj aplikacija koje za cilj imaju pomoći građanima da steknu bolji uvid u razne procese koji se događaju u društvu.

Parlametar veliku i kompleksnu građu koju proizvodi Hrvatski sabor organizira i prezentira pregledno i intuitivno, poput društvenih mreža te nudi opcije za lako i jednostavno dijeljenje i preuzimanje sadržaja i gotovih grafičkih vizualizacija. 

Ambicija je nastaviti s neprekidnim razvojem novih funkcionalnosti platforme, no one ovise o podacima koje će Sabor otvoriti, poput glasanja na saborskim tijelima. Parlametar je tražio da zastupnice i zastupnici potvrde svoje profile na društvenim mrežama, a u tijeku je i akcija prikupljanja individualnih e-mail adresa na koje bi im se građani putem Parlametra mogli izravno obratiti.

Parlametar koristi jedan rod kao univerzalan za sve riječi koje imaju rodno značenje, u ovom slučaju ženski.
 
Parlametar možete pratiti na društvenim mrežama FacebookuTwitteru i Instagramu.
 
Stranica je razvijena  uz financijsku podršku National Endowment for Democracy.

Kulturpunktova Ganz Kviz-o-rama

Treće izdanje Kulturpunktove kviz-o-rame održava se u sklopu Ganz novi festivala u jednom od najživljih prostora inovativne i eksperimentalne kulture. U subotu 22. rujna od 19 sati u atriju &TD-a izazivamo vas na promišljanje medijske pismenosti i nezavisne kulture u turbulentnim vremenima. 

Prijave timova s imenom i uz naznaku broja sudionik_ca primamo u komentarima na Facebook događanju ili na mail info@kulturpunkt.hr. Kotizacije nema.

Koautori kviza su Lana Pukanić i Vatroslav Miloš.
Nagrade za pobjednike dijelimo u suradnji s Kino EUROPA i nakladnikom Sandorf. 

Ganz Kviz-o-ramu u suradnji s Kultura promjene SC-a organizira Kurziv, nakladnik portala Kulturpunkt, udruga koja djeluje od 2009. godine provodeći edukacijske programe u poljima suvremene kulture, umjetnosti i medija, afirmirajući kritički diskurs i dokumentirajući rad nezavisne kulturne scene.

Više o događaju pronađite OVDJE.

Pod sloganom #ReciDa održana Parada ponosa u Beogradu

Parada ponosa pod sloganom #ReciDa održana je u nedjelju, 16. rujna u Beogradu. 

Povorka je prošla bez incidenata, uz jako policijsko osiguranje. Više od tisuću osoba prošetalo je Beogradom te su poslali poruke ljubavi i ponovili svoja očekivanja od vladajućih: želju da se donese Zakon o istospolnim zajednicama i Zakon o rodnom identitetu, koji bi unaprijedili svakodnevni život LGBT zajednice u Srbiji, sankcioniranje nasilja nad LGBT zajednicom, objektivno medijsko izvještavanje o LGBT temama, reforma sustava obrazovanja te sankcioniranje vršnjačkog nasilja zbog seksualne orijentacije i rodnog identiteta. 

Prajd je započeo riječima Jovane Orusine iz Organizacijskog odbora: “Nastavljamo Prajd, slavimo ljubav i svakodnevnu borbu. Mnoge među nama institucije ne registruju. Tu smo bili i ranijih godina, bićemo i dalje, sve dok nasilje i ignorisanje ne nestane.”

Novinarka Suzana Trninić, kuma Prajda, naglasila je da su svi građani i građanke Srbije ravnopravni pred ustavom i zakonima zemlje, no da se nakupilo mržnje u 30 godina. “Hajde da napravimo kompromis, pa da narednih 30 godina volimo i da ljubavlju odgovaramo na ljubav. Ne morate da volite ono što ne razumete, ali ste dužni da poštujete nečije pravo na ljubav, slobodu, da poštujete različitosti i da pravimo društvo koje je bogatije jer nismo svi isti“, poručila je Trninićeva.

Aleksandar Savić iz organizacionog Odbora Parade ponosa kazao je da se ove godine održava povijesni Prajd u Beogradu jer se okupilo više građana i građanki nego li pripadnika i pripadnica policije. Uz to, osvrnuo se na problem s kojim se susreće trans zajednica – zahtjev da trans zajednice imaju dokumente u kojima neće morati kriti identitet, kao i da se ne moraju podvrgavati obaveznoj sterilizaciji. “Tražimo da se nasilje nad nama koje se u zakonu kvalifikuje kao zločin iz mržnje zaista implementira i da nasilnici budu sankcionisani”, naglasio je Savić.

Goran Miletić, predstavnik organizacionog Odbora Prajda, također je iskazao zadovoljstvo manjim brojem policijske zaštite nego li prijašnjih godina te je naglasio da je vidljivost LGBT zajednice ključna kako bi se došlo do promjena i ispunjena zahtjeva povorke. 

Među gostima Parade su bili i premijerka Ana Brnabić, ministar za socijalna pitanja Zoran Đorđević, ministar za upravu Branko Ružić i gradonačelnik Beograda Zoran Radojičić

Više fotografija s Prajda pogledajte ovdje