Lidija Šunjerga ima podršku Kaštelana

Javno objavljena kandidatura bivše pornozvijezde Lidije Šunjerge za kaštelansku gradonačelnicu na skorašnjim lokalnim izborima čini se kao da je sva druga gradska zbivanja bacila u drugi plan.

Narod očito zasićen političara i političkih stranaka, Lidijinu kandidaturu većinom pozdravlja, no ima i onih koji neće u novine, a njezinu priču s podsmijehom nazivaju “teškom sprdačinom”. Novopečena kandidatkinja za gradonačelnicu Kaštela jučer je bila doslovno šokirana.

– Ni u ludilu nisam mogla očekivati ovoliko zanimanje i podršku koja mi stiže iz gotovo svih krajeva Hrvatske. Ne znam kako se obraniti od ovog medijskog stampeda, novinari stižu čak iz Slovenije i Beograda – kazala je Šunjerga kojoj su, kako kaže, podršku dali njezini brojni prijatelji, među kojima i glazbenica Alka Vuica, te predsjednica ženske udruge B.a.B.e. Sanja Sarnavka.

Šunjerga je potvrdila kako će već idućih dana krenuti s prikupljanjem potrebnih glasova za kandidaturu. Napravili smo đir po Kaštelima i upitali građane kako komentiraju činjenicu da se prvi put u 19 godina u utrku za gradonačelničku fotelju u Kaštelima kandidirala žena tako nesvakidašnjeg zanimanja.

Ranko Deanović (58) umirovljenik: – Apsolutno nemam ništa protiv njezine kandidature. Njezina osebujna prošlost nema nikakve veze s današnjim vremenom i budućnosti i nitko ne može osporavati njezine kvalitete i sposobnosti. Dapače, u utrci za gradonačelnicu Kaštela želim joj sve najbolje, vidila je više svita od puno drugih političara iz Kaštela.

Mira Šegvić (63), umirovljenica: – Nemam ništa protiv njene prošlosti, to je isključivo njena privatna stvar. Lidija mi danas djeluje potpuno normalna žena i podržavam njezinu kandidaturu za gradonačelnicu. Naravno i više mi je nego drago da će se u utrci za gradonačelnika prvi put naći jedna žena.

Mira Višić (50), njegovateljica: – Lidiju poznajem, i kao osoba mi je iznimno draga. Međutim, smatram da bi se na mjestu gradonačelnice trebala naći školovanija žena iza koje stoji neka druga karijera, a ne ova koju je ona imala. Kaštelima treba jedno čvrsto žensko stvorenje.

Ivana Kelam (35), trgovkinja: – Njenu kandidaturu za gradonačelnicu doživljavam kao iznimno hrabar potez. Ne srami se svoje prošlosti, u potpunosti je dosljedna i stoji iza onoga što je nekad radila. Skroz mi je pozitivno da će žena biti kandidat za gradonačelnika i to podržavam. Lidija to može.

Dijana Putnik (48), novinarka: – Naš zakon kaže, da svatko tko prikupi određeni broj potpisa, može istaknuti svoju kandidaturu za gradonačelnika, pa tako i Lidija. No, pitanje je koliko bi ona bila uspješna, jer iako ima životnu školu kao malo tko od nas, nedostaje joj stručnog znanja za vođenje grada. Iako je iskrena i britkog je jezika, malo tko bi je ozbiljno shvaćao, prvenstveno oni koji se prostituiraju na druge načine i to puno skuplje naplaćuju nego što je to radila ona.

 

Protukandidati
Ivan Udovičić, HDZ: – Svačije demokratsko pravo je kandidirati se za bilo koju funkciju u gradu, pa je tako i njezino. Da, ovo je prvi put u 19 godina da je u utrci jedna žena i volio bih da ih je više. S programima Lidije Šunjerge nisam upoznat, međutim, kazao bih da našim građanima ostavljam za pravo da izaberu najboljeg od istaknutih kandidata.

Ante Kovač, SDP: – Konkurencija je dobra stvar i ova kandidatura je dokaz htijenja i potrebe promjene stanja, kvalitete življenja odnosa i demokratizacije Kaštela, što je uistinu neminovnost. Jedino imam primjedbu gospođici Šunjergi što ocjenom o konkurentima, a ne poznavajući ih – što su radili, kakvi su, koje rezultate su ostvarili ulazi u sferu politikanstva – kojega se, kako je u razgovoru s vama kazala, itekako grozi. Ali to je sve mladost i to joj ne zamjeram s porukom da se toplo nadam da se vidimo u drugom krugu.

Joško Berket, nezavisni: – Novi zakon omogućio je do sada najravnopravniju utrku kandidata za izbor gradonačelnika. Demokracija je praznik slobode, a pojavljivanje kandidata s profilom gospođice Šunjerge nije nikakva novost u svijetu. Svaki građanin se ima pravo kandidirati, što je zajamčeno i Ustavom RH ukoliko prikupi dovoljan broj potpisa. Osobno ne poznajem gospođicu Šunjergu i nisam upoznat s programom koji nudi, no moje mišljenje je da svatko od nas kandidata mora ponuditi svoje viđenje razvoja grada Kaštela i nastojati za to dobiti podršku građana. Stoga se u svojoj kampanji ne namjeravam baviti previše drugim kandidatima.

Sve se može kad se hoće

SDP Primorsko-goranske županije izradio je svoj dio liste za županijsku skupštinu što ne bi samo po sebi bilo vrijedno teksta. No, na toj je listi 40% žena, od čega je, što je posebno zanimljivo, u prvoj polovici liste postignut paritet odnosno redoslijed je jedan muškarac, jedna žena, jedan muškarac, jedna žena i u tom prvom dijelu liste žene čine 46%.

 

Obzirom da nema puno takvih lista u strankama (uključivo i SDP-u op.a.), već štoviše liste obično izgledaju dijametralno suprotno, priupitale smo Dragicu Marač, potpredsjednicu Foruma žena SDP-a, inače Riječanku i kandidatkinju za županijsku skupštinu, kakvi su stranački mehanizmi koji dovode do takve liste.

 

“Forum žena Primorsko-goranske županije se svojim kontinuiranim radom i osnivanjem novih organizacija izborio za poziciju u kojoj može predložiti žene za listu te da se ti prijedlozi uvaže” rekla nam je Marač. Uz to, svakako je bitna i podrška same organizacije, odnosno konkretno predsjednika županijske organizacije i aktualnog župana Zlatka Komadine “On je predložio paritetni raspored na prvoj polovici liste i time dokazao i svoju potporu kako ženama, tako i unapređenju rodne ravnopravnosti”. Ostaje za vidjeti kako će lista izgledati u konačnici kada je popune i ostale stranke koje su u koaliciji s SDP-om.

 

Kada već govorimo o Primorsko-goranskoj županiji, niti jedna žena nije kandidatkinja za županicu, a koliko je poznato samo je Nada Turina Đurić (HNS) kandidatkinja za zamjenicu župana i to upravo spomenutom Komadini.

O lezbama, balijkama, političkoj ne/korektnosti i guglanju

Prikazi žena u medijima često su blago rečeno osebujni. I kao takvi bivaju predmetom socioloških, feminističkih, kulturoloških i inih rasprava.

Al’ urednice, urednici, novinarke, novinari (kritikama, sugestijama, zakonu o ravnopravnosti spolova usprkos) sveudilj teraju po svome. Nage žene, grudi, stražnjice navodno bolje prodaju tiskovine. Zakon tržišta, to vam je. Nagi muškarci očito ništa ne prodaju i nikoga ne zanimaju. A baš šteta.

Heh, pored fotki, slikica i sličnih vizualija kupce/čitatelje privlače i sočni naslovi, izjave, komentari. Crna i žuta kronika ruku po ruku, ko u najboljim danima MonarhijeJ

A nemremo reći da gazde, novinari i ostala izdavačka čeljad nisu informirani. Jesu, dabome. Znaju oni da širi puk mnogo voli kraće forme, instant informacije. Znaju oni i da su potrošači/ice itekako svjesni svojih prava pa sve češće čitaju etikete i deklaracije s raznijeh proizvoda. Pa dovitljivi kakvi već jesu (ovi prvi, ne potrošači) složno odlučili da koriste razne etikete i u svojim tiskovinama.

 

Evo odmah jedan primjer, zorni.

Prošli vikend u Zagrebu se dogodio Festival mode i srodnih disciplina pod nazivom 13. Nivea Cro-a-porter, Deconstruct/Reconstruct

Dizajnerica Ivana Popović je i ove sezone iznenadila kolege/ice dizajnere i svekoliku javnost. Umjesto profesionalnih manekenki odlučila se za pjevačice iz Ženskog zbora Zagrebačke džamije Arabeske.

Djevojke su bile divne, na početku su otpjevale nekoliko prigodnih ilahija, sevdalinki i obrada rock balada, zatim su se prošetale pistom i predstavile proljetnu kolekciju kiparice i dizajnerice Ivane Popović. Suradnja je bila nadasve uspješna, dizajnerica je kreirala odjeću inspirirana njihovim pjesmama, te se poigrala stereotipima koji se inaču vežu uz žene islamske vjeroispovijesti. Odjenula ih je lagano prozirnu odjeću, koja istovremeno skriva i otkriva te slijedeći temu eventa, uspjela dekonstruirati predrasude o jednoj manjini. Bar tu jednu večer.

 

Ali avaj, sutradan je krenulo po medijima. Ne nisu krenule rasprave o kolekcijama, koliko se kolekcije uklapaju u podnaslov/temu eventa, što je utjecalo na pojedinog dizajnera/icu, dal’ se referiraju na svoje prošle radove, dal’ slijede zapadne il ne do bog istočne trendove, kuda ide hrvatska moda i slična egzistencijalna pitanja..

A ne, naslovi po novinama su bili tipa sledeći: “Revijom golišavih raspjevanih muslimanki započeo 13. Cro-a-porter..”, “Balijke i bradavice otvorile Cro-a-Porter”, “Djevojke iz zbora Arabalije otvorile Cro-a-Porter”.

 

{slika}

 

Starije/i među vama su zasigurno pomislili da je Smiljko Šagolj alive&kicking?!

A jok, nit je Smiljko, nit je Štela, nit je Tuta, već novinarska mladež koja je vjerojatno pohađala osnovnjak za vrijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba u susjednoj republici.

Hm, pa zašto onda djevojke nazivaju uvredljivim imenima kao što su balije, balijke i slično? Možda ne znaju da je taj naziv uvredljiv, kao i izrazi crnjo, cigan/ka i slično?

Možda su negdje čuli da se pripadnici manjina međusobno tako oslovljavaju “Ohoj gdje si plava ciganko, otkad se nevidjesmo?”. Dal smatraju da je politička korektnost i kultura odavno prevaziđena, post post moderna ili da je fino općenje sa manjinama dio nekog neokolonijalnog revivala?

 

Hm, al oni ne znaju ni ime zbora, cure se zovu “Arabeske” a ne “Arabalije”, pa što novinari ne koriste Google? C’mon, daj se malo informirajte?!

 

Na svu sreću to se nije desilo, odnosno ta manjina se nije vrijeđala po tiskovinama.

Hvala nebesima, devedesete su odavno iza nas, etničke i vjerske manjine su zaštićene, i nikome ne pada na pamet da ih naziva kojekakvim imenima. U tom smislu se medijska scena polako kultivirala.

 

Sa rodnim i seksualnim manjinama nažalost situacija je drugačija.

 

Zbor koji je nastupao na Cro-a-Porteru nisu “Arabeske” već prvi hrvatski ženski mješoviti zbor “Le Zbor”. A naslovi po medijima su bili ” Lezbe i bradavice”, “Revija golišavih i raspjevanih lezbijki..”, “..djevojke iz zbora Lezbo..”.

 

{slika}

 

Lezbe, pederi, tranđe i slične imenice, da ne kažem epiteti, su dio svakodnevnog novinarskog riječnika. Valjda je to jasnije publici od naziva lezbijka, gej, transrodna i/ili transseksualna osoba? A malo i podilazi ovom homofobnijem dijelu čitateljstva, zar ne?

 

Što reći na to? Oficijelni/službeni naziv ženske osobe koju emocionalno i seksualno privlače žene je lezbijka. Lezba je pejorativan naziv (osim ako se i sami osjećate kao pripadnice/i lezbijske i gej zajednica, onda su vam svakojaka međusobna imenovanja dopuštenaJ

Kao što su pejorativni nazivi i peder, i tranđa, i balijka, i crnčuga, i ciganka…da ne nabrajam dalje.

Nije da lezbijske i gej udruge ne rade seminare i edukacije za novinare/ke, ima toga, al potonji se nešto slabo odazivaju, valjda o svemu sve znaju.

Eto, mali savjet za ubuduće, nitko se nije naučen rodio. Nije sramota pitati.

Ako ne znate, pitajte prije nego što počnete pisati.

A ako baš volite vrijeđati ili vam je svejedno, volite plasirati neprovjerene informacije ili vam je svejedno…možda da promijenite profesiju?

Aha, vjerojatno vam je i to svejedno.

Glasujte za rodno uravnotežene liste!

 

IZJAVA ZA JAVNOST

 

Izjava Regionalnog lobija žena za mir, sigurnost i pravednost u jugoistočnoj Europi  u povodu  predstojećih  lokalnih/regionalnih  izbora u Hrvatskoj

 

Regionalni lobi žena za mir, sigurnost i pravednost u jugoistočnoj Europi polazi od stava  da je politika mira, demokracije i drukčijeg koncepta ljudske sigurnosti u regiji i svakoj državi ponaosob, moguća tek afirmacijom ravnopravnosti žena odnosno dosljednom provedbom rodno osviještene politike na svim razinama.

 

Unatoč  postignućima na  zakonodavno-institucionalnoj  razini u promicanju  politike ravnopravnosti (Zakon o ravnopravnosti spolova, instituta pravobraniteljice) i drugi,  žene su u politici Hrvatske ne samo podzastupljen spol, već nerijetko onaj čije mišljenje se ne uvažava  niti prepoznaje.

 

S jedne strane svjedokinje smo neučinkovitosti realizacije ključnih pitanja za provedbu rodno osviještene politike (od sfere tržišta rada do sfere obrazovanja), a s druge strane postoji tendencija ušutkavanja svake emancipacijske politike.

 

Procesi neopatrijarhalizacije,  retradicionalizacije i  naglašene medijske pornografije ne pridonose uspostavljanju jednakosti među spolovima već posve suprotno – opadanju motivacije žena da sudjeluju u  politici kao djelatnosti od javnog interesa za sve.           

 

Pred nadolazeće lokalne izbore ističemo porazni podatak o tek 11 % žena koje su izabrane kao vijećnice u gradovima, općinama i županijama  na posljednjim lokalnim izborima, što ne začuđuje, ali  zabrinjava.

 

Hrvatska se po broju žena u lokalnoj politici nalazi na 30. mjestu među 41 zemljom članicom Vijeća Europe, a samo 5,4% gradova, općina i županija vode žene, dok je europski prosjek 10%. Uz Crnu Goru, Hrvatska je jedina država iz regije koja nema i ne predviđa zakonom reguliranu izbornu kvotu za žene prije 2017. godine kao neku vrstu posebne mjere za suzbijanje diskriminacijske prakse.  

 

Predstojeći izbori u Hrvatskoj, za zastupnike i zastupnice Gradske skupštine grada Zagreba, te za vijećnike i vijećnice za lokalnu i regionalnu samoupravu važan su test hrvatske demokracije. Tim prije, što se na ovim lokalnim izborima po prvi puta  neposredno biraju pojedinci/ke za župane, županice, gradonačelnike, gradonačelnice, te  načelnike i načelnice i njihove zamjenike/ce u općinama, gradovima i županijama na posebnim listama.

 

Pozivamo stoga sve političke stranke da predlože rodno uravnotežene liste za predstojeće lokalne izbore, a očekujemo i da nezavisne liste poštuju ovaj princip.

Pozivamo sve građane i građanke da na izborima daju prednost i svoj glas rodno uravnoteženim rodnim listama.

Svima izabranima na predstojećim lokalnim izborima poručujemo da u svim lokalnim zajednicama, županijama, gradovima i općinama osnuju povjerenstva za ravnopravnost spolova jer nema stvarne demokracije i razvoja niti jedne lokalne zajednice bez uključivanja žena u sve aspekte društvenog, političkog i gospodarskog života.

 

 Za Regionalni lobi:

Gordana Sobol

Morana Gruden Paliković

Biljana Kašić

Antidiskriminacijsko zakonodavstvo i praksa

Poštovani,

Iznimno nam je zadovoljstvo pozvati Vas na međunarodnu konferenciju “Antidiskriminacijsko zakonodavstvo i praksa” koja će se održati u ponedjeljak, 27. travnja o.g. u Zagrebu, dvorana A, Starogradska vijećnica, Ulica sv. Ćirila i Metoda 5, s početkom u 9.00 sati.

Konferencija se održava u sklopu projekta “Izgradnje kapaciteta i podizanja svijesti sudaca i državnih odvjetnika o anti-diskriminacijskom zakonodavstvu” kojeg provode Medjunarodna Organizacija za Migracije, Pravosudna akademija Ministarstva pravosudja i Hrvatski pravni centar uz financijsku podršku Veleposlanstva Ujedunjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Konferencija će okupiti predstavnike relevantih državnih tijela i institucija Republike Hrvatske te predstavnike diplomatskih misija i konzularnih ureda u Republici Hrvatskoj, medjunarodne organizacije, nevladine udruge i medija kako bi se istakla važnost i izazovi s kojima se Hrvatska mora suočiti pri implementaciji medjunarodnih i nacionalnih anti-diskriminacijskih praksi.

U privitku ćete nači program rada i registracijski formular. Ljubazno Vas molimo da vaše sudjelovanje potvrdite Gđa. Mireli Maršanić (mmarsanic@iom.int) ili gdin. Jona Kulenović (jkulenovic@iom.int)  tel. (+385 1) 4816 809 or 4816 774, fax: (+385 1) 4816 879. Za svaku daljnju informaciju stojimo Vam na raspolaganju.

Veselimo se Vašoj nazočnosti na konferenciji

Lovorka Marinović, Šefica Misije

IOM Zagreb

UN-ovu konferenciju o rasizmu obilježavaju otkazi

UN-ova konferencija o rasizmu nazvana “Durban II” počinje u ponedjeljak u Ženevi u ozračju koje je ovog vikenda pokvarilo otkazivanje dolaska nekoliko zemalja i strah od izgreda povezanih s dolaskom iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada koji je u nedjelju nazvao Izrael “stjegonošom rasizma”.

Sjedinjene Države, Australija i Nizozemska koje su do posljednjeg trenutka bile neodlučne, ipak su objavile da neće sudjelovati na konferenciji koja treba biti nastavak burne i kontroverzne konferencije održane prije osam godina u Durbanu u Južnoafričkoj Republici.

Izrael i Kanada su pak odavno najavili da neće doći, a Italija je isto učinila početkom ožujka.

Nizozemska i Australija otvoreno strahuju da će skup biti prigoda za antisemitske istupe poput onih koji su bacili ljagu na konferenciju iz 2001., kada su SAD i Izrael demonstrativno napustili skup.

Iranski predsjednik poznat po svojim žestokim antisemitskim napadima, treba održati govor u ponedjeljak poslijepodne u sjedištu UN-a u Ženevi, gdje se konferencija održava.

Ahmadinedžad je, kao da je htio pojačati taj strah, rekao u nedjelju da su “cionistička ideologija i režim stjegonoše rasizma”, kako je prenijela iranska televizija.

Europski židovski kongres pozvao je pak europske zemlje da “izvuku pouku iz prošlosti i povuku se” s konferencije.

Većina zemalja EU-a koje su zabrinute i podjeljene, u nedjelju predvečer još nisu bile odlučile hoće li sudjelovati na konferenciji, osim Velike Britanije koja je potvrdila dolazak, premda na razini veleposlanstva pri UN-u.

Odbor za pripremu konferencije u petak je prihvatio završnu izjavu oko koje je, čini se, postignut konsenzus. U dokumentu se ovaj put ne spominje Izrael ni vjerska diskriminacija, a članak o sjećanju na holokaust je zadržan unatoč protivljenju Irana.