Noćna akcija u Splitu: Hodate protiv života i slobode!

Jutro pred održavanje drugog  po redu “Hoda za Život” u Splitu je i ove godine izvedena gerilska akcija nezadovoljnih građana i građanki koji su hodačima za život poručili da ne misle jednako kao oni.

Ovom noćnom akcijom željelo se podsjetiti na to da je takozvani hod ili marš za život zapravo najveća manifestacija globalnog pro life pokreta koji je nastao s ciljem zabrane prava na pobačaj. Pod parolom  zaštite života od začetka do naravne smrti organizatori  traže zabranu prava i slobode ženama da odlučuju o tome hoće li nastaviti trudnoću i imati dijete odnosno djecu. Na transparentima su građani i građanke poručili ljudima koji će danas biti u maršu da hodaju protiv života i protiv slobode. Organizatori današnjeg događaja ni na koji način ne doprinose ni životu, ni obitelji, ni Hrvatskoj. Upravo suprotno, ugrožavaju život, zagovarajući ilegalan pobačaj u nesigurnim medicinskim uvjetima; ograničavaju obitelj na imaginarnu sliku mame tate i njihove brojne djece i ne priznaju pravo drugima i drugačijima na njihovu vlastitu obitelj;  te nanose štetu Hrvatskoj jer djeluju protiv važećeg Ustava i zakona RH.

Mjesto okupljanja hodača, Zvončac osvanuo je tako prikriven krvavim vješalicama i gazama kao simbolima ilegalnog pobačaja od kojeg i danas umiru brojne žene dok je ruta kojom marširaju sudionici današnjeg hoda zasuta je letcima i porukama za slobodu žena, kao i fotografijama sluškinja u Splitu za slobodno odlučivanje o svom tijelu.

Za siguran, dostupan i besplatan pobačaj!

U mom gradu nitko ne radi pobačaj – utišani glasovi žena u javnom prostoru

Rekli su mi da pobacim negdje drugdje – izgovorile su mnoge Požežanke, Splićanke, Vinkovčanke, Zagrepčanke – u bolnici u mom gradu nitko ne radi pobačaj. Rok od 10 tjedana opasno se bližio. Pitala sam prijateljicu za novac. I imala sam sreće jer mi je mogla posuditi  – priča je mnogih žena u ovoj zemlji.

Ipak, o iskustvima pobačaja ne govori se javno. Posramljivanje i etiketiranje žena od strane društva rezultira ušutkavanjem žena. Stoga, uoči takozvanog Hoda za život, koji takvo ušutkavanje iz godine u godinu povećava, Platforma za reproduktivna prava održala je noćnu akciju ispisivanja iskustava žena u prostor grada Zagreba (stambene zgrade, crkve, bolnice), kojom želi progovoriti o glavnim problemima s kojima se suočavaju žene koje žele pobaciti.

{slika}

Službenica na prijemu me prijezirno gledala, govorila mi je da je svaki život jednako vrijedan i nagovarala da se predomislim, samo je jedno od brojnih iskustava posramljivanja i pokušaja odgovaranja od pobačaja. Stalno sam imala osjećaj da radim nešto ilegalno jer su mi na svakom koraku bile uskraćivane relevantne informacije o postupku, također je uobičajena priča u Hrvatskoj

Cilj tzv. Hoda navodno je zaštita života – ali pokazuju nezainteresiranost za živote žena, pokušavaju ih utišati i izbrisati. U simboličnoj noćnoj akciji Platforme, priče i iskustva žena postaju ekstenzija svih utišanih glasova anonimnih žena. Nevidljiva iskustva upisana su u tkivo grada –  mi živimo među vama, kao i naša iskustva. Ta iskustva, projicirana u javni prostor grada tako postaju glas naroda, a priče žena postaju – i naše i vaše priče

{slika}

Akcijom poručujemo: nećete skrojiti novi Zakon o pobačaju! Nećete nas zastrašiti i ušutkati! Zbog priziva savjesti, visokih i neujednačenih cijena te društvene stigme koja tjera žene da se osjećaju “kao kriminalke”, pobačaj je već sada nedostupan. Stoga zahtijevamo ne samo očuvanje trenutnog Zakona o pobačaju, nego inzistiramo da se u novi Zakon uvrsti sljedeće:

pobačaj kao besplatan medicinski zahvat, jer jedino je besplatan pobačaj zaista dostupan svima, bez obzira na ekonomski i društveni status žena;

ukidanje priziva savjesti ginekologa i ginekologinja jer oni moraju poštivati prava pacijentica u reproduktivnoj medicini te njihovu dobrobit smatrati svojom prvom i osnovnom brigom;

produljenje roka za izvršenje pobačaja na zahtjev do 12. tjedna – kao što je to slučaj u velikom broju zemalja. 

Popis svih projiciranih poruka u akciji:

Rok od 10 tjedana opasno se bližio. Pitala sam prijateljicu za novac. I imala sam sreće jer mi je mogla posuditi.

Kad sam shvatila da sam trudna, bila sam doista očajna. Nisam željela pozvati drugo biće u svoj nesiguran život,  u neprimjerene uvjete u kojima žive tražiteljice i tražitelji azila.

Ostala sam bez posla, suprug je radio dva posla, stalno smo se svađali. Imamo već dvoje male djece.  U takvim okolnostima nisam mogla zadržati trudnoću.

Rekli su mi da pobacim negdje drugdje.

U bolnici u mom gradu nitko ne radi pobačaj. Posudila sam novac i otišla u privatnu kliniku u drugi grad. Roditelji nisu smjeli saznati.

Službenica na prijemu me prijezirno gledala, govorila mi je da je svaki život jednako vrijedan i nagovarala da se predomislim.

Pored mene je ležala žena, ispitivala me zašto sam tu. Poručila mi je da će me moje ‘dijete’, nakon što ga ubijem, uvijek gledati s neba. Rasplakala sam se i okrenula joj leđa.

Znam da pobačaj nije bio pogreška i to sam od samog početka znala. Ipak, ne pričam o tome još otvoreno sa svima.

Stalno sam imala osjećaj da radim nešto ilegalno jer su mi na svakom koraku bile uskraćivane relevantne informacije o postupku.

Osjećala sam se kao kriminalka.

‘Kako bismo mijenjali/e sustav, moramo zajedno reagirati na nepravdu’

U subotu, 12. svibnja u atriju Filozofskog fakulteta u Zagrebu predstavljena je novonastala inicijativa Studenti za izbjeglice. Uz prikupljanje donacija i pružanje pomoći u okvirima mogućnosti azilantima/icama i tražiteljima/icama azila u Republici Hrvatskoj, navedena inicijativa naglašava i dalje prijeku potrebu za provođenjem edukacija u kontekstu rada s tražiteljima/icama azila te aktivno radi na povezivanju volontera/ki s akterima/icama civilnog društva u radu s izbjeglicama.

Povodom nedavnog predstavljanja, osnivačice inicijative za Libelu su detaljnije progovorile o trenutnom djelovanju Studenata za izbjeglice, budućim planovima inicijative, mogućnostima ostvarenja doprinosa u kontekstu pružanja pomoći izbjeglicama, ali i problemima s kojima se isti/e susreću po svom dolasku u Hrvatsku.

Za početak, možete li se pobliže predstaviti? Tko stoji iza inicijative Studenti za izbjeglice?

Inicijativu su pokrenule tri studentice-aktivistkinje s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Aktivne smo u solidarnosti sa izbjeglicama od 2015. godine, a sada bismo voljele aktivirati i studentsku populaciju.

S obzirom da se radi o vrlo važnoj i nadasve potrebnoj inicijativi, kada i kako je došlo do ideje za njezinim pokretanjem? Koji je primarni cilj vašeg djelovanja?

Kao tri proaktivne osobe s iskustvom u volontiranju, ono što smo primijetile i oko čega se slažemo od samog začetka inicijative je to da smo pomažući drugima uvijek najviše pomagale samima sebi. Iskustvo volontiranja nam svaki put iznova pokaže koje su to stvari u našim životima koje mi uzimamo kao standard, a koje u tuđim očima bivaju privilegijama. Takvo širenje vidokruga omogućava nam da jasno vidimo strukture moći u društvu, svoju poziciju u njima i, najvažnije, da počnemo razmišljati ne kako se “popeti na vrh” kao individue, već kako zajedno možemo stvoriti društvo ravnopravnosti i jednakih šansi.

Želimo da to saznanje dopre i do šire populacije, a specifično do studentske, tj. mladih. Smatramo da je ovakva paradigma razmišljanja važnija no ikad uzevši u obzir i količinu mladih koji emigriraju iz Hrvatske te stoga želimo kontekstualizirati i povezati ta dva aspekta putem rada inicijative.

Navodite da se bavite edukacijom i povezivanjem volontera/ki s akterima/icama civilnog društva u radu s izbjeglicama. O kakvoj se edukaciji radi? Koja je važnost provođenja edukacija u kontekstu izbjeglica? O mogućnosti kakvog se volontiranja radi?

Razvijamo vlastiti kurikulum edukacije volontera, jer mislimo da je prije rada s izbjeglicama iznimno bitno buduće volontere upoznati sa situacijom.

Želimo im pružiti informacije o lokalnom kontekstu, vrstama statusa tražitelja azila, pravima izbjeglica i stanju ostvarivanja njihovih prava, što radi koja organizacija, osnovama interkulturalne medijacije i problemima s kojima se izbjeglice najčešće suočavaju u društvu.

Dok ne razvijemo svoj sustav obrazovanja volontera/ki, dogovaramo suradnju s Centrom za mirovne studije koji ima bogato iskustvo obrazovanja u civilnom društvu i pogotovo u izbjegličkom kontekstu. 

Što se tiče opcija volontiranja, suradnju želimo uspostaviti i s organizacijama koje već imaju uspostavljenu praksu volontiranja s izbjeglicama, budući da im svima nedostaje volontera. Nedostaje ljudi koji bi vodili dječje igraonice, pomagali u pisanju domaćih zadaća, poučavali hrvatski i engleski, pomagali u izradi životopisa i traženju posla, tražili stanove za iznajmljivanje, vozili automobile… Zamislite da ste Vi u nepoznatoj državi u kojoj ne poznajete jezik. U čemu bi Vama sve trebala asistencija?

Na svojoj Facebook stranici navodite da ste u posljednjih mjesec dana uspjele skupiti i isporučiti donacije za Are You Syrious i za tražitelje/ice azila koji se nalaze na granici BiH i Hrvatske. Kakav je tip donacija tražen te na koji način građani/ke koji to žele mogu doprinijeti?

Budući da dolazi ljetno vrijeme, najviše se traži ljetna odjeća i obuća za odrasle, i kao i uvijek,  higijenske potrepštine: prašak za rublje, šamponi, ulošci, pelene, deterdženti za suđe. Osim toga, u Porinu nedostaje igračaka za djecu. Zbog nedostatka prostora, pokazalo se da je najpraktičnije skupljati autiće, stoga primamo i taj oblik donacija.

Pošto u Hrvatskoj još nemamo centralno skladište za donacije, kakvo se pokazuje iznimno korisnim u kriznim situacijama, nego je prostor ograničen, preporučujemo građanima i građankama da prate objave Are You Syrious i s njima dogovore preuzimanje donacija u radno vrijeme njihovog free shopa. U slučaju da netko ne raspolaže vremenom za takve dogovore, mi na Filozofskom fakultetu imamo donacijske kutije ispred Kluba studenata Filozofskog fakulteta gdje možemo primiti mali broj donacija koje ažurno proslijeđujemo dalje i ovim putem bismo htjele zahvaliti svima koji su dosad donirali/e.

Osim putem donacija, na koje se sve načine građani/ke mogu uključiti u rad inicijative?

Kao što smo već navele, mogućnosti volontiranja su raznolike – sve ovisi o znanjima, vještinama i afinitetima volontera.

Iako vjerujemo da studentska populacija ima najveći potencijal za poticanje pozitivnih promjena u društvu, željele bismo naglasiti da ova incijativa nije samo za student(ic)e, već za sve građan(k)e koji/e žele doprinijeti radu inicijative. Potičemo sve zainteresirane da nam se jave putem društvenih mreža inicijative ili mailom na studentizaizbjeglice@gmail.com. Rado ćemo odgovoriti na sva pojedinačna pitanja.

Nedavno je u javnost izašla vijest o zastrašivanju aktivista/kinja organizacije Are you Syrious te Centra za mirovne studije od strane Ministarstva unutarnjih poslova kao i o provođenju pritiska na odvjetnički ured koji štiti prava izbjeglica te zastupa obitelj 6-godišnje izbjeglice iz Afganistana Madine Hussiny poginule u naletu vlaka na graničnom prijelazu kod Šida. Kako biste komentirale navedenu situaciju?

Ovakve nas situacije rastužuju jer podsjećaju koliko je još rada našem društvu potrebno kako bi se osigurala zaštita osnovnih ljudskih prava. S druge strane, one nas motiviraju i dodatno osnažuju našu volju za ono što sada uistinu možemo nazivati borbom za demokratsko društvo. Protivimo se nasilnim politikama odvraćanja i pokušajima ozakonjenja prijedloga koji bi omogućili državi da upravlja ljudskim životima bez ikakvog obrazloženja o svojim odlukama. Neće nam nikada biti prihvatljivo da ljudi umiru na našim granicama.

Solidarne smo s obitelji Hussiny i aktivistima/aktivistkinjama te svojim radom želimo doprinijeti gradnji demokratskog, obrazovanog, odgovornog i pravednog društva u kojem su svi dobrodošli.

Iako je već nekoliko godina prošlo od inicijalnog ‘šoka’ uzrokovanog priljevom velikog broja migranata/ica, uz često vidno nezavidnu situaciju tražitelja/ica azila koji/e tek čekaju na ulazak u Hrvatsku, i situacija unutar države i dalje se nalazi na uvelike neprihvatljivoj razini. Kako primjerice navodi Human Rights Watch, djeca izbjeglice mahom postaju žrtvama društvene izolacije te imaju poteškoća u pristupu obrazovanju i učenju jezika. Što leži u srži ovakvih pojava? Na koji je način moguće doprinijeti suzbijanju diskriminacije te pospješiti integraciju azilanata/ica i tražitelja/ica azila?

Teško je dati kratki odgovor na ovo pitanje jer je problem izbjegličkih politika prevelik i kompleksan za društvo u kojem živimo, a koje već muče problemi siromaštva, nezaposlenosti, beskućništva, seksizma, ksenofobije, obrazovnog sustava i da ne nabrajamo dalje. Istina je da djeca, nažalost, najviše ispaštaju jer su ona ta kojoj svijetla budućnost (i sadašnjost) postaje sve udaljenija dosegu zbog nesređene birokracije. Jedan od primjera je hrvatsko školstvo koje priznaje kategorije hrvatskog državljana i stranca, ali ne i osobe tj. djeteta pod međunarodnom zaštitom. Zbog takvih formulacija, postoje slučajevi djece kojoj je obrazovanje uskraćeno godinama, a koja navršavanjem punoljetne dobi gube ikakvu mogućnost za povratak te šanse.

Zbog toga vjerujemo kako nam je potrebna suradnja i koordinacija na svim razinama sustava, a pogotovo između organizacija civilnog društva i obrazovnih i kulturnih institucija, “upogonjena” snagom i energijom mladih. Kako bismo mijenjali/e i oblikovali/e sustav, moramo zajedno reagirati na nepravdu i neadekvatnost njegovih dijelova.

Kao što je već spomenuto, inicijativa Studenti za izbjeglice već je započela s prikupljanjem donacija i isporučenjem istih organizaciji Are You Syrious, imate li u planu suradnju s nekim od drugih aktivističkih organizacija u kontekstu zaštite ljudskih prava? Kakvi su trenutni planovi glede budućnosti inicijative?

Naše civilno društvo je vrlo razvijeno, razgranato i sposobno, no nažalost slabo međusobno povezano i zato želimo surađivati sa svima! Smatramo da, izgradnjom dobro povezane mreže, komunikacija ne bi bila pospješena samo na internom planu, već i na eksternom. Koliko god je ponekad dobro dopuštati da naša djela sama pričaju za nas, u ovakvom radu bitno je javnosti dati do znanja da se radi, da nismo odustale/i i da pojedinci/ke uistinu mogu mijenjati svijet!

Voljele bismo da nam se jave studenti/ce i drugih fakulteta kako bismo im pomogle u osnivanju njihovih podružnica inicijative Studenta za izbjeglice. Planovi su nam volontiranje, povezivanje, organiziranje i educiranje, a dakako, to sve ovisi o odazivu zajednice. Javite nam se!

Za kraj, imate li kakvu poruku koju biste htjele podijeliti s našim čitateljima/icama?

Odnosi s ljudima oko nas su ono najljepše i najvrijednije u životu, te se stoga život proveden u izolaciji i strahu od drugih ne isplati. Upoznajmo se! Izgradimo ljepše i bolje društvo za nas i buduće naraštaje.

Ponosno na pozornici: radionica Forum kazališta

Ponosno na pozornici: radionica Forum kazališta, koju organizira Centar za kazalište potlačenih POKAZ u sklopu Mjesecaponosa održat će se 22.5., 23.5., 24.5., 29.5., 30.5., 31.5. u dvorani prostora Mreža Antifašistkinja Zagreb, Pavla Hatza 16 od 17 do 20 sati. Prijaviti se možete na: ckp.pokaz@gmail.com. 

Pozivamo vas na sudjelovanje na radionici forum kazališta usmjerenoj na osnaživanje LGBTIQ osoba putem koje bi se osvještavala problematika same zajednice koristeći se dramsko – pedagoškim metodama forum kazališta. Riječ je o društveno angažiranoj, aktivirajućoj i kreativnoj kazališnoj praksi, koja stvara prostor dijaloga i djelovanja u kojem se događa iskustveno učenje, spajanje osjetilnog i kognitivnog, osobnog i društvenog, a koja doprinosi osnaživanju i transformaciji uključenih sudionika/ca. Do kraja radionice zajednički ćemo napraviti interaktivnu predstavu koju možemo prikazati publici ukoliko se sudionici_e slože!

Bilo bi poželjno sudjelovati na svim susretima s obzirom da se radi o cjelovitom procesu. 
Minimalni broj sudionika/ca jest 5, maksimalan broj 20.

Svoje prijave šaljite na ckp.pokaz@gmail.com s naslovom “Mjesec ponosa”. 

VIŠE O FORUM KAZALIŠTU:

Kazalište potlačenih vrsta je interaktivnog političkog teatra koju je šezdesetih godina u Brazilu razvio Augusto Boal, te ju je desetljećima potom zajedno sa svojim suradnicima nastavio razvijati kroz radionice i predstave u cijelome svijetu. Ovaj termin obuhvaća niz kazališnih i aktivističkih tehnika koje povezuje inzistiranje na demokratskom dijalogu i (samo)osnaživanju potlačenih skupina. Sve tehnike Kazališta potlačenih ukorijenjene su u svakodnevnom iskustvu nasilja i opresije, kako bi sudionici/e od pasivnih promatrača postali/e aktivni/e sudionici/e vlastitih života, ali i kako bi sudionice/e svojim djelovanjem (umjetničkim i aktivističkim) potaknuli članove i članice zajednica iz kojih dolaze na djelovanje – kako na kazališnim daskama, tako i na ulici i u školi ili na radnom mjestu. Proživljena iskustva opresije tako se kroz igre i kazališne i umjetničke vježbe prerađuju, dijele i promišljaju, kako bi na koncu radionice proizvela umjetničko djelo, koje potom i samo kod publike postaje pogon za daljnje promišljanje, utoliko što je poziva na sudjelovanje i omogućuje joj djelovanje. Tehnike Kazališta potlačenih raznovrsne su, ali sve dijele iste osnovne principe: utemeljene su na življenim opresijama, dijalogu, pozivu na djelovanje.
Tehnike kazališta potlačenih su: forum-kazalište, nevidljivo kazalište, kazalište slika, legislativno kazalište, novinsko kazalište, duga želja.
______________________________________________________

VIŠE O CENTRU ZA KAZALIŠTE POTLAČENIH “POKAZ”:
Forum skupinu Udruge “Pokaz” čini desetak članova_ica koji se bave Kazalištem potlačenim i ostalim metodama dramske pedagogije s naglaskom na Forum-kazalište kao izvedbenom (predstave) i radioničkom metodom. Skupina je 2010. godine počela djelovati u sklopu udruge Zagrebačkog savjetovališta protiv nasilja djece i mladih “Luka Ritz” koristeći se dramskim djelovanjem kao alatom društveno-angažirane, kazališne prakse u prevenciji nasilja među i nad djecom i mladima, te aktiviranjem “tihe većine” pasivnih promatrača radeći pritom na temama koje koreliraju s temeljnim sadržajima odgoja i obrazovanja za mir: nenasilna komunikacija i transformacija sukoba, nenasilno djelovanje, usvajanje vrijednosti zaštite ljudskih prava, poticanje suradnje, izražavanje vlastitih identiteta i uvažavanje različitosti, aktivno rješavanje problema i aktivan odnos prema zajednici. 
Tijekom sedam godina djelovanja uspješno smo realizirali 19 višemjesečnih (polugodišnjih i cijelogodišnjih) projekata baziranih na metodi rada Kazališta potlačenih, ostvarivši pritom veliki broj partnerstava i suradnja s osnovnim i srednjim školama Grada Zagreba, fakultetima, domovima za odgoj i obrazovanje djece i mladih, odgojinim domovima, udrugama i kulturnim ustanovama, gostujući na nekoliko konferencija i stručnih skupova. 

Radionicu izvode:
Josipa Lulić, od 1996. aktivno se bavi kazalištem potlačenih. Voditeljica i suvoditeljica mnogobrojinih radionica u Karlovcu i Zagrebu, performansa, javnih izvedbi forum kazališta te drugih javnih akcija u suradnji s nizom udruga. Vodila i radionice u okviru treninga za mlade aktiviste za mir u zajednici Mladi MIRamiDA te 2008/2009. predavala kolegij Forum teatar na Mirovnim studijima CMS-a. Sudjeluje u edukaciji srednjoškolaca za ljudska prava u CMS-u, a vodi i radionice u sklopu Škole ljudskih prava. Od 2010. do 2017. radila kao vanjska suradnica na svim projektima forum-kazališta Savjetovališta “Luka Ritz”; suvodila forum-skupinu Savjetovališta i radionice forum-kazališta te glumi i jockerira u forum-izvedbama. Godine 2015. sudjelovala je na edukaciji za forum kazalište u Svjetskom centru za kazalište potlačenih CTO u Rio de Janeiru, Brazil. Zaposlena na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Voditeljica udruge “Pokaz”.

Doria Jukić, izvoditeljica – amaterska glumica I jockerica u forum-izvedbama. Studentica 5.godine Studija socijalnog rada. Sudjelovala je na dvije edukacije (početna i napredna) Forum kazališta te se 2015. godine pridružuje forum skupini koja djeluje u Savjetovalištu “Luka Ritz”. Volontirala je na projektu vođenja radionica s mladima sa poremećajem u ponašanju te sudjelovala u izradi forum priča i izvođenju istih u čemu sudjeluje i do danas. Od 2016. godine radi u sigurnoj kući “Duga” za žrtve obiteljskog nasilja, gdje sudjeluje na projektu “Tete čuvalice” za čuvanje djece. U sklopu bavljenja društvenim aktivizmom ima iskustvo suradnje s različitim tipovima organizacija civilnog društva.

U izrazito religioznom gradu izabrana prva komunistkinja

U Iraku su u subotu 12. 5. održani prvi parlamentarni izbori nakon pobjede nad Islamskom državom. Narod Iraka u velikom je broju bojkotirao izbore, a na glasačka mjesta izašlo je manje od polovice birača (44,5%). No, oni koji su izašli u velikoj većini glasali su za Savez Sairoun koaliciju podržavatelja utjecajnog šijitskog imama Moqtade al-Sadra i Iračke komunističke partije (ICP) te manje Iračke republičke stranke.

Pobjeda sadrističko-komunističkog saveza je opovrgla brojne pretpostavke o politici Iraka, a rezultati ukazuju na potrebu prekida s političkim establišmentom kao posljedice njihove korupcije i nesposobnosti, kao i odmicanja od utjecaja SAD-a i Irana.

Savez religiozno konzervativnog Sardističkog pokreta i ultra-sekularne komunističke partije očito je uspio, a jedno od najprominentinijih lica nove politike je Suhad al-Khateeb, članica Komunističke partije koja je osvojila mjesto u skupštini izrazito religioznog grada Najafa, koji je važno sjedište šijitske teologije.

Khateeb, koja je učiteljica, aktivistkinja protiv siromaštva te borkinja za prava žena, nije prije razmišljala o izlasku na parlamentarne izbore.

“2014. se nisam kandidirala, no bila sam u grupi koja je obilazila ljude u Najafu. Slušali smo njihove probleme i pomagali im, u slamovima Najafa i siromašnim kvartovima. Za kandidaturu sam se odlučila nakon što sam dobila veliku podršku od svojih kolega i studenata/ica”, izjavila je nakon pobjede.

Pobjedničkoj koaliciji predstoji formiranje vlade i učvršćivanje saveza u sljedećih 90 dana. Otvoreni su za suradnju sa sadašnjim premijerom Haider al-Abadijem i zastupnicima nekih drugih stranaka, uključujući i kurdske, no kažu kako će zasigurno isključiti koaliciju Fatah i koaliciju bivšeg premijera Nouri al-Malikija koje su najpovezanije s Iranom.

Premda je Iran dugo imao ogroman utjecaj u svetim iračkim gradovima Karbali i Najafu, sve je veći strah od rastućih tenzija između Islamske republike i susjeda u regiji – posebno Izraela i Saudijske Arabije, a smanjenje iranskog utjecaja na Irak je bio temelj kampanje sadrističke politike.

“U regiji postoji sukob između Irana i SAD-a koji se odražava na Irak, Jemen i Bahrain”, kaže Khateeb. “No mi, Iračanke i Iračani želimo svoju nezavisnost od SAD-a i Irana. Želimo društvenu pravdu, samostalnost te smo protiv sektarijanizma.”

BiH: Zajedno u kampanji protiv homofobije i transfobije

Povodom ovogodišnjeg Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOT) Sarajevski otvoreni centar pokrenuo je medijsku kampanju čiji fokus je na važnosti i potrebi pružanja podrške lezbejkama, gej muškarcima, biseksualnim, trans i interspolnim osobama od strane institucija, te naših saveznika_ca, podržavatelja_ica i prijatelja_ica.

Podrška i zajednička borba neophodne su za ravnopravnost i bolji život svih nas.

LGBTI osobe su dio ovog društva, žive, školuju se, rade ili traže posao kao i drugi_e, ali se pored svih problema koji pogađaju cijelo društvo, susreću i sa dodatnom diskriminacijom i nasiljem samo zbog svoje seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili spolnih karakteristika.

Uključivanjem javnih ličnosti u ovogodišnju kampanju, želimo da pošaljemo poruku LGBTI osobama da imaju podršku, da postoje ljudi koji će biti tu i reagovati na nepravdu, diskriminaciju i nasilje. Da nisu sami. Javna i otvorena podrška članova_ica bh. društva mnogo znači LGBTI osobama, a javne ličnosti mogu mnogo pomoći u razbijanju predrasuda, homofobije i transfobije koje još uvijek postoje u našem društvu.

Cilj nam je da osvijestimo društvo (naše prijatelje_ice, porodice, kolege_ice…) o tome da postoje osobe kojima je stalo da se prekine lanac nasilja, koje žele da se u školi ne širi govor mržnje. Da postoje osobe koje će osuditi kršenja ljudskih prava, koje će pružiti podršku i koje će sa nama, LGBTI osobama, učestvovati u borbi protiv bilo kojeg vida nasilja, diskriminacije, homofobije i transfobije.

U kampanji, po prvi put, zajedno u jednom videu učestvuje 11 osoba iz javnog i političkog života, te LGBTI osobe iz Bosne i Hercegovine. Podršku su pružile i pružili: Ferida Duraković, Ermin Bravo, Frenkie, Kontra, Borka Rudić, Lejla Turčilo, Damir Imamović, Esad Bajtal, Vedrana Božinović, Damir Arnaut i Lamija Begagić.

Potrebno je jačati savezništva kako bismo se zajedno borili protiv sveprisutnijeg nasilja i neravnopravnosti. Zajedno možemo učiniti mnogo više!

Ovim putem pozivamo sve građane_ke BiH da nam se pridruže!.Podržimo jedni druge!

Ujedinimo se u zajedničkim naporima i borbi za bolji život svih građana_ki u ovom društvu.

Ujedinimo se u borbi za prava LGBTI osoba!