sdadmin

‘Umjetnost ne može spasiti svijet, ali može pokazati moguće svjetove’

Posted on by sdadmin

Obje večeri festivala Merlinka će pred sarajevskom publikom prvi put nastupiti Cabaret Tiffany iz Slovenije koji svojim performansima ispituje mogućnosti roda, spola i seksualnosti. Iskoristile smo priliku da ih malo predstavimo, te su nam rekli/e više o samom projektu i nastupima koji nas očekuju.

LGBTI.ba: Kako je nastao Cabaret Tiffany?

CABARET TIFFANY: U trenutnom obliku laboratorija za istraživanje LGBT performativnih umjetnosti, Cabaret Tiffany su oblikovali LGBT umjetnici/e 2014. godine. Njegovi počeci sežu u 2009. godinu, kada su baš ti umjetnici/e počeli/e nastupati na klupskim eventima u klubu Tiffany. Umjetnici i umjetnice su željeli/e uspostaviti prostor u kojem mogu razvijati LGBT izraz bez granica. Iz toga su nastale tri predstave, koje nose ime Somrak bleščavih sprevržencev. Godine 2014. smo naše sudjelovanje konkretizirali/e i uspostavili/e pedagoški program, pridružili/e su nam se i novi članovi i članice, te od tada redovn produciramo nove predstave LGBT tematike.

LGBTI.ba: Koja je primarna ideja, te cilj vašeg umjetničkog djelovanja?

CABARET TIFFANY: Primarna ideja djelovanja Kabarea Tiffany je otvaranje prostora za LGBTIQ umjetnike/ce i performere/ice, stvaranje LGBTIQ platforme i prostora za sigurno djelovanje. Cilj našega umjetničkog djelovanja je osvještavanje publike o LGBTIQ temama.

LGBTI.ba: Kakvi performansi očekuju bh. publiku na Merlinki?

CABARET TIFFANY: Performansi koji će biti izvedeni u Sarajevu izabrani su iz prošlih produkcija Kabarea Tiffany.

Publika može očekivati drag nastupe Tiffanyjevih diva: iskusne posvuduše i iskrene ljubiteljice umjetnosti Giovanne Serrano i Tiffanyjeve mlade ljepotice, ljubimice publike Ljubice Janežić, striptiz i životnu priču vanzemaljske putnice Crazy Diamond, poučne savjete o ljubavi od znane Tiffanyjeve doktorice Olje, umjetničku aukciju Tiffanyjevog umjetničko-kustoskog tima Artistas, te ostala mala iznenađenja.

LGBTI.ba: Pred kakvom publikom najčešće nastupate?

CABARET TIFFANY: Publika pred kojom Cabaret Tiffany nastupa je raznolika i sa svakim nastupom se širi. Primarna publika, publika kojoj smo namijenili svoj rad, je LGBTIQ publika, no naš rad namijenjen je svakome tko ga želi vidjeti. Tako smo obuhvatili širok spektar publike.

LGBTI.ba: Šta je potrebno za jedan umjetnički queer izričaj kako bi on odista bio subverzivan?

CABARET TIFFANY: Potrebne su volja i želja za stvaranjem, razumijevanje trenutnog stanja i situacije u društvu (pozicije LGBTIQ kulture u društvu) te oblikovanje vlastitog kritičkog razmišljanja i djelovanja u oblik kojeg publika više-manje razumije. Mi često uključujemo humor, jer mislimo da je sa njime lakše preživjeti.

LGBTI.ba: Pamtite li neku posebnu anegdotu sa vaših nastupa?

CABARET TIFFANY: Anegdota je toliko koliko je i nastupa, ako ne i više. Trenutno imamo samo interne anegdote, radimo svakodnevno na novima, ali za sada ćemo ih zadržati tajnim. 

LGBTI.ba: Kakve vas asocijacije vežu za Sarajevo?

CABARET TIFFANY: Ćevapčići, burek, baklave, srčani ljudi, fantastična bosanska kava, dobar humor, Valter, Vučko… 

LGBTI.ba: Hoće li umjetnost spasiti svijet?

CABARET TIFFANY:  Umjetnost ne može spasiti svijet, ali može pokazati moguće svjetove u kojima bismo lakše živjeli. Teško nam je govoriti o spašavanju svijeta. To prepuštamo superherojima (koji se često pojavljuju u našem kabareu).

*Tekst je preuzet s portala lgbti.ba. 

Nastup Daniela Popovića otkazan u ime borbe protiv nasilja nad ženama

Posted on by sdadmin

Nastup Daniela Popovića zakazan 10. veljače u zagrebačkoj Močvari otkazan je nakon zaprimljenih žalbi potencijalnih posjetitelja događanja pod nazivom ‘Punk Romantika’ u sklopu kojeg se, uz La Fraction i Krivu Istinu, nastup trebao održati.

Naime, spomenute pritužbe dotaknule su se nasilničkog ponašanja Daniela Popovića prema vlastitoj supruzi Sandri Popović koja je svojedobno u medijima priopćila da ju je isti “zbog zastrašujuće ljubomore, od početka braka, punih pet godina, psihički i fizički maltretirao, a njegovo nasilništvo je kulminiralo [2005 godine] kada je počeo nasrtati na [nju] barem jednom tjedno.” Smatrajući ovakvo ponašanje nedopustivim, potencijalni posjetitelji zatražili su Popovićevo isključenje iz programa.

Organizatori događanja ispričali su se zbog neupoznatosti s Popovićevom nasilničkom prošlošću i činjenice da se istome povremeno “omakne šamar” te odlučili udovoljiti zaprimljenim zahtjevima. Priopćenje organizatora upućeno posjetiteljima ‘Punk Romantike’ prenosimo u cijelosti:

“Dragi prijatelji/ice, posjetitelji/ice Punk romantike u nekoliko navrata tokom prošlog dana nam je ukazano na problematične izjave i nedopustivo ponašanje iz prošlosti glavnog izvođača za koje nismo znali, a koje se tiču nasilničkog ponašanja prema bivšoj ženi. S obzirom da je obiteljsko nasilje nad ženama nešto što se u našem društvu redovito ignorira i relativizira pa tako imamo slučajeve gdje se nasilje HDZ-ovog župana nad suprugom ignorira ili pravda sa izjavama poput “to vam je tako u braku” dok su pijane pjevačke zvijezde koje fizički i psihički maltretiraju svoje supruge junaci nacije smatramo da je jedina ispravna stvar da otkažemo nastup Danijela Popovića kako bismo poslali jasnu poruku da nasilje nad ženama HC punk scena neće tolerirati niti relativizirati. Nedostatak solidarnosti i podrške te društveni pritisak s kojim se vrlo često suočavaju žene žrtve nasilja su veliki problem ovog društva te smatramo da je nužno raditi na tome da stvorimo društvenu klimu unutar koje će se ženama žrtvama nasilja pružiti adekvatna institucionalna pomoć umjesto da šaljemo poruku kako je nabolje da “šute i trpe” te da ih na taj način vraćamo ponovo u ruke zlostavljačima. Velik broj žena ne prijavljuje slučajeve nasilja upravo zbog nedostatka podrške, nepovjerenja u institucije te straha od počinitelja i niskih kazni za zlostavljače. Odnos prema nasilju nad ženama kao i mehanizme zaštite moramo drastično promijeniti, a to možemo napraviti samo ako budemo imali nultu toleranciju na nasilje. Za ljubav, solidarnost i romantiku, protiv nasilja nad ženama.

Tako će vas umjesto Daniela u subotu zabavljati kultni zagrebački pop-rock sastav Neki To Vole Vruće!! #Pivaj”

Najnoviji pokazatelji za rodilišta pokazuju velike razlike unutar zdravstvenog sustava

Posted on by sdadmin

Najnoviji pokazatelji za sva rodilišta, dostupni na stranici rodilista.roda.hr udruge Roda, otkrivaju velike razlike unutar zdravstvenog sustava.

Odluku o tome u kojem rodilištu roditi većina trudnica donosi vodeći se iskustvima svojih prijateljica ili rođakinja, ili prema pričama u medijima koje mogu, ali i ne moraju biti istinite. Udruga Roda je po prvi puta, prikupljanjem podataka (često i pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama) i pregledom domaće stručne literature, objavila statistike odabranih pokazatelja za sva rodilišta u Hrvatskoj.

“Rodilišta se mogu usporediti samo s ustanovama slične razine, tako primjerice možemo usporediti KBC Split i KBC Sestre Milosrdnice, ali nije u redu uspoređivati KBC Zagreb (Petrova) i Opću bolnicu Vinkovci”, naglasila je Daniela Drandić, voditeljica programa Reproduktivna prava u udruzi Roda. Nastavila je: “No, moramo se upitati kako i zašto postoje velike razlike između rodilišta – trudnice u Hrvatskoj trebale bi primati skrb iste razine kvalitete u svim rodilištima, ali to nažalost nije slučaj.”

Velike razlike u skrbi i uvjetima
Već godinama je smrtnost novorođenčadi i rodilja u Hrvatskoj vrlo niska, no poboljšanje kvalitete usluge u rodilištima ne prati pad smrtnosti. “Kada smo jednom postigli nisku stopu smrtnosti, sljedeći cilj bi trebao biti jednako dostupna, kvalitetna skrb. Kvalitetna skrb uključuje puno više čimbenika, a razlike su goleme”, kažu iz Rode. “U Hrvatskoj godinama jedan KBC ima daleko najvišu pojavnost carskih rezova, dok drugi KBC-ovi imaju bitno niže postotke. Isto je kod pojavnosti epiziotomija (rezanje međice) – u nekim rodilištima ovaj postupak doživi čak 7 od 10 žena koje rađaju vaginalno, dok u drugim rodilištima samo 1 od 10 – po tome kaskamo za drugim europskim zemljama, primjerice za Danskom gdje je postotak epiziotomija na nacionalnoj razini tek oko 6%.”

Rodilištima je početkom 2016. godine poslan upitnik s pitanjima o skrbi i uvjetima koje nude rodiljama. Nažalost tek polovica rodilišta ustupila je odgovore Rodi. “Osim kliničkih pokazatelja postoje i oni ljudski – u nekim rodilištima je i dalje normalno naplaćivati pratnju na porodu ili pak uvjetovati pratnju pohađanjem tečaja koji se naplaćuje, ponekad i do 400 kuna, ili uvjetovati prisustvo pratnje na porodu pohađanjem besplatnog tečaja, dok je u drugim rodilištima to davno zaboravljena praksa. Žene i djeca diljem Hrvatske zaslužuju istu, kvalitetnu i dostupnu skrb, a umjesto toga svaka ustanova postupa po svome.”

Gdje i kako pronaći više informacija
Internetska stranica na kojoj su objavljeni svi prikupljeni podaci o rodilištima nalazi se na http://rodilista.roda.hr, i osim pokazatelja nudi korisnicama informacije poput kontakt brojeva telefona rodilišta, informacije o trudničkom tečaju koji se organizira u rodilištu, savjeta što treba donijeti u rodilište za sebe i za dijete, informacija o uvjetima za pratnju pojedinih rodilišta, ali i edukativan sadržaj poput uputa kako napisati plan poroda ili odabrati rodilište te rječnik s preko 200 termina koje trudnice često čuju od zdravstvenih djelatnika ili pročitaju u nalazima, a ne znaju nužno što znače.

Korisnice mogu direktno usporediti ustanove
Unaprijeđena internetska stranica omogućava korisnicama da pogledaju informacije za svako rodilište pojedinačno, ali i da odaberu do tri rodilišta čiji se podaci onda prikazuju usporedno. To omogućava korisnicama da lakše usporede ustanove koje razmatraju kao mjesto poroda. Primjerice, trudnica odluči koji su joj pokazatelji najvažniji kod odabira rodilišta pa direktnom usporedbom može provjeriti koje je rodilište najbolje prema tim pokazateljima.

Zabrinjavajući porast carskih rezova
Postotak carskih rezova je, u razdoblju od 2015. na 2016. (zadnje godine za koje postoje statistike) narastao za čak dva postotna boda na nacionalnoj razini; u nekim rodilištima je taj porast iznosio čak 5% na godišnjoj razini. U istom razdoblju, statistike smrtnosti majki i djece na porodu su ostale u istom rangu. “Već smo prešli razinu gdje broj carskih rezova pruža bolje ishode poroda – u narednim godinama, ako se ovaj munjeviti porast ne zaustavi, sve veći broj žena i djece će snositi negativne posljedice prekomjernog dovršenja poroda carskim rezom.”

Okrugli stol: O Marginalnima

Posted on by sdadmin

U Rijeci, 30. siječnja, u prostoru Mini Art-kina (na adresi Krešimirova 2) u 18:15 sati održat će se okrugli stol u okviru ovogodišnjeg programa Kino učionice pod tematskom krilaticom ‘Marginalne’.

U organizaciji Centra za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci i Art-kina Croatia, a uz podršku Rijeka EPK_2020 i Odsjeka za kulturalne studije Rijeka održat će se okrugli stol naziva “O Marginalnima”. Okrugli stol uvodni je razgovor u okviru ovogodišnjeg programa “Kino učionica: Marginalne” u kojem će se raspravljati o temi (ženske) marginalnosti. Sudionici/e okruglog stola propitat će odnose i uvjete koji dovode do pozicije marginaliziranih, dimenzije, vrste i načine percepcije i reprezentacije marginalnih.

Gošće: 

Vlasta Delimar umjetnica je, performerica i jedna od vrlo značajnih ličnosti u području umjetničko-društvene scene u Hrvatskoj. Godine 1980. izvodi prvi samostalni performans nakon čega postavlja prvu samostalnu izložbu. Neki od niza njezinih performansa su “Transoformacija ličnosti”, “Draga Vlasta”, “Jebanje je tužno”, “Tražim ženu”. Godine 2001. u Zagrebu Vlasta Delimar izvodi performans “Lady Godiva”. Živi i radi u Zagrebu.

Branka Pavlović filmska je i televizijska urednica te video umjetnica koja trenutno živi i radi na relaciji Berlin-Beograd. Od 2009 godine ko-direktorica je i selektorica jednog od značajnijih regionalnih filmskih festivala “Slobodna Zona”. Zadnjih nekoliko godina surađuje sa Bi´bakinom u Berlinu gdje je selektor filmskog program o pitanjima i životu migranata. Prošle godine predavala je na Udk Sveučilištu u Berlinu kao gostujući predavač.

Želimir Žilnik jedan je od najznačajanih i najpoznatijih regionalnih filmskih redatelja svjetskih razmjera. Započevši karijeru 1960-ih filmovima Nezaposleni ljudi te Rani radovi (za koji je dobio nagradu Zlatnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu), Žilnik je jedan od najvažnijih predstavnika jugoslovenskog Crnog vala. Svojim zadnjim dokumentarni filmom “LogBook Serbistan”, u kojem opisuje život migranata u Srbiji, osvojio je mnogobrojne svjetske nagrade.

Moderatorice razgovora su: dr.sc. Sanja Bojanić i MA vizualne kulture Marija Katalinić

 

Umrla Naomi Parker Fraley, prava ‘Rosie The Riveter’

Posted on by sdadmin

Žena koja je umjetniku J. Howardu Milleru bila nadahnuće za kultni plakat “Rosie the Riveter”, umrla je u subotu u dobi od 96 godina, potvrdila je za The New York Times njezina obitelj.

Naomi Parker Fraley imala je 20 godina kada je nakon japanskog napada na Pearl Harbor sa svojom mlađom sestrom Adom počela raditi u kalifornijskom Naval Air Stationu.

Ondje su bile zadužene za krpanje i zakivanje krila aviona. Fotograf koji je obilazio postaju fotografirao je Fraley u crveno-bijeloj točkastoj marami dok je radila na tokarskome stroju, i ta je fotografija obišla zemlju.

Fotografiju je tada navodno zapazio Miller, koji je prema njoj izradio svoj poznati plakat žene s maramom koja pokazuje mišicu.

Godinama se smatralo da je žena na fotografiji Geraldine Hoff Doyle, koja je tijekom rata radila na stroju u michiganskoj tvornici.

Kada se Fraley zatekla na okupljanju u Nacionalnom povijesnom parku 2009. godine, vidjela je fotografiju ispod koje je pisalo Doyleino ime.

“Nisam mogla vjerovati – na fotografiji sam bila ja, a pisalo je tuđe ime”, izjavila je 2016. godine. “Bila sam začuđena.”

James J. Kimble, izvanredni profesor na Sveučilištu Seton Hall u New Jerseyu, također je proučavao “Rosie” i njezin stvarni identitet i zaključio da je se radi o Fraley. Objavio je svoje nalaze 2016. godine u magazinu Rhetoric and Public Affairs.

“Nema sumnje da je ona “tokarica” s fotografije”, izjavio je Kimble za The New York Times.

Fraley i njezina sestra bile su među milijunima Amerikanki koje su činile radnu snagu tijekom Drugog svjetskog rata, zamjenjujući muškarce koji su otišli u rat. Te su žene obavljale niz zadataka, uključujući proizvodnju zrakoplova i streljiva, rad na pokretnim trakama, volontiranje za američki Crveni križ i vožnju kamiona.

Njima u čast, odlukom Senata 21. ožujka 2017. godine proglašen je Nacionalni Rosie The Riveter dan.

Nakon odlaska iz mornaričke zrakoplovne baze, Fraley je radila kao konobarica u restoranu u Palm Springsu, a kasnije se udala i zasnovala obitelj. Na njezinoj se Facebook stranici može vidjeti kako ponosno savija mišicu pored postera poznate “Rosie”.

“Žene u ovoj zemlji danas trebaju ikone”, rekla je za magazin People. “Ako sam ja jedna od njih, sretna sam zbog toga.”

Odbacivanje Istanbulske konvencije znači pristajanje na nasilje

Posted on by sdadmin

Reakciju psihologa i psihologinja na Izjavu Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o Istanbulskoj konvenciji prenosimo u cijelosti. 

Zatekla nas je i neugodno iznenadila Izjava Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a upućena 28. prosinca 2017. godine o Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (poznatoj kao Istanbulska konvencija). Iako se nepoznavanje znanstvenih pojmova može tolerirati u općoj javnosti, isto ne može biti slučaj kada se radi o članstvu Akademije te smo stoga kao stručnjaci i stručnjakinje koji se bave predmetom ove Izjave smatrali da je važno na nju reagirati i ponuditi znanstveno utemeljene informacije.

Naime, Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a u Izjavi pokazuje nerazumijevanje pojma rod, koji u znanosti već desetljećima postoji kao važna znanstvena kategorija. Potpisnici Izjave netočno navode da se u Istanbulskoj konvenciji promovira tzv. “rodna ideologija”, prema kojoj, po njihovim riječima, “dijete samo bira svoj rod”. Osim što su ovakva shvaćanja rodne problematike znanstveno neutemeljena, ove ideje nigdje nisu navedene u Istanbulskoj konvenciji.

U Istanbulskoj konvenciji se rod definira kao “društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce” (Članak 3), što je u skladu s određenjem roda u psihologiji kao znanosti. U kontekstu psihološkog zdravlja važno je svakoj osobi omogućiti razvoj u skladu s vlastitim interesima, sposobnostima i osobinama ličnosti, uklanjajući rigidne podjele društvenih uloga na one za djevojčice i dječake, odnosno žene i muškarce.

Smisao obrazovanja iz Istanbulske konvencije je pružiti djeci i mladima spoznaju da žene i djevojke imaju pravo živjeti slobodno od bilo kakvog nasilja, te ih podučiti da prepoznaju načine na koje ih društvena očekivanja dovode u poziciju žrtve. Znanstvena istraživanja pokazuju da programi za prevenciju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, koji su utemeljeni na znanstvenim spoznajama, zaista i doprinose smanjivanju tih oblika nasilja i time sveukupnom razvoju društva.

Istanbulska konvencija nastala je s ciljem obvezivanja zemalja potpisnica na još veću aktivnost ne samo u pomoći žrtvama nasilja prema ženama i djeci, već i u njegovu sprečavanju. Cjeloviti razvoj mladih ljudi moguć je samo ako se problematiku nasilja promatra iz perspektive koja počinje od razumijevanja samih korijena nasilja nad ženama i nastavlja do svih načina njegovog suzbijanja uključujući ekonomske, socijalne i kulturne aspekte.

Odbacivanje Istanbulske konvencije znači svjesno pristajanje na održavanje postojećeg stanja u kojem su žene i djeca dnevno žrtve nasilja u Republici Hrvatskoj.

 

Potpisi:

dr.sc. Ivana Jugović, psihologinja, pročelnica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda Hrvatskog psihološkog društva

Jasna Belamarić, psihologinja, članica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda Hrvatskog psihološkog društva, Zagrebačkog psihološkog društva i Hrvatske psihološke komore

dr. sc. Maja Mamula, psihologinja, osnivačica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda, koordinatorica Ženske sobe – Centra za seksualna prava

Mauro Lacovich, prof., dipl. psiholog, psihoterapeut

Matea Popov, mag. psych., članica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda Hrvatskog psihološkog društva i Hrvatske psihološke komore

mr.spec. Iva Žegura, klin.psih., prof., pročelnica Sekcije za kliničku psihologiju i dopročelnica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda HPD-a

Irena Bezić, dr.sc., članica HPD i HPK, Sekcije za kliničku/zdravstvenu i Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologije roda

prof. dr. sc. Željka Kamenov, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

doc.dr.sc. Linda Rajhvajn Bulat

Asja Zenko, psihologinja

Rajka Marković, psihoginja, članica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda Hrvatskog psihološkog društva, Zagrebačkog psihološkog društva i Hrvatske psihološke komore

dr.sc. Bruna Profaca, klinička psihologinja

Prof. dr. sc. Meri Tadinac, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Zagreb

Jasenka Pregrad, psihologinja, psihoterapeutkinja, autorica i voditeljica UNICEF-ovog programa Stop nasilju među djecom

prof. dr. Darja Maslić Seršić, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Sena Puhovski, prof. klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, članica Zagrebačkog psihološkog društva, HPD-a, HDTS-a i DGiPH -a

dr. sc. Iris Marušić

Ivana Ćosić Pregrad, prof. psihologije, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, članica Hrvatske psihološke komore, Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatskog društva za traumatski stres, Zagrebačkog psihološkog društva

Zrinka Ristić Dedić, znanstvena suradnica na Institutu za društvena istraživanja

Senka Sekulić Rebić, psihologinja, voditeljica Centra za žrtve seksualnog nasilja pri Ženskoj sobi

dr.sc. Tanja Jurin, viša asistentica, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, članica Hrvatskog psihološkog društva; Hrvatske psihološke komore, HUBIKOT, STAR (Stress and Anxiety Research Society), HDST (Hrvatskog društva za seksualnu terapiju)

doc. dr. Mirjana Tonković, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu

Una Mikac, dipl. psih.

doc.dr.sc. Andrea Vranić, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagreb

Jasmina Tomas, asistentica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, članica Hrvatske psihološke komore

Valentina Cindori, dipl. defektologinja socijalna pedagoginja

dr.sc. Ivana Hromatko, docentica, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

dr.sc. Margareta Jelić, doc.

Josip Šabić, prof. psihologije

dr. sc. Anita Lauri Korajlija, doc., Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Zagreb

Ines Rezo, mag.psych.

Valentin Lapaine, diplomiran psiholog i profesor psihologije, nastavnik psihologije
Jelena Matić, mag. psych.

Helena Rašić Radauš, mag.psych., Ministarstvo pravosudja, Zatvor u Zagrebu; članica Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatske psihološke komore i Zagrebačkog psihološkog društva

Davor Dubravić, magistar psihologije

Iva Prskalo, dipl.psih

dr.sc. Doris Čuržik, dipl. psih., Centar za psihološko usavršavanje Zagreb, članica Hrvatske psihološke komore, Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatskog udruženja za bihevioralne i kognitivne terapije

Sunčana Rokvić, magistra psihologije, članica Hrvatske psihološke komore

Maja Erceg, mag.psih.

Lana Gjurić, mag.psih., psihologinja-savjetovateljica, članica Zagrebačkog psihološkog društva

Ivana Vrbat, mag.psych.

Petra Čeč, mag. psihologije

 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org