Akcija solidarnosti s pokretom Black Lives Matter

Inicijativa protiv policijskog nasilja i rasizma poziva na prosvjednu akciju koja će se održati u utorak, 9. lipnja, u 18 sati na Trgu žrtava fašizma.

Cilj akcije je iskazati solidarnost s pokretom “Black Lives Matter” u SAD-u i tamošnjim prosvjedima protiv sustavnog policijskog nasilja, ali i skrenuti pozornost na lokalni kontekst.

Podsjećamo, prosvjedi su potaknuti smrću Afroamerikanca Georgea Floyda koji je ubijen 25. svibnja u Minneapolisu od strane policajca Dereka Chauvina koji ga je uz tri druga policajca prikovao za tlo te mu koljenom pritisnuo vrat i u toj pozi ostao devet minuta.

Ovaj bespotreban i nadasve nehuman čin policijske brutalnosti, kao i potresne zadnje riječi “Ne mogu disati.” koje je Floyd izustio dok ga je policajac gušio, potaknuo je mnogobrojne prosvjede diljem SAD-a koji za cilj imaju borbu protiv kako policijskog nasilja kojem su Afroamerikanci/ke nesrazmjerno izložene, tako i sistemskog rasizma koji i dalje hara SAD-om.

Apsolutno osuđujemo svaki oblik nasilja i pozivamo na najstrože kazne za nasilnike

Točno je, kako su neki rubni portali objavili ranije danas, da je Tomislav Mikulin, dojučerašnji član SDP-a uhićen zbog nasilja prema Domagoju Hajdukoviću, saborskom zastupniku SDP-a surađivao s portalom Libela kao jedan od stotina volontera i volonterki kojima je Libela.org pružila priliku da se okušaju u svijetu novinarstva. Tomislav Mikulin pisao je i prevodio tekstove za Libelu, a u rujnu 2016. godine prekinuta je suradnja i Mikulin je otišao s Libele zbog neslaganja s uredničkom koncepcijom portala. Napominjemo da je portal Libela.org od svojih početaka zamišljen kao platforma koja će mladim novinarima i novinarkama, aktivistima i aktivistkinjama služiti kao platforma pri kojoj mogu učiti i gdje mogu pisati. Kao portal, Libela je otvarala prostor svima zainteresiranima za rodne, socijalne i klasne teme. Osim što informira i educira čitateljstvo, Libelu karakterizira participativnost svih uključenih u kreiranje sadržaja, vrednovanje individualnih novinarskih interesa te otvorenost suradnji s inicijativama i pojedincima/kama. Misija portala Libela.org oduvijek je bila utemeljena na feminističkim postulatima osude svih oblika nasilja, a posebno nasilja prema ženama i rodno uvjetovanog nasilja. U skladu s tom misijom, apsolutno osuđujemo svaki oblik nasilja i pozivamo da se sukladno zakonskim procedurama svi nasilnici kazne najstrožim mogućim kaznama.

Meksiko: zaustavljena kampanja protiv nasilja nad ženama zbog pogrešne reprezentacije nasilja

Iz meksičke Vlade poručili su prošlog tjedna da će revidirati novu kampanju protiv obiteljskog nasilja, nakon što je izazvala bijes javnosti zbog pogrešnog predstavljanja ovog rastućeg problema u zemlji.

U inicijalnoj kampanji, prikazani su muškarci i djeca kao potencijalne žrtve, no nijedna žena, dok je jedna žena prikazana kao nasilnica, što je uzrokovalo proteste aktivista/kinja i opozicije koji su istaknuli da su žene žrtve nevidljive unutar kampanje.

Obiteljsko je nasilje rastući problem u Latinskoj Americi, osobito usred pandemije korona virusa i popratne izolacije koja je mnoge žene izolirala kod kuće s agresivnim partnerima. U Meksiku, broj prijavljenih slučajeva obiteljskog nasilja narastao je 10 posto u prva četiri mjeseca ove godine, u usporedbi s istim periodom prošle godine, navodi se u Vladinim podacima. Više od 1.300 žena ubijeno je u istom razdoblju.

Kao odgovor na kritike na kampanju, voditeljica nacionalne komisije za prevenciju i iskorjenjivanje nasilja nad ženama (CONAVIM) rekla je da je kampanja #CountToTen još u početnoj fazi i nije do kraja finalizirana. “Nadopunit ćemo kampanju i napraviti seriju spotova i postera s većom dubinom”, rekla je Candelaria Ochoa, voditeljica CONAVIM-a. “Ovo je tek prva ideja, ali nije kompletna kampanja”.

Oporbena Institucionalna revolucionarna stranka (PRI) objavila je na Twitteru da kampanja nije učinila ništa za iskorjenjivanje nasilja nad ženama te da bi je trebalo zaustaviti.

Video iz kampanje #CountToTen prikazuje ženu koja se ljuti na svog partnera, istospolni muški par koji se svađa i muškarca koji postaje frustriran na svoju djecu. Nakon toga se čuje rečenica “Prije nego što počneš očajavati, broji, broji, broji, broji do deset”.

Tijekom radio intervjua s Ochoom, voditeljica Lupita Juarez rekla je: “Kada je žena napadnuta, kad je tuku, nema vremena za brojanje do 10”.

Feministički kolektiv Brujas del Mar, koji je organizirao nacionalni štrajk žena ranije ove godine, napisao je na Twitteru da Vlada “treba brojati do deset… jer to je broj femicida koji se svakog dana dogode u ovoj zemlji”.

Meksički predsjednik negirao je sve veće nasilje nad ženama tijekom izolacije, suprotno službenim podacima.

Pozivi za hitne službe kojima se prijavljuju napadi na žene u Meksiku skočili su više od 50 posto u prva četiri mjeseca godine, u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, pokazuju vladini podaci.

(Neoliberalno) obrazovanje na engleski način

U Ujedinjenom Kraljevstvu 39,369 osoba je do sada umrlo od COVID-19 virusa. Vlada predvođena Boris Johnsonom prozivana za kasno reagiranje, naime pokušala je uspostaviti “imunitet krda” što je neslavno propalo pa je i lockdown nastupio puno kasnije od ostalih zemalja. Iako još uvijek puno ljudi dnevno umire od COVID-19 virusa, Engleska je počela s popuštanjem mjera. Najavljeno je otvaranje škola od 1.lipnja. Mnoga sveučilišta i fakulteti donijeli su odluku o prebacivanju nastave online i kombiniranu online nastavu s predavanjima uživo od jeseni. Sveučilišta u svijetu, ali posebno u UK-u, već duže vrijeme funkcioniraju kao privatne firme, nalaze se u ogromnim dugovima i pretjerano se oslanjaju na školarine (koje su svake godine sve više) kao neodrživi izvor financiranja koji se trenutno, radi globalne pandemije, nalazi pred kolapsom. Marketizacija sveučilišta u posljednjem desetljeću dovela je do promjene modela zapošljavanja redovitog osoblja s jeftinim, zamjenjivim i privremenim pozicijama čime je bitno oslabljena moć akademskog osoblja, a povećana moć menadžerima i menadžerskim pozicijama. Rodna dimenzija prekarnog zaposlenja očitava se u činjenici da su većina honorarno zaposlenih na fakultetima žene u kasnim 20-ima ili ranim 30-ima, koje posjeduju doktorat, niz publikacija i nekoliko godina iskustva podučavanja, vrlo vjerojatno stečeno na više različitih institucija na ugovorima različite duljine.

Umjesto da smanje ionako prenapuhane plaće zaposlenima na prorektorskim i višim menadžerskim pozicijama na fakultetima, najavljeni su rezovi s dna- svim honorarno zaposlenima što uključuje i asistentske pozicije. Sveučilište u Essexu prvo je najavilo da neće zapošljavati asistente i asistentkinje u nastavi iduće akademske godine. Mogućnost predavanja studentima i studenticama preddiplomskog studija važan je dio doktorskog obrazovanja jer osim što stječete potrebno iskustvo pripreme i održavanja nastave koje je često uvjet pri kasnijem zaposlenju u akademskom svijetu, primate plaću koja je nadopuna stipendiji (ako ste među sretnima koje imaju stipendiju). Iz osobnog iskustva, budući da mi je ovo treća godina doktorskog studija sociologije na Essexu, držanje seminara ove akademske godine bilo je neprocjenjivo iskustvo. Osim što sam naučila koliko je važno da ti je nositeljica kolegija osoba kojoj se možeš obratiti u nedoumici (i koliko je teško držati seminare bez podrške), koliko je izazovno motivirati studente i studentice da aktivno sudjeluju u nastavi, najviše mi je značila solidarnost s ostalim asistentima i asistentkinjama u usklađivanju dvostruke uloge studentice i predavačice. Od dijeljenja iskustva što pali kod raznih aktivnosti, a što ne, koja pitanja postavljati a da nisu navlakuše, načina na koji se ocjenjuju eseji i seminarski radovi, do provjeravanja ispravnosti isplaćivanja plaća svaki mjesec.

Ukidanje asistentskih pozicija znači da će veliki broj mojih kolega i kolegica ostati bez potrebnog prihoda iduće akademske godine, a oni/e koji/e će ući u drugu godinu doktorata ostat će bez važnog profesionalnog iskustva podučavanja. Nešto bolje će proći oni/e koji/e imaju stipendiju poput mene, iako se i moja trogodišnja stipendija bliži kraju ovog ljeta. Ambivalentni položaj relativne privilegiranost doktoranata i doktorantkinja sjajno je objasnila Lea Horvat u članku #PhDlife na portalu Krilo. Neizvjesna budućnost očitava se i u prekarnim oblicima zaposlenja upravo poput asistentskih pozicija koje su se prve našle na meti za odstrel kako bi sveučilišta umanjila gubitke prouzročene globalnom pandemijom. Zanimljivo to što su najavljeni rezovi samo dva tjedna nakon što je završio niz štrajkova na fakultetima diljem UK-a. Štrajkalo se na sedamdeset i četiri sveučilišta  tijekom četrnaest dana povodom neispunjenja zahtjeva za povećanjem plaća, ravnopravnosti pri zapošljavanju i plaćama, prilagođavanju radnog opterećenja te ukidanjem honorarnih ugovora (tzv. causalisation). Sindikat sveučilišta i fakulteta, UCU (University and College Union), prošle je godine u studenom i prosincu, organizirao štrajkove na šezdeset sveučilišta diljem UK-a koji su trajali osam dana kao odgovor na promjene u mirovinskoj fondu Universities Superannuation Scheme (USS) u kojeg će članovi akademske zajednice uplaćivati oko £40,000 da bi tijekom mirovine dobili  £200,000  manje. Drugi razlog štrajka je bio isti kao povod štrajku ove godine- smanjivanje plaća, neravnopravnost, preveliko radno opterećenje te porast ugovora na određeno i honorarnih ugovora. Kao članica UCU-a (članarina za doktorante i doktorantkinje te asistente i asistentkinje je besplatna) sudjelovala sam u obje runde štrajka iz solidarnosti s nastavnim osobljem i iz protesta prema neoliberalizaciji sveučilišta, iako su mnoge moje kolegice i kolege primijetile da vrlo vjerojatno, mi kao asistentkinje, mirovinu u UK-u (ili bilo gdje drugdje kako stvari stoje) vjerojatno nećemo imati. Tijekom posljednjeg štrajka imali/e smo sastanak kao asistentkinje i asistenti na kojem smo raspravljali o našim zahtjevima i potrebama koje se razlikuju od trajno zaposlenih profesora i profesorica u sindikatu. Raspravljali/e smo o nesrazmjeru plaća koje primamo po satu i stvarno uloženog vremena koje nam otpada na pripremu seminara, držanje konzultacija, ocjenjivanju eseja i seminarskih radova. Također smo se osvrnule na marketizaciju visokog obrazovanja u UK-u koje pretvara studente i studentice u potrošače i potrošačice koji/e su svoje obrazovanje skupo platili/e pa onda sukladno tome očekuju i ocjene i naš angažman kao plaćene usluge. Cijena obrazovanja u kasnom stadiju kapitalizma u UK-u produbljuje klasni jaz te održava ono što Mark Fisher naziva, umjesto apatije i nezainteresiranosti, “refleksivnom impotentnošću” velikog dijela studentske populacije u Velikoj Britaniji koja je politički neangažirana u usporedbi sa svojim prethodnicima/ama iz 1960ih i 1970ih.

Nekada je studiranje u UK-u bilo besplatno, pa su generacije roditelja mojih britanskih kolega i kolegica besplatno studirale, a sada njihova djeca dižu studentske kredite kako bi si priuštili/e obrazovanje. Plaćanje studija je prvi puta uvedeno u cijeloj Velikoj Britaniji u rujnu 1998. godine tijekom mandata laburističke vlade; studenti i studentice su morali plaćati i do 1.000 funti godišnje za školarinu. Od tada se cijena školarine značajno povećavala i razlikuje se ovisno u kojoj se zemlji u UK-u nalazite. U Engleskoj je, vladinom odlukom iz listopada 2017., sveučilištima dozvoljeno da britanskim studentima i studenticama naplaćuju školarinu u visini od 9.250 funti što je najviša svota školarine do sada. Za međunarodne studente i studentice cijena školarine se razlikuje i ovisi od fakulteta do fakulteta.

Moje kolege i kolegice pokrenule su inicijativu “No cuts to Essex GTA jobs” i peticiju kojom smo pozvali/e na obustavu odluke o rezanju asistentskih pozicija te pronalaženju novih načina financiranja sveučilišta počevši od smanjivanja plaća prorektoru i menadžerima. BBC je napravio reportažu o inicijativi i iznio podatke kako je preko 8 milijuna funti potrošeno na plaće 72 najviše plaćenog osoblja, dok je nešto više od milijun potrošeno na više od 300 asistentskih pozicija. Kako stvari trenutno stoje, Sveučilište u Essexu je izdalo izjavu kako ne može garantirati asistentske pozicije za iduću akademsku godinu ali da će razmotriti tu odluku ponovno u kolovozu što je puno prekasno za planiranje troškova stanovanja i života u UK-u za domaće i za međunarodne studente i studentice.

Izgledno je da će se marketizacija sveučilišta nastaviti u UK-u istim tempom, čime će obrazovanje sve više postajati privilegija bogatih i onih koji/e su spremni zadužiti se i otplaćivati te dugove tijekom svog života. Protest asistenta i asistentkinja protiv ukidanja pozicija mali je doprinos borbi protiv neoliberalnog sveučilišta. Na kraju krajeva, iako se ova priča može činiti kao specifičan i time zanemariv problem, dostupno obrazovanje tiče se svih nas bez obzira gdje se nalazili jer je dio šire priče otpora protiv kapitalističke hegemonije.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Aloha, solidarnost! Havajske vlasti korona krizu rješavaju Feminističkim planom

Ne razmišljam često o Havajima, but when I do – padaju mi na pamet samo idilične slike: prirodni raj pun havajskog hibiskusa, beskrajne pješčane plaže i hula plesači koji u ritmu bubnjeva i udaraljki pozdravljaju sunce. Legende govore da je ples nastao kako bi se pridobila naklonost i milost božice vatre, vulkana i lave (Pepe) a prva ga je plesala njena sestra, božica ljepote, ljubavi, plodnosti i plesa (Laka). Svaki ples počinje molitvom u njenu čast i vjeruje se kako tijekom plesa božica i plesač postaju jedno, čime pokreti postaju graciozniji a duša se ponovno vraća prirodi.

Ipak, ovaj utopijski azil za bijeg od svakodnevice kojeg svi držimo u rezervi svoje mašte ima svoju tužniju stranu – surovi američki kapitalizam, turistifikacija i kriza pojačana Corona virusom doveli su do, kako kažu: padanja maski s lica eksploatacije. Nedavne odluke državnih vlasti usmjerene su na rješavanje problema drugačijim, “ženskim” metodama: solidarnošću, brigom i njegom – objedinjenih u planu nazvanom “Gradimo mostove, umjesto da prelazimo preko tuđih leđa – feministički plan ekonomskog oporavka za COVID-19”.

 “Gradimo mostove umjesto da prelazimo preko tuđih leđa”

Havajske vlasti odlučile su da nakon Corona virusa, neće biti “povratka na staro” već otvaranja novih puteva u solidarnije sutra. Državna komisija za položaj žena kreirala je plan za “duboku kulturalnu promjenu” kako bi izgradili sustav rodne ravnopravnosti i pomogli najugroženijima.

Predvidjevši u najranijoj fazi posljedice koje će “Corona kriza” imati za žene i marginalizirane skupine, jedna od prvih inicijativa koje je komisija poduzela bila je usmjerena protiv iznajmljivača koji su iskoristili ekonomsku krizu i stanarinu naplaćivali seksualnim uslugama. Čak 30% stanovništva nije moglo platiti stanarinu za travanj. Uvedena je posebna telefonska linija za prijavu stanodavaca i pomoć žrtvama, pri čemu se uzela u obzir osjetljivost situacije, strah od prijave policiji i odmazde stanodavca, mogućnost gubitka smještaja, nužnost brze reakcije inače sporih sudova te općenito ugroženost žena i povećanja stope obiteljskog nasilja u doba izolacije.

 “Kriza je skinula masku s lica ženske eksploatacije”

Ono po čemu je plan drugačiji od dosadašnjih jest to što se više nego inače fokusira na potrebe domorodačkih i imigrantskih žena, majki, starijih osoba, rodnih manjina, žrtvama nasilja, žena s invaliditetom i dr. Ne samo da predlaže načine kojima bi se ugroženim skupinama i žrtvama nasilja pružila kvalitetnija pomoć, već govori o nužnosti generalne promjene u načinu na koji shvaćamo i kompenziramo ženski rad. Umjesto ekonomske fokusiranosti na luksuz, turizam i vojsku, predlažu održive oblike zapošljavanja na svim područjima.

“Sama riječ ‘ekonomija’ dolazi iz grčkog i označava brigu o domaćinstvu. Ovo bi nas trebalo podsjetiti na žene u našoj zajednici kojima su ruke pune posla u brizi za svoje voljene, opskrbi domaćinstva i olakšavanju ovih teških vremena. Ovi aspekti ekonomije često prolaze neopaženi, iako je bez njih ne bi ni bilo”, stoji u planu.  

Ovo su neke ključne točke i podsjetnici:

  1. Jeftinost skrbi nije prirodna, ona ima političke korijene. Briga i skrb poistovjećuju se sa ženama, očekuju se od žena, neophodne su za ekonomsku proizvodnju, pa ipak – odsječene su od nje, što čini žene u društvu strukturalno podređenima. Primjer Havaja: na svaki dolar koji zaradi muškarac, žene zarade 70 centi.
  2. Žensko zdravlje i dobrobit naročito su ugroženi u ovim kriznim vremenima: porast nasilja u obitelji, seksualno ropstvo, seksualno uznemiravanje, nepristupačnost klinika za abortus…
  3. Reorijentiranje ekonomije s vojske, turizma i luskuznog razvoja na nove prilike i održivi rast: zeleni poslovi, energetska učinkovitost, upravljanje okolišem itd. uz omogućavanje ženama da se bave tim zanimanjima koje većinski obavljaju muškarci.
  4. Izgraditi državnu infrastrukturu za dječju skrb, edukaciju i zdravstvo – dugoročno je isplativije nego mjere štednje, a povećava zaposlenost, zaradu, ekonomski rast i njeguje rodnu ravnopravnost.
  5. Usmjeriti pozornost na ekonomsku nejednakost kako bi se promovirala ženska neovisnost, što je osnovni uvjet za oporavak i oslobođenje od nasilja. Podići minimalnu plaću, plaćeni obiteljski dopust, restrukturirati porezni sustav…
  6. Poboljšanje kvalitete zdravstvenih usluga za majke i marginalizirane skupina, uvođenje programa konzultacija, fokusiranje na ulogu primalja koje su ključne za poboljšanje sustava njege i skrbi, naročito u ruralnim dijelovima.
  7. Radi boljeg sluha za potrebe ugroženih skupina, prepustiti dio vodećih pozicija ženama i pripadnicima manjina na čelu borbe protiv COVID-19 i posljedica
  8. Raditi na programima prekvalifikacije za radnike koji su izgubili poslove tijekom krize, naročito one sa manjim primanjima, uz obraćanje pozornosti na žensku prostituciju koja je buknula s razvojem turizma a sada propada – omogućiti tim ženama prekvalifikaciju i podršku u pronalaženju bolje plaćenih i sigurnijih poslova
  9. Po uzoru na Novi Zeland, zabraniti povećanje iznosa rente u narednih šest mjeseci
  10. Po uzoru na Južnu Koreju, omogućiti stanovništvu besplatne maske
  11. Privremeno omogućiti smještaj i sklonište žrtvama nasilja u hotelskim sobama koje ionako zjape prazne

 Cilj je okončati ekonomiju segregacije koja čini naše žene siromašnima i nesretnima

U intervjuu s Kharom Jabola-Carolus, izvršnom direktoricom komisije, Khara je objasnila njihovo viđenje štete prouzrokovane globalnom pandemijom:

“Virus i kolateralna šteta pogodili su određene društvene skupine više nego druge: crnce, domorodačko stanovništvo, imigrantske zajednice… Svi oni nisu se mogli braniti od virusa jer si ne mogu priuštiti američko zdravstvo. Čak bismo i veću smrtnost muškaraca mogli objasniti kulturalnom nejednakošću u pristupu brizi za samoga sebe. To je arena rezervirana za žene i takvo ‘žensko’ ponašanje nije toliko rasprostranjeno među muškarcima. S druge strane, žene će jače osjetiti ekonomske i društvene posljedice pandemije. (…) To je poput Stranger Things. Postoji ekonomija koju vidimo, a onda i sve one aktivnosti koje teku paralelno, u kojima žive žene. Taj Upside Down ženskog rada je u porastu, ne padu. Ne gledamo na njega s jednakom važnošću, no tijekom pandemije, to je bio jedini društveni odgovor na prijetnju totalnim kolapsom. Ako želimo održivi oporavak, moramo početi s revaluacijom ovog rada, angažirati muškarce i ekonomiju oko njega.”

Suprotno imidžu u popularnoj kulturi i maštarijama s početka priče, havajsko društvo u stvarnosti bori bitku protiv visoke nezaposlenosti i vrlo visoke cijene životnog standarda. Međutim, njegova unikatna demografska slika sastavljena od domorodačke populacije, velikog broja imigranata, starijih od 60 godina, i kućanstava u kojima istovremeno živi više generacija dovela ih je do pitanja – tko, ako ne mi?

“Da, žene našeg društva skrbe za puno više članova obitelji, imamo dva do tri puta veći broj od nacionalnog prosjeka. Naša skrb za djecu i starije isto tako košta više od nacionalnog prosjeka, stoga nije čudno što su naše žene istaknule potrebu da se infrastruktura društvene skrbi uključi u plan obnove ekonomije”, ističe Khara Jabola-Carolus.

Država će, prema ovom planu, ojačati programe skrbi, plaće i beneficije za samohrane majke te u cjelokupni proces više involvirati i muškarce (primjerice, opcijom obiteljskog porodiljnog u kojem sudjeluju oba roditelja).

Poseban naglasak stavljen je i na zanimanje primalja: “Brinemo se da će jedan od post-pandemskih šokova biti i povećanje mortaliteta majki. Čak i prije pandemije, ne-bjelačke žene imale su rasistička iskustva u bolnicama – što se odražava na njihovu sigurnost. Trećina crnkinja prijavila je diskriminaciju od strane bolničkog osoblja. Od cijelog “razvijenog” svijeta, SAD imaju najveću smrtnost među majkama. Danas, kada su bolnice opterećenije i nesigurnije no ikad, novorođenčad je pod većim rizikom ozbiljne zaraze. Zbog tog rizika je ograničen pristup bolnicama, što je opasno za žene u ruralnim područjima jer nisu kandidati za porod kod kuće. Stoga posežu za malim brojem primalja na Havajima, i to nam je bio poziv na akciju: trebamo majčinski zdravstveni sustav koji će integrirati i zanimanje primalja.”

“Nisam vidjela nijednu saveznu državu ili naciju koja je do sada predložila feministički ekonomski oporavak, tj. oporavak koji će se eksplicitno koncentrirati na žene i borbu protiv patrijarhata. Čak su ju i prijedlozi američke ljevice promašili. Jaki su na pitanju rase i klase, ali rod se uzima zdravo za gotovo. Ljudi kao da ne shvaćaju fundamentalnu ulogu patrijarhata i sprege roda s rasom i klasom. Stoga smo se okrenuli ženama u našim zajednicama koje su aktivne i unutar i van vlade. Danas barem imamo mehanizme koji nam omogućuju veću demokratičnost.”

Iako je plan napravljen za Havaje, Khara tvrdi da je primjenjiv i na ostale države. Velika inspiracija iz male državice čija povijest govori o čuvanju vlastite kulture i veze s prirodom, a čiji nam je ambasador borbe za samostalnost i bolje društvo nedavno podario pjesmu ‘Somewhere over the rainbow’. Što drugo reći nego: Hvala i sretno!

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Pandemija koronavirusa mogla bi urušiti napredak postignut po pitanju prava žena

Pandemija koronavirusa unazadit će napredak postignut prema rodnoj ravnopravnosti, budući da se predviđa da će milijuni žena i djevojaka imati neželjenu trudnoću te upasti u siromaštvo, priopćili su prošlog tjedna svjetski čelnici/ce.

Potrebno je zaštititi prava žena i djece usred ove pandemije, istaknula je predsjednica Estonije i nekadašnja premijerka Novog Zelanda, koje su održale virtualni summit sa čelnicima/cama iz Kanade, Costa Rice i Senegala, uz predstavnike/ice UN-a.

“Okupili smo se jer nitko od nas nije spreman stajati sa strane i gledati kako ova pandemija urušava značajan napredak koji je postignut na području zdravlja i prava žena, djece i adolescenata/ica”, rekla je Helen Clark, koja je obavljala funkciju premijerke Novog Zelanda od 1999. do 2008. godine.

“Čujemo priče iz prve ruke da se cijepljenja ne mogu obaviti, zdravstvene usluge za trudnice su nedostupne, kao i generalno usluge seksualnog i reproduktivnog zdravlja”, rekla je zakladi Thomson Reuters. “Ne mora biti ovako, no trenutno ne postoji dovoljno globalne solidarnosti da bi se situacija promijenila”.

Ujedinjeni narodi procjenjuju da bi pandemija u sljedećih šest mjeseci mogla rezultirati sa 7 milijuna neželjenih trudnoća, budući da žene nemaju odgovarajuć pristup kontracepciji i zaštiti reproduktivnog zdravlja.

Očekuje se da će se smrtnost djece povećavati i do šest tisuća dnevno zbog smanjenja rutinskih usluga kao što su postnatalni pregledi i cjepiva, što bi moglo prouzročiti porast smrtnosti mlađih od 5 godina po prvi put u posljednjih nekoliko desetljeća, upozorio je UNICEF.

Kao ranjive članice društva, posebno u siromašnijim zemljama, žene će vjerojatno doživjeti veliki ekonomski udar i teško se oporavljati, ističe Clark. Nekoliko je čelnika/ica navelo da su intervencije na razini zajednice najbolje rješenje, poput kampanje u Senegalu za distribuciju hrane i informacija o zdravstvenim resursima ženama.

Predsjednica Estonije Kersti Kaljulaid pozvala je zemlje da potraže inovativna rješenja. “Tradicionalni alati nisu dovoljni. Zato pokušajmo stvari učiniti drugačije, pružiti više”, rekla je Kaljulaid. “Ako iz ove pandemije uopće može proizaći nešto pozitivno, to je šire prihvaćanje važnosti globalnih zajedničkih dobara… i podržavanje najslabijih u društvu, djece, adolescenata/ica i žena”, zaključila je.